Hm, sta da kazem.. Ja nisam citala knjigu ali sam poslusala cijeli opis tih dogadjaja njenim rijecima na youtube i moram priznati da je meni zvucalo dosta uvjerljivo sve to sa njene strane, i ne samo to, nego je dobrim dijelom utjecalo i na moje obracenje, ne samo zbog toga sto me je malo preplasilo, vec zato sto me je navelo da dobro porazmislim o tome kojim putem idem i kojim putem zelim ici u zivotu. Ono sto vi pricate kako vam je sumnjivo sto tim vec osudjenim dusama u paklu Isus ne oprasta po meni nije upitno, jer duse zavrsavaju tamo gdje zavrsavaju nakon suda, a cemu onda sud ako su sva vrata i nakon njega otvorena, onda to vise ne bi bio posljednji sud jel? mislim, logika.. sud je donesen i donijet ce se i svima nama nakon nasih zivota u kojima mi imamo priliku da ga prozivimo i iskoristimo onako kako bi trebali, zato i jesmo tu. Ako netko potpuno fula u zivotu i prozivi ga apsolutno protivno Bozjoj volji, bez da se prije smrti pokaje, koliko ja znam i bez toga sto sam cula od nje, takvoj dusi se bas i ne pise dobro. Ali Bozje milosrdje je neiscrpivo i ja vjerujem da Bog cak i takvim dusama moze oprostiti u nekim slucajevima, mozda i mnogima tko zna, to zna samo On.. Ali ono sto je M.Bexter naglasila u svemu tome o cemu govori da je dozivjela, a sto sam ja posebno zapamtila, je to da joj je sam Isus naglasio, kada je i sama izrazila isto cudjenje i zbunjenost oko oprosta tim dusama, da je svim tim dusama koje su zavrsile u paklu iz tog razloga sto nisu slijedile Isusov put dano mnogo prilika za njihova zivota i mnogo upozorenja i poziva da promijene svoj zivot i da se obrate, ali su se one svaki put na sve te pozive oglusile. Dakle, imale su priliku i poziv ponovo i ponovo i ponovo da se promijene, ali one to jednostavno nisu napravile, jer nisu zeljele, iako su znale koji je pravi put. Ovo je malo potresno svjedocanstvo, pogotovo ako ce covjek povjerovati svemu sto se tu receno, ali zaista natjera na razmisljanje, mozda ne nekoga tko je na pravom putu, ali nekom tko nije mozda i poruci nesto..
Ono najbitnije sto sam ja shvatila iz svega toga je to da ako se malo okrenemo oko sebe i pogledamo mnoge ljude oko nas za koje znamo da nisu na pravom putu, ako imamo na umu tu misao gdje bi sve te duse mogle zavrsiti i gdje ce mozda zavrsiti ako mi koji znamo Istinu ne ucinimo nesto, progovorimo o tome, ukazemo na to, pomolimo se za njih, ili nesto drugo, ako samo sutimo i drzimo to za sebe, da li zbog ljenosti, da li zbog straha da nas ne ismiju, da li zbog toga sto mislimo da nas nece shvatiti...ili sto samo zelimo zivjeti svoj zivot brinuci se samo za sebe...ako to sve imamo na umu, onda shvacamo da je odgovornost na svima nama da ucinimo nesto, jedan korak koliko god mali bio. Zato je i molitva za druge puno vaznija od molitve za sebe, jer onima koji su na potpuno krivom putu je ona i puno potrebnija.
Ja od ovog sto sam cula od M.Bexter, ako je istina, ne bih pozeljela ni najvecem neprijatelju, vec bi se i za njega pomolila da ga Bog izvede na pravi put, a to i je poanta svega, da ljubimo jedni druge i brinemo se jedni o drugima i damo sve sto mozemo od sebe da nijedan covjek ne zavrsi na takvom mjestu kakvog ga je ona opisala.
Eto to je moje misljenje, ne zamjerite mi nista..
Bozji bagoslov svima!
|