www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 14:00

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 83 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 4, 5, 6, 7, 8, 9  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 04 stu 2010 10:07 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 11 ruj 2007 13:24
Postovi: 2127
Lokacija: metropola
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
da, mogu reći - nisam očekivala sreću
nisam išla za tim
bar mi to nije bio prvotni motiv
motiv svega mi je ono što vjerujem - da je mir jedino u Bogu
i da čovjek, stvorenje, pripada svome Bogu, ma koliko se opirao
On nas je stvorio
po onoj Augustinovoj "i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.."
mislim da slično gledamo na zemlju, biblijski - ovu dolinu suza
i kad bi čovjek bio zadnje mjerilo svega, pretpostavljam da me ne bi više niš držalo na zemlji
jer se toliko puta uvjerimo da je čovjek, ponos i uznosti sa svojim ratiom, toliko puta gori od, nazovi, najgore životinje
prečesto takav beskičmenjak .. da se zaista zapitam odkud i kamo ovaj svit... pa zar je ovo čovjek??...
ali kad pogled svoj svrnem na Njega, u svojoj nutrini..
i kad dam svoje povjerenje Njemu...
moj život poprima smisao, i svaka radost je radosnija, a žalost lakša i plodonosnija...
na mnoga pitanja nemam odgovora, a ponekad, kao da ih ni ne tražim...
zašto opet ova upala..zašto tako mlada...i dokle..
nekako postanu besmislena..
i ta pitanja prelaze u ona "pomozi mi da sve okrenemo na dobro...da i od ovoga imamo koristi..ako je ovo križ, da bude plodonosan..ako je zlo, da ode od mene, od nas ..."
kao da oitanja prelaze u prihvaćanje..
čime postajem daleko mirnija..nego kad gledam da maltene nema kraja ludosti ovoga svita ...
vidim malog klinca, braniš mu nešto i ne daš, možda g ai šibenš, a ono opet trči tebi...
premda plače, premda je tužno, ti si ipak nejgovoa sigurnost, njegovo utočište...
ja ne govorim da ti išta moraš mislit, osjećat, razumit, gledat...što i ja..
ja pišem ono što vidim u sebi..
koliko mi je dano da vidim .. koliko sama sebi dam da vidim ..
a to je ta, da spoznajom da je živ nisam išla tražiti sreću, premda je sreća došla kao nužda posljedica
više sam išla "vratiti se doma" ....
a moj je Otac kao nijedan na svijetu..uvijek ima otvorene ruke!!...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 stu 2010 10:28 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 02 lip 2008 11:33
Postovi: 971
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
baš lipo pišeš vox. jučer sam pročitao jednu istinitu rečenicu:
tuga gleda iza sebe, briga gleda oko sebe, vjera gleda gore.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 stu 2010 13:09 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 28 tra 2006 09:35
Postovi: 276
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
vox napisao:
da, mogu reći - nisam očekivala sreću
nisam išla za tim
bar mi to nije bio prvotni motiv
motiv svega mi je ono što vjerujem - da je mir jedino u Bogu

Ovo što si rekla je malo besmisleno. Kao, nisi tražila sreću nego si tražila mir. Idejno, to je ista stvar. Mir za tebe znači sreću, ono što želiš, i to si kod Boga dobila. Ja osobno mogu reći da 'mir' koji sam pronašla u Bogu je nešto što ne želim ni neprijateljima. Elem...

vox napisao:
i da čovjek, stvorenje, pripada svome Bogu, ma koliko se opirao
On nas je stvorio
po onoj Augustinovoj "i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.."

Uz moje iskustvo, ovo zvuči kao jako jaaako tmurna zbilja. Zbilja od koje nikako ne možeš uteć...


PS. zaboravih nadodat na onaj primjer sa djetetom koje uvijek trči roditeljima u zagrljaj, pa čak i kad ih roditelj šibne, da ima nažalost djece koja se skrivaju što bolje mogu kad ugledaju da roditelj dolazi kući. Rekoh, moje iskustvo sa cijelom pričom me prilično učinkovito odvratilo od odlaženja u crkvu. Dapače, odlazak u crkvu mi je, neko vrijeme prije nego sam s tim prestala, bio jednako stresan kao i djetetu iz mog primjera povratak npr. oca kući.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 stu 2010 13:28 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1412
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 36 zahvala
Zahvaljeno je: 26 zahvala
mislim da pretjeruješ

odlazak u crkvu nikako ne može tzako i toliko biti stresan??

gledaj, ti nešto nisi dobila što si očekivala...big deal...pa nisi ni prva ni posljednja

1) možda si dobila više nego da si dobila što si htjela

2) ako ćeš na to reći da ti valjda najbolje znaš šta je uza tebe najbolje i da si baš to dobila ...onda neznam šta da ti kažem
možda ću trebati biti malo oštar pa reći i nešto što ne mislim baš, ali...

2) možda nisi zaslužila to što si htjela


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 stu 2010 13:29 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 28 tra 2006 09:35
Postovi: 276
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Hrvoje Hrki napisao:
odlazak u crkvu nikako ne može tzako i toliko biti stresan??

Misliš? Eeee...

PS. Zapravo, ja sam imala OK zemaljske roditelje, pa ne mogu znati koliki je stres kad ti npr. otac pijanac i nasilnik dolazi kući, ali istina jest da mi je posjet crkvi, neko vrijeme prije nego sam prestala s istim, bio postao prilično stresan.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 stu 2010 13:33 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 11 ruj 2007 13:24
Postovi: 2127
Lokacija: metropola
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
izostavila si i onaj dio "povratak doma"
u što vjerujem .. vraćam se svome Svoritelju..

dijelom bih se mogla složiti oko tvog pisanja, poimanja - sreć - mir ..
dijelom i ne
čini mi se da je nekako uvriježeni mišljenje da je sreća: dobiti na lotu, odnikud materijalno uspijevati, mimoić nekim čudom neku nesreću i sl.
slijedom tvojih pisanja stekla sam dojam da je za tebe taj pojam više nekako vezan uz materiju
a Mir o kojem vjera zbori čini mi se, i nije takav

recimo, ne mogu baš reć da je Isus bio presretan što će ga mučiti, što će ići na križ...
pa opet, nakon onog ljudskog previranja u njemu, više dolazi do izražaja taj Mir
"evo, činim sve novo" .. krvavo i izubijano...
nema tu nekog velebnog osmijeha na licu..
al postoji Mir i sigurnost..
iz Tvoje ruke, o Bože, prihvaćam i čašu gnjeva..
i ispijam do kraja..
jer, Ti znaš..
i zašto, i do kada, i kuda, i s kim i sve..
sve Ti znaš
i nije me briga sve dotle dokle sam u Tebi i ti u meni ..
vjerujem, pomozi mojoj nevjeri..

koji vjeruje, ne traži darove ..
on traži, želi, kuca .. samog Darivatelja..

naizvana, možda ljudima i sva ta "fama" oko vjere može izgledati kao neko zatupljivanje
to tzv prihvaćanje i mir vezan uz to
i da će Bog sve okrenuti kako On misli da valja...
..ja vidim da je tako olako misliti..
i ne sudim.. ta i sama sam čovjek.
al to je sve samo na izvana,
tek vrh sante leda
puka površina..

a prava istina, duboko je ukorjenjena..
i onda daje mir..
i kad sve loše krene..
ostaje mi vjera, nada/ufanje i ljubav..
i to mir nosi..

možda liči na jeftinu psihologjiju "prihvati se kakvim jesi" .. "prihvati ovo i ono"...
al ja jedino tu naiđoh onaj idzvanjajući mir.
i vjerujem da su taj mir imali i kršćani kad si ih predavali u arene, stavljali na mučila..
shvaćaš taj paradoks pred ljudskik očima??
na ljudskoj razini - ludost je
ali vjernik poteže za onim što je iznad ljudskog
on se hvata za ono što je vječno...
Moj Bog - Moje Sve
...

i vjerujem tvom iskustvu..da je tmurna zbilja..
već si na pola koraka..priznaješ se stvorenjem..
priznaješ stvoritelja..
a on je za tebe tako tmuran..
za druge tako živ..
jel opet paradoks na vidiku?
il postoji samo jedna istina?
možda si u krivu ti?
možda ja?
no ja ipak biramonu, kako si rekla, "hipnotizirajuću" stavku... koju imadoše sveci.. zaljubljeni u svoga Gospodina..
voljela bih da mogu reći "evo me Gospodine, svim siliama se trudim vratiti kući, domu Očevu" ...al još sam malena, još slaba..
potrebno me je nositi...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 stu 2010 13:40 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1412
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 36 zahvala
Zahvaljeno je: 26 zahvala
Maroon napisao:
Hrvoje Hrki napisao:
odlazak u crkvu nikako ne može tzako i toliko biti stresan??

Misliš? Eeee...

PS. Zapravo, ja sam imala OK zemaljske roditelje, pa ne mogu znati koliki je stres kad ti npr. otac pijanac i nasilnik dolazi kući, ali istina jest da mi je posjet crkvi, neko vrijeme prije nego sam prestala s istim, bio postao prilično stresan.


pa ako su roditelji nasilni onda je odlazak kući stresan?...a u crkvu može biti samo relaksirajući? :D ...ili ja nešto ne kontam ., što je očito :shock:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 stu 2010 13:48 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 28 tra 2006 09:35
Postovi: 276
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
vox napisao:
i vjerujem tvom iskustvu..da je tmurna zbilja..
već si na pola koraka..priznaješ se stvorenjem..
priznaješ stvoritelja..
a on je za tebe tako tmuran..
za druge tako živ..
jel opet paradoks na vidiku?
il postoji samo jedna istina?
možda si u krivu ti?
možda ja?
no ja ipak biramonu, kako si rekla, "hipnotizirajuću" stavku... koju imadoše sveci.. zaljubljeni u svoga Gospodina..
voljela bih da mogu reći "evo me Gospodine, svim siliama se trudim vratiti kući, domu Očevu" ...al još sam malena, još slaba..
potrebno me je nositi...

Ja sam ko klinka imala jednu prijateljicu u susjedstvu. Njoj je majka bila izrazito mlada, a otac je djelovao stariji. Imala je i malog brata. Kvaka je da je taj isti otac nju maltretirao, a malog brata podržavao. Sjećam se da joj je jednom ispred svih nas vikao 'ćoro' (inače je nosila debele naočale, i čim su kasnije počele leće, odmah je prešla na iste i krila činjenicu da ih uopće nosi od svog srednjoškolskog razreda, što je logična posljedica), te govorio za bratove čvrljotine po papiru (kad dijete crta...) da su već i one ljepše od svega što bi ona znala nacrtati. Elem, to ti se zovu miljenici, a u Bibliji je dosta priče o istima. Ja mislim da bi 'povratak u očevu kuću', jednom kad bi je napustili, njoj i bratu imao različite konotacije... A jedna je istina.

Inače, što se ovog mog primjera tiče, ja onda nisam povezivala zašto je bilo tako, ali danas mi se čini da je njena mama slučajno (jel) ostala trudna s njom, pa ju je morao oženiti, i onda je za to krivio dijete (umjesto sebe, jel).


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 stu 2010 13:53 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 11 ruj 2007 13:24
Postovi: 2127
Lokacija: metropola
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
to je čovjek.. sa svim svojim nesavršetnostim i mana, pa čak i sa vrlinama (ako ih ima :mrgreen)
a Bog??
Bog je apsolut!! nema mane...
i zato uzimamo sve najbolje što čvojek može biti il jest
da bi kroz te slike lakše razumljeli ono što nikada do kraja nećemo moći ni shvatiti ni opisati!!
.. jasno mi je da zbog iskrivljene slike oca, majke .. ljudi teže uočavaju atribute vječnoga Oca.. iskazane kroz ljudske riječi..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 stu 2010 13:56 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 11 ruj 2007 13:24
Postovi: 2127
Lokacija: metropola
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
po/gledaj Oca kroz Sina...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 83 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 4, 5, 6, 7, 8, 9  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 12 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr