www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 11:34

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 28 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 14 stu 2011 02:33 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 234
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Ovako, potaknuta time koliko me je svjedočanstvo Glorie Polo dirnulo i pokrenulo u mojoj nutrini neka dešavanja...a vidjevši da se o tome ovdje do sada samo raspravljalo, ali da na našem forumu njenog svjedočanstva zapravo nema, ja sam odlučila ovdje c/p to cijelo njeno svjedočanstvo koje sada postoji i u virtualnom svijetu, kako bi, i oni koji se za nju ne informiraju, jer ne znaju, ili su na forum samo ''zalutali'', kako bi i oni preko ovog foruma čuli za to i imali koristi za svoj duhovni rast.
Ovaj link je sa stranice Sion.hr, uvršten pod svjedočanstva i naglašeno je, kao što se vidi na početku, da se te stranice smiju širiti i to samo besplatno, dapače, za to su i namijenjene, tako da se ja nadam da administratori ovog foruma neće imati ništa protiv ove moje inicijative. :)
Ovo je link sa kojeg ću c/p cijeli tekst. http://blog.sion.hr/assets/files/479_Sv ... e-Polo.pdf i naslovnica na koju je stavljen taj isti link http://sion.hr/hr_HR/
Neka nam je ovo njeno svjedočanstvo na blagoslov i na duhovnu korist svih nas! :b206:


Zadnja izmjena: Maina; 14 stu 2011 02:56; ukupno mijenjano 2 put/a.

Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 stu 2011 02:40 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 234
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Dr. Gloria Polo

S V J E D O Č A N S T V O

Od iluzije k Istini

Stajala sam pred vratima raja i pakla


Osobno svjedočanstvo gospođe dr. Glorie Polo.
Ovo svjedočanstvo je iz originalnog španjolskog prevedeno na njemački jezik. Ono se može
slobodno širiti, kopirati i koristit, ako se ispune slijedeći uvjeti:
1) Ovdje predloženi tekst ne smije se skraćivati niti izmijeniti - niti se smiju rečenice izdvajati iz
njihova konteksta.
2) Ove stranice i njihove kopije odn, pretisak smiju se upotrebljavati i širiti samo badava i bez
trgovačkih ciljeva.

Hrvatski prijevod je napravljen prema njemačkom prijevodu.
Naslov originala:
Dr. Gloria Polo: Testimon. Von der Illusion zur Wahrheit. Ich stand an der Pforte des Himmels
und der Halle Internet: http://www.gloriapolo.net Ili: Apostolat ANE, Postfach 102, AT-lOll Wien-Austria
Preveo s njemačkog: Dr. Josip Marcelić
Izdaje i odgovara: Don Božidar Medvid 21465 Jelsa 2008L
Tisak: "D E S" SPLIT2

NJEMAČKI PREDGOVOR
Ovaj spis je prijevod različitih dijelova iz originalnih predavanja gde Dr. Glorie POLO ORTIZ,
zubarice iz Kolumbije, koja i danas živi u Bogoti i tamo zaslužuje potrebno za životno uzdržavanje
svojim radom kao zubarica, a predavanja je održala u različitim prigodama (dani obnove u
katoličkim župama, zajednicama i na intervjuima na kršćanskim radio i TV- odašiljačima).
Gđa dr. POLO je rođena 30. studenog 1958. i godine 1995., u vrijeme nesreće s munjom, imala je
tridesetšest (36) godina.
Gđa dr. POLO posebno ističe da ona nema nikakvih provizija ili prihoda iz širenja njezinog
pismenog svjedočanstva kao ni od DVD, CD i drugih medijskih sredstava koja su u opticaju. Svoje
životno uzdržavanje ima od vršenja svoje službe kao medicinski visoko izobražene zubarice. Za
svoja predavanja ona ne traži i ne dobiva nikakve vrsti prihoda ili honorara. Pozivana je od mnogih
župa i zajednica u Rimokatoličkoj Crkvi u zemlji i inozemstvu.
Ona ima duhovnog vođu, koji je posebno prati kao duhovnik i ispovjednik. To je prcč. gosp.
župnik Wilson Alexander Mora Gonzalez, koji je ujedno župnik župe "Svetoga Križa" (Parroquia
"La Santa Cruz") u Bogoti, Kolumbija. (Poslije ovog Uvoda donosimo njegovo svjedočanstvo o gđi
dr. POLO).
Njezino zalaganje na spašavanju duša treba protumačiti jedino iz doživljaja vlastitog suda u
vječnosti, gdje joj je izričito naređeno da to svjedočanstvo ne samo 1.000 puta, nego 1000 x 1000
puta iznese. Ovo iskustvo je nju također navelo da potpuno izmijeni svoj život i da se svim svojim
silama i svim svojim mogućnostima založi za spašavanje duša i za Novu evangelizaciju ljudi našega
vremena, koja je od blago pok. Pape Ivana Pavla II. tako često i zdušno zahtijevana. Velika podrška
mom misionarskom djelovanju bio je njezin suprug Fernando RICO RAMIREZ (rođen 25. svibnja
1957.), koji je posve nenadano umro 7. listopada 2006. od srčanog udara.
Izdavač za njemačko jezično područje:
ANE
Apostolat Nove Evangelizacije
Ured za koordinaciju za njemačko jezično područje Postfach 102
AT- 011 Wicn - Austria
Email: ne@gmx.eu Telefon: +4 -(0)699112728464
Internet: www ane.at * http://www.gloriapolo.net
"ANE, Apostolat Nove Evangelizacije" je laičko udruženje Katoličke Crkve, osnovano s
DEKRETOM ARZ.1999/l18 dne 1.svibnja 1999. od nadbiskupa Cochabamba Fernandez Apaza
(Bolivija) Južna Amerika prema propisima Kanonskog Prava Crkve (C.I.c. - § 113-123 i §298-
329).

Svjedočanstvo župnika gđe dr. Glorie POLO ORTIZ
Nadbiskupija Bogota
Biskupijsko pastoralno područje Svetog Petra, Župa Svetog Križa
Ovim pismom svjedočim da je gđa GLORIA POLO OSOBA ZRELE VJERE KOJA JE UVIJEK
RADILA ZA Katoličku Crkvu evange1izirajući svjedočanstvom života. Osoba je iskušanog
kreposnog života i kroz osam (8) godina kroz koje sam je pratio kao duhovni vođa ističem njezinu
molitvu i njezino predanje Gospodinu Isusu. Potvrđujem njezinu svetost, njezi krepost i njezinu
jednostavnost u naviještanju Evanđelja Krista Gospodina. Svjedočim za njezino dobro
evangelizatorsko djelovanje u Kolumbiji i u inozemstvu, uvijek vođena duhovnim vodstvom,
poslušnošću i orijentirana vjerom Crkve

Wilson A xander Mora G. Pbro., s.r. župnik
Calle 143 Ni. 65-57 Casa Blanca Norte, Tel,: 682 5368, Bogot D. C.
Ako netko u sebi sumnja ili misli da BOG ne postoji i da je onostrani svijet stvar za snimatelje
filmova, ili ako netko vjeruje da je sa smrću sve gotovo, bilo bi dobro da pročita ovu knjižicu. Ali
čitajte je potpuno od početka do kraja. Sigurno će se vaše mišljenje, ma kako bilo skeptično,
izmijeniti. Ovdje se radi o jednoj činjenici,o jednom događaju, koji je dobro dokumentiran i 3
dogodio se godine 1995. Gđa dr. Gloria Polo je žena iz Kolumbije, zubarica, koja je kod jedne
nesreće "umrla", to jest bila je tako teško ranjena da je nekoliko dana ležala u "komi" i još je jedino
po medicinskim bolničkim aparatima održavana na životu. Da se isključilo te aparate, ona bi odmah
umrla. Liječnici koji su je liječili posve su se predali i htjeli su već isključiti aparate. Jedino njezina
sestra, koja je također liječnica, zahtijevala je da aparati još i dalje rade.
Ona je za vrijeme svoje kome bila na drugoj strani stvarnosti, u Onostranosti, i smjela se ponovno
vratiti natrag da dade svjedočanstvo za one koji ne mogu vjerovati. Ona nam je dakle odatle
donijela važnu Poruku. Ali pročitajte radije sami tu poruku na slijedećim stranicama i izravno iz
njezinih usta ...

Gđa Gloria mogla je u ovom sadašnjem vremenu, - u jednom mističnom doživljaju, - koji ona
vrlo jasno opisuje, baciti jedan pogled u svoju "Knjigu života". I taj doživljaj ju je tako potresao da
je ona po ovlaštenju GOSPODINA postala glasnikom u "PUSTINJI VJERE" našeg modernog
vremena. Pri tome je bit njezine Poruke i njezinog doživljaja ništa drugo do pogled na beskrajnu
BOŽJU ljubav prema nama ljudima i na NJEGOVO veliko milosrđe. Ona pri tome govori o istoj
temi kao naš sadašnji papa Benedikt XVI. u svojoj prvoj enciklici "DEUS CARITAS EST" (BOG JE LJUBAV).
BOG nam uvijek iznova daje dokaze, ali mi usprkos tome niječemo NJEGOVO postojanje.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 stu 2011 02:43 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 234
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
SVJEDOČANSTVO
GOSPOĐE DR. GLORIE POLO

Nesreća s udarcem munje


Dobro jutro, hvaljen Bog , draga braćo i sestre! Veoma se osjećam lijepo i radujem se, da smijem
ovdje biti i s vama podijelit ova veliki dar, što mi ga je BOG udijelio. Ono što ću iznijeti, zbilo se 5.
svibnja 1995. kod Nacionalnog sveučilišta u Bogoti, glavnom gradu Kolumbije, oko 16,30 sati.
Ja sam zubarica. Ja i moj 23 -godišnji nećak, koji je također po zanimanju zubar, upravo smo
radili na našoj dizertaciji. Tog dana a bio je to kišovit petak, išli smo zajedno s mojim suprugom u
smjeru Fakulteta za zubne bolesti, da uzmemo nekoliko knjiga, koje su nam trebale.
Moj nećak i ja išli smo zajedno pod malenim kišobranom. Moj suprug je imao nepropusni ogrtač
(kabanicu) i išao je izravno duž zida Glavne biblioteke da bi se zaštitio od kiše. Dok smo nas dvoje
uvijek prelazili s jedne strane na drugu da bismo izbjegli ustajalu vodu - i tako smo se približavali, a
da toga nismo ni zapazili, jednom drvoredu stabala i kada smo skočili preko jedne veće lokve,
pogodila nas je munja iz visine, koja je bila tako jaka da smo mi pougljenili. Moj nećak je na mjestu
bi mrtav.
Munja ga je udarila odostraga i spalila njegovu nutrinu. Izvana je on ostao netaknut. Makar je bio
tako mlad, on je bio čovjek posve predan BOGU. Posebno je štovao Dijete-ISUSA. Nosio je
NJEGOVU medalju u jednom kvarcnom kristalu oko vrata. Stručnjaci za sudsku medicinu su rekli
da je baš kvarc privukao munju. Munja je izravno prodrla u njegovo srce. Odmah je srce prestalo
kucati. Spaljeni su svi njegovi nutarnji organi i tada je jaka struja munje napustila njegovo tijelo
preko njegovih nogu. Pokušaji ponovnog oživljavanja su bili uzaludni. Ali posve izvana nije imao
nikakvih opekotina. Što se mene tiče, munja je ušla preko moje ruke i spalila je čitavo moje tijelo,
iznutra i izvana, na strašan način. Ovo moje obnovljeno tijelo, koje vi sada i ovdje vidite, ja mogu
zahvaliti jedino Božjem milosrđu ono je očitovanje milosrđa ovog našeg dobrog BOGA koji
nadasve ljubi. Moje čitavo meso je bilo po tom snažnom udaru munje pougljenjeno, moje grudi su
nestale, nadasve na lijevoj strani, gdje je ranije bila moja sisa, imala sam jednu veliku rupu. Na
meni više nije bilo nikakvog mesa, također moja rebra, moj trbuh, moj donji dio tijela kao i moje
noge i moja jetra posve su se pretvorili u ugljen. Munja je napustila moje tijelo preko moje desne
noge. Moji bubrezi su pretrpjeli teške opekotine, isto tako pluća i jedan moj jajnik.
Ja sam upotrebljavala spiralu kao sredstvo protiv začeća, ona je bila od bakra, a bakar je dobar
električni ! vodič. Stoga su također i moji jajnici tako teško opaljeni. Bili su tako maleni kao dva
zrna grožđa. Pretrpjela sam prestanak kucanja srca i praktično sam bila bez života. Moje tijelo je
drhtalo i treslo se zbog električnog šoka, što ga je munja proizvela. Čak i mokro tlo je još bilo pod 4
električnim naponom. Zbog toga mi u prvi čas nitko nije mogao pomoći jer kroz duže vrijeme nije
bilo moguće mene dotaknuti.
Čudesa koja je Gospodin na meni izveo
I upravo te teške ozljede i opekotine, kao i prestanak rada srca, što sam pretrpjela, i zbog njihova
trajanja, - u prvim časovima zbog električnog naboja mojega tijela i zbog vlažnog tla oko mene
nitko me nije mogao dodirnuti, - to je bilo veoma pogibeljno za život koji je bio položen na
izvanredan način u veliku dobrotu, beskrajno milosrđe našega GOSPODINA I BOGA, koji je sve
nas unio u SVOJE Srce i svakoga od nas uvijek iznova poziva da MU se vratimo.
Po trima pojedinačnim činjenicama, za koje svjedoči moje tijelo, želim vam pokazati ta BOŽJA
čudesa. Tu je prestanak rada srca, što nehotično vodi k nedostatnom hranjenju mozga s važnim
kisikom i što ima za posljedicu trajno oštećenje mozga.
(Liječnički komentari uz prestanak rada srca)
"Samo ako se odmah poduzmu mjere oživljavanja može se spasiti život koji već nakon tri minute
prestanka rada srca i stoga pomanjkanja kisika nanosi nepopravljive štete mozgu ... " ili "Jer
pacijenti s akutnim prestankom rada srca imaju veoma male šanse da prežive i da ostanu bez većih
duhovnih oštećenja ... ").
Ipak, makar da sam mogla biti priključena na aparat za srce-pluća nakon predugog trajanja
prestanka rada srca, poslije dugog ostanka u komi nisam dobila nikakvih oštećenja na mozgu, kako
vi sami, koji me pred sobom vidite, možete ustanoviti.
Mnogi liječnici u Bogoti su govorili mojoj sestri koja je također bila liječnica, kako je beznadno i
besmisleno držati me priključenu na aparat za srce-pluća i time su je htjeli nagovoriti da treba
prekinuti s tim mjerama spašavanja života. Ali usprkos svim tim dobronamjernim savjetima moja
sestra je svojom upornošću i svojim utjecajem u toj bolnici uspjela da moje tijelo i dalje ostane
povezano s aparatom. Dakle, kakvo divno čudo, koje nema nikakvog medicinskog tumačenja.
Na isti način se dogodilo čudo kako su moji bubrezi i pluća ponovno počeli raditi. Liječnici nisu
primijenili dijalizu na meni, jer su držali da moji bubrezi ne mogu raditi. Om su mislili da za mene
nije više važno ulogu bubrega umjetno zamijeniti, jer nisam imala nikakve šanse da preživim. Ali
usprkos njihovom medicinskom mišljenju moji pougljenili bubrezi ponovno su počeli raditi.
Jednako tako treba procijeniti kao veliko čudo ponovni rast moje kože. Moje čitavo tijelo je bilo,
nakon što su s mene skinuli i ostrugali spaljenu kožu, jedna jedina otvorena rana. Živo meso se
moglo vidjeti. Bolovi su bili neopisivi. Gorjelo je kao kada se u vatri prži. Gorjelo je izvana, gorjelo
je iznutra, pri svakom disaju.
Sve me je boljelo, jedino od nogu prema gore nisam imala nikakvog osjećaja. Kada su oni čistili
moje otvorene rane, nisam osjećala na svojim nogama uopće ništa, dok je čišćenje na drugim
dijelovima tijela uzrokovalo neopisive boli. Moje noge su sličile dvama pougljenjenim komadima
drva. One su bile posve crne.
I nakon jednog mjeseca došli su mi liječnici i rekli: "Gle, draga Gloria, čudo koje je BOG na
vama učinio, tako je veliko i nevjerojatno. To je jednostavno predivno da je već gotovo čitava koža
ponovno narasla. Doista ona je još tanka kožica, koja je ovdje i ondje narasla, i još ima mnogo
otvorenih mjesta između. Ali ta mjesta, gdje je narasla tanka kožica, bude nam nadu da će se
ponovno čitavo tijelo prevući zaštitnom kožom. Ali brigu nam zadaju Vaše noge. Mi tu ne možemo
više ništa učiniti. Moramo nažalost otkinuti Vaše noge."
Ja sam se ranije veoma bavila športom (Aerobic-Fan). I kada su mi sada rekli da mi moraju
odrezati noge, ja sam jedino i samo mislila: Ja moram što je moguće prije pobjeći iz ove bolnice. Ja
moram otići odavde, moram to učiniti, da spasim svoje noge. Izišli su dakle liječnici iz sobe i ja sam
se digla iz svojeg bolesničkog kreveta da odatle pobjegnem. Ali već kod prvog koraka moje noge
nisu izdržale i ja sam pala na trbuh kao žaba koja prvi put skače i trbuhom na zemlju pada.
Oni su me dakle morali dignuti s tla i odnijeli su me s 5. kata na 7. kat bolnice. I znate li koga
sam tamo srela? Srela sam jednu ženu kojoj su već odrezali noge ispod koljena. I sada je ona čekala
da njezine noge još više - dakle ispod kuka - odrežu. I kada sam tako vidjela tu ženu, pomislila sam
na to koliko bi novca ovoga svijeta trebalo da se kupi nove noge. 5
Čitavo zlato svijeta ne može nabaviti nove noge. Kakvo čudo su noge. Kada su mi htjeli odrezati
noge, zahvatila me je neopisiva tuga, i prvi put mi je došla na pamet misao da nikada nisam
zahvalila GOSPODINU za čudo svojih nogu. Posve suprotno ja sam svoje noge i čitavo svoje tijelo
mučila da bih se oslobodila svoje debljine i dobivanja na kilogramima.
Gladovala sam kao nepametna, trošila novac punim rukama na dijete i ostale kure, samo da bih
izgledala vitka i da imam vitke noge. To me je koštalo ne samo jedan imutak, nego sam više
imutaka na to potrošila.
I sada najednom vidim svoje noge bez mišića, vrlo tanke, posve crne, na svim stranama posute
rupama. I sada zahvaljujem GOSPODINU BOGU na tim iznakaženim nogama. One su najednom
za mene postale tako vrijedne. Nije mi bio važan njihov izgled, nego njihova uloga. Bilo mi je
važno jedino da ih imam. I na tom sam zahvalila GOSPODINU. I rekla sam dragom BOGU:
"GOSPODINE, zahvaljujem TI za ovu drugu šansu, koju SI mi dao! Hvala, velika hvala na toj
šansi, koju stvarno nisam zaslužila. Ali, dragi BOŽE; molim TE iz dubine srca, za jednu uslugu,
posve malenu uslugu. Ostavi mi barem ove moje iznakažene noge! Ostavi mi ih da se mogu barem
na pol micati, da se mogu barem na pola uspraviti. Pusti mi ih, molim, pusti mi ih barem tako, kako
su sada. Bit ću TI zauvijek zahvalna. "
I najednom počinjem osjećati svoje noge. Bilo je to u petak. I od petka do ponedjeljka ova moja
crna vretena, koja su bila bez života, koja su izgledala kao čaša tamne limunade sa zračnim
mjehurima, polako su postajala crvenkasta i svijetla. Izravno sam osjetila kako sve više krvotok
uzima moje pougljenile noge. Uvijek sve više osjećam svoje vlastite noge.
I kada su u ponedjeljak liječnici došli uz moj bolesnički krevet u vizitu da obave zadnje
ispitivanje i prije moje amputacije, začudili su se kada sam ustala s kreveta i stavila se na svoje
vlastite noge, koje su me također držale. Ja dakle nisam pala natrag. Pregledali su me, uvijek su
ponovno dirali moje noge i nisu mogli vjerovati i nisu imali povjerenja u svoje vlastite oči.
I pokazala sam im pokrete koje sam mogla učiniti nogama. Imala sam doista neopisive boli u
svojim nogama. Ali vjerujem, ja još nisam nikada bila toliko sretna, usprkos tako velikim bolima,
koje sam u nogama osjećala, kao tog časa. Moje noge su se vratile natrag mojem tijelu. I sve to na
način koji se medicinski ne može protumačiti i nad čime su se liječnici jednostavno mogli čuditi.
Šef odjela na 7. katu bolnice reče mi: "Znajte, Gloria, da u 38 godina liječničkog služenja još
nikada nisam vidio ni doživio tako veliko čudo kao Vaših nogu."
I pogledajte sada, moje drage sestre i braćo u GOSPODINU, ovdje su moje ponovno
uspostavljene noge. Ne iz preuzetnosti i taštine, nego jedino da dadem BOGU čast, ponosno se
šećem ovdje pred vama gore-dolje i pokazujem vam svoje noge da vam dokažem veličinu djela
GOSPODNJIH, našega živoga BOGA, NJEGOVE beskrajne LJUBAVI prema nama i NJEGOVE
SVEMOĆI. (Komentar: Gloria na govornici ide amo tamo i slušatelji plješću na pogled tog
BOŽJEG čuda).
Jedno drugo ve,liko čudo koje mi je GOSPODIN učinio je .slijedeće. Ja više nisam imala grudi.
Zamislite samo, ja sam bila ohola, ponosita žena. Moje geslo je bilo:
"Žena mora pokazati i iskoristiti svoju drž, koju je od prirode dobila na dar. "
I rekla sam sebi da je najljepše što imam, moje grudi, moje noge i uopće moj lik, moje žensko
tijelo, i ja ću ih staviti na divljenje. Ja sam pokazivala svoje ženske draži uvijek i vrlo izazovno.
Naglašavala sam obline svojega lika i pokretala sam upadno svojim bokovima. I na taj način bih
pobuđivala uvijek veliku pažnju. Nosila sam uvijek odjeću s velikim dekolteom, da naglasim i
pokažem svoje lijepe grudi. I mnogo sam držala do svojih lijepih nogu.
I pogledajte, moje drage sestre i braćo u GOSPODINU, upravo svi ti ljubimci moje taštine
najviše su izgorjeli. Upravo sve to je pougljenilo i bilo je neizgledno.
Sada, dalje s ovim čudesnim djelom BOŽJIM koje je ON na meni učinio. Išla sam k jednom
liječniku, koji me je redovito pratio u mojim športskim aktivnostima i rezultatima. Predstavite
liječnika koji je uvijek navikao vidjeti samosvjesnu ženu koja mnogo polaže na svoje tijelo, koja je
gladovala zbog svoga tijela poput bezumnice, gutala lijekove i droge radi svog izgleda, - taj moj
liječnik za moju športsku aktivnost vidio je moje tijelo najednom pola spaljeno i iznakaženo. Nije
htio vjerovati svojim očima. Učinio je sve moguće pretrage s CTR i s najmodernijim, nuklearnim 6
medicinskim aparatima.
I na to mi je rekao:
"Znajte, gđo Gloria, s tim malim komadićem jetre, koji vam je ostao, moći ćete preživjeti. Ali vaši
jajnici, draga gospođo, jednostavno su posve smežurani, pougljenili i osušeni poput grane osušene
loze. Stoga nećete vi nikada više moći u svojem životu dobiti dijete. "
I ja sam u sebi pomislila: Hvala mojem BOGU da mi je na taj način otklonio svaku brigu oko
planiranja obitelji. Ja sam na prirodan način neplodna.
BOŽE, zahvaljujem TI za to, SLAVA TI, BOŽE za to. Ja sam bila sretna zbog toga, jer sam tako
imala barem jednu brigu manje.
Ali godinu i pol kasnije osjetila sam da tamo, gdje su bile moje grudi i gdje je sada koža samo
pokrivala moja rebra, osjetila sam najednom neko micanje i svrab i koža se natezala i zaobljavala.
Dobila sam bolove. Najednom su se ponovno zapažale moje dojke i narasle su mi grudi. Bilo mi je
posve neobično i ne protumačivo da ponovno imam grudi.
I znajte koji je tome bio uzrok? Ustanovila sam da sam noseća. Noseća usprkos sasušenih jajnika.
Tako mije BOG ponovno darovao moje grudi. I s tim grudima sam bila u stanju dojiti svojim
majčinskim mlijekom divnu, veoma zdravu djevojčicu, koju sam porodila.
Ta moja najmlađa kćerka zove se Maria Jose (Marija Josipa). I kao posljedica toga normalizirala
se također moja menstruacija i svi moji ženski hormoni su došli u ravnotežu. I moji jajnici na
redoviti način su proizvodili jajašca.
I sve su to u cjelini i općenito čudesna djela BOŽJA, koja je ON učinio na meni, na mojem tijelu i
za koja ja svjedočim.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 stu 2011 02:46 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 234
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Druga strana događaja

Ali poslušajte sada dobro! To je bio tjelesni, materijalni, fizički dio moje nesreće. Ali drugi dio
ovog događaja bio je daleko ljepši; to je bio nezamisliv, predivan doživljaj. Jer dok je moje tijelo tu
ležalo pougljenilo, (moja duša) se nalazila u divnom bijelom tunelu . Bilo je bijelo svjetlo oko
mene, neopisivo svjetlo , koje je u meni proizvelo jednu takvu milinu,takav mir, takvu sreću.
Osjećaji koji se ljudskim riječima jednostavno ne mogu opisati. Nema- posve jasno rečeno -
nikakve zemaljske riječi, da bi se opisalo veličinu tog časa. Bio je to neshvatljivo golem zanos,
neopisiv vrhunac. - U tom svjetlu ja sam se kretala naprijed, neopisivo sretna i puna radosti, ništa
me nije smetalo u tom tunelu. Kada sam pogledala gore, vidjela sam na kraju tog tunela kao neko
sunce,jedno bijelo svjetlo,kažem "bijelo" samo da spomenem neku boju, jer su boja svjetla i njegov
sjaj bili neopisivi, boja se nije mogla usporediti ni s čim što na svijetu postoji na području boja.
Svjetlo je jednostavno bilo predivno. To svjetlo je za mene bilo kao izvor ove posve velike ljubavi,
ovog mira u meni i oko mene, neopisiva ljubav i mir, koje nisam poznavala iz svijeta...
Dok sam se u tom tunelu gibala naprijed, rekla sam samoj sebi. "Do bijesa! Pa ja sam umrla." I
tog časa pomislila sam na svoju djecu i jadikovala sam: "Oh, moj BOŽE, moja dječica! Što će reći
moja djeca?" Ja sam jedna majka uvijek zaposlena i pod stresom, koja nikada nije imala vremena za
sebe. Ja sam vrlo ran jutrom izlazila iz kuće, da bih svijet osvojila, i vraćala bih se tek kasno
navečer ponovno kući. I pri tome sam bila nesposobna svoju obitelj i svoju djecu pravo dvoriti. I
sada sam vidjela posvemašnju bijedu svojeg vlastitog života u pravoj istini i bez uljepšavanja, i na
mene se spustila velika žalost.
U tom času nutarnje praznine zbog odsutnosti moje djece nisam zapažala niti svoje tijelo niti
dimenzije vremena i prostora. Opet sam otvorila oči i vidjela nešto veoma lijepo. Vidjela sam sve
ljude svojega života u jednom jedinom času, i to žive i mrtve. Zagrlila sam svoje praroditelje, moju
baku i djeda, moje roditelje, koji su već bili umrli, jednostavno sve! Bio je to takav čas punine, bilo
je čudesno. Sada sam shvatila da sam bila prevarena s poviješću reinkarnacije. Ja sam time
praktično dala samoj sebi "vlastiti gol", jer sam "reinkarnaciju" uvijek fanatično i žestoko branila.
Bilo mi je rečeno da se moja prabaka inkarnirala u nekog drugog, ali mi nisu rekli u koga, i budući
da su mi proricatelji istine, da bih to doznala, bili preskupi, odustala sam i nisam dalje istraživala u
koga se je ona inkarnirala. Ja sam sama uvijek ponovno sretala ljude, za koje sam mislila da se moj
pradjed i moja prabaka inkarnirala u njihovim osobama. I sada sam, baš sada, zagrlila svojeg 7
pradjeda i svoju prabaku. Mi smo se zaista i stvarno zagrlili, i ja sam susrela sve u jednom jedinom
času; i to se dogodilo sa svim ljudima koje sam poznavala i iz svih krajeva, gdje sam nekada bila, i
to sa živima i mrtvima - i to sve u jednom času
Samo je moja kćerka reagirala prestrašeno, kada sam je zagrlila. Ona je tada imala upravo devet
(9) godina i moj zagrljaj je u svojem stvarnom životu na ovom svijetu u tom času osjetila. Ona je
dakle osjetila moj zagrljaj tog časa, kada su ona i moja čitava obitelj strahovali za moj život, jer je
moje tijelo još ležalo u bolnici u komi. Redovito mi ne osjećamo takav zagrljaj iz onostranosti. U
tom čudesnom stanju vrijeme je zastalo, tako jednostavno tako divno, bez tereta tijela, bez tijela. I
promatrala sam ljude ne više kao prije. U svojem ranijem životu gledala sam samo na to, da li je
netko debeo, tanak, odvratan, tamne kože, lijepo odjeven ili ne ... Po tome sam svrstavala ljude i
zbog toga sam bila puna predrasuda i cinične kritike. UVijek, kada sam govorila o drugima, ja sam
kritizirala. Sada je to bilo posve drugačije. Sve je bilo bez tjelesnog vida. Sada sam ja vidjela
također nutrinu ljudi i kako je bilo lijepo vidjeti nutrinu ljudi, njihove misli i osjećaje, dok sam ih
gr1ila. I dok sam sve tako uzela u ruku; kretala sam se istovremeno vijek prema gore.
I na taj način uvijek sam išla naprijed, puna mira i sreće. I što sam se više uspinjala sve više sam
ostajala svjesna da mi je darovano divno viđenje - i na kraju tog puta sam vidjela jedno jezero,
divno jezero, opkoljen o predivnim stablima, tako lijepim, tako lijepim, da nema veće ljepote. I
jednako tako bilo je tu cvijeća svih boja, jednog mirisa, koji je toliko godio - sve je bilo toliko
drugačije, sve je bilo nadasve lijepo u tom divnom vrtu, na tom sjajnom mjestu -da nema riječi
kojima to ,opisati, sve je bilo ljubav.
Postojala su dva stabla koja su nešto zatvarala. Izgledalo je da su to ulazna vrata. Sve je posve
drugačije nego li mi to znamo. Pa ni boje nemaju sličnosti s našima. Tamo je sve neizrecivo lijepo.
Tog časa sam vidjela svojega nećaka, koji je bio unesrećen sa mnom, kako je ušao u taj predivni vrt.
I ja sam znala, osjećala sam, da ja tamo ne smijem ući, i također još nisam mogla, - tamo ući ...
Prvi povratak
Tog časa sam čula glas svoga supruga. On je jaukao, plakao slomljena srca i zvao je iz dubine
duše: "Gloria!!! Što se dogodilo! Gloria! Molim te ne ostavljaj me samoga. Gle tvoja djeca te
trebaju. Gloria, povrati se natrag! Ne budi kukavica i ne ostavi nas same!"
Tog časa sam ugledala sve - kao jednim pogledom - imala sam pregled svega - i vidjela sam ne
samo njega, koji je tako bolno plakao. I tog časa GOSPODIN mi je udijelio povratak. Ali ja nisam
htjela natrag. Taj mir, ta radost, ta milina kojima sam tamo (ovdje) bila ovijena, očarali su me. Ali
postepena i sve više počela sam se kretati dolje u smjeru svojega tijela, kojega sam gledala bez
života. Vidjela sam da moje beživotno tijelo leži na jednoj nosiljci na odjelu medicinskog
Sveučilišta u Bogoti. Vidjela sam liječnike, kako su se trudili oko mene, i zadavali su mi s jednim
aparatom elektro-šokove, da bi pokrenuli moje srce koje je mirovala. Prije toga smo moj nećak i ja
više od dva sata ležali na tlu, jer nas nisu mogli ticati zbog električnih udaraca koji su izlazili iz
naših tjelesa ispunjenih strujom po udaru munje. Tek sada su se mogli brinuti za nas i tek sada je
počelo nastojanje za moje ponovno oživljavanje. I pogledajte. Ja (moja duša) dolazi u moje tijelo i
dodirujem s nogama moje duše ovo mjesto moje glave (gđa Gloria pri tome pokazuje mjesto svoje
glave). Duša je slika našeg ljudskog tijela u njegovom obliku. - I tog časa iskočila je jedna iskra
veoma snažno na mene. I tako sam se ja ponovno ugurala u svoje tijelo. Izgledalo mi je da me ono
ponovno usisava u sebe. To ulaženje u tijelo uzrokovalo je beskrajne boli, jer je sa svih strana moje
tijelo izbacivalo (električne) iskre. I osjećala sam se da sam gurana u nešto vrlo malo i usko. Ali to
je bilo moje tijelo. Izgledalo mi je da ću ja u svojoj odrasloj veličini biti ugurana u dječju odjeću,
koja je izgledala od žice. Bila je to strašna bol. I tog časa počela sam također osjećati bolove čitavog
svojeg izgorjelog tijela, to izgorjelo tijelo tako je boljelo, tako neizrecivo, palilo je strašno, sve se
dimilo i isparavalo.
Čula sam liječnike kako kliču: Ona je došla k sebi! Ona je došla k sebi! Oni su bili izvan sebe od
radosti, ali moje boli su bile neopisive. Moje noge su bile sasvim crne i pretvorene u ugljen, moje
čitavo tijelo je bilo jedna otvorena rana, ako je uopće još na njemu bilo mesa.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 stu 2011 02:49 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 234
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Taština

Najveća, nepodnošljiva bol bila je moja taština. To je bila druga vrsta boli u meni, to je bila bol
jedne svjetske žene, emancipirane svjetske žene, neovisne, samosvjesne egzekutivne stručnjakinje,
profesionistice, akademičarke, intelektualke, jedne znanstvenice, jedne žene privrednice, jednog
stvorenja koje je htjelo u društvu igrati jednu ulogu. Istovremeno sam također bila ropkinja svojega
tijela, ropkinja ljepote, mode. Dnevno sam provodila četiri sata s aerobikom, s masažama, dijetama
i injekcijama, i svime što u tom smjeru možete zamisliti. Najvažnije, moj idol je bila ljepota mojega
tijela i za to sam se mnogo žrtvovala. To je bio moj život, samo jedno služenje idolu moje vanjske
ljepote.
Trudila sam se govoriti da su lijepe grudi tu da ih se pokaže. Zašto bih ih trebala skrivati? Isto
sam govorila o svojim nogama, jer sam znala da imam veoma lijepe noge i sve u svemu jedan lijepi
izgled. I u jednom času vidjela sam sa zaprepaštenjem i shvatila, kako sam se čitav svoj život uvijek
samo za svoje tijelo briula. To je bilo središte mojeg života i svega mojeg zanimanja: ljubav prema
svojem tijelu. I sada nisam više imala nikakvog tijela. Tamo gdje su bile moje grudi, bile su
izazovne rupe, posebno je na lijevoj strani sve nestalo. Moje noge su izgledale užasno, sada samo
gole kosti, pretvorene u ugljen, posve crne kao ispečeni kotlet. Da, sve su strane mojega tijela,
kojima sam najviše poklanjala pažnju i gajila ih, postale ugljen i uništene.
U bolnici
Naknadno su me odnijeli u bolnicu socijalnog osiguranja. Tamo su me započeli brzo operirati i
izgorjela mjesta kože strugati. Za vrijeme narkoze napustila sam po drugi put svoje tijelo i
promatrala sam što liječnici sa mnom rade i bila sam veoma zabrinuta za svoj život; posebno sam
bila u tjeskobi za svoje noge. Kad se nenadano - grozno i strašno- nešto užasno dogodilo ...
Jer sam ja, moram vam to priznati, moje drage sestre i braćo, također i na religioznom području
bila - kao inače u čitavom svojem životu - "na dijeti". Dakle,ja sam u odnosu prema GOSPODINU
BOGU bila također "katolkinja u vjeri na dijeti". Važno je da budete toga svjesni: Ja sam bila slaba
katolkinja.
Moj čitav odnos prema BOGU je bio u tom da sam posjećivala nedjeljnu misu, koja je trajala
samo 25 minuta. Uvijek sam tražila svete mise, na kojima je svećenik što manje govorio, jer su mi
njegovi govori dosađivali. Kakvo mučenje su za mene bili svećenici koji su dugo propovijedali! To
je bio moj odnos prema BOGU - on je bio veoma oskudan i stoga su nada mnom sve svjetske struje
i modne revije imale takvu prevlast. Ja sam bila prava zastava na vjetru. Što je upravo vrijedilo kao
najnovije, najmodernije u racionalizmu ili slobodarstvu, k tome sam letjela s vijorećom zastavom.
Nedostajala mi je zaštita molitve, nedostajala mi je vjera. Nedostajala mi je također vjera u moć
milosti, u moć svete misne žrtve. I baš kada sam se dalje izgrađivala i specijalizirala za svoje
zvanje, moja prevrtljivost je donijela najgore plodove. U to vrijeme sam jednog dana čula na
Sveučilištu jednog svećenika koji je govorio da "nema đavla a također ni pakla". To je bilo upravo
ono što sam htjela čuti! Odmah. u sebi mislila: ako nema đavla ni pakla,· tada ćemo svi doći u nebo.
Tko tada treba biti zabrinut?;'
Zbog čega sam još sada veoma žalosna, što vam s velikim stidom mogu priznati jest, da je to,
naime vjera u pakao, bila posljednja veza koja me je još držala u Crkvi. Bila je jednostavno ta
egzistencijalna tjeskoba pred đavlom, koja je učinila da sam još ostala povezana sa zajednicom
Crkve. Kada mi se dakle reklo da đavla ni pakla uopće nema, rekla sam dakle odmah sebi:
"Zašto bih se morala još truditi i boriti se za život po pravilima "stare Crkve"? Pa dobro, i onako
ćemo svi doći u nebo, te je stoga svejedno što smo mi i što radimo."
Upravo to je bilo konačni razlog, zbog kojega sam potpuno udaljila od GOSPODINA. Udaljila
sam od Crkve i počela sam joj prigovarati i nazivala sam je glupom i zastarjelom itd. Više nisam
imala nikakva.straha pred grijehom i počela sam kidati svoj odnos s BOGOM. Grijeh nije ostajao
samo u meni unutra, nego se taj grijeh počeo preko mene širiti na vani i druge trovati, Ja sam bila
aktivna u negativnom smislu. Da, ja sam sada započela svima pričati da đavao ne postoji, da je to
iznašašće svećenika - i čela sam također svojim kolegama na Sveučilištu govoriti da niti BOG ne
postoji i da smo mi proizvod evolucije itd. itd. I tako sam utjecala na mnoge ljude. To je unaprijed 9
rečeno da bolje možete razumjeti ono što slijedi.

Đavo stvarno postoji

Sada poslušajte što se dogodilo: Dok sam se nalazila u tom strašnom stanju, kakav užasan strah!
Je sam najednom vidjela da stvarno đavli postoje; i oni su sada došli da me uzmu. Vidjela sam te
đavle u njihovom užasu pred sobom. I nijedno prikazivanje koje sam do sada na zemlji vidjela, ne
može ni najmanje dočarati kako užasno ti đavli izgledaju u stvarnosti. I tako vidim, kako se
najednom na zidovima operacione dvorane, pojavljuju mnogi tamni likovi. Oni izgledaju kao posve
normalni i obični ljudi, a svi oni imaju taj strašan, grozan pogled. Mržnja izlazi izravno iz njihovih
očiju. I najednom spoznah da im nešto dugujem. Oni su došli da me uzmu jer sa m prihvatila
njihovu ponudu na grijeh, i sada sam morala za to platiti cijenu, i ta cijena sam bila ja sama. Moji su
naime grijesi imali posljedice. Grijesi pripadaju sotoni; to nisu njegove besplatne ponude; njih treba
platiti. Cijena smo mi sami, Ako dakle mi, tako reći, kupujemo u njegovom dućanu, mi ćemo morati
platiti robu. Toga moramo biti svjesni. Mi moramo platiti svaki grijeh, mi plaćamo mirom svoje
savjesti, plaćamo svojim nutarnjim mirom, plaćamo svojim zdravljem... I ako smo mi veoma vjerni
posjetitelji sotonske veletrgovine i uvijek samo kod njega kupujemo, on će na kraju nas same
inkasirati.
I najveće zavaravanje i glavna laž, veliki trik đavla jest, što on širi priču da njega (đavla) uopće
nema. I ti strašni, tamni likovi me okružuju i jasno je da dolaze samo sjednim ciljem, da me uzmu.
Vi vjerojatno ne možete zamisliti kako je to strašno, kakva je to bila užasna tjeskoba, da mi moj
čitav razum, moja visoka intelektualnost, moja znanstvenost, moji akademski naslovi i moja
profesionalna izgradnja u toj situaciji uopće nisu pomogli. Oni su bili posve bez vrijednosti. Ti
grijesi nas vuku u dubinu, prema dolje, prema "OCU LAŽI". Ali ako mi svoje žalosne prijestupe i
grijehe (koje moramo platiti) predamo BOGU u sakramentu pokore, tada BOG plaća cijenu. ON ju
je platio svojom krvi i životom na Križu. I ON plaća ponovno svaki put kada sagriješimo. ON je za
nas pretrpio paklene muke, koje smo mi zaslužili i kojima smo se zadužili kod posjednika grijeha
(Sotone). Mi smo otkupljeni po ISUSU KRISTU. Mi sada imamo pravo na NJEGOVO Kraljevstvo,
na NJEGOV život, jer nas je ON učinio "djecom BOŽJOM".
I sada su došli ti tamni likovi da inkasiraju svoje vlasništvo - MENE ...
Sada sam ih vidjela kako izlaze iz zida i ulaze u operacionu dvoranu. Bilo je njih veoma mnogo
koji su najednom stajali naokolo. Naizvan su izgledali normalno ali pogled svakog od njih je bio
pun mržnje, pun đavolske mržnje. I oni su bili tako bez duše, kao da su iznutra izgorjeli. Moja duša
se naježila i tresla, i odmah sam razumjela, da su to đavli. Razumjela sam da oni ovdje zbog mene,
jer sam im nešto dugovala, jer grijeh nije zabadava. To je najveća đavlova podlost i laž da čini te
ljudi vjeruju da njega uopće nema. To je njegova strategija, po kojoj može sve raditi s nama, što god
hoće, taj lažac. I sada sam s užasom vidjela: O da ,oni postoje i već su me počeli opkoljavati, htjeli
su me uzeti. Možete li zamisliti moj užas? Moju tjeskobu, taj teror?! Sva moja znanost, moja pamet
i društveni položaj ništa mi nisu koristili. Počela sam se na tlu valjati, bacati se na svoje tijelo, jer
sam htjela pobjeći u svojem tijelu, ali moje tijelo nije me više primalo; i to je bila užasna tjeskoba.
Počela sam trčati i letjeti. Ne znam kako, ali sam probila zid operacione dvorane. Htjela sam da
iziđem, ali kada sam prošla kroz zid – zack - učinila sam skok u ništa. Ušla sam u nutrinu jednog od
tih tunela, koji su najednom bili tu i koji su vodili prema dolje. Na početku je bilo nešto svjetla i
bila su svjetla kao pčelinje saće. I tu je zujalo kao u pčelinjaku, tako je mnogo ljudi bilo tu. Odrasli,
stari, muškarci, žene i s jakim krikovima, čekinjasti i s divljom grivom škripali su zubima. I bila
sam vučena uvijek sve dublje u zemlju i neprestano sam se kretala prema dolje, makar sam uvijek
nastojala da odatle iziđem. Svjetla je uvijek bivalo sve manje, bilo je sve tamnije, i tjerana sam
uvijek dalje u tom tunelu dok nije postalo posve tamno. Bespomoćno sam upala u tu tamu, za koju
nema nikakve usporedbe. Crna tama ove zemlje je nasuprot tome svijetlo podne. Ali tamo ta tama
uzrokuje strašne boli, užas i stid, - i strašno zaudara. To je jedna živa tama; tamo nije ništa mrtvo ili
nepokretno. Nakon što sam se bespomoćno i bez obrane klizala kroz taj tunel, došla sam nenadano
na jedan ravan prostor. Ovdje sam bila posve očajna, ali opsjednuta jednom željeznom voljom da
odatle izađem. Bila je to ista volja kao ranije, da nešto u životu postignem, što mi sada i ovdje 10
uopće ništa ne koristi -jer sam ja sada bila ovdje i nisam se mogla osloboditi. Od velikih ranijih
zamišljanja i snova ništa nije preostalo. Ja sam najednom postala samo posve malena, posve
sićušna.
I tada sam najednom vidjela kako se otvara tlo. Izgledalo je kao velika usta, kao strašno velika
usta, ždrijelo. Tlo je bilo živo, treslo se!!! Osjećala sam se užasno prazna i ispod mene taj tjeskoban,
strašan ponor, koji jednostavno ljudskim riječima ne mogu uopće opisati. I najstrašnije je bilo da
nisam apsolutno ništa više osjećala od BOŽJE prisutnosti i ljubavi; ovdje nije bilo ništa više, ni kapi
nade. Ta rupa je imala nešto na sebi, da me je neodoljivo vukla prema dolje. Kriknula sam kao
luđak. Prestrašila sam se smrti, kada sam zapazila, da taj pad nisam mogla spriječiti, nego da sam
nezaustavljivo vučena prema dolje. Znala sam kada jednom dolje padnem. da se više ne vraćam
natrag. I ja ću uvijek sve dublje i dublje padati. To je bila smrt moje duše, duhovna smrt moje duše;
ja ću biti zauvijek izgubljena.
Ali za vrijeme tog užasnog straha, na rubu tog ponora, osjetila sam nenadano kako me za noge
drži sveti Mihovil arhanđeo. Moje tijelo je palo u tu rupu, ali ja sam zadržana, uhvaćena za noge.
Bio je to čas strašne boli i strašne tjeskobe. Ali dok sam tako visjela nad ponorom, đavle je iritiralo
malo svjetla, koje se još nalazilo u mojoj duši, i tada su se sve te nakaze bacile na mene. Ti strašni
likovi su bili kao maske, kao pijavice, da bi u meni ugasili konačno to svjetlo. Zamislite moje
gađenje i užasavanje, kada sam vidjela da sam pokrivena tim odvratnim stvorenjima. Kričala sam,
kričala sam kao luda. Te stvari su palile. O moje sestre i braćo, radi se o jednoj tami koja je živa, i to
je mržnja, koja tako pali, koja nas proždire, koja nas iskorištava i isisava. Nema riječi da se opiše tu
strahotu.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 stu 2011 02:51 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 234
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Sakrament ženidbe

Ovdje se želim osvrnuti posebno na sakrament ženidbe. Htjela bih vam ujedno pripovijedati o
velikoj milosti sakramenta ženidbe. Kada čovjek prima u Crkvi sakrament ženidbe i izreče svoju
privolu i time se obvezuje na vjernost, da će ostati vjeran u dobrim i u zlim danima, tada to on
obećava samome BOGU OCU. ON je jedini svjedok kada dajemo svoje obećanje. Kada umremo
naći ćemo ovaj čas napisan u Knjizi svojega života. Ja sam vidjela da je bračni par tog časa ovijen
neizrecivo lijepim zlatnim svjetlucanjem. BOG OTAC piše te riječi zlatnim slovima u našu Knjigu
života.
Kada mi potom primimo TIJELO i KRV GOSPODNJU sklapamo savez s BOGOM i s osobom,
koju smo izabrali kao bračnog druga, s kojom hoćemo dijeliti čitav život. Dok svojom voljom to
obznanjujemo,vrijede te riječi ne samo za bračnog druga nego također i za Presv. Trojstvo .
GOSPODIN mi je dopustio vidjeti, kako na dan mog vjenčanja, kada smo_moj suprug i ja primili
Presvetu Euharistiju, nismo više bili dvoje, nego tri. Nas dvoje i ISUS. Jer u času kada se
pričešćujemo, sjedinjuje nas GOSPODIN tako, da smo mi još samo jedno. ON nas uzima u Svoje
Srce i u Njegovu Srcu postajemo nas dvoje Jedan. Zajedno s ISUSOM tvorimo mi zajedno jedno
Sveto Trojstvo. Čovjek stoga ne smije rastavljati, što je BOG, sjedinio. I sada ja pitam: tko smije to
rastavljati? Nitko! Nitko, braćo i sestre u GOSPODINU, ne smije rastavljati taj savez. Stvarno
nitko, pošto je BOG blagoslovio taj savez. I ako oboje ide djevičanski u brak, kakav li blagoslov
tada počiva nad takvim parom.
Vidjela sam također ženidbu svojih roditelja:
Kada je moj otac stavio prsten na prst moje majke i svećenik ih je proglasio kao muža i ženu,
predao je GOSPODIN mojem ocu pastirski štap, on je izgledao kao gore svinut štap od svjetla, što
označuje milost, koju GOSPODIN daje mužu.
To je dar (donum) auktoriteta od BOGA OCA, da taj čovjek može upravljati malo stado svoje
obitelji, to su njegova djeca koja će mu po braku biti darovana kao i da može braniti brak, da može
štititi djecu od mnogih zala i opasnosti, kojima su obitelji izložene.
Mojoj majci BOG OTAC je darovao tako nešto kao vatrenu kuglu i stavio ju je u njezino srce. To
označuje ljubav DUHA Svetoga: Vidjela sam da je moja majka bila veoma čista žena. BOG je bio
pun radosti.
Ne možete zamisliti koliko je nečistih duhova tog časa pokušalo napasti mojega oca. Ti duhovi su 11
izgledali kao ličinke (maske), kao pijavice.
Morate znati, ako netko ima spolne odnose izvan braka, tada se ti nečisti duhovi objese na njega,
oni se gdje lijepe, počinju s predjelima spolnih organa, zagospodare tijelom,hormonima, uvlače se u
mozak, zauzimaju hipofizu, štitnjaču i sva neuralgična mjesta čovječjeg organizma i počinju
proizvoditi mnoštvo hormona, koji bude niže instinkte.
Oni pretvaraju dijete BOŽJE u roba svojeg uživanja,svojih instinkta, svoje seksualne pohote. Oni
čine od njega čovjeka o kojemu se običava reći: On uživa život.
I mi kažemo tako lakomisleno: jedanput znači nijedanput - i taj "samo jedanput" ima' tako gorke
posljedice ...
Kada je bračni par djevičanski, BOG se posebno proslavljuje. BOG sklapa s njima sveti savez i
blagoslivlja njihovu seksualnost. (Ovaj blagoslov dobiva također i par koji nije čist ušao u ženidbu)
Jer seksualnost nije grijeh. BOG je nju dao kao blagoslov. Gdje se brak pred BOGOM izvršuje,
BOG je prisutan, također i u bračnom krevetu.
U sakramentalno sklopljenom braku supruzi darivaju jedno drugome kod njihovog intimnog
susreta milosti od BOGA, kod jednog ne blagoslovljenog braka kaljaju jedno drugo svojim
grijehom.
BOG se raduje kada ih ON smije pratiti u njihovom novom životu. BOG i taj bračni par tvore
jedinstvenu cjelinu. Šteta da mnogi bračni parovi to ne znaju i na tone misle. Kada se samo iz
tradicije vjenča u crkvi, a ne iz vjere u sakrament, nedostaje blagoslov.
Mnogi za vrijeme svečanosti misle, kada će to već završiti, da konačno možemo slaviti, jesti, piti,
zabavljati se. Oni zaboravljaju na, GOSPODINA. Tako kao što sam ja nekada radila i
GOSPODINA ostavljala na cesti.
Nije mi ni padalo na pamet pozvati GOSPODINA u svoj novi dom, u svoj novi život. ON se
raduje da GA pozovemo da bude s nama u svim životnim okolnostima. ON hoće da osjećamo
njegovu prisutnost. On je doista GOSPODIN (Gospodar) i već zbog sakramenta ženidbe nazočan,
ali ON se raduje kada GA izričito i iz slobodne volje za to molimo i pozovemo.
Također i ja GA nakon svoje ženidbe nisam pozvala da dođe sa mnom u naš dom. Ja sam GA
ostavila u crkvi, i tada sam svoj medeni tjedan lijepo provela, gotovo nisam na NJEGA ni mislila,
dok se nisam vratila svojoj kući, i ON je ostao vani, ostao je žalostan na ulici, i ja GA gotovo nisam
ni zapazila i niti pozvala k sebi.
Ali kako bi lijepo bilo za bračne drugove, kada i bili svjesni NJEGOVE prisutnosti i ne bi
napravili istu pogrješku kao ja nekada. Kod sklapanja braka mojih roditelja bilo je najljepše još to,
da je BOG vratio sve milosti koje je on bio izgubio po životu. BOG je to učinio iz ljubavi prema
mojoj majci, njegovoj ženi, koja je kao djevica ušla u brak. Bog je stoga ozdravio zaprljanu
seksualnost i sav hormonalni nered također. Ali budući da je on bio vrlo "muškarački" - pravi tzv.
Muškarčina („Macho“) - i njegovi prijatelji su ga počeli ponovno trovati i zavađati, kada bi mu rekli
da se ne smije dati svezati od svoje žene. Tako su ga vrlo brzo nagovorili da ponovno nastavi s
ranijim životom . Tako je on već 14 dana nakon ženidbe postao nevjeran svojoj ženi, mojoj majci, i
dopustio je da ga odvedu u jednu javnu kuću, samo da dokaže svojim prijateljima,daje on još onaj
stari, da se ne daje pod noge svojoj ženi. I znate li što je postalo od pastirskog štapa koji je on
primio od GOSPODINA? Đavao ga je odnio. I svi zli nečisti duhovi su se vratili natrag i zalijepili
na njega. Moj otac je od pastira svoje obitelji postao vuk , koji nije više štitio svoje obitelji, nego je
đavlima široko otvorio kućna vrata i tako postao strahota za čitavu kuću.
Moj otac je tamo gore rekao u suzama: „Zahvaljujući svojoj divnoj ženi, tvojoj majci, koja je 38
godina molila za mene i moje obraćenje i vodila život kao požrtvovna majka, ja sam spašen od
pakla.“
Moja majka je 38 godina molila za ovoga mojeg oca koji je također po krivnji mojega djeda, koji
ga je već s 12 godina odveo u jednu kuću prijatelja, da ga i "muškarčinom", i koji je tako našao put
k tom pokvarenom načinu života i kršenju braka .
I znate li kako je moja majka uvijek molila pred Presvetim? Ona bi govorila: "GOSPODINE,
MOJ BOŽE, ja znam i pouzdajem se da TI nećeš dopustiti da TVOJA službenica umre a da ne
doživi obraćenje svoga muža. Ja molim ne samo za svoga muža, nego također vapijem TEBI, da 12
budeš također uz te jadne žene, koje se nalaze u istom zlom stanju. I posebice TE molim za sve one
žene koje posižu za moći po gataocima, čarobnjacima, čitačima iz lana i sličnim magijskim
sredstvima i demonskom utjecaju. Sve koji na taj način svoje duše i duše svoje djece prodaju đavlu,
umjesto da pred Presvetim - kod Tebe- budu i ovdje mole, da TI se klanjaju. Ja se molim također za
njih. Budi uz sve njih i oslobodi ih od veriga Zloga!"
Tako je moja majka molila. I znate li zašto sam ja uvijek svojega oca ljubila i na njega gledala?
Jer je moja majka bila veoma dobra žena koja nas nikada - uopće nikada - niti u najmanjem nije
navela, da koga mrzimo, i pogotovo ne svoga oca, makar joj je on dao svaki razlog za to.
I katkada bi mi rekla moja majka u svojoj predionici, da je imala objavu i da zna, da se nakon
svakog teškog grijeha otvori zemlja da bi progutala tu dušu. Ja sam se često rugala tom izričaju
svoje majke i nazivala je naivnom i glupom. Tako bih još često rekla:,Da, znaj da mi je BOG
pokazao da se je zemlja otvorila i da je progutala mojega oca." Ja bih to rekla nadovezujući na
njezine izjave o teškom grijehu.
Ali na drugom svijetu sam postala svjesna da je moja majka imala jednu mističnu viziju. Ona bi
mi odgovorila na slijedeći način: "Da, kćeri moja,ja sam vidje tvojega oca. On je bio svezan od
đavla, koji ga je htio odvući u ponor. Ali ti moraš znati, da sam ga ja odmah obuhvatila svojom
krunicom i odvukla sve do Presvetoga u našoj crkvi. Bila je to teška borba. Sotona ga_je htio
svojim verigama povući dolje ali ja sam ga opet vukla prema gore svojom krunicom. I kada sam ga
konačno dovela u crkvu, tada sam rekla GOSPODINU: 'Ovdje ga TEBI donosim i uzdam se u
TEBE, da ćeš ga TI spasiti.'" .
Osam (8) godina prije svoje smrti, on se je obratio. U dubokom kajanju molio je GOSPODINA
za oproštenje. I milosrdni BOG mu je oprostio. Ali moj otac nije zadovoljio za vremenitu kaznu za
svoje grijehe. On se doista pokajao, ispovjedio i dobio odrješenje. Ali više nije dobio priliku, da
izvrši zadovoljštinu. Zbog toga je bio u čistilištu sve do grla u tom smrdljivom blatu, koje sam već
opisala.
Mi lako zaboravljamo dati zadovoljštinu za učinjen grijehe i ispraviti nepravdu. Mi naime vrlo
malo mislimo na to. I također je tako da mi sami vrlo možemo ponovno ispraviti nepravdu.
Ali ISUS u Presvetom Sakramentu može nam dati milost da možemo zadovoljiti, da smijemo
zadovoljiti. Kada GA posjetimo u Presvetom i klanjamo MU se, često o dobivamo taj milosni dar
zadovoljštine, ispravljanja posljedica svojih grijeha.
Upravo na drugom svijetu pokazuje nam BOG kakve posljedice naši grijesi imaju za druge. I ON
trpi zbog tih posljedica koje su prouzročili naši grijesi drugima često više nego li zbog samoga
grijeha. Jer su te posljedice često izravni napad protiv LJUBAVI. A BOG je baš LJUBAV i u sebi.
Euharistija i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu je jedini put koji nas izravno vodi u
Nebo. Zapamtite to! To je veoma, veoma važno za sve nas!
Kada netko bude nevjeran svojem bračnom drugu, on postaje nevjeran GOSPODINU BOGU. On
kida obećanje koje je na dan vjenčanja dao BOGU i svojem bračnom drugu. Ako netko unaprijed
odluči ne biti vjeran svojem obećanju, radije se ne bi smio vjenčati. Gospodin nam kaže: "Ako si
nevjeran, osuđuješ sam sebe. Ako ne prihvaćaš vjernost, nemoj se ženiti." GOSPODIN kaže:
"Djeco moja, molite Me, da možete biti vjerni svojem bračnom drugu, da možete biti vjerni svojem
BOGU."
Koliko štete i boli dolazi na jedan brak, jedino zbog nevjere! Ako npr. muž ide u javnu kuću ili
ima odnose sa svojom tajnicom, tada dobiva usprkos prezervativa virus. Tome ne koristi ništa
kupanje. Taj virus ne umire i kasnije, kada dođe k svojoj ženi, prenosi on virus i on se ugnijezdi u
vagini ili u maternici i kasnije se iz toga razvija rak. Da, rak!
Tko hoće još smatrati da gaženje braka ne ubija? I koliko li žena koje izvrše preljub, tada zbog
tjeskobe da se ne otkrije njihovo preljubničko ponašanje, izvrše pobačaj djeteta!? - One ubijaju
nevino dijete, koje ne može govoriti i ne može se braniti. To su neki primjeri o nepreglednim
posljedicama grijeha, jednog kratkog časa uživanja.
Preljub ubija na više načina. I tada još imamo bestidnost da se svađamo s BOGOM, da strijelu
okrećemo prema NJEMU, da svojem dobrom BOGU podmećemo krivnju zbog nevolja, kada stvari
ne idu kako bismo htjeli, kada imamo probleme, kada nas te bolesti. 13
Mi smo koji uzrokujemo zlo i privlačimo ga po svojim grijesima. Iza grijeha uvijek stoji
Protivnik (Sotona). Mi Protivniku otvaramo vrata, kada teško griješimo. I kada nas tada snađe zlo
(bolest ili što drugo), tada BOGU prigovaramo za to.
Jao onome koji nastoji uništiti jedan brak. Kada netko razori jedan brak, on udara protiv jedne
hridi i ta hrid je ISUS. BOG brani brak, nikada u to ne sumnjajte!
Htjela bih vam još reći da morate dobro paziti na onu vrstu svekrva (punica) koje se miješaju u
brak svoje djece, da bi njihov brak unesrećile, da bi odnos među bračnim drugovima bio
poremećen, kada siju nepovjerenje ili se inače prave važnima.
Također ako vi svoju nevjestu ili svoga zeta ne volite, da li s pravom ili ne, ne miješajte se molim
vas u njihov međusobni život. Radije molite za taj brak. Oboje su već vjenčani i nema tu više što
činiti.
Jedino što vi za njih možete učiniti jest moliti se za njih. Molite za taj brak i šutite. I tu šutnju, koja
vam možda teško pada, prikazujte GOSPODINU. Mnoge žene su same sebe osudile, jer su se
miješale u brak svoje djece. To je težak grijeh. Kada zapazite da nešto nije u redu, da jedno od njih
dvoje griješi protiv svojeg bračnog obećanja, šutite i molite.
Molite BOGA za njih, molite BOGA za pomoć. Možete s obojicom razgovarati i moliti ih da
spase svoj brak, da trebaju gledati na svoju djecu, da je brak zato tu da se ljubi, da se dariva i da
trajno jedno drugome oprašta. Mora se boriti za njihov brak. Ali nikada ne na neki način se miješati u
njega i još manje braniti jednu stranu među njima.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 stu 2011 02:53 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 234
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
to be continued....


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 stu 2011 13:22 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 234
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Podmuklost đavla

Tko je vidio film o Kristovoj muci, "PASIJU"" sjetit će se da je Sotona prikazan kod bičevanja
GOSPODNJEG kao dijete, koje je pogledalo prema ISUSU i nasmijalo MU se.
Znajte da danas Sotona nije dijete, on je nakaza, producent i uzrok svakog zla, perverzan gad
koji mnoge ljude čini robovima po tjelesnom uživanju, po čarobnjaštvu i krivim učenjima, npr. to,
da se misli da đavao ne postoji.
Zamislite kako je podao da hoće da bude zanijekan. On nam se predstavlja kao da ga nema, da u
miru s nama može činiti što hoće.
Pa i vjernike zavarava na sve moguće načine. On zbunjuje narod na tisuću načina i iskorištava
kod svakog pojedinog njegove slabe strane. Tako ima mnogo "praktičnih" katolika, koji idu na
svetu misu ali ujedno i gataocima. Jer Zli čini da vjeruju da to nije važno i da ćemo doći u Nebo,jer
time ne činimo nikome ništa zla. Đavao zavađa, iskorištava i upravlja sve to s jednom izmišljenom
prijevarom, s podlošću.
Ali vam kažem, ako idete vračarici, svejedno je što tamo radite ili ne radite. Zvijer će vam u
svakom slučaju udariti pečat, ako se bavite vračanjem, ili tražite da vam gataju na karte, ako oni
zaklinju duhove, bave se pomicanjem stola, spiritizmom ili astrologijom - kod svih tih „hobija " ,
koji su danas u velikoj modi, Sotona vam utiskuje svoj pečat.
Bila sam prvi put na jednom takvom mjestu s prijateljicom, koja me je, uzela sa sobom, za jednu
konzultaciju, da bi doznala o budućnosti. I tamo sam bila opečaćena od Zvijeri. Da, Zli mi je tako
udario pečat. I od tog časa počelo je sa mnom zlo, nutarnji nemiri, zbunjenost, noćna mora,
tjeskobe, mučenja, strahovi, jeza.
I napadala me je duboka želja da se ubijem. Ja nisam nikako mogla shvatiti "razlog" te želje. Ja
sam plakala, osjećala sam se nesretnom i nikada više nisam našla mira. Ja sam se doduše molila, ali
sam osjećala da je GOSPODIN tako daleko od mene, nikada više nisam osjećala BOŽJU blizinu,
koju sam kao dijete osjetila. Uvijek mi je bilo teško moliti. Jasno, ja sam otvorila vrata Zlome, i on
je svom snagom ušao u moj život.


Duše čistilišta

Ipak vratimo se natrag na strašno mjesto, na kojem sam se nalazila, na rubu tog strašnog ponora.
Morate znati da sam ja bila bezbožnica, praktično ateistkinja. Ja više nisam vjerovala u postojanje
đavla, i time također niti u postojanje BOGA. Ali ovdje – u tim okolostima - počela sam kričati:
„Siromašne· duše čistilišta, molim vas, izvucite me odavde, pomozite mi da iziđem. Molim, 14
pomozite mi!“
Kada sam tako zavapila, ispunila me je bol koja grize. Zapazila sam kako milijuni i milijuni ljudi
plaču i uzdišu. Najednom sam vidjela kako je ovdje bezbrojno mnoštvo ljudi, mladih, ponajviše
mladića, s i u neizrecivim bolovima. Shvatila sam dakle da oni na ovom strašnom mjestu,u toj
močvari i glibu, škripaju puni mržnje i boli, i da iz njih izlazi jedno zavijanje i zapomaganje, koje je
učinilo da zadrhćem i koje neću nikada zaboraviti. Shvaćate li? To je udaljenost od Boga , to je
grijeh, to su posljedice grijeha. Shvaćate li, što je grijeh? Posvemašnje suprotstavljanje BOGU koji
je beskrajna Ljubav. Takvo nešto strašno je grijeh, da ima tako nezamislive posljedice. I mi se s
njim šalimo. Šale izričemo o grijehu, o paklu i o đavlima. Pri tome na žalost ne znamo što činimo.
Prošle su već godine, otkako sam to doživjela, ali uvijek, kada na to mislim, moram plakati nad
bolima tih mnogih, mnogih ljudi. Bili su to samoubojice, koji su se ubili u času očaja, i sada su bili
u tim bolima, u toj potrebi, u tom mučenju; zaokupljeni tim strašnim sjećanjima kad su ih opsjedali
i mučili đavoli. Ali najstrašnije u čitavom mučenju je osjećaj odsutnosti BOGA, potpuna odsutnost
BOGA, jer se tamo ne osjeća BOG.
I shvatila sam da oni, koji si oduzimlju život, tamo moraju ostati tako dugo, toliko godina koliko
su još trebali živjeti na zemlji. Inače su u čistilištu "siromašne duše" pošteđene od svakog zlog
utjecaja; one su već sveci BOŽJI i nemaju ništa više zajedničko s đavlima. Moj BOŽE, tako mnogo
jadnih ljudi, većinom mladih, tako mnogo, tako mnogo, koji plaču, koji trpe, neizrecivo trpe. Da su
oni znali što ih nakon samoubojstva čeka, sigurno bi na sebe bili preuzeli kaznu zatvora i dr. nego
takvo što.
Znate li koju drugu patnju oni trpe uz sve ostalo? Oni moraju gledati kako njihovi roditelji ili
bliži rođaci, koji još žive, zbog njih trpe, trpe sramotu, imaju osjećaje krivnje: da sam ga samo
strože odgajao/la, da sam ga kaznio/la, ili: da ga nisam kaznio/la ... da sam mu rekao/kla ... da sam
učinio/la ovo ili ono ... Ovi prigovori savjesti su veoma veliki i teški; oni su pakao na zemlji. Morati
promatrati tu patnju svojih rođaka, nanosi im veliku patnju. To je najveća patnja za njih i đavli se
vesele i pokazuju im sve te scene: gledaj kako tvoja majka plače Gledaj, kako trpi tvoj otac, kako su
očajni, puni tjeskobe, kako se okrivljuju, kako raspravljaju i jedan drugoga okrivljuju. Pogledaj
patnju koju si im nanio. Gledaj kako se oni sada bune protiv BOGA. Gledaj na svoju obitelj - sve je
tvoja krivnja!
Te siromašne duše trebaju prije svega da preostali na životu započnu s boljim životom, da oni
promjene svoj život, da vrše djela ljubavi, da posjećuju bolesne. I da daju čitati svete mise za
pokojne i da tim misama i sami prisustvuju. Te duše time bi dobile vrlo mnogo dobra i utjehe. Duše,
koje su u čistilištu, ne mogu više ništa za sebe učiniti. Ništa, gotovo ništa. Ali BOG" može nešto
učiniti po beskrajnim milostima svete misne žrtve. Mi im trebamo na taj način pomoći.
I ja sam također, puna tjeskobe, sada shvatila da te duše koje su u tom dubokom čistilištu ni meni
ne mogu pomoći. I u toj tjeskobi i strašnoj panici počela sam ponovno vikati: "Tko seje ovdje
zabunio? Mora biti zabuna! Pogledajte naime, ja sam jedna sveta osoba, jer su me svi u mojem
životu nazivali sveticom. Nikada nisam krala i nikada nisam ubila. Nikome nisam nanijela bol. Prije
nego sam financijski propala, badava sam liječila zube i često nisam tražila nikakav novac, kada
netko nije mogao platiti. Kupovala sam stvari za siromahe ... Što ja sada ovdje činim?
Pozivala sam se na svoje "pravo"! Ja, koja sam bila tako dobra, koja bih trebala posve ravno doći
u nebo. Što ja ovdje činim? Išla sam svake nedjelje na svetu misu, makar sam se očitovala kao
bezbožac i nisam pazi la ni na što, što je župnik propovijedao. Nikada nisam propustila svetu misu.
Ako sam u čitavom svojem životu propustila 5 puta svetu misu, tada je to mnogo. Što ja dakle ovdje
činim? Oslobodite me odavde! Izvedite me odavde!" (Duše čistilišta, po iskazima svetaca, tek kad
pređu u više jaze - po ognju ljubavi - mogu misliti i na druge i pomoći im - op. prevodioca).
Nastavila Sam kričati i vikati, pokrivena tim gadljivim stvorenjima koja su se prilijepila na mene.
"Ja sam rimokatolkinja, ja sam praktična katolkinja, molim vas oslobodite me odavde!"


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 stu 2011 13:26 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 234
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vidjela sam svojega oca i svoju majku

Dok je moje tijelo ležalo u dubokoj komi, dok sam ja tako vikala da sam katolkinja, vidjela sam
jedno malo svjetlo - i znajte da je samo jedno malo svjetlo u toj nepropusnoj tami nešto najveće, 15
kada doživite tu neopisivu tamu. To je najbolje što vam se može dogoditi u tim okolnostima, to je
najveći dar o kojemu se može samo snivati a ne usuđuje se nadati da će se također i dobiti. Vidim
nad tom strašnom, tamnom rupom nekoliko stepenica i pogledam prema gore i tamo iznad tog
strašnog ponora, vidim kako stoji moj otac. On je umro pred 5 godina. Stajao je gotovo na rubu te
rupe. On je imao nešto više svjetla nego li ja dolje, i četiri stepenice više vidjela sam svoju majku s
mnogo, mnogo više svjetla. Ona je bila uronjena u molitvu. Kada sam vidjela njih dvoje, ispunila
me tako velika radost, da sam posve izvan sebe počela zvati: "Oče ! Majko! Kakve li velike radosti
što vas vidim. Molim, izvadite me odavde! Molim vas iz čitavog srca uzmite me odavde! Uzmite
me odavde!"
I kada su oni tada svoj pogled upravili dolje na mene i moj me otac vidio u mojoj bijednoj
situaciji, tre ali ste vidjeti, tu preveliku bol, koja se mogla očitati s njihovih lica. I gore se to
automatski vidi, jer se svakoga prepoznaje sve do u najnutarnjije dijelove. I tako sam ja na njih
pogledala i odmah osjetila tu beskrajnu žalost i bol, koju su pretrpjeli moji roditelji, kada su me
takvu vidjeli. Moj otac je počeo gorko plakati, držao je ruke pred licem i plakao je dršćućim
glasom: ,,O moja kćeri! O ti moja kćeri!" A moja majka je molila dalje i tako sam shvatila da me
moji roditelji ne mogu odatle izvući. Pri tome je za mene bila još jedna velika bol da sam ja po
svojem stanju samo još doprinijela da su oni također tamo,gdje su se nalazili, dodatno trebali nositi
moju žalost i moju bol.


Eutanazija i pomoć pri umiranju

Iznova sam započela dakle svom snagom vikati: "lzvucite me odavde! Sve to mora biti zabuna.
Tko je odgovoran za tu zabunu? Izvucite me odavde!" Tog časa, dok sam tako kričala, moje je tijelo
bilo na zemlji u dubokoj komi. Bila sam priključena na mnoge aparate. Bila sam u agoniji. Ja sam
umirala. Nikakav zrak nije ulazio u moja pluća, moji bubrezi nisu više radili, ja sam još "živjela"
jedino jer sam bila priključena na aparate i jer je moja sestra, koja je također liječnik, inzistirala da
me ostave priključenu na aparate. Ona je rekla liječnicima i bolničkim sestrama koji su se brinuli za
mene: "Vi niste BOG!"
Jer liječnici su mislili da se više neće isplatiti nastaviti s intenzivnom terapijom. Oni su već
razgovarali s mojom rodbinom i pripremali se na to da ću ja umrijeti i da me trebaju pustiti da u
miru umrem, jer sam ležala u dubokoj agoniji. Ali moja sestra nije popuštala. Uočavate li ovdje
suprotnost? Ja sam u svojem životu uvijek branila eutanaziju, takozvano pravo "da se
dostojanstveno umre".
Moja sestra je jedino stoga mogla ostati uz mene, jer je bila liječnica. Ona je čitavo vrijeme
stajala uz mene. I zamislite. U času, kada je moja duša bila na drugoj obali i ja sam vidjela svoje
roditelje i svim snagama sam ih dozivala, čula je moja sestra na ovom svijetu, u svojoj stvarnosti
tadašnjeg časa, posve jasno, kako sam ja dozivala svoje - naše - roditelje, puna radosti da su me
došli izbaviti. .. Ali moja sestra je krivo protumačila to dozivanje. Ona je od straha gotovo umrla,
kada je osjetila moje zapomaganje, jer je ona to stvarno jasno čula uz moj krevet . Jer ona je
protumačila taj krik da ću ja konačno umrijeti i da to želim. I tako je ona uzviknula: "Moja sestra je
sada umrla! Ona je izgubila bitku."


Ispit

I ja sam ponovno počela vikati: ,,Zar ne razumijete! Izbavite me odavde, jer sam katolkinja! Sve
to mora bi nesporazum, zabuna! Tko se je zabunio? Molim, izbavite me odavde!" I kada sam ja
ponovno tako očajno zazivala, čula sam najednom jedan (nebeski) glas, tako sladak i ljubazan glas,
jedan nebeski glas. I kada sam ga čula zgrozila se moja duša u radosnom uzbuđenju. Moja duša se
ispunila dubokim mirom i nezamislivim osjećajem ljubavi. I svi ti tamni likovi i sva ta gamad, što
su bili oko mene, nestali su naglo i zaprepašteno, jer se nisu mogli suprotstaviti toj ljubavi. Oni
također ne mogu podnijeti tu ljubav. Oko mene se dakle vraća taj neopisivi mir i zapažam kako taj
dražestan glas meni govori: "No, dobro, ako si ti stvarno katolkinja, možeš li mi reći kako glasi
Deset zapovijedi BOŽJIH?"
Kakav težak izazov za mene. Ja sam se morala osramotiti. Ja sam si sama postavila stupicu s 16
mojim krikom i svojom ispovijesti da sam katolkinja. Čitav svijet može čuti sada moje
vjerolomstvo, moju krivu vjeroispovijest. Strašna predstava za mene. Možete li si to predstaviti? Ja
sam još tek znala da ima deset zapovijedi. Ali to je bilo sve. Poslije toga "tabula rasa" (prazna
ploča). Do bijesa, kako ću se izvući? Što trebam sada učiniti? Samo se ne smijem predati, nekako će
već ići!

Ljubi BOGA svoga iznad svega…

Moja majka uvijek mi je govorila o prvoj zapovijedi, o BOŽJOJ LJUBAVI. Konačno imaju
njezine riječi također praktičnu vrijednost. Vrijednost za mene. Njezine neprestane opomene i
pouke nisu dakle bile uzaludne. Sada je došao čas da se pokažem kao dobra, poslušna kćerkica.
Moja majka će se tome veseliti. Pogledajte hoću li se s tim minimalnim znanjem provući a da ne
dođe na vidjelo moje ostalo neznanje. Mislila sam sve staviti pod jedan šešir, kako sam uvijek to
običavala u svojem dosadašnjem životu. Uvijek sam imala najbolje izgovore (opravdanja) i svugdje
sam se mogla ,,izvući". Uvijek sam se tako opravdavala i branila da jednostavno nitko ne bi zapazio
što ja sve ne znam i ne mogu. I tako sam i sad pomislila i počela sam jednostavno govoriti: "Prva
zapovijed glasi: "Ljubi BOGA svoga nadasve, a svoga bližnjega kao samoga sebe ... !" I već sam
čula odgovor "Vrlo dobro!" Ali odmah na to kaže taj lijepi glas: " A TI? Jesi li ljubila svoga
bližnjega?" Ja sam odmah na to odgovorila: "Da, da, ja sam ih ljubila; da, stvarno sam ih ljubila; da,
da, ja sam ih ljubila!" I s druge strane čujem: "NE!" Kratak, kristalno jasan: NE! I poslušajte me,
molim, dobro sada! Kada sam čuli taj NE, to me je pogodilo poput udarca munje, jer sam udarac
munje stvarno doživjela. Bio je to šok, bila sam kao uzeta. Strah je popustio.
I (nebeski) glas je dalje govorio: "Ne, ti nisi ljubila GOSPOD INA BOGA iznad svega! I mnogo
manje si ljubila svoga bližnjega nego samu sebe! Ti si sama sebi izrezala svoga GOSPODINA
BOGA, ti si sebi prilagodila svojega BOGA,koji ti je upravo odgovarao. Ti si u svojem životu dala
GOSPODINU BOGU jedno mjesto jedino u časovima, kada si bila u velikoj nevolji On je bio, tako
reći, tvoja SIGURNOSNA PRIBADAČA (POMOĆ U NEVOLJI)! Ti si se pred NJIM bacala na tlo,
dok si bila siromašna, dok je tvoja obitelj živjela u posve običnim uvjetima, i kada si željela imati
bezuvjetno dobar profesionalni odgoj i položaj u društvu. Da, tada si ti svaki dan molila i tome si
posvetila mnogo vremena. Mnogo sati si vapila GOSPODINU, NJEGA molila i pred NJIM si na
koljenima klečala .. Ti si neprestano za to molila i upravljala molitve k nebu da bi te ON izbavio iz
tvoje nevolje, da bi ti ON omogućio častan profesionalni odgoj i da te ON učini osobom priznatom
u društvu. Kada si bila u potrebama, jednostavno si željela dobiti novac! - Tako i tome slično su bile
mnoge tvoje molitve! I to je bio odnos s BOGOM što si ga imala! Tako si se obraćala
GOSPODINU BOGU i po svojim predstavljanjima si MU davala jedno mjesto u svojem životu
koje si ti htjela!"
I stvarno je bilo tako. Ja sam tako u svojem životu postupala s GOSPODINOM BOGOM. To je
žalosna istina, koju ja ne mogu uljepšati niti nijekati. Mogu na to samo reći, da je za mene BOG bio
jedna vrsta "BANKOMATA". Ja bih ubacila "jednu krunicu" i tada je morao izaći vani iznos novca,
novčanica. To je bio moj odnos prema GOSPODINU BOGU.
I to mi je pokazano, i postalo mi je također veoma jasno. Čim je GOSPODIN dopustio da sam
stekla dobro profesionalno obrazovanje; čim je ON dopustio da sam "u društvu stekla jedno IME" ,
da sam ja bila "NETKO", čim je ON dopustio da sam došla do NOVCA i da sam si mnogo toga
mogla priuštiti, GOSPODIN BOG je za mene postao nevažan - ON je postao SPOREDNA STVAR
u mojem životu.
Ja sam si počela mnogo o sebi umišljati UMIŠLJANJE je veoma opasan dio na putu života! Moj
EGO-JA razvijao se u giganta! Nisam bila sposobna ni za najmanji čin ljubavi, pa ni zahvalnosti
prema OSPODINU! Biti zahvalna! Nikada i nikad više! Zašto bih to bila! Ja sam sve sama
ostvarila! Ja sam učinila da budem,,NETKO" . JA sama sam postigla sve o čemu sam sanjala. Bila
sam posve slijepa; nisam se više mogla sjetiti svojih vapaja (molitava)! Meni nije bilo moguće reći:
"GOSPODINE, zahvaljujem za ovaj novi dan, koji mi TI daruješ! Zahvaljujem TI za svoje zdravlje!
Zahvaljujem TI za život i zdravlje svoje djece, zahvaljujem TI da imamo krov nad glavom; pomozi
također siromašnim ljudima koji su bez krova i nemaju što jesti; ne ostavi ih same; budi uz njih!"- -17
NIŠTA od svega toga nisam mogla reći. Nisam bila sposobna za to. Nisam na to ni mislila. Posve
sam bila okrenuta prema samoj SEBI. I JA sam bila dostatna samoj SEBI. I tako sam bila
najnezahvalnije biće koje se može zamisliti. I još uz to što nisam bila sposobna za zahvalnost,
obescjenjivala sam GOSPODINA BOG i izvrgavala sam GA ruglu.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 stu 2011 13:29 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 234
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Ezoterija - reinkarnacija

Više nego li u NJEGA vjerovala sam u Merkura, Veneru i druge zvijezde. Nositelji sreće su mi
bili važniji od GOSPODINA. Bila sam zaslijepljena astrologijom i tumačenjem zvijezda i svugdje
naokolo sam pričala kako su zvijezde utjecale na moj život i pozitivno ga usmjerile. Astrologija je
jedna od tih malih pukotina u našem duševnom životu, čemu ne pridajemo nikakvu važnost. I kada
zapazimo kako smo uhvaćeni u te trikove, koje imaju svoj izvor također u demonskom, tada je
većinom prekasno da se toga oslobodimo. Tada sam započela slijediti svaku modnu struju vremena.
Sva naučavanja - makar proizašla iz bolesnih glava - bila su mi zanimljivija negoli Radosna vijest
GOSPODINOVA. Sve je bilo "VAŽNIJE" nego li Sveto pismo i stoljećima stari katolički nauk
Crkve. Počela sam stoga vjerovati u to d se jednostavno umre i tada iznova započne s jednim
drugim životom. Ponovno rođenje, reinkarnacija je za mene bila dobrodošla nauka da bi ispunila
svoj život bez vjere i bez duše. Zahvalnost prema svojem STVORITELJU bila mi je tuđa. Uopće
nisam na to mislila. MILOST je bila nešto što sam izbrisala iz svojeg rječnika - ona je postala
TUĐA RIJEČ za mene, čije značenje sam posve zaboravila i koju nisam više trebala za moje
životno usmjerenje. Uopće nisam bila svjesna da je GOSPODIN za mene platio veliku cijenu, da
sam također i ja otkupljena za cijenu NJEGOVE dragocjene Krvi. Toga svega sam postala svjesna
kod tog ispita O DESET ZAPOVIJEDI po riječima i pitanjima tog nebeskog glasa. Sada sam sve to
posve jasno vidjela. Sljepoća je kao izbrisana. Pitali su me (ti nebeski glasovi) i željeli znati što
znam o DESET ZAPOVIJEDI. I predbacivali su mi da sam priznala da sam si umišljala da častim
BOGA; da ljubim BOGA. Udarali su me mojim vlastitim riječima. I što bi to trebalo značiti ... da li
sam trebala jednostavno biti poslana đavlu, u pakao?
Kada je jednom jedna dobra žena došla k meni u ordinaciju da bi moje prostore pokadila s
mješavinom trava, poškropila svojim tekućinama sreće i da bi održala ceremoniju za izgonjenje
nesreće, rekla sam joj:“Ja ne vjerujem u takvo zavaravanje. Ali samo vi to obavite; nikada se ne
može znati… Ako ne škodi, može samo nečemu koristiti!“ I tako je ona ispunila oblacima dima
prostore, mrmljala svoje riječi čaranja i poškropila je svim vodicama, da bi time pomogla sreći i
dobrom raspoloženju u mojim prostorima. Tako se pokazalo,da je ovo primitivno čaranje i
praznovjerje koje se protivi mojoj znanstvenosti imalo veće značenje i utjecaj u mojem životu nego
li GOSPODIN i NJEGOVO EVANĐELJE.
Imala sam u svojim prostorima ordinacije, - u jednom uglu, kamo nitko nije mogao pogledati, ni
pacijenti također to nisu mogli zapaziti - skriven jedan mesnat list biljke "Aloe Vera" (na
španjolskom: "Penca se saliba"), za koji mi se reklo, da će istjerati zle energije iz prostorije.
Prosudite na kojim stranputicama i krivim putovima sam se nalazila! Ako ste sve to zapazili, vidite
kakva je PRAZNINA ispunjala moj život umjesto pravog NAUKA. To je sramota i danas se toga
stidim. Ali nažalost takav je stvarno bio moj tadašnji život!
I nastavljali su (ti glasovi) tako analizirati moj život na temelju DESET BOŽJIH zapovijedi. Pri
tome su pokazali također posve točno kako sam se ponašala prema svojim bližnjima. Kako često
sam ipak očitovala GOSPODINU da GA ljubim i rado imam, prije nego li sam se od NJEGA,
svojeg GOSPODINA BOGA okrenula. Prije nego li sam počela lutati po stranputicama ateizma i
slijediti kriva učenja, često sam rekla GOSPODINU: "Moj GOSPODINE i moj BOŽE, ja TE
ljubim!"


Ja i moji bližnji

Ali istim jezikom, kojim sam GOSPODINA tako hvalila i slavila, istim tim jezikom i istim
ustima prigovarala sam svim ljudima i osuđivala ih. Sve i svakoga samo sam kritizirala. Ništa mi
nije odgovaralo. Svojim sam prstom pokazivala na čitav svijet i okrivljavala ga, jedino na sebe
nisam pokazivala; ja sam bila izuzeta iz svojih prigovaranja! Ja sam bila "sveta Gloria", "dobra", 18
"ljubav" i "lijepa".
I ako bih se još pri tome nadula, kad bih rekla, da BOGA slavim; a pri tome sam bila zavidna,
nepodnošljiva i nisam nikako bila zahvalna!
Svojim roditeljima i svojoj obitelji ni u kojem času nisam odala priznanje ili zahvalnost za sva
nastojanja, žrtve ljubav, što su mi ih svi iskazivali da bih mogla dobi dobru izobrazbu, da bih
napredovala u društvu, da se zalažem. A k tome dolazi još da, odmah nakon sto sam izvršila svoju
izobrazbu, odmah nakon što sam započela svoju karijeru, tada za mene nisu bili važni roditelji i
moja obitelj. Čak oni, koji su me svi sredstvima podupirali, za mene su postali neka bezvrijedna
sporedna stvar. Ja sam došla tako daleko da sam se stidjela svoje majke. Stidjela sam se zbog nje jer
je ona bila iz jednostavnog ambijenta i živjela je u tako bijednim okolnostima.


Ja i moja obitelj

I po tim rezultatima o mojem sebičnom stilu života pokazali su mi (ti nebeski glasovi) još po tom
ispitu prema DESET BOŽJIH zapovijedi, kako sam ja zakazala i kao supruga i posve sam se
ponašala mimo toga. Daleko udaljena od očekivanja koje BOG povjerava kršćanskim supruzima.
Kakva m ja bila SUPRUGA? Što je bilo sa mnom? Čitav dan sam trajno samo mrmljala, već od
časa kad bih ustala iz kreveta. Moj dragi suprug pozdravio bi me prijateljski riječima: "Dobro
jutro!" A ja bih znala reći: "Kakvo bi to bilo dobro jutro? Pogledaj vani kroz prozor! Ponovno opet
kiši!" Jednostavno sam uvijek nešto prigovarala i kritizirala; bila sam slabe volje. Nitko mi nije
mogao udovoljiti. Svugdje sa nalazila neku neispravnost i odmah bih se nad time uzrujala. Ne samo
prema svome suprugu, nego također i prema djeci sam se ponašala na taj nepodnošljiv i izazovan
način.
Na tom tamošnjem ispitu glasovi su mi također pokazali, da ja nikada nisam imala pravi osjećaj
LJUBAVI ili iskrenog suosjećanja prema svojim bližnjima, prema svojoj braći i sestrama, izuzev
(svoju) obitelj. I GOSPODIN mi je rekao: "Ti jednostavno nisi mislila na njih!" I vidjela sam
bezbrojne bolesnike i osamljene i počela sam jadikovati.
"O GOSPODINE, kako li su siromašni, kako napušteni, ti bolesni ljudi. Nitko se za njih ne brine!
Udijeli mi milost da idem k njima i da ih posjetim, da ih tješim i otjeram njihovu osamljenost, dok
kod njih ostajem. Također i ova mnoga djeca koja više nemaju majke, često tako malene sirote, o
GOSPODINE, koliko patnje su oni morali podnijeti već u posve mladim godinama.“
I što sam jasnije sam više gledala i nastavljala taj ispit, tim jasnije sam vidjela u sebi svoje
"kameno srce". Bilo je za mene kao nakaza, koju sam ja sada najednom morala potvrdi u svojem
prijašnjem načinu življenja (prema reinkarnaciji). I sve je bilo tako jasno i jednoznačno da se ni na
koji način - kako sam inače bila navikla - nisam mogla izvući iz slučaja. Svedeno na jednu točku,
kratko i zbito rečeno i sažeto: Na tom ispitu prema DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI ja sam propala s
bombama i granatama. Na temelju svojeg prošlog života nisam imala nikakvog izgleda da ga
položim.
To je jednostavno neizrecivo strašno! U svojem prošlom životu sam živjela u golemom neredu.
Nije bilo više nikakvog reda, kakav je dan stvorenju. Što mi je koristilo nisam nikoga ubila? Ispričat
ću vam još jedan primjer:
Ja sam vrlo često mnogim potrebnim osobama darivala predmete, životne namirnice, odjeću i
mnogo drugoga. Ali ja to nisam nikada učinila iz čiste ljubavi, nego većinom da steknem priznanje,
da pokažem kako sam dobra, da izazovem utisak i da u našem površinskom društvu pokažem lijepu
sliku o sebi. Budući da sam bila veoma bogata, htjela sam ljudima pokazati kako sam dobra i
velikodušna. Oni su trebali zbog moje velikodušnosti pregristi usne i mene također zbog toga
blagoslivljati i diviti mi se. I budući da sam bila tako bogata, htjela sam svojim darovima i svojom
velikodušnošću, iskoristiti potrebu i siromaštvo ljudi i još time sebi koristiti. Tako bih na primjer
rekla: " Gledaj, dajem ti ovo i ono (što bi mi došlo pod ruke ili mi je jednostavno pretjecalo), ali ja
te za to molim, da budeš tako dobra i idi mjesto mene na večernji susret roditelja u školu moje djece
i tamo me zastupaj, jer ja nažalost nemam vremena da idem na te sastanke u školu, gdje se uvijek
kontrolira da li su roditelji prisutni." I na taj način dijelila bih u čitavoj okolici bezbroj stvari, ali
svaki dar je bio s moje strane povezan s nekim uvjetom ili zahtjevom. Ja sa tako imala ljude na 19
uzici. Ja sam njima manipulirala i oni su bili ovisni o meni. A uz to mi se sviđalo izvanredno, kada
bih zapazila, da mnoštvo ljudi trči za mnom i da iza mojih leđa dalje pričaju kako sam velikodušna,
dobra i sveta. Tako sam u društvu gradila dojmljivu sliku o sebi. Nitko nije znao da je to lažna slika,
da ona ne odgovara stvarnosti. I sada je to postalo javno. Kod tog mog ispita sve je došlo na vidjelo.
Oni (nebeski glasovi) su mi rekli: "Jedi BOG kojega si ti častila, bio je novac. Kroz tog idola novca
ti si sebe osudila!! Zbog toga tvoga BOG novca i zlata ti si pala u ponor. I tako si se sama uvijek sve
dalje udaljivala od GOSPODINA BOGA.“
To je odgovaralo stvarnosti. Jedno vrijeme imali vrlo mnogo novca, ali poslije smo bankrotirali.
Dugovi su rasli preko naše glave, imali smo nevjerojatno mnogo dugova. I posve smo ostali bez
novaca; više nismo imali ništa ...
I kada su mi iznijeli sve to o novcu, jednostavno sam kriknula: „Ali o kakvom novcu govorite;
tamo na zemlji sam ostavila čitav dugi niz problema i dugova“ više ništa nisam mogla reći.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 28 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 5 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr