www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 20 stu 2017 22:10

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 64 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5 ... 7  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 29 srp 2012 23:14 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Na ovoj temi ću nekada kada mi se bude dalo prepisivati neka pitanja na koja je Rajko odgovarao ili neke djelove iz knjiga, pošto ima puno, nemam često vremena jer pišem ručno. Pa se unaprijed isprićavam na nekim greškama kojih će biti!
Možete ostavljati komentare o dojmu, a za raspravu bih molio da odemo negdje drugdje da se nebi ovi prepisci razvodnili.
Dakle ako je tema abortus, bolest, grijesi predaka, smrtni grijeh, bioenergija, i drugo, onda otvorimo ili nastavimo na starim temema raspravljati!
Njegova djela su pravo blago i nadam se da će mnogima pomoći!
Hvala!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 29 srp 2012 23:49 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Pouzdanje u bolesti!

Uglavnom, ti smatraš da se za svoju bolest mogu s punim pouzdanjem obratiti Bogu?

Nikome drugom! Po Božjoj volji smo stvoreni i živimo. Njegova je volja da ozdravimo, da iziđemo iz svoga ropstva, da se sa stranputica propasti vratimo na put života. Ako je nama toliko stalo do naših djela, koliko li još više neće biti stalo Bogu do njegovih djela što su sva savršena i dobra. Nakon stvarnja on se brine o postojanju svega stvorenoga, a naročito ljudi kojima je povjerio na upravljanje sva stvorenja; zato je posebno milosrdan prema ljudima.
Svaku ljagu sa njih briše vlastitom Krvlju u Kristu te im daje Kristovu nevinost i svoju Očinsku zaštitu. Bog je neizmjerno dobar. Zato je umoljiv. On je savršen u svemu i zato je zauvijek vjeran svojim obečanjima. Došao je ljudima i ostavio im put na koji će im na otajstven način u Duhu uvjek dolaziti i blagoslivljati ih.
Zato ga nikada ne možemo naći na putu koji mu mi zacrtamo, putu naše mašte i logike, našeg slobodoumlja, zapravo samovolje, nego na putu života koji nam je On objavio i ostavio u sve vrijeme do svršetka svijeta. Da bude ne samo nevidljiv(duhovan) nego i vidljiv, kako bi ga i oni bez Duhakad zažele, mogli u Kristu pronaći. Taj vidljivi i tajni put do Bogaje Crkva, ono što ona vidljivo i nevidljivo u sakramentima čini i naučava. Ne mi, On je sazidao Crkvu, Božansku (duhovnu) stvarnost među ljudima. Svoj je život, svoju muku, smrt i uskrsnuće ugradio u temelje Crkve i poslao joj u vidljivim čudesnim plamenovima nad apostole Duha svetoga, Tješitelja i Životvorca, da, po Njemu, sva blaga Božanskoga spasa primamo i njegovom se silom izbavljamo od svakoga zla. Zato je Crkvena povijest puna čudesa spasenja.
Ni čovjeka ne možemo čekati gdje nam puhne u glavu, nego tamo gdje je obećao da će doći. Tako i Boga. Ako je objavio mjesto gdje će se sresti s nama, pod kojim uvjetima i na koji način, onda moramo poštivati njegov poredak koji je sav u Crkvi, u poslušnosti, a ne u samovolji. Kao što nas ne može i ne želi naći izvan nas, tako nas ne želi, i zato ne može, naći i blagosloviti izvan Crkve. On spašava ljude, a ne patvorine u kojesmo se pretvorili, zato nas mora naći tu gdje nas je stvorio, u nama samima, i to u granicama svete čovječnosti i u njegovoj volji u svijetu - u zapovijedima ljubavi i pravednosti, po kojima štiti život sveg stvorenja. Samo tu nas je Bog poželio i iz vlastite želje stvorio, možemo naći svoj život.
A to znači i svoje zdravlje. Samo tu možemo Bogalicem u lice gledati, radovati se s Njim njegovoj ljubavi iz koje rađa život.
U njegovoj je volji sva pravednost. Zato pravedne molitve uslišava. Od brojnih čudesa što ih učini, Isus je najviše ozdravljao bolesnike. Po molitvama svetaca i Crkve kroz ova dva milenija, ozdravio je neizbrojivo mnoštvo vjernika. Zašto ne bi i tebe?!
To je njegovo poslanje. Tvoje zdravlje, tvoja svetost, njegova je radost. Hodio je zemljom "čineći dobro i ozdravljajući sve koje đavao bijaše tlačio, jer Bog bijaše s njim."(Dj 10,38) On je riječju izgonio zle duhove te liječio svaku bolest i nemoć u narodu. Tako se ispunilo Izaijino prproštvo: "O nslabosti naše uze i ponese naše bolesti" (Mt 8,16-17)
.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 30 srp 2012 00:24 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Zašto Crkva?

Svakog Krščanina upitat će nekršćanin: "U redu, Bog! Ali zašto Crkva?" Duh Sveti ima odgovor na sve. Tko moli prima.
Ako bi ti tko rekao:"Jedan je tvoj Otac, samo se prikazuje u različitim obličjima, pa i takvima koja su međusobno neslična, čak protivna!" Bi li mu vjerovao? Bi li prišao svakom licu, misleći da je to tvoj otac? Ili bi pomislio: " Moj otac nije cirkusant, lakrdijaš, koji se uporno skriva od mene, kojega jedva mogu naći, koji s maskom prolazi pokraj mene i moje braće. Moj me otac ljubi; živi sa mnom u sve dane. Živi pokraj mene najobićnijim životom. Sličan mi je, samo u svemu uzvišeniji, močniji i večeg poštovanja dostojan."
A ko tako mislimo o svom zemaljskom ocu, zar da tako ne mislimo i o Bogu koji je izvor očinstva i jedini istiniti Otac svih ljudi?
Dakle tko tvrdi; "Jedan je Bog, samo se različito prikazuje; sve religije vode do njega- svejedno je kojoj pripadaš; sva su vjerovanja ispravna; svaki čovjek ima svoga Boga, ima "pravo" na svoj put do Boga..." i slično, lažac je i sluga Zavodnika i Ubojice ljudi od početka, koji dolazi iz tame, na svjetlu masku uzima i poslije izvršena zločina u tamu odlazi.
Đavao je od raznih iluzija, krivovjerja i praznovjerja satkao poganske religije kao svoju masku s kojom pokušava privoljeti nas da mu se poklonimo. Vjeruju mu oni čije je srce već grijehom zaposjeo, a čiste se duše klone njegovih ludorija koje su neshvatljive njihovu razumu.
Koji to otac svojoj djeci tuđim jezikom govori? Koji to otac ne bi dopao i otkrio svojoj djeci da im dade sigurnost u svojoj ljubavi? Tako i jedini Istiniti Bog kroz tisućljeća isto govori, u Kristu sasvim otkriva svoje lice i pokazuje nam pripdništvo po sličnosti Njemu. Kaže da svi njegovi poznaju njegov glas i idu za Njim. Obznanjuje da dom naš (Crkvu) "ni vrata paklena neće nadvladati" (Mt 16,18). Ta "vrata paklena" su svi oni koji zastupaju politeizam ili sinkeretizam kao različite putove do istoga Boga.
Da, ovo je danas isti onaj poganski politeizam što ga je Krist raspršio pred svojom pojavom u povjesti, samo se, svojstveno Đavlu, prerušio u novo ruho sinkretizma:
Ne dopustite da vas "vrata paklena" svojim poukama izluđuju. Isus jasno veli: "Svi oni koji su došli prije mene, lopovi su o razbojnici"(Iv 10,8) i za posljednji udar Zloga, prije konačnog našeg oslobođenja o njegovu drugom dolasku, veli "Pazite da vas ne zavedu! Mnogi će doći pod mojim imenom i reći: "Ja sam" - i mnoge će zavsti." (Mk 13,5-6) "Ova radosna vijest o Kraljevstvu propovjedat će se po svem svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak." (Mt 24,14) Radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem, to jest sveto evanđelje kroz sva vremena, a danas zaista po svem svijetu neprestano propovjeda samo sveta nerazdijeljena Crkva i nitko drugi. Ima novih propovjedničkih sljedbi, ali im nedostaje kontinuitet kao argument vjernosti, i zato nemaju vjerodostojnost vječne Božje ljubavi.
Sve se prorečeno ispunilo. A i meni Gospodin, učvršćujući me u vjeri Svete Katoličke i apostolske Crkve reče: "Rajko žuri se u svetost; malo je vremena ostalo." Ne reče mi da sam u krivoj Crkvi. Zaista, ljudi me u nju ne dovedoše nego Duh moga, čudesima potvrđenoga spasenja.
No, svakom na slobodu. Svakom će se dati ono što on više želi (Sir 15,17)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 30 srp 2012 17:27 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
KAKO OPOMINJATI

Kako možemo opomenuti brata ili sestru koji su u grijehu, a da nas oni razumiju? Jer kad sam prigovorila prijateljici u tom smislu, vrlo se uvrijedila.


Nikoje ljudsko djelo ne može otjerati vraga ni urazumiti grešnikovu dušu. Njegovo srce je zarobljeno duhovnim mrakom, prodahnuto Sotonom. On to ne zna, ali djela takva čovjeka razotkrivaju njegovo ropstvo. I njegov život svijedoči da je to put uz koji se čuje plač, jauk i škrgut zuba!
Svrha moralne opomene jest ta da onoga koga opominjemo odvratimo od grijeha u kojem živi i da ga oslobodimo od ropstva Sotoni, dakle, prije svega, da spasimo njegov život pa tek onda zaštitimo živote onih koje nejgov grijeh napada. Dakle, svrha je svete opomene ljubav, ali ne ljudska koja se kloni oštre riječi, da izbjegne neugodu, več Božja, koja se za spas grešnika ne boji ni u smrt poći. A Božju ljubav nemamo dok ne živimo u Bogu, dok s Njim ne započinjemo i ne dovršavamo svaku svoju namjeru i djelo. Samo njegova Riječ ima spanosonosnu moć opomene. Zato najprije treba moliti i čekati pogodan (Bogomdan) čas, sve dok u sebi ne osjetimo hrabru,a blagu Riječ koja je Božji dar. Ona izvire iz smirena srca. Tek kad imaš priliku, čas Riječ i mir, onda sa svojom blagošću i nepopustljivošću pred zlom trebaš progovoriti.
Božjoj se riječi ni jedan stvor ne može oprijeti; ni čovjek ni duh. Na ljubav se nitko ne može uvrijediti.

Mnogi mole ali ne znaju čekati Bogomdani čas i sveto rasvjetljenje. Pred Božjom Riječju Đavao bježi. Ona srce odmah oslobađa, trijezni pa može čuti i razumjeti što joj Bog govori.
Da bismo postali Njezin protok prema bližnjima, naša nutrina mora blistati od žarke ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Mora biti čista, nepopustljiva pred grijehom. Kaniš li koga što opomenuti, ako nisi u stanju Milosti, ne čini to prije Ispovijedi i izvršene svete pokore. Inače, nađe li te Đavao u tvome, pa i njamanjem grijehu, izrugat će te, napasti i poniziti po osobi koju opminješ. Njezin će grijeh nadjačati tvoju pravedn nakanu što je nisi pokrio vlastitom pravednošću. Zbog nečista ti srca Bog nije mogao stati ni uz tvoju dobru namjeru. Osjećaš li i najmanji strah, nisi savršena u ljubavi, nisi se smirila u Bogu. Hrabrost je plod pravednosti. Ima je Bogom prožeta duša.
Kada si u Duhu Svetom, vidiš Božju pobjedu kako u tebi tako i nad svakim zlom. Vidiš već i buduću zahvalnost duše koju Bog oslobađa. Zato se ne obaziri na to kako će ljudi primiti Riječ svete opomene. Ne bojiš se ni za svoj život, jer znaš da Bog stoji iza pravednosti.
On nam je dao ljude i život u Kristovu svetom sinovstvu.
Zato ih trebamo ljubiti kao što ljubimo sebe i vlastito čovještvo. Moramo ih čuvati od zla kao što sami sebe čuvamo. Dužnost ljubavi je opominjati braću. Opomena je suspasiteljski čin. Božju plaću prima tko na dobro opominje čovjeka.
No, budi razborita. Izreci opomenu tako da ne uđeš u razgovor s grešnikovim duhom; jer njega ni u kakvo dobro nećeš moći uvjeriti. A dok s njim razgovaraš, nije Bog uz tebe. Sama si, i zato te može praziti. Ali ne reci opomenu na takav način da porušiš sve mostove između sebe i bližnjega, već se bori i više nego da sačuvaš mostove; bori se da nema udaljenih obala među vama. Svrha je spasa na samo ljubav prema Bogu, nego i bratska ljubav. Kloni se razgovora iz kojeg izviru razdori i svađe. Uprisutnjuj Božju ljubav i bićem i djelom.
Dok govoriš, neka ti se srce žari od ljubavi za bližnjega. Kad koriš, ne nabrajaj sitnice, da se ne zapleteš u njih pa izgubiš Božansku blagost. Ne otvaraj usta svaki čas i čim grijeh ugledaš: Tko čine oni koji prigovaraju. Duh tužitelj zbraja grijehe. Isus nije hodao svijetom prigovarajući. Jednom bi rekao istinu i išao dalje onom djelu svijeta koji će ga prihvatiti. Iz evanđelja se vidi, to nije svijet trgova, ulica , skupština, nego su to samotna mjesta i hram Božji. Isus nije imao stalnog boravišta, ni ljudi koje je vezao uza se. Nije sebi birao društvo, nego je prihvačao sve koji su Mu htijeli prići. Nije trčao ni za kim od onih koji su Ga napustili. Nikome nije branio da Mu se vrati niti je takvome, kad bi spoznao svoje zlo, uskratio prijateljstvo. Nije živio kao zarobljenik ljudskog društva, nego je bio od svih slobodan i za svakoga raspoloživ.
Čovjek imapravo biti grešnik. Bog mu je to dopustio. Dao mu je slobodnu volju. Ne smijemo ga priječiti, ako je to njegov izbor. Isus ni Pilatu, ni svečenicima niti ikome iz svjetine nije priječio da čine s njime što hoće. "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti kad ti ne bi bilo dano odozgo:" (Iv 19,11)
U svakom susretu s ljudima treba prozreti koji je duh na djelu. U razgovoru se ne susreću ljudi nego duhovi. Ljudi se susreću samo onda kada su su Duhu Svetomu. Samo tada je njihov susret stvaran, potpun i zato nezaboravan. Susreti u grijehu su isprazni; malo prođe i čini ti se kao da nisu bili. Ali ispraznost ostaje.
Pilat i Isus su stajali pred svjetinom kao sudac i osuđenik, ali se nisu sreli jer je svaki ostao u svom duhu. Pilat u duhu ovoga svijeta, u službi tužitelja naše braće (Otk 12,10), a Isus u Duhu Svetome; zato je šutio. To se prvi put susreo s Pilatom, ali ga nije opomenuo. Šutio je na njegovo zlo. Sve što je izustio bilo je da posvjedoči istinu. Nisu se sreli. Zato i jest iza toga susreta Isus ušao u spomen vječne slave, a Pilat uspomen vječne sramote.
Tako i mi, nikad ne opominjimo čovjeka koji nama čini zlo.
Radije zlo pretpimo opraštajući i moleći za spas zaslijepljene duše. Opominjimo onda kada vidimo da netko čini zlo bližnjemu. Opomena služi ljubavi, a ne sebeljublju. Zapamti dobro; Na optužbe Pilatove, Isus je šutio. No, kada su mu doveli ženu koju su uhvatili u preljubu, opomenuo je one koji su naizgled bili čisti, a imali su nečistoga duha u srcu, tužitelja svoje sestre: "Tko je od vas bez grijeha , neka prvi baci kamen na nju"(Iv 8,7) A nju nitko, koja je već pretpjela nevolju za svoj grijeh, nije opomenuo, nego poučio; "Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?" "Nitko Gospodine", odgovori ona. "Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sad ne griješi više."(Iv 8 10-11).
Eto tako Gospodin opominje.
A nas grešnike, požuda i oholost začas odvoji od ljubavi. Zato, kad te Gospodin izbavi iz svađe, nikad je više nemoj ni sebi spomenuti, a kamoli komentirati s onom s kojim si se svađom okaljala, a vas zloduh opet ne zarobi. Zahvaljuj Bogu što svađe više nema. To ti je dosta!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 05 kol 2012 00:12 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
RADIJESTEZIJA

Evo kako je mene mag zaveo i učinio radiestezistom. U svojoj velikoj nevolji, a na preporuku ljudi koji su mi željeli pomoći, doveo sam ga u svoj stan. Nakon svega što je napravio, videći u mojoj zbunjenosti da sam mu sasvim otvorio srce, reče: "Da izmjerim koliko imaš radiestetskih otkucaja.” Položio mi je ruku na rame i vrtio visak. A onda uskliknuo: “O pa ti imaš iznenađujuće puno otkucaja (rekao je i nekakav visoki broj koji sam zaboravio). Ti bi se mogao uspješno baviti radiestezijom. Ti imaš iscjeliteljske ruke.” I tako sam počeo.
A moje su ruke prije toga sudjelovale u spiritizmu i Đavao je vidio već magiju na meni. Zato se mag obradovao, lukavo mi položio ruke na rame i, ne pitajući me za dopuštenje, izvršio inicijaciju.
Moj prvi susret s viskom bio je sasvim drukčiji. Kad sam očekivao porod djeteta (tad još nije bilo ultrazvuka), kolega mi je svezao bračni prsten na konac da, držeći ga iznad unutarnje strane zapešća lijeve ruke gdje se mjeri puls, promatram oblik vrtnje po kojemu mogu dobiti odgovor na pitanje da li mi žena nosi žensko ili muško dijete. Taj kolega se bavio spiritizmom i njemu se prsten o koncu vrtio. A meni, kao zaboden kolac, mirno visio. Nikakvog dara radiestezije tada nisam imao. To je dokaz da je sada nada mnom bila izvršena inicijacija. Jer, čim sam primio visak u ruku, mimo moje volje i očekivanja, poput propelera silovito se zavrtio.
Nakon mene, posebno je vrtio visak nad tjemenom baš toga moga djeteta nad čijim smo porodom vrtjeli bračni prsten o končiću. Jedino to dijete mi je bilo okovano nesigurnošću i imalo problema sa učenjem, sabranošću, spretnošću i razumijevanjem. Tek nakon ispovijedi i molitava otklinjanja, vratila mu se spretnost i bistrina.
Mene je svojoj zagonetnoj praksi poučio vrlo poznati zagrebački radiestezist, “veliki vjernik" - kako su mi ga predstavili ljudi i kako se sam izvanjskom pobožnošću pričinjao. Poput njega, Isusu sam postavljao pitanja i čekao odgovor po visku. I brzo sam “napredovao” u toj mistici pa me upozorio da ne smijem tako brzo ulaziti u tajnu viska, jer da čovjek od toga može poludjeti.
Kako može biti od Boga ono od čega čovjek može poludjeti? Ta misao navela me na oprez prema visku, iako sam još uvijek vjerovao kako je taj čovjek iskusan vjernik i da zna što čini. Kao obraćenik, o duhvnome životu nisam ništa znao. Griješio sam iz neznanja.
Strah od prijevare mi je ipak čuvao srce da sasvim ne potonem. Vjerujući Gospodinu da će mi otkriti istinu u svemu I da će me zaštititi od svake prijevare i zla, jer je moj Spasitelj, odlučio sam ići do kraja - dok ne saznam tko se to, zapravo, krije iza viska.
Vrlo intenzivno sam se bavio radiestezijom. "Otkrivao" bolesti, “podzemne vode", “zračenja”, izgubljene predmete, nestale ljude, otkrivao kvarove na kućanskim aparatima... Čak sam doznavao mane i grijehe predaka ljudi koje sam prvi puta vidio i ti su ljudi začuđeno priznavali da su ti preci bili baš takvi. Zloduh znade s kime je kakav posao učinio, koga je u kakav grijeh zarobio. On je tužitelj braće, kaže Sveto Pismo, i zato vrlo rado razglašuje grijehe ljudske. A, jadni ljudi, misleći da je istina sve što im tko "pogodi”, daju srce lažnim prorocima i padaju pod vlast njihovih nečistih duhova. O, kako bih bio sretan da, po tome zlu, nisam nikada nikome ništa govorio!
Jedanput, dok sam “pregledao” našu tajnicu i rekao joj: “Nešto ti s plućima nije u redu", ona će: “Ne, meni su pluća uvijek bila zdrava; baš sam tu savršeno zdrava." I bila je toga dana zdrava, a već sutradan nije došla na posao; kroz čitav je tjedan bolovala od teške upale pluća; prvi put u životu. Rekla ml je kasnije: “Imao si pravo. Pogodio si!” A nisam pogodio, nego je vjerom prihvatila duhovno sjeme zloga proroštva pa joj se iz zle riječi razvila upala pluća.
Prvi nered što ga čini radiestezist jest preturanje namještaja po kući i okretanje glave prema sjeveru. Kako namještaj, tako i dušu isprevrće. Svi koji su mu dopustili da to učini, postaju njegovi sljedbenici i zagovornici; neke vrste vjernici i misionari zla.
Bog nas je stvorio prikladne za život na svakome mjestu. Zdrava duša dobro spava na svakome mjestu; baš na svakome i svejedno joj je na koju stranu svijeta glavu okreće. Ni jednom djetetu ne škodi leći i spavati bilo gdje u stanu. Kad si zdrav, nemaš pojma da ti smeta nekakva strana svijeta ili nešto dolje duboko pod zemljom, nekakva "voda”. Ne priča se da mornari odreda obolijevaju od raka. To znači da ne zrači voda, nego Podzemlje, pakao. Taj duh govori kako je najopasnije okrenuti glavu na Istok. Naravno, tamo je Golgota; tamo ga je Raspeti Isus pobijedio. A tvrdi kako je najzdravije okrenuti glavu na sjever, ili zapad. Naravno, tamo su centri njegovih tajnih društava s vračarskim obredima protiv svih ljudi. Na sjeveru i sjeverozapadu je sva moć ovoga svijeta. Zbog njihovih obreda, važno im je da su glave okrenute na sjever, prema njima, kako bi im na tjeme izlijevali zlu vlast, jer tjeme je bitan dio tijela u svakoj duhovnoj praksi. Na njega se, polaganjem ruku, izlijeva duh. Kao što svećenik kod krštenja polaže ruke na glavu, tako i vračari “na daljinu” polažu dlanove i kruže smjerom vražjih šestica.
Reče mi upućen čovjek: “Redoslijed djelovanja svjetske vlasti je ovaj. Najprije kreće magija, za njom kultura, treća po redu politika i tek na kraju, na već osvojeni teren, dolazi njihov čovjek (diplomat, “humanitarac”, vojnik, autoritet iz “nevladinih udruga”, investitor...). Zbog ovoga prvoga u redoslijedu važno im je da su sve glave okrenute, ne prema sjeveru kao strani svijeta, nego prema Sjeveru kao središtu svjetskog monopola. Zbog drugoga su uglavnom sva srca već okrenuta prema Sjevernjakovom svjetskom jeziku i njegovoj uistinu Antikristovoj “kulturi". Gledajući na treće, jasno je da se sva politička pamet u svijetu ulovila u zamku Sjevernjakovog pluralizma, a zapravo dualizma; u vrtlog pomno smišljene demokracije kao generatora kaosa iz kojega kao jedini “spasitelj", arbitar i nametač tobožnjega "mira" izranja moćni došljak sa Sjevera. U Bosni se vidi što po njegovoj magiji, kulturi, politici i konkretnoj nazočnosti uskoro sav svijet treba biti.
No, bolje je da o Sjeveru u Bibliji pogledamo što po slugama svojim govori Bog.
Na samome početku Jeremijine knjige nalazimo ovakvo proroštvo: “Sa Sjevera buknut će zlo protiv svih stanovnika ove zemlje.” (Jr 114) Pokušavajući rasvijetliti dolazak Antikrista, u knjizi “Pouke za čestit život s primjerima” Marko Marulić se poziva upravo na ovo proroštvo.
Kada se prevrši ‘‘mjera zla” (Jr 5,28), nakon riječi o sveopćem bezakonju, prorok Jeremija opet veli: “sa Sjevera se nadvija nesreća, propast velika." (Jr 6,1) No, ne samo on, nego i prorok Mihej, govoreći o sveopćoj nepravdi, a to su ova vremena, kaže: “Iskušenje njihovo sa Sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove.” (Mih 7,4)
Zaista, čitav svijet je prihvatio Sjevernjakovo bezakonje kao stil života. A što se naroda Božjega tiče, zaista, sa Sjevera se pojavljuje piramidalni antikriž sa vojskom ubojite znanosti, svih sekti i magija da u svemu svijetu uspostavi vlastiti New Age.
Govoreći o opasnostima po zdravlje i život, radiestezist sije sjeme straha u dušu. Sve što posije u nju, to klija, raste i svoj rod donosi. Kaže: “Ne smiješ imati krevet ni stolicu na tome mjestu, jer tu je kobna točka s opasnim zračenjem.” Onda čovjek preskače ta izmišljena, nevidljiva mjesta. Ne koristi dijelove stana. Svaki dan razmišlja kako zlo boravi u njegovim prostorima i on ga se dan-noć boji. Nekako se još snalazi u svome domu, ali ga u nepoznatu prostoru obuzima još veći strah, jer ne zna da li stoji, sjedi, leži na nekom smrtonosnom izvoru zračenja ili ne. Tako narasta strah, a strah je nevjera. On je kao potres pod zgradom, što trese dok je svu ne razljulja.
Bavljenje viskom silno me izmučilo, a da nisam ni slutio da mi sve tadašnje nesreće dolaze od toga vražjega repa u ruci.
Kad se netko sveže vražjim umijećem, ne da se Vrag tako lako od njega otjerati. Za moje oslobođenje su molili jedan svećenik i jedan revni vjernik laik. Svjedoče da su, kroz taj tjedan molitve za mene, i sami podnijeli veliku muku.
Htio sam se molitvom pripraviti za dogovoreni razgovor s njima. U žarkoj želji da doznam istinu i da se ne služim nikakvim zlom, molio sam Gospodina da mi raskrinka tko to zaista u mojoj ruci vrti visak. Tri puta sam poškropio svetom vodom sebe, prostor i visak, izmolio Vjerovanje, Oče naš..., Zdravo Marijo..., Slava Ocu... uz osobnu molitvu. Nakon toga sam izgovorio: “U ime Isusa Nazarećanina, moga Boga i Gospodina, kojemu zauvijek svoju dušu posvećujem, zapovijedam ti, duše, koji vrtiš visak da se očituješ tko si!" I visak je, poznatim mi znakom odgovorio: “Sotona osobno!” Imao sam, naime, cijelo pismo tajnih znakova što sam ih u svojoj praksi razvio.
Tri puta iste molitve i ista zapovijed. Tri puta isti odgovor: “Sotona osobno!” Pitam dalje, u ime Isusovo: ‘Je li se ikad po visku Isus objavio?” “Nikad!” - kaže. Bio sam zaprepašten.
Kad su ona dvojica došla na razgovor, unaprijed im rekoh da sam otkrio kako je visak od zla, kako ga se odričem i odmah sam ga predao svećeniku da on njime učini što hoće.
No, tih dana snašao me pravi pakao. Raskrinkani zloduh je očitovao sav svoj bijes uništavajući mi iznenada obitelj i odnose sa čitavim mojim rodom. Imao im je slobodan pristup, jer sam se viskom uglavnom za njih raspitivao. Taj bijes je najviše svjedočio protiv viska.
Kasnije sam u manifestu jednog tajnog društva (OTO) vidio da je Franz Hartmann jedan od 36 njihovih najvećih maga u povijesti, a oni čvorovi, što ih radiestezisti spominju kao mjesta opasnoga zračenja, zovu se Hartmannovi čvorovi.
Radiestezija je magijska praksa koju su neprijatelji Crkve, pod prividom Božjega dara i Kristove objave, unijeli među Kršćane da ih duhovno opogane.
Ipak je u raskrinkavanju viska bio najpouzdaniji posljednji test što sam ga proveo u kući čovjeka koji me radiesteziji uputio, lako sam nakon svih spoznaja da je u visku zlo, odbijao odvesti prijatelja, čiji je dječačić bolovao od strašnog neurodermitisa, prijatelj me preklinjao da ga, na njegovu odgovornost, odvedem tome razvikanome radiestezisti koji "sve pogađa” i "sve liječi". Rekoh u sebi: “Dobro, Gospodine. Bez Tvoga dopuštenja ne pada ljudima ni vlas s glave. Ti znadeš da ja u visak više ne vjerujem, ali Te molim da mi ga danas raskrinkaš na nov način i da zaštitiš moga prijatelja i njegovo dijete. U Tvoje Ime idem.”
U domu radiesteziste, sjeo sam malo postrani, izvadio Krunicu i počeo moliti Zlatnu, jer sam uz kratke zazive - Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome! - mogao pratiti njihov razgovor i promatrati reakcije radiesteziste na molitvu. Ako su visak i Krunica istoga Božjega Duha, mora susret uranjati u mir! Ako to nisu, mora nastati neki duhovni nered. Pred Duhom molitve pravome Bogu, moraju se zlodusi uznemiriti i nemirom raskrinkati.
Radiestezist je isprva pošao viskom ispitivati koliko je Krunica sveta, divio se, ljubio je. Tako je vrijednost i moć viska uzdizao nad svetu i neprocjenjivu moć Krunice. Ali kako sam ja molio prvenstveno da Gospodin zaštiti od svakoga zla moga prijatelja i njegovu obitelj, počeo ga je obuzimati izraziti nemir. On, koji slovi za nepogrešiva pogađača istine o svemu, najednom nije ništa više istinito rekao. Tražio je sliku obitelji i prijatelj mu je dao. "Ovo je tvoja ženica."- veli. "Ona je tako draga i sveta. Ona se ne da iz Crkve van.’’ "Ne."- reče prijatelj. "Ona se ne da u Crkvu."...’’Ovo je tvoj stariji sin. Oh, on je sad pubertetlija, živi vraščić. S njime imaš velikih problema.” "Ne.” - reče prijatelj. "On je kao curica, povučen i stidljiv. Ne izlazi iz kuće, iako bih ja volio da ima neko društvo.”..."Ovo je tvoja kćer. Krasna djevojčica. Privržena mami.” Reče prijatelj: “Ne. Ona ne želi ni spavati u kući. Stalno traži da 'de k svojoj prijateljici."...”A ovo je vaše sunce maleno; anđeo mali. On vam je najzdraviji u obitelji.”..."Ne.” - reče prijatelj. On je teško bolestan i radi njega sam vam došao.”..."Dobro, dobro, dobro... Zadržat ću sliku pa ću ga na daljinu liječiti.” - reče. Zatim se bijesno okrenu k meni, uprije prstom u Krunicu i povika: "To može ubiti! To može ubiti! To može ubiti!..." Preneražen, ali i radostan zbog duhovnoga očitovanja, rekoh mu blago: “Koga krunica može ubiti? Samo moć zloga duha može razoriti. Ona ne ubija već oslobađa duše... Ma, razgovarajmo iskreno. Ti si me poučio visku. Ja sam otkrio da po visku govori Sotona, a ne Krist. Zato sam ga ostavio. Ti kažeš da podzemne vode uzrokuju svojim zračenjem rak, je li?”..."Da. To može biti vrlo opasno.” -reče...’’Kako to da mornari ne obole od raka, a čitav radni vijek provedu na onolikom bezdanu vode?"...”Pa, naravno, da se tu ne radi o vodi.” - reče. A maloprije je tvrdio drukčije. Dakle, - lažl "O čemu se onda radi?" - upitah. “O Đavlovoj mreži bačenoj na svijet." - reče. “I što ti s tom mrežom radiš?”... “Kažem ljudima gdje je, da se sklone s tih mjesta da im ne naškodi." - reče... A ja mu na to: “Vidiš, a naš svećenik, blagoslovom stana, istjera Đavla pa mi na svakome mjestu zdravo i mirno spavamo.”... “Interesantno. Nedavno me zvala jedna obitelj kod koje sam razmjestio krevete prije dvije godine. Imala je velikih zdravstvenih problema. Ali sad je Đavao toliko išarao stan da nisam znao gdje bih više razmjestio krevete."
Žalosno, lako je slušao istinu, nije ju čuo. Ništa iz našeg razgovora nije shvatio, jer mu je zloduh zamračio pamet da ne razumije i da se ne spasi. I danas on vrti vražji rep u ruci i tvrdi da u ime Isusovo liječi. Ne znam da li svjesno kao neki drugi lažni iscjelitelj koji je poznat kao čovjek koji “uz pomoć Isusa” čudesno liječi. A jednome mome poznaniku, kojega je zvao na suradnju, jer se i ovaj ne drži prave vjere nego je izmiješao kršćanstvo i antropozofiju, na pitanje: “Ima li to tvoje liječenje kakve veze s Kristom?", otvoreno odgovara: “Nemam ja s Kristom ništa! Ovo moje spada u tibetansku magiju. Ja uopće ne iscjeljujem ljude. Moj je zadatak da lovim duše. Ali kako bih ih dobio ne govoreći da ih iscjeljujem. Moja iscjeljenja su privremena." Naravno, u kršćanskom kraju, laž kaže: “Uz pomoć Isusa čini čudesa."
Još ću ispripovjediti dva zanimljiva slučaja koja su raskrinkala zloga duha viska i mislim da će ti biti dovoljno, ako zaista tražiš istinu.
Dogodilo se to u mojoj kući. Otkrio sam viskom Hartmannova čvorišta u svakoj prostoriji svoga doma. I ona su se poklapala sa onim istim mjestima koja je pokazao taj moj učitelj radiestezije. Svaki put, kada ih potražim, nađem ih na istome mjestu. Međutim, moj kum iskreni katolik, Bogu vjeran čovjek, jednom, sjedeći u rnorne boravku, reče: “Hajde sada nađi gdje su ti ta opasna čvorišta.” Ja rutinski pođoh na već poznato mjesto, ali visak podivlja. Vrti se u svim smjerovima i ništa konkretno ne pokazuje.Nisam shvaćao što se događa. Tada mi kum reče: “Upitaj ga ima li ¡h sad u tvojoj kući." Ja upitah, a visak odgovori da ih nema. Još sam više bio zbunjen.
Navodno se ničim ta čvorišta ne mogu ukloniti, tvrde neki radiestezisti. Drugi pak stavljaju vračarske "blokade" i time samo umnažaju veze s Đavlom.
Kum nastavi: "Upitaj ga je li to zato što je sada ovdje prisutan Duh Sveti." Ja upitah i visak potvrdi. Tada mi kum reče da je on molio Duha Svetoga da izagna svako zlo iz ovoga prostora i da nam otkrije istinu. Gdje je iskrena molitva Bogu, tu je Duh Sveti već prisutan.
Drugi događaj se zbio u jednome samostanu časnih sestara. Toga istoga radiestezistu je časna majka uvela u samostan da sestrama rasporedi krevete, a jedna od sestara, koja je znala za ovo moje iskustvo, sablažnjena upita: "Što to radite, majko? Što će vam to?...Dovedite ga u moju sobu pa nek pokaže gdje su štetna zračenja u mojoj sobi.” Tada radiestezist, neprestano buljeći u visak, uzviknu prilazeći njezinim vratima: “Oh, ne! Tu se moli." Vlastita ga usta raskrinkaše.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 05 kol 2012 00:14 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
RAŠLJE

Molim te, prokomentiraj rašlje. Je li to znanstveno utemeljeno, kako sam čitao, i što o tome misliš?


Svašta mi vidimo i čujemo u ovome svijetu. Opažamo i spoznajemo da u njemu djeluje i dobro i zlo. Smrt i život vode trajnu borbu oko nas. I, sve dok je ljudske slobodne volje, trajat će ta borba.
Zla nisu vidljiva, ne dolaze u tijelima, nego mišlju i riječju obuzimaju srce. Kome srce zarobe, i tijelom mu se služe. Zvijer skriva svoje tragove. Pomno pazi da je ne otkriju. Sve što čini, čini iznenada, iz potaje. Zato treba provjeravati svaka usta koja govore i svako znanje što nam se po vlastitoj pameti pričinja ispravno; je li to glas istine, ili je to na djelu laž? Znanstvena je logika Vragu draga maska. U svojoj je biti moderna ateistička znanost jedno iskomplicirano i vrlo lukavo bezboštvo. Iznenađujuće je to reći, ali današnja znanost ateističkih sveučilišta u službi monopola ne služi dobru nego zlu. Unatoč želji priprostih ljudi i pojedinih znanstvenika da sva posluži dobru, ona je posve zabavljena zlom, ali tako da uzročnika zla nigdje ne imenuje, niti otkriva.
Evo, recimo, klasična medicina ima ogromna opća i specijalizirana znanja, možda više nego li ikoja znanost, pa još nigdje nikada nije službeno objavila da je neka bolest djelo vražje i da nema tjelesni uzrok. A duhovne osobe imaju mnoga iskustva da ljudi, nakon izgona Đavla, ozdravljaju i moralno i psihički i fizički. Ili da se, nakon grijeha - posebice magije, silovito na njih obruše razne bolesti i nevolje.
Rašlje?! O čemu se tu radi? O nečemu što je čudno, do kraja neobjašnjivo - sva objašnjenja su samo vjerojatna; pretpostavke. Svaki rašljar nerado pristaje na provjeru potječe li njegova sposobnost od dobra ili od zla. Oholica se želi po nečemu razlikovati od drugih ljudi. Jedva dočeka takav “dar”. Po njemu postaje poznat i bogat pa ne pristaje na provjeru, bojeći se gubitka. Oholost je zlo. I Isusu je Sotona nudio slavu i bogatstvo. Zloduh bježi od Istine; zato se opire provjeri. Naime, tko god se dotakne magijskoga čina, znao on to ili ne, zarobljava ga Đavao, te više nije svoj niti mu je volja slobodna u odnosu na dobro i zlo, već mora biti rob svoga grijeha.
Postoje aparati koji registriraju elektromagnetske silnice. Kada bi se kod rašljara stvarno radilo o takozvanim prirodnim pojavama (iako je to loš izraz materijalističke svijesti koja negira postojanje Boga i duhovnoga svijeta), onda bi bila dovoljna mjerenja neživim aparatima, a ne živom dušom. No, ako rašljara aparat ne može zamijeniti, siguran sam da se ne radi o takozvanim prirodnim silama, nego se radi o duhu, jer duh je onaj koji ljulja čovjeka i predmet u njegovim rukama te naizgled je samo da po predmetu govori. Pogledajte dobro, kod rašljara se ne ljuljaju samo rašlje, nego se ljulja čitav čovjek. To ljuljanje dolazi iz nutrine. Mikropokretima tijela, proizvodi pokrete onoga što mu je u ruci. Taj isti predmet ne bi se sam od sebe na tome mjestu vrtio, nego se vrti tek kad se rašljar njime služi. Ne vrti se u rukama svih ljudi, nego samo u rukama medija. To se smatra darovitošću. Ako je to darovitost, a ne opća pojava, od koga onda dolazi takav dar? Takvo ljuljanje je djelo duha; kao što čaša ne kruži stolom u svim kuhinjama niti se stolovi odižu od zemlje u svim stanovima, nego se to zbiva samo u obredima spiritizma, u prisutnosti osoba koje su dušu predale Sotoni sudjelujući u njegovim duhovnim formulama i ritualima.
Rašljarstvo spada u isti fenomen kao i visak.
Bog se ljudima objavio i otkrio svu istinu; čak i istinu o pobuni anđela što se zbila prije stvaranja čovjeka; i istinu posljednjih vremena, sve do konca povijesti. I istinu o vječnome životu i posljednjem sudu, o vječnim stvarnostima raja i pakla. Razni mistici su vidjeli te stvarnosti. Na čudesan su način bili u njih preneseni da živim iskustvom posvjedoče o Božjoj istini. U Matejevu evanđelju stoji ovakvo svjedočanstvo o Isusu: “On riječju istjera duhove i sve bolesnike izliječi.”(Mt 8,16b) Riječju je Bog sve stvorio. Riječju sve novo čini. Riječju sve čine i oni koji su od Boga. Nikakve im proteze ne trebaju. Kristova Sveta Misa je u svakome svome dijelu razumljiva; tako i molitva svake Božje duše, a laž je zagonetna, kao i sve što od nje dolazi.
Svaki svjesni, ali i svaki lakovjerni kontakt s Đavlom teški je grijeh koji vrijeđa Boga i udaljuje od duše Milost. To je grijeh protiv prve od deset Božjih zapovijedi. A ipak je prva - prva! Sam Bog joj daje težinu stavljajući je prije svih ostalih: Ja sam Gospodin Bog tvoj i nemaj drugih bogova uz mene!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 kol 2012 21:56 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik
Avatar korisnika

Pridružen: 14 lip 2010 07:08
Postovi: 52
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: Katolik
Status: U braku
Hvala mnogo na tekstovima i na uloženom trudu,radujem se dolazećim izvadcima iz knjiga Rajka Bundala.
Bog te Blagoslovio.

_________________
”Neka te cesta čeka,
Neka ti je vjetar uvijek za leđima,
Neka ti sunce obasja lice,
a kiša neka polako pada na tvoja polja
i dok ne sretnemo se opet
Neka te Bog čuva na svom dlanu!”

Blagoslov Svetog Patrika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 kol 2012 08:14 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 29 vel 2012 11:31
Postovi: 956
Podijelio: 22 zahvala
Zahvaljeno je: 18 zahvala
Hvala, Samuel. ovo je super!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 lis 2012 15:15 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
KAKO SE UDATI
Osjećam se kao stranac na Zemlji, kako si i sam rekao u jednoj emisiji. Nigdje si ne mogu naći mjesta, ne mogu naći čovjeka za sebe. Sve mi to izgleda nestvarno.

I Svaki je čovjek Božje djelo. Tako je u Bogu i onaj kojega ti tražiš, tvoj jedini zakoniti muž. Da je jedini, svi odreda, koji su u I¡ubavi, to svjedoče uzdasima: 'Jedini moj!" i 'Jedina moja!" U Bogu je već ako ga i ne vidiš. Vjerom ga unaprijed prihvaćaj i strpljivo čekaj čas u koji će ti ga vječna Ljubav dati. Da bi zavrijedila takav dar, okani se svojih grešnih staza i svim se srcem vrati Bogu. Obrati se i vjeruj evanđelju. Samo tako nećeš biti izgubljena u sebi niti ćeš se osjećati kao stranac na Zemlji. A što se osjećaja tiče, ne ravnaj se po njima, nego shvati da nadahnuća mijenjaju osjećaje. Oni su duhovni odrazi u nama.
Ali kako muža, tako ni sebe ne možeš naći nigdje drugdje doli u Bogu. Tvoji osjećaji svjedoče da nisi u Bogu, već da te neki grijeh predao pustoši svoga nadahnitelja. U Bogu je sve stvarno, odredeno i postojeće. U duhu laži nema ničega. Njegov je privid. U njemu je sve nestvarno, neodređeno, nesigurno i, ako dobro pogledaš, nepostojeće. Nadahnitelj laži je svaki nečisti duh iz Sotoni ne legije. Njihovoga vodu Isus naziva ocem laži. Sotona i svaki njegov zloduh je stranac u Božjem svijetu, jer su prognani ispred lica Božjega. Tako se i svaki grešnik, po zloduhu što ga grijehom u svojoj vlasti drži, osjeća kao stranac na Zemlji. Osjeća da je zarobljenik propasti. I nitko ga iz te propasti ne može izvesti, dol i milosrdni Isus svojim svetim Otkupljenjem.
Uzalud je tražiti život izvan sebe, izvan Svetoga Duha koji usred tebe tvoje srce kuca. Život treba tražiti unutra. Ali ne u sebi i svojim moćima, nego kroza se u Bogu. Tamo gdje nalaziš mir, tamo je život. Kad mir nađeš, on će ti dati život. On će te dovesti do željenoga muža, do željenoga prijateljstva među svetim ljudima, do najboljega životnoga rješenja za te i za one s kojima živiš. Duh mira nam sve to nalazi i daruje, a ne netko izvan nas; nikakvi nepoznati, tobože obdareni ljudi pred kojima smo inferiorni te im se klanjamo kao Bogu - a nisu Bog. Što se u njihovu moć
više uzdamo, što ih slijepim povjerenjem više obožavamo, to smo dalje od Boga i žuđenog blaženstva, a dublje u idolopoklonstvu. Bog vjernim dušama daje različite karizme da u njima služe zajednici. Ali nikada kod jedne osobe nećemo naći sve karizme, nego ćemo u Crkvi naći sve što nam je za spasenje i život potrebno. Tako nas čuva da se međusobno ne navezujemo jedni na druge. Tako daje prednost istinskoj ljubavi nad onim što nam se kod nekoga svidjelo. Čovjek Crkve je u zajedništvu ljubavi; savjest ga obvezuje na djelotvornu ljubav prema svima, ali je u sebi sasvim slobodan i voden dobrom savješću i Duhom što ga Otac daje svakom Isusovom prijatelju. Bog je u vječnome miru. Srce Ga u miru nalazi i On sluša i uslišava samo ono što dolazi iz krotka i ponizna, to jest, smirena srca. A mir je u Kristu, u obećanjima vjere što nam ih je unaprijed dao. Svjedoče o tom sveta evanđelja i svi proroci prije. Zaista, što čovjek više obilazi ljude i lovi pogodne prilike za svoj probitak, sve dalje je od mira. Vječnost mu iz srca iščezava, a ulijeva se smrtonosno vrijeme. Propast mu postaje sve bliža i moćnija. Bog mu postaje dalek, a Đavao voda. Unutarnjim ga lancima svoje vlasti vuče do pusta, beznadna i jeziva ponora što se otvara sa svih vidika. Ne može mu se ničim oprijeti. Izvanjski ga strašni prividi, nezgode, beznađa i slutnje bacaju u unutarnje ropstvo. Iznutra ga strah okiva. U samome sebi postaje Đavlov plijen. Ovaj ga žurno navodi na samouništenje da ga odijeli od tijela u kojemu se stječu kreposti i zasluge spasonosne vjere. Tako ga želi lišiti svake prilike za obraćenje.
Bezdan je tamo gdje je duh grijeha; dakle, u srcu. Jedino ga obraćenjem izbjeći možeš. Zato je Krist i došao, inače, zašto bi silazio sa svojih blaženih nebesa, zašto bi onakvu patnju, onakvu surovu i sramotnu smrt podnio, ako ga njegovo milosrđe nije privuklo prema našoj bijedi?!
U nemiru je propast. Iz njega izbijaju pogubne požude. Zato mnogi izgaraju u napasnim željama, a da im se želje ne ispunjavaju. Još ih zadesi ono što ne bi htjeli. Na primjer, žele hitno u brak, pa obilaze naokolo tražeći naizgled moćne ljude, a uistinu vražje poslanike - gatare, lažne proroke, savjete bludnika koji uz pomoć Sotone dolaze do spolnog plijena. Kako su podijeljena srca, ne nalaze Boga te im se želja ne ispunjava. Ali zlo nalaze. Nalaze zavodničku cipelu što će ih, kao praznu limenku, tresnuti čim im dušu iskapi; čim padnu u grijeh. Mimoilaze blagoslovljeno srce koje bi ih primilo. Njega, naime, ne privlače tako prazne oči i to izbezumljeno lice što nema Božjega mira u sebi. Svi dobri ljudi žive u Bogu i izvan Njega ništa ne traže.
Mirna duša djeluje privlačno. Okuplja čestita srca i među svetima nalazi brojne prijatelje, a nečiste se svjetine kloni.
Dakle, želiš li naći svoga muža, traži ga u miru, traži ga u vjeri i uzdanju u Boga. Tako ćeš se uresiti duhovnom ljepotom i neodoljivo privlačnim dostojanstvom što ga poštuje i ljubi svako čestito oko. Samo taj mir dolazi do Boga. On je odraz svete Ljubavi. Dobro bi ti bilo da se pridružiš nekoj poniznoj molitvenoj zajednici koja ne teži za čudesima, nego za svetim krepostima. U zajedništvu onih koji se posvećuju, svaka duša prima Milost za sve. / kad nisu jedno pokraj drugoga, zajedno su u Duhu, u svakodnevnoj molitvi. Na izvoru su blagoslova i sami postaju blagoslov bližnjima.
Zašto bi sedam dana čekala ovu emisiju, kad možeš svaki dan i svaku noć usred sebe naći ovoga istoga Duha i slušati ovu istu svetu Riječ, imati neprestanu Božju utjehu.
Čuvaj se one opake djevojačke zablude što se sa svih strana čuje: "Nitko me neće!". To djevicama otac laži govori ne bi li se svakome podale. Tek kad su u grijehu, to im postaje gorka stvarnost. Jer bludniku duša ne treba, nego samo tijelo. Laž je kad u svome djevičanstvu tako pomisliš pa podeš loviti muškarce, ne bi li našla muža. Još gore - "dečka", kako vražji svijet govori. Bog nikome ne daje "dečka", nego muža. Ako te Đavao, strahom plaši da nećeš naći muža pa te tako otvori prema svima, već ćeš u svome srcu biti svačija. A ona koja je svačija, nije ničija i, zaista, nitko je neće. Jer i tvoj muž traži samo svoju ženu, a ne svačiju ženu. Duh Sveti je u njegovu srcu sukladan zapovijedi Crkve o predbračnoj čistoći i nerazrješivosti ženidbe. Zato, u Bogu, u najdubljoj iskrenosti i vjernosti svoga srca, postani žena svoga jedinoga muža kojega još nisi upoznala, ali koji postoji.
Bog ga je stvorio, iako ti ga još nije objavio. Neka ga On dovede pred tvoje lice, a ti ga u sebi vjerno čekaj i doći će ti, sigurno. Zbog njega budi djevičanski zatvorena pred svima i u djevičanstvu ga blago čekaj. Po djevičanstvu će te prepoznati i poželjeti onaj koji traži ženu svoga života. Mužu se predaje djevičanstvo; nikome više. A sačuvano djevičanstvo ti uzvraća Božji blagoslov za sav Život.
To je put kojim ćeš prispjeti u brak i ispuniti onu Bogomdanu čežnju svoje naravi za bićem sebi sličnim, a potpuno drugačijim od tebe, bićem najintimnije svojim, kad se između njega i tebe mogne nastaniti Bog. Jer brak ima tri člana; muž, žena i Bog (Ljubav).


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 lis 2012 15:42 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
NE MOŽEMO NAĆI MOMKA

Rođakinja i ja smo studentice. U Zagrebu smo na stanu. Sve nam dobro ide, osim što imamo problema po "ženskom pitanju". Jako nam je teško, jer nikako ne možemo naći momka, onakvog kavkog mi tražimo. Uvijek se razočaramo, uvijek nešto zamjerimo na toj osobi. Nikako da naiđemo na onog "pravog!", kako se kaže.

Zašto bismo krali Božje darove, kad nam ih Bog već sam od sebe u obilju daje? Takav Božji dar se prima sa zahvalnošću i odgovornošću, jer je živ kao što smo i mi živi. Mi ne smijemo prigovarati Božjim darovima i kao oholice suditi - ovaj je dobar, ovaj bolji, a ovaj ne valja. Tko smo mi da smijemo tako i pomisliti?/ Bog je savršeni Stvoritelj svakoga svoga stvorenja, i nije ni jedno svoje stvorenje odjednom opteretio sveukupnim darom za sav život, nego svakoj potrebi u pravo vrijeme udovoljava. On nosi sav teret ovdašnjih naših života - svu hranu i piće, zrak, zdravlje, sigurnost, radosti, ali i našu blaženu vječnost, lako na to i ne mislimo, upravo tako živimo; nadajući se postići sve u svoje vrijeme. To postizanje nije plod naše moći, nego dar Boga koji nas ljubi, koji ne skida svoje oko s nas. On je vrelo života i izvor j ljubavi u svakom čistom srcu. Ako na nekome ne vidimo nešto od onoga što nam za trajno zajedništvo s njime treba, ne znači da on to nema. Ima ga u sebi možda kao u sjemenki – u nerazvijenu Božjemu daru. Čak i ako ga nema u sebi, ima u dobrostivome Bogu, te mu, ako nam baš to treba, možemo izmoliti. Kolikim li su bezvjercima svete duše izmolile obraćenje. A to je neusporedivo više, negoli bilo što od onoga što sitničavost kao manu nalazi na čovjeku. S druge strane, koliki I i su se razočarali u mladiće i djevojke koji su im na prvi pogled bili idealni Zna Vrag dotjerati izgled kad lakovjerne zavodi. Zna nakratko odglumiti sve vrline, ali ne zna u njima ustrajati. A u brak se ne ulazi živjeti s idealnim tijelom, nego s duhovima izabranog srca. Svako tijelo se raspada. Čime li se u grobu može podičiti? Prolazi i sve ono što tijelu pripada. Samo Bog ostaje. Njegova ljepota ne prolazi. Samo nam On duši za vijeke vjekova svako blažensvo može dati. Tko za svoj brak Izabere njegove svete kreposti, radostan će biti svega vijeka svoga. A tko ih ne traži, naći će Đavla u ljudskoj koži koji će mu 50, i više godina, suze prolijevati i ostaviti zauvijek pakleni ožiljak na duši. Zato ne prigovarajmo nikakvoj vanjštini niti se obzirimo na nju, već čeznimo svi svetim krepostima. Tijelo svoje istrošimo da ih postignemo jer za to ga imamo. Bog će nam nadoknaditi svaki manjak i dati još više nego što smo znali poželjeti. Koliki li su već ljepotani poružnjeli, a nezgrapni se proljepšali?! Svako obličje vara, a Krepost nikada.
Tko može u sjemenu vidjeti klicu, stabljiku, cvijet, miris i obilje novih plodova? Sjeme je tajna koju samo Bog poznaje. Tako je i svaki čovjek pred nama skriveno Božje sjeme, kao što smo i sami. Samo Bog zna tko smo i koliki smo. Oholost se uzvisuje ne bi H se izravnala s Bogom. Ona je đavolska i s njom je uvijek Davao.
i dok su vaša ohola srca počela suditi i osuđivati sve odreda "momke", jednog po jednog odbacivati, niste bile ni svjesne da vas je to Đavao nadahnuo na takvu nezahvalnost Bogu za tolika njegova čudesna stvorenja te vas, u zamku oholosti, obzidao svojom demonskom samoćom. On je tužitelj naše braće, i, jasno, kao tužitelj čovjeku samo manu traži. A nalazi onu koju mu je sam podmetnuo, e da bi ga osudio i uništio. U zabludi ste velikoj i u grijehu pred Bogom zbog svih mladića koje ste zavele pa ostavile, kojima ste dale nadu pa ih potom odbacile. Ne smije se tako činiti. Nitko od nas ne vrijedi za dvojicu, trojicu, desetoricu drugih, nego smo u Bogu, kao njegova stvorenja, svi jednako vrijedni. On je naš Otac. A koji otac veli svome djetetu: "Sine, ti više vrijediš od moje kćeri!", ili "Ti više vrijediš od ostalih mojih sinova!"? Pravi otac obrnuto čini; štiti onoga koji je zlostavljan, podupire onoga koji je slab, uzvisuje onoga koji je ponižen, opravdava onoga koji je oklevetan, brani onoga koji je napadnut, prihvaća onoga koji je odbačen, obogaćuje onoga koji je siromašan. A prekorava i kažnjava svakoga koji prema njegovu djetetu zlo postupa.
Ako mi ne povjeruješ na riječ, uskoro ćeš na vlastitoj koži vidjeti da istinu govorim. Očeva nam je Istina objavila zapovijed o nerazrješivosti ženidbe. Tko bi se usudio pomisliti da Bog neistinu govori? Za sav život, svakoj je ženi dovoljan jedan muž i svakome mužu jedna žena. Zašto? Zato što Bog stoji uz svaki ljudski život da mu trajno dopunjava ono što mu za radost nedostaje. Bog je Ljubav. Od Njega se u braku živi. Tko Ga odbaci, brak mu je pakao. Onima koji su u Ljubavi, koji žive zato da se jedno drugome žrtvuju, čitav život premalo biva biti skupa, te nad grobom svoje, bračnom ljubavlju ljubljene duše, vrlo bolno plaču. Na kraju su ovoga vijeka, a nisu još ni naslutili kraj blažene tajne Božjega dara u ljubljenoj osobi. Jer Ljubav nema kraja u sebi da bi se mogla iscrpsti. Njima su se samo tijela rastala, a vječne im duše u vječnoj Ljubavi ostaju.
Nezahvalnik nije dostojan nikakvoga, a kamoli novoga dara. Oduzima mu se i ono što misli da ima. Tko ne moli Boga, njegovo blaženo djetinjstvo biva kraj svih blaženstava. A ono je tek kaplja na početku rijeke vječnoga života. U nezahvalnosti se sve utapa u sivilo tjeskobe. Radost i ljepota ne izviru iz samih darova, ma kako oni bogati bili, nego su odraz slave Božje u koju zahvalna duša prodire.
Bog postoji. Da ne postoji, otkuda Zemlja i nebo u svojoj raskoši, otkuda mi na Zemlji, i to tako čudesni? Zar je ništavi/o moglo stvoriti osobe? Zar je kaos mogao uspostaviti red prirodnih zakona? Zar je bezumlje moglo darovati um čovjeku, a okrutni princip stvaranja nježnu ljubav njegovu srcu? Zar je svako dobro ,nad svime i prema svemu, unutar svega nastalo? Ne, ono je izvanjski dar onome koji ga je uvijek jedva dočekao. Onaj koji ima, može dati onome koji nema. Onaj koji Jest, može dati postojanje onomu koga nije bilo. Darovatelj je veći od svakoga svoga dara. I odražava se u svakome svome daru. A mi smo darovani svemu i obdareni svime. Sve što jesmo, sve što nas okružuje, sve što nas ispunja - ima svoj početak u Tajni koja nas i/ svemu svojom dobrotom nadvisuje, koja treperi u postojanju svega i koja je svemu Život. Ta Tajna koja prebiva u nedostupnu svjetlu jest Gospodar daha čovječjeg; Gospod, kako velimo mi koji smo Ga upoznali, čuli i poslušati njegovu riječ, koji je na našu riječ u molitvi odgovorio kao što mi jedni drugima odgovaramo, koji smo ga sreli u tajni Osobe i Trojstvu svetih Osoba. To je Gospodin Bog naš.
Ako postoji Bog, ne možemo živjeti kao da Ga nema. Živimo li pak tako, mora se na nama vidjeti glupost naša. Pokraj svakog preobilja, život nam mora biti bijedan; u osunčanu bezdanu ljepote, moramo biti ružna i beznadna mrva; usred Svesmisla što ga zovemo svemir, moramo biti besmislena rugoba u sebi.
Duh Sveti ovu spasonosnu pomisao šalje srcu grešnice: "Toliko Mudrosti po kojoj je sve stvoreno, a ja u besmislu. Toliko muškaraca na svijetu, a ja nikako da muža svoga nađem. Toliko bogatstva na sve strane što ga je Bog razasuo, a ja jedva vežem kraj s krajem. Toliko djece se rađa na svijetu svaki dan, a ja do svoga djeteta nikako doći...." O, kad bi, kao svoju, htjela prihvatiti ovu pomisao, brzo bi prozrela vlastitu glupost i poklonila se Gospodinu da je iz nje izbavi.
Izmiri se s Bogom. Raskaj se za sav svoj dosadašnji život. Podloži Mu se kao svome Ocu, kao svome raspetome Bratu, kao svome posvećenom Mužu - u ocu, bratu i mužu što ih imaš, i ugledat ćeš sve na svijetu drukčije; sve u sjaju slave njegove, a ne kao dosad - u bijedi i tjeskobi svoga bezumlja.
Moli Ga: "Oče, koji sve možeš i sve imaš za mene što mi nedostaje za blažen život, daj mi sve bez čega ne mogu. Daj mi srce krotko i zahvalno, da Ti vjerna ostanem. Daj mi muža, drugu polovicu moga srca, odsječenog još u snu prvotnoga Adama. Daj mi novi dom, onaj u koji blagoslovljenom udajom trebam ući proslaviti Tebe poniznom službom žene i majke. Ti me, darom svojim, uvedi u blagoslovljeni naš bračni život i sačuvaj nas u njemu. Ti znadeš tko je taj muž kojega si meni namijenio. Blagoslovi ga već sada po mome srcu. I mojim ga očima otkrij da ga nađem i ne griješim protiv njega. Iz tvoje ga ruke prihvaćam sa svim darovima kojima ćeš me radovati i svakom njegovom manom po kojoj ćeš me ljubavi učiti i u poniznosti vječni život moje duše čuvati. Neka je blagoslovljen muž moj u Tebi. Molit ću za njega svaki dan. Čekam ga iz tvoje ruke, Oče naš. Neka je blagoslovljen bračni križ naš pod kojim ćeš nas oboje posvetiti i davati nam mudrost da od propasti sačuvamo naše zajedničko potomstvo. Na tvoju slavu, u dajem se i, po volji tvojoj, pristajem biti žena. Tako neka bude. Aleluja"
Evo ni ja nemam vječnu ljubav za svoju ženu, ali je ima Bog, kao što ima prepunu atmosferu zraka što mi treba i što ću ga disati kroz sav svoj život, dok me ne pozove k'sebi gdje se ne živi od zraka nego od Duha. Svakim se danom u Bogu moja ljubav za nju obnavlja, jer živim sakrament Svete Ženidbe.
Od Onoga koji je tebe stvorio i sve što ti treba, koji je već stvorio tvoga budućega muža, jer je on tvoj suvremenik, potrebno je tražiti da vas oboje oslobodi i dovede u zajedništva, ne kako vi u grijehu i neznanju želite, već u sveto zajedništvo po njegovoj volji. A njegova je volja - ljubav; savršena, sveta, prečista i vjerna ljubav. Njegova je volja onaj poredak života, pravednosti i dobrote, što ni jednim svojim djelom neće povrijediti nikoga, što svojim blagim savršenstvom slavi Njega, Oca svih ljudi i Tvorca svega svemira. Da bi mogla primati darove njegove ljubavi, on hoće moral, kao obranu života svih njegovih stvorenja, i živu vjeru, kao jedino moguće zajedništvo s Njime, koji je Duh. (iv 4,24) Nagrađujući moral i vjeru, daje nam sve; i više nego što znamo, i više nego što želimo. Njegovo blaženstvo nadvisuje sve naše predodžbe o sreći i svaku našu želju.
Moralna stega je poslušnost Božanskom poretku istine i pravednosti, ljubavi i života. Krotkost i poniznost su život u njoj; život na izvoru života. Mimo moralne stege, ne može duša doći do ispunjenja svojih iskonskih čežnji što stoje u nama kao Bogom udahnuti zov naravi za svetim blagoslovom.
Vječni Otac je, kao prve darove za ovaj život, već pri rođenju, svakome dao savjest i stid. Savjest je živi žig zakona Božjega u nama; štiti sve stvorenje od nas. Stid je djevičanska utvrda života; štiti nas od svačije zloće. Moralna stega je Božanska vlast. U njoj nije moguće nikakvo zlo, a ima moć izvršiti svako dobro.
Iskreno priznaj: "Gospodine, Oče sveti, kao što trebam zrak, hranu, danje svjetlo, put do cilja i predah do odmora, tako trebam i svoga muža, drugu polovicu svoje naravi i svoga srca prema kojoj si me čežnjom spola usmjerio. Sve što trebam, nemam, ne mogu, pa i kad bih imala i mogla, ne znam sebi dati, ne znam u svijetu tvojih stvorenja prepoznati i naći. Pa i kad bih našla, ne znam sačuvati. Ti mi daruj, a ja ću čekati s vjerom. Evo, čas tit ću te vjerom, jer te nemam čime drugim častiti, i u njoj ću Ti srce svoje predati kao najveći dar. Obraduj me, Oče, svojom velikom očinskom ljubavlju. Smiluj mi se i oprosti mi grijehe i slabosti kojima sam te kroz sav život vrijeđala. I daj mi dar da te više nikada i ni u čemu ne uvrijedim."
Ispovijedi se u raskajanju za sve svoje grijehe pa ćeš se Ocu svidjeti i prići će ti u svome milosrđu. Zamoli Ga neka te i od zla tvojih predaka otkupi Krv Kristova koja je prolivena za sve ljude na otpuštenje grijeha.
i grijesi protiv braka i obitelji mogu biti nasljedni. Ako su se preci u svojim brakovima rastavljali, uništavali tuđe brakove i gazili svoje, ubijali u grijehu začetu, a zbog bludnostl neželjenu djecu, onda njihovi potomci ne ulaze u blagoslovljeni bračni život, jer su u bludu njihovu rođeni. A taj zloduh, kao što rastavlja brakove, ne da ni da se brakovi potomaka njihovih zasnivaju. Djeca bludnika, od začeća nisu slobodna, već su roblje tih zloduha. Moli Boga da te oslobodi od svakoga ropstva po takvom naslijeđu (ako ga ima), a Krv Kristova neka dužnicima tvoga roda namiri štetu.
Ljubav Božja uvijek ostavlja mir u biću i mir okolo njega. / kada čovjek ljubavlju Božjom ljubi, ne skriva pogled ni od koga; niti se stidi, niti ga savjest uznemiruje. Time se ravnaj. Ne traži s rođakinjom, i ni s kim momka po svijetu, nego moli od Boga muža svoga i intimu srca ne povjeravaj ljudima, nego jedinom prijatelju koji te neće povrijediti – Bogu.


Rajko Bundalo - Pogleda u krajeve srca, str. 134 - 140.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 64 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5 ... 7  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr