|
KAKO PREPOZNAT/ BOŽJU VOLJU ZA NAS
Reci mi kako mi možemo prepoznati Božju volju za nas?
Volja je Božja da vršimo njegove zapovijedi, a sve su njegove zapovijedi ljubav sama. Jer "Bog je ljubav." (1 iv 4,16) A ljubavi nema izvan zajedništva; ta i Bog je zajedništvo triju Božanskih Osoba - Otac, Sin i Duh Sveti. Volja je Božja život u Presvetom Trojstvu i suradnja s Ocem, po Sinu u Duhu Svetome. Volja je Božja da vjerujemo u Onoga koga je poslao da nas spasi, u Isusa Krista; da Ga u svemu vjerno nasljedujemo i u svome srcu čuvamo svaku njegovu spasonosnu riječ. Volja je Božja da primimo Duha Svetoga, a Njega primamo po vjeri u Isusa Krista, i vjeru i Duha primamo po Crkvi, zato je volja Božja da živimo u Crkvi, a ne kao samci izvan nje Hi odijeljeni od nje u svemu osim u pokojoj pobožnosti kako mlaki Kršćani čine. Vjera se ispovijeda svetim Krštenjem. A onda Crkva na posebno uzvišeh način svakom kršteniku podjeljuje pečat dara Duha Svetoga, koji iznutra rasvjetljuje i vodi krštenu dušu.
Kud Bog prolazi, tu s neba silazi "ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržijivost." (Gal 5, 22) Volja je Božja da se tim duhovnim stvarnostima svaka ljudska duša ispuni i da ih u svijetu poslužuje. Sve što se u Božjoj volji dogada, na "opću (je) korist" (1 Kor 12,7) U službi je Crkve. To istodobno znači: u službi spasenja svakoga čovjeka; u Kristovu poslanju. No, da se ne sablaznimo otkrićem kako svega toga u nama nema ili jedva kad ima, valja znati da nemaju svi sve darove i službe, nego ih Crkva ima. Zato je volja Božja provoditi svoj život u Crkvi. / to ne općenito, nego u konkretnoj mjesnoj Crkvi; u svojoj župi i biskupiji. Ne samo u sveopćoj Crkvi obavljati propisane pobožnosti, nego uranjati u životnu povezanost s braćom
u istoj vjeri. Ta veza je prvenstveno molitvena i moralna. Kršćansko zajedništvo nadvisuje obični ljudski rad, iako i njega uključuje. Ono je prvenstveno duhovno zajedništvo. Ono je zapravo pravi život jer čovjekov život je duhovni život. Zato Bog Čovjeka poziva u svoju vječnost jer je Duh, po kojemu je Čovjek stvoren i u kojemu s Bogom živi, svet i vječan.
A u Crkvi: "Svakomu se daje objava Duha na opću korist. Jednomu se po Duhu daje mudrost, drugomu znanje - po istom Duhu; jednom se daje vjera u istom Duhu, drugomu dar ozdravljenja u ovom jedinom Duhu; jednomu moć čudesa, drugomu dar proricanja; jednomu sposobnost razlikovanja duhova, drugomu različiti jezici, a trećemu dar tumačenja jezika. A sve to čini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svakomu kako hoće." (1 Kor 12, 8-11)
Odijeljeni samac, ma kako se pravedan pričinjao, nikada neće spoznati Božju volju niti će je moći izvršiti, jer se ona sastoji od svetosti u zajedničkom životu. Tko tako živi, u svakom mu je trenutku jasno što Bog hoće; ne po izvanjskoj riječi, nego po plodu što ga njegov postupak rada. Po Duhu i savjesti, unaprijed zna što donosi "ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost, krotkost, uzdržljivost", pa tako i čini.
Ovo govorim ljudima koji imaju iskustvo Božjega mira. No, tko je u grijehu, ovo ne razumije. Preopćenito mu je, to jest - nedohvatljivo jer ne poznaje stvarnost Božje blizine. Duh Sveti ne silazi u srce kojim grijeh vlada niti se primiče ičijoj opačini. Gdje je grijeh, tu nema mira. Tu je svijet ovakav kakav danas jest; protkan svim potajnim zloćama, a urešen licemjerstvom. Ljudi žive u zlome svijetu, a ne vjeruju da je zao jer su se navikli na njega, jer su, zapravo, potonuli u njegova zla. To je kao kada se naviknu na svakodnevni tutanj tramvaja ispod prozora pa i ne obraćaju pozornost na njega. Svaki grešnik je utonuo u trajnu neljubav, neradost, nemir, nestrpljivost, neblagost, nedobrotu, nevjernost, nekrotkost, neuzdržljivost. Strana mu je mudrost. Nastrana vjera. Nedohvatljiv dar ozdravljenja. Ne vjeruje proroštvima. Ludost su mu molitve u novim jezicima i njihova tumačenja, i Crkva mu je nešto izvan njegova stola, postelje i novčanika. Prezire siromaštvo iz kojeg se rađaju duhovni bogataši. Ustaje protiv samog Boga kao protiv sebi ravna i kao protiv nekakvoga svoga suparnika. Takav ne traži Božju volju, nego ni pred čim ne preza da izvrši svoju.
I oni što su na poLa između Crkve i svijeta, što bi htjeli služiti i Bogu i bogatstvu, žive protiv Boga. Htjeli bi iz koristoljublja,a ne iz ljubavi, upoznati Božju volju u pokojoj neprilici ili neizvjesnosti,
nadajući se zemaljskome dobitku i prolaznu užitku.
Zato, kao samoga Đavla, boj se kršćanske mlakosti Najjednostavnije ti mogu reći: Volja je Božja sveti život!
Zato i kaže Isus, govoreći o pouzdanju u Providnost, da najprije tražimo Božje kraljevstvo, a ostalo će nam se nadodati. (Lk 12, 31) Bog znade što nam treba i rado će nam dati; jer 'Jahve je sama
dobrota i pravednost" (Ps 25,8), "sama ljubav i vjernost" ^H 86,15), "on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali." (JI 2,13)
Ali da nam mnogo istinitih riječi ne zagluši još sasvim nespremnim dušu, dovoljno je da se ravnamo po onome što kaže psalmist "Zla se kloni i čini dobro, traži mir i za njim idi!" (Ps 34,1b) .Jer samo je u Bogu mir" (Ps 62,2); nema ga u svijetu, niti ga čovjek čovjeku može dati; pa ni sam sebi kad bi ga mimo Boga htio. Mir je plaća za pravednost. On je zrak Božjega kraljevstva što ga udišu sveti. Tko, napadan od svijeta, živi u miru, već je u Božjoj volji.
RAJKO BUNDALO - "Pogled u krajeve srca", str. 367-368.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
Bb
. Ne volim ni ja kad moram neki duži tekst čitati na engleskom, jer onda moram biti dosta koncentriraniji kad čitam, da bih shvatio sve što je pisac htio reći, još ako se radi o složenijim riječima... Ali - A man's got to do, what a man's got to do. 