www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 20 ruj 2020 21:06

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 76 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 8  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 17 lis 2012 14:58 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 srp 2007 12:56
Postovi: 2895
Lokacija: Gdje je blago, tamo je i srce..
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 37 zahvala
Pia :D , mislim na ova 2 teksta koja je stavio Samuel - ono Kako se udati i Ne možemo naći momka! :D

Mogu samo zamisliti koliko su mu tek dobre knjige na te teme! :D

_________________
NIJEDNO BLAGO NITI VLAST,
NIJEDNA SUZA NITI ČAST
NE MOGU PLATIT
CIJENU KAPLJE KRVI TVOJE.
NI TVOJE OČI UMORNE,
NI MOKRO ČELO, ISUSE,
NI KUCAJ SRCA
ŠTO JE S KRIŽA REKLO SVOJE:
DA NAS LJUBIŠ TI VJEČNOM
LJUBAVLJU,
DA S NAMA ŽIVIŠ TU,
U SVETOM PLAMENU...

hvala Ti..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 17 lis 2012 15:04 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 29 vel 2012 11:31
Postovi: 956
Podijelio: 22 zahvala
Zahvaljeno je: 19 zahvala
a-haaa :D hvala, Ela. danas malo sporije kužim izgleda :lol: :lol:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 29 lis 2012 12:18 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 29 vel 2012 11:31
Postovi: 956
Podijelio: 22 zahvala
Zahvaljeno je: 19 zahvala
Dalmatinac napisao:
Pia ako su ti se svidjeli ovi tekstovi koje je Samuel stavio, onda ti iskreno preporučam da poslušaš i neke od njegovih seminara u audio izdanju koji se mogu naći i u katoličkim knjižarama, a dio toga se može naći i na netu.Npr. ovi su mi odlični:

Svjetlo s Tabora obasjava sav svijet

Kod pavlina

Raskajani grešnik na Isusovom Križnom putu

Čitav svemir šuti

Ima još dosta toga od seminara(Na brdu tišine, Ozdravljenje kroz naraštaje...) što baš nisam viđao po knjižarama, što je prava šteta, ali ako si u mogućnosti pokušaj to nabaviti.Ja se volim uvijek iznova vraćati njegovim tekstovima i audio seminarima, a izvrsno opuštanje mi je izgubiti se na par sati u prirodu sa mp3 playerom punim Rajka Bundala. :D

Citirao bih forumaša Benedikata koji je napisao na drugoj temi o Rajku:

"Tko jednom posluša Rajka Bundala tražiče da ga još sluša.....a zašto? Svi koji su ga jednom poslušali znaju zašto! :D "

Oh yeah, it's so true indeed! :D


Hej Dalmatinac, nisam ti zahvalila na svemu ovome, pa evo da sad to uradim. Hvala ti puno :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 srp 2013 10:56 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2934
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 67 zahvala
Nek bude na ovoj temi ovaj odgovor!!

O obiteljskom stablu:

"Pojavio se jedan termin koji nije svojstven u našoj Crkvi,nemojte odmah povezivati s tim terminom neke ljude,ovo nije govor o ljudima,nego o duhovima da nas ne prevare duhovi.
Kažu-Liječenje obiteljskog stabla-,!Krist nije šumar koji liječi stabla,On je otkupitelj duša,on je liječio jednog po jednog,taj termin termin ne spada u duhovno islustvo naše Crkve,ali duhovno iskustvo naše Crkve ima naziv za taj fenomen koji se zove"MOLITVA ZA DUŠE U ČISTILIŠTU".
I onda se stvaraju nesporazumi unutar Crkve,pa se počinje Crkva dijeliti,a to nije naše to je protestansko,to je ovako to je onako.Ali taj fenomen postoji jer Đavao nije kreator,on ne izmišlja ništa novo,on prilazi stvorenome da to iskrivi.
Uvijek je na tragu istine,ali nije čvrsto stajao na istini,nego negdje nešto skrene na stranu.
Zato ne treba se bojati molitava za duše u čistilišu,tad sigurno nećemo doći u sukob sa svojom Crkvom,zato Crkva od početka prikazuje Svete Mise za pokojne."


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 srp 2013 10:59 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2934
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 67 zahvala
Ovo sam isto pisao s jednog cd-a Duh. obnove iz Sl. Broda što to Bundalo govori o polaganju ruku,to se nalazi na prvom cd-u. Mislim da je dosta bino i da je odlično!!

-Kad iskreno Mu damo srce,On potvrđuje da je istina sve što je rekao.Ja sam se ohrabrio poći tim putem vjere i doživio sam ispunjenje svih tih obečanja.
"Polagat će ruke na bolesne i nemočne",dogodilo se!
Jedan brat janjevac ima ženu kojoj je bolesna kičma pa kaže:
"Bi li položio ruke na mene da se iscjelim,jer nikako ne mogu imati ozdravljenje,što god pokušam,ništa ne ozdravlja".
Što god zaištu od vas,učinite,kaže Gospodin!
Zaiskala je da položim ruke na nju.Ali što znači položiti ruke,to ne znaći ko mjesečar hodati ispruženih ruku u mraku i tražiti žrtve da stavljaš nad njih ruke.
Kad polažem ruke na nekoga ,kažem"Stojim iza ovog čovjeka,zauzimam se za ovog čovjeka,milujem ovo dijete",položiti ruke znaći pomilovati,znači iz srca pustiti svu ljubav da ovim dlanovima što su stvoreni za milovanje,jer to je najsavršeniji posao što ga mogu ovi dlanovi raditi.To milovanje izliti na taj život,pa će od ljubavi Božje što struji iz mog srca jer sam je prihvatio,u doiru mojih ruku ozdravljati čovjek predamnom.
Ja nisam htio položiti ruke na nju,jer oni su bračni par,nego sam stavio ruke njoj na rame i njemu na rame,mom bratu i njegovoj ženi i rekao sam"Gospodine ,ja ne želim da ozdravi ova žena,nego da bude ozdravljenjem radostan ovaj tvoj bračni par,a kako ćeš Ti to učiniti,ja ne znam".
Ali ne stavljam ruke na tjeme,gdje stavlja svečenik i roditelj,gdje se duša ulijeva u tijelo,nego stavljam na rame gdje kum stavlja,kao laik tu smijem staviti ruku,jer sam vidio pred oltarom da kao kum stavljam ruke na rame.
Ja sam njih zagrlio,pomolio se Bogu kako mi je ljubav htjela iz srca i žena ozdravila.
Ali nisam si umislio da sam iscjelitelj,pa sad trčim okolo i tražim bolesne,jer pazi,iz mojih dlanova nešto struji,iz mojih dlanova uvjek struji ljubav kad sam ja u ljubavi,a to je sila koja nas je stvorila i koja nas ozdravlja.

Pa govori o drugom slučaju:
"Imam jednog susjeda koji je jedanaest godina bolovao od sušenja leđne moždine,gdje ga boli svaki pokret,nisam ni zna da postoji.Bilo mi ga je žao kad sam ga vidio u kakvom je stanju,i kažem"Gospodine ja ne mogu izići i ostaviti čovjeka u ovoj nevolji,kad znam da si svemoguć i dobar,Ti si obečao-polagat će te ruke na bolesne i nemočne i ozdravljati ih.Evo ja ću njega dodirnuti malo na prsluk s leđa da on ne zna da sam ruke položio,a Ti ispuni svoje obečanje",
i ja to sakrijem u srcu za Gospodina,a njemu kažem "Ivice,vidimo se sutra"!
Ujutro dolazi njegova žena i pita me da li sam ja nešto sinoć radio nad njenim mužem,jer je to običaj da se tako kaže,jer vračari nešto rade nad čovjekom.
Ja kažem što sam učinio,da sam ja njega volio,bilo mi ga je žao,pa sam se sjetio iz svoje vjere obečaje Gospodina i rekao sam "Evo Gospodine ja ću dodirnuti njegov prsluk,a to nek bude znak polaganja mojih ruku,to jest moga srca na tog čovjeka
,a Ti mu se smiluj i Ti znaš kako ćeš ga ozdraviti".I on kaže da je njemu bolje!
Da Bog mu je dao znak,da ima njegov život,ali on bi trebao otići svečeniku da se ispovijedi i da primi sakramente,da se izmiri s Bogom,da krene malo drukčije u život,da tu milost primi do kraja i da je sačuva zauvijek.
Kaže njegova žena"Ooo,tko će njeka natjerati svečeniku,nije išao otkada smo se vjenčali.
"A ne mora" kažem,"ako mu je draže biti ukočen ,neka ostane!
"Pa vidiš" kaže žena,"sutra Sudac ima za branitelje,a on je branitelj,pa bi bilo dobro da on ode tamo,ma neće on htijeti ako mu ja to kažem,bi li ga ti pozvao da ide!"
"Može"kažem, nisam ni ja vidio Sudca,pa idem vidjeti što taj radi tamo,kad svi prićaju o njemu".
I tako prista on,ja ujutro dođem,nema šanse ,dva sata tople vode,a ne može se pomaknuti,nikad tako ukočen nije bio,kaže žena.
A dobro,onda nije Sudac,onda je neki drugi svečenik,ali ja znam da njemu svečenik treba.
I onda ga odvezem gore,dogovorimsa pater Zvijezdanom,on položi ruke na njega,sruši se čovijek i eno ga zdrav do današnjeg dana.
Ali sam molio tamo"Gospodine,molim te,nikad nisam vidio kako liječiš bračni par,ja Te molim neka milost tvoga zdravlja siđe i na ženu njegovu i na njega,neka brak bude veseo".
Nisam ni znao da mu je žena bila bolesna,tek ona poslije svijedoči kako je ozdravila od degeneracije jajnika i ni doktorima nije bilo jasno kako je ozdravila.

Eto neka je na slavu Božju ovo svijedočanstvo!!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 srp 2013 13:15 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 1175
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
Samuel napisao:
Nek bude na ovoj temi ovaj odgovor!!

O obiteljskom stablu:

"Pojavio se jedan termin koji nije svojstven u našoj Crkvi,nemojte odmah povezivati s tim terminom neke ljude,ovo nije govor o ljudima,nego o duhovima da nas ne prevare duhovi.
Kažu-Liječenje obiteljskog stabla-,!Krist nije šumar koji liječi stabla,On je otkupitelj duša,on je liječio jednog po jednog,taj termin termin ne spada u duhovno islustvo naše Crkve,ali duhovno iskustvo naše Crkve ima naziv za taj fenomen koji se zove"MOLITVA ZA DUŠE U ČISTILIŠTU".
I onda se stvaraju nesporazumi unutar Crkve,pa se počinje Crkva dijeliti,a to nije naše to je protestansko,to je ovako to je onako.Ali taj fenomen postoji jer Đavao nije kreator,on ne izmišlja ništa novo,on prilazi stvorenome da to iskrivi.
Uvijek je na tragu istine,ali nije čvrsto stajao na istini,nego negdje nešto skrene na stranu.
Zato ne treba se bojati molitava za duše u čistilišu,tad sigurno nećemo doći u sukob sa svojom Crkvom,zato Crkva od početka prikazuje Svete Mise za pokojne."

Liječenje obiteljskog stabla je u opraštanju i pomirenju. Možda je naziv neadekvatan, pa mnoge asocira na kakvu magiju, ali moji stav je da se za pokojne treba moliti. Duše u čistilištu nas trebaju a mi trebamo njih. Mi smo skupa Crkva.
Otac Jamses Manjackal veli: U programima za izlječenje koje ja vodim, govorim ljudima da oproste svim rođacima, a osobito roditeljima i precima i da se sa svima pomire; i da onda s ljubavlju u srcu zamole Božje oproštenje za njihove grijehe, da mole, čine pokoru i daju milostinju u njihovo ime , da za njih primaju svetu Euharistiju i da za njih daju služiti svete mise. Isus nas je veoma volio i zato je na sebe uzeo naše grijehe, i prema Svetom pismu On je za nas postao grijehom (II Kor 5: 21). Ako mi zaista volimo neku osobu onda njene grijehe možemo uzeti na sebe i zatražiti Božje oproštenje i milost. Gospodin će, u svom suosjećanju, kada vidi ljubav u našim srcima, toj osobi oprostiti grijehe.

Da zaključim, iscjeljenje obiteljskog stabla i generacijsko ozdravljanje novo je područje u katoličkoj Crkvi i zahtijeva još mnogo učenja, opreza i razbora. Učiteljstvo Crkve , bez predrasuda , treba sve provjeriti i zadržati ono što je dobro. (I Sol 5: 20). Nepošteno je i nekršćanski naprečac donijeti osudu. Crkva treba uvažiti dobru namjeru onih koji mole za ozdravljenje obitelji i pozitivne rezultate takvih molitvi. Ja imam na stotine takvih svjedočanstava, a pogotovo onih ljudi koji su pohađali moje seminare za bračne parove. Osobe koje su pomazane da vrše službu ozdravljanja trebaju biti dovoljno ponizne da se otvore prema savjetima i korekcijama crkvenog učiteljstva. Zbog toga što se u Crkvi službi ozdravljenja ne pridaje dovoljno značaja, mnogi katolički vjernici traže ozdravljenje od gurua i ozdravitelja iz drugih religija i sekti i tako postaju plijen ezoterijskih i new age praksi koje u programe pod imenom “Familienausstellung”, “Breathing on families” “ispiranje obiteljskog stabla ”, itd. ucjepljuju kozmičku energiju i okultne sile. Ovo je vrijeme kada Crkva, majka svih vjernika, prepoznavajući znakove vremena treba pružiti ranjenim ljudima i obiteljima iscjeljenje i vraćanje zdravlja karizmama dobrog pastira koji traži ranjene i odlutale, povija im rane i liječi učinkovitom snagom sakramenata, sakramentala, karizmi i molitvi Crkve. Poput psalmista koji moli za oslobođenje od krivnje i zlih posljedica grijeha očeva, i mi prinesimo sami sebe i naše obitelji Isusovom srcu iz kojeg teku rijeke Žive vode i predragocjene Krvi koja ozdravlja i daje novi život.. „ Zgriješismo kao OCI NAŠI, činismo bezakonje, bezbožno radismo ….” (Ps 106: 6-48).

Čitav tekst:http://www.jmanjackal.net/cro/crotree.htm

Također i Gabrel Amorth navodi u svojim knjigama da mnoga opsjednuća ili đavolska uznemiravanja mogu imati izvor u grijehu predaka.
Isto navodi i naš Bolobanić.
To nisu stvari koje treba odbaciti.
Možda ateizam, idolopoklonstvo, drskost, bludnost ili bilo koja druga negativna osobina mogu biti prenošene s koljena na koljeno po krvnoj vezi putem obične genetike a možda ima tu utjecaj predaka.
Jer ako je đavao uspio zavest nekog pretka po krvnoj liniji pokušat će opet.
To ne znači da za sve probleme danas koje imamo su krivi naši preci.
No ima obitelji koje su imale razne bizarne nesreće u svojoj lozi. Kako ih objasniti?
Jel sve slučajno?
Kako god bilo možda nećemo znati nikad odgovor, ali znamo da misa i molitva su rješenje.
Moliti i moliti a ne se zamarati jel to liječenje ili nije. Pa molitva je najbolji lijek.

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 srp 2013 22:06 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 12 ožu 2011 23:52
Postovi: 723
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Vjeroispovjest: Kršćanin-Katolik
koja je to milina njega slušati, tko ga nije čuo ne zna što je propustio. Nije nimalo čudno da se zove Rajko! Kad god se nalazim u teškom duhovnom stanju, suši i sl. samo kad poslušam par riiječi njegovih seminara ko da bi me netko vratio u život momentalno. Odmah imam želju moliti, upijati sv.Pismo...
Hvala Bogu što nam je dao ovakvog slugu. Kamo sreće da svi težimo biti sveti kao on!!

Jako me se dojmilo (to sam negdje pročitala, mislim da je dao intervju) kad je rekao da oni parovi koji misle
da zato što imaju 13 djece su bolji kršćani, se jako varaju i da Bog gleda na kvalitetu kršćanskog odnosa djeteta-roditelja, a ne "broj naštancane čeljadi" :b112: (otprilike tako- baš je bio jasan u ovom pogledu). Zaključio je time da osobe koje imaju po jedno dijete a s njime njeguju pravi kršćanski odnos utemeljen na vjeri i strahu Božjem su Bogu daleko draži kršćani nego oni koji se "pare" a djecu zapuštaju i ne mare za kršćanske vrednote.
Ipak, time nije umanjio važnost djece u kršćanskom braku, ali je naglasak na kvaliteti, ne na kvantiteti.

_________________
Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam, naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu. Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja ću vas uslišati. Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. Jr 29,11


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 stu 2013 01:53 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2934
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 67 zahvala
RAJKO BUNDALO ODGOVARA NA PITANJE O SVETOM PJEVANJU:

Valja razlikovati dvoje: duhovno pjevanje uopće od onoga kad svijet pjeva crkvene pjesme ili se služi bilo kojom svetinjom naše vjere.
Ovo prvo je svakako za nas važnije. Na žalost, ne vodi se dovoljno brige o važnosti liturgijske glazbe, a kamoli brige o kriterijima crkvenog pjevanja, naročito na takozvanim „Misama za mlade“, čiji bi duhovni učinak trebalo proučiti, jer Krist ne razbija zajedništvo obitelji i Crkve, čineći što i svijet – geta generacija što ne žive skupa. Kaže se da je Božić obiteljski blagdan. Ne samo Božić, već sva je Crkva i sve crkveno – obiteljsko. Krist je kroz Obitelj sišao u svijet i otkupiteljskim pomirenjem gradi zajednički život svih naraštaja. Sveta liturgija je danas izložena grubom razaranju poganskom glazbom.. To je ozbiljna opasnost od svih pomodara koji s vremenom dođu i nestanu.
Jedan skladatelj i profesor povijesti glazbe na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, s kojim sam surađivao na praizvedbi njegova djela, vidjevši da sam kršćanin, po prilici ovako mi reče: „Zar zbilja danas u Crkvi nema nikoga tko bi stao na kraj glazbenom vandalizmu u liturgijskom pjevanju što se posvuda širi? Moderni instrumenti i razglas i razglas nisu u tolikoj suprotnosti s Duhom Crkve koliko je to ritam koji osvaja primarno mjesto i današnjim liturgijskim pjesmama . Znaju se jasno kriteriji i razlike sakralne i svjetovne glazbe. Zna se da je naglašeni ritam uopće ušao u glazbu iz trubadurskih podoknica, da ima faličku funkciju , funkciju seksualne sugestije, te je nespojiv s kršćanskom čednošću i potpuno je strani element u duhovnoj glazbi. Ritam tijelu pripada, a ne Duhu i on je u današnjoj crkvenoj glazbi potpuno svjetovni element.“
Bilo mi je korisno ovo upozorenje, jer sam s više pažnje motrio pjevanje pod svetom Misom.
Kad jedan akademski zbor sasvim profesionalno i umjetnički besprijekorno pjeva Svetu Liturgiju, makar tekst i kompozicija pripadali svetom nadahnuću, ta izvedba nije duhovno već duševno pjevanje. Nije transcedentna, nego sasvim ovostrana. Zatvorena je u ljepotu tjela i glasa. Duhovno pjevanje je glazbeni oblik molitve. Ono uvijek ima živu relaciju između vjernika i njegovoga Boga. I nije bitan umjetnički perfekcionizam, nego iskrenost svetog susreta. Duh ga čini velikim, a ne duševne ljepote, posebno ne tjelesne, to jest samo fizički glas.. Zato se nikada neće moći mjeriti nikoji instrument s ljudskim glasom , jer glazbalo nema dušu i nije duhovno, iako mu glazbenik može posuditi sjenu svoje osobnosti te g na neki način duhovno oživjeti. No ono uvijek ostaje ljudsko djelo, a ne, poput čovjeka, djelo Božje, čijim glasom u poniznoj vjeri struji sav nutarnji život duše. Zato nikoja instrumentalna glazba ne postiže razinu onostranosti gregorijanskog korala.
Duhovno pjevanje je samo ono koje se kao molitva Bogu u Duhu Svetom kroz pjesmu izlijeva. Duhovno pjevanje je otajstveno živo. Ono je ozračje slušanja Boga i služenja Njemu, zato je Božansko. Božja prisutnost njegova je privlačnost i ljepota. Ono odražava nebeske stvarnosti. Zato ga krute međe tjelesnosti ne mogu dostojno pratiti ni podržavati, već ga nagrđuju. Duhovna je glazba organizam sačinjen od duhovne, duševne i tjelesne ljepote kojemu Bog ulijeva jedinstveni život – neponovljivost, a ne tek matematički kostur što klepeće mrtvim ritmom, poput onoga u tjelesnoj (svjetovnoj) glazbi.

Kada se djeca i mladi njišu u transu ljepuškaste melodije i cupkaju u zavodljivu ritmu, makar pjevali i „Isuse ljubim te; više od sveg drugog ljubim te, ljubim t-e-e-e-e …“, onda to nema nikakve veze s duhovnim pjevanjem niti im duše u takvu stanju imaju svijest tko je Gospodin Isus zaista i tko su oni pred njim. U tom pjevanju, nema straha Božjega niti dužne poniznosti. Zato nema ni iskrenosti koja jedino dostojno pristupa k oltaru Svete Istine.
Prema Isusu se odnose kao da im je dobar „friend“, kao da im je ravan, a ne da je On Onaj koji će im jednom suditi. Iza takve pjesme, odnosno takva duha, i pričest može biti svetogrdna, običajna, hladna, bez klanjanja, bez ljubavi i po njoj stvarnog sjedinjenja duše s Bogom.
Ili, pak, u onom, za smisleno govorenje, neizdrživom, tempu i akrobatskoj melodiji: „Gospodine, smiluj se, Gospodine, smiluj se, Gospodine smiluj se, smiluj se …“, tko može uopće pripraviti dušu da iskrenu raskajan vapi; „Smiluj se.“?! Tu kao da pjevači izruguju smisao teksta. Tu se duša predaje praznom jurišu ritma i zavodljivoj melodiji, a ne smislu litrugijskog raskajanja. Ja tu pjesmu doživljavam kao pravu hulu u sred Svete Mise. Ne pjevam je, nego u najdubljoj iskrenosti, izgovaram riječi raskajanja.
Ili nakon: „Pjesmu tvoje slave u glas naviještamo“, može li se koračnicom: „Svi slavimooo … Svi slavimo… Svi slavimo Gospodina…“ zamijeniti „Svet! Svet! Svet! Gospodin Bog Sabaot! Puna su nebesa i zemlja tvoje slave! Hosana u visini! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visini“, što je kroz svu vječnost pjevaju svi anđeli i sveci Božji te, pjevajući je, uranjamo u zajedništvo svetih?

Nakon: „Slava Bogu na visini…“ zamjenom sa: „Slava… slava…Bo-gu-na vi-si-ni…Mir-naam…mir-naam…do-lje-na-ni-zi-ni…“, može li proći bez štete izbacivanje one teološki i vjernički prebogate pjesme: „… i na Zemlji mir ljudima dobre volje! Hvalimo Te! Slavimo Te! Klanjamo Ti se! Zahvaljujemo Ti radi velike slave tvoje! Gospodine Bože, Kralju nebeski, Bože Oče Svemogući! Gospodine Sine Jedinorođeni, Isuse Kriste! Gospodine Bože, Jaganjče Božji, Sine Očev, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se! Koji oduzimaš grijehe svijeta, primi našu molitvu! Koji sijediš s desna Ocu, smiluj nam se! Jer Ti si jedini svet! Ti si jedini Gospodin! Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste, sa Svetim Duhom u slavi Boga Oca! Amen!“?

Koja je svrha vjeronauka, ako vjeroučitelj ne dovede dijete do iskustva Božje prisutnosti? U što će takav vjeroučenik vjerovati:zar u povijesne priče i nerazumljivu mu teologiju? Kakav može biti vjeronauk, ako ni posvijetovnjačena Sveta Misa u modernom mladenačkom getu ne dovede nikoga do iskustva svete poniznosti i straha Božjega iza kojih dolazi živi Bog i ostavlja neizbrisiv pečat vjerničkog iskustva da razgori dušu ognjem ljubavi u zaista Svetoj Pričesti? Gdje će se dijete naučiti živjeti sa svim generacijama, ako je društvo razorilo obitelj, a modernisti čak u Svetoj Misi načinili logore i kaste? Tvrda je ovo opomena ali i potrebna je!

Ona žena na Jakovljevu zdencu, što joj Isus reče kako je istina da nema muža, jer pet ih je već imala, a ni šesti joj nije muž, dovela je soje sumještane Njemu i ostavila ih pred Njim.
Tako je kao svjedok, postala izvrsna vjeroučiteljica i izvrstan član vjerničke zajednice. U prilog ovome svjedoči Sveto evanđelje kad bilježi svjedočanstvo tih novih vjernika: „Ne vjerujemo više zbog tvoga govora, jer smo sami čuli i znamo da je On uistinu Spasitelj svijeta.“(Iv 4,42) Mojsije je , kao vjerni Božji sluga i svjedok , četrdeset godina vodio čitav jedan narod i uveo ga u svjedočanstva vjere koju nitko nije više mogao izbrisati iz povijesnog sjećanja tog naroda.
Više je od žene na Jakovljevu zdencu, više je i od Mojsija Sveta Misa. U njoj je Božji Svjedok sam Božji Sin, skriven, doduše u otajstvu vjere – Pretvorbi, ali neskriven u doživljaju svete Prisutnosti. Tu je Bog blizak i susret s Njime izravan. Stoga, ne dolikuje u Svetoj Misi nikakav prazni umjetnički formalizam, već vjera u činu najintimnije iskrenosti. Kako je u svakom djelu Mise, tako treba biti i u liturgijskom pjevanju.
Tko nije iskren vjernik, ne može graditi sakralni objekt, ne može biti istiniti vjeroučitelj, ne može komponirati ni izvoditi sakralnu glazbu. On je sablazan živoj Crkvi. Molitelj se ježi na posvijetovnjačeno liturgijsko pjevanje. Ali zna da takav pjevač ne može dati čega nema.
Ne može svjedočiti o Bogu, kojega nije sreo, već svjedoči o praznome sebi, dok se obožava kroz umjetnost. Zaista, svako je obožavanje ruglo pred Bogom. Ni ljudska znanja ni umijeća ne mogu zamijeniti misterij vjere- živu Prisutnost, po kojoj sam Bog savršeno svjedoči o sebi.

Svijet je raspeo Krista. Savim je njemu primjereno da čini svetogrđe od svega u kršćanskoj vjeri. Ni savjetom, ni prosvjedom, niti zabranom svijet se ne može privoljeti na poštivanje svetinja kad je on protivština svemu svetome. Gospodin to ne traži od na sjer ni sam nije tako činio. Mi, koji živimo pod njegovim Križem, na koljenima u skrušenu srccu, ne slušamo svijet jer njegova su nadahnuća zla i djela sablazni.
Duhovno se pjevanje Duhom Božjim pjeva: nježnošću i mirom, žarom ljubavi i predanjem od kojih se klanjanje sastoji. Ono se pjeva kao molitva na koljenima raširenih ruku. U istoj nježnosti kojom se Bog priginje svome stvorenju. Ta, Bog ne stvara buku vrteći kotače svemira, nebrojenih zviježđa, sad na jednu – sad na drugu stranu, ubrzavajući i naglo kočeći da se ne sudare, kao što u igri čine razuzdana djeca. Nema buke ni u rastu trave, ni u rastu čeda čovječega. I smjena je godišnjih doba nježna kao najblaži preobražaj. Sve je u savršenu skladu što Duh Božji čini. Sve je konkretno i u isti mah tajnovito, kao njegov prelijepi Gregorijanski koral. Sve odiše blagim, savršenim, vječnim redom, mirom, nježnošću i dobrotom. To je djelo Duha Božjeg. Duhovna se pjesma ne može urlati. Njoj škodi svaki zamah strasti u ritmu i dinamici, svaki strasni accelerando, ritardando, ritenuto … Ljubav se e da prevariti formalnim riječima i tjelesnim patvorinama klanjanja, ničim što od lukave laži i njezinih umijeća po ljudskoj neiskrenosti dolazi. Ona gleda srce i vidi je li u njemu tama ili sjaj. „Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati.“(Gal 6,7), veli sveti Pavao.
Bog progovara po proroku Amosu: „Mrzim i prezirem vaše blagdane i nisu mi mile vaše svečanosti… Uklonite od mene dreku svojih pjesama, neću da slušam zvuke vaših harfa.“(Am k, 21-23) Ne prodire glazbalo u nebesa niti se glas čovječji tamo čuje, već ono što je u srcu,ako je dostojno. A tko li brine o tome da nam kroz sveto pjevanje odgaja srce, osim starih redovničkih zajednica kojima veto pravilo ne dopušta da se utope u suvremeni kompromis sa svijetom.
Vidio sam na jednoj svadbenoj Svetoj Misi kako uz oltar na kojem se upravo Krist otajstveno žrtvuje, mladi glazbenik na električnim orguljama u ritmu divljeg zapada povlači noktom po klavijaturi. Sve se praši od ritma, a suknjice dirigentice i zboristica samo cupkaju. Svetogrđe na Posljednjoj Večeri! Svetogrđe na Golgoti! Ne osuđujem ih, je ne znaju što čine. Divni su to mladići i djevojke, iskreno Kristu otvoreni, ali nepoučeni o razlici između Duha Božjeg i pomadarskih duhova ovoga svijeta.
U Crkvi vidjeh i drugčije. Iznenadih se kad mi kartuzijanski prior reče kako je vrlo teško koralno pijevanje. Pomislih – u čemu, kad ionako mrmore u noći da ih se jedva čuje?

Oni su Bogu srcem pjevali. Trudili su se ljepotu korala podvrći iskrenosti, da bi pjevanje prodahnuli molitvom. Zato su ga prekidali dugim dubokim tišinama. Svaki je monah – u realnosti svoga naravnoga disanja, u najvećim dubinama potpune iskrenosti i svijesti punine dara života – pjesmom, kao živim odrazom vlastitoga biće, slavio Boga. U pjesmi im se vidio Čovjek i u njemu nazirao Bog. To pjevanje nije bilo umjetnost, nego tajansto života.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 stu 2013 12:41 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 26 ruj 2013 17:29
Postovi: 607
Podijelio: 10 zahvala
Zahvaljeno je: 38 zahvala
Pitanje jedno.
Možda na krivom mjestu - ali čini mi se da je baš Rajko Bundalo o tome govorio - pa možda i nije na krivom mjestu.
Uglavnom - ako je ispričavam se.
Dakle - svećenici mi daju različita tumačenja na sljedeće pitanje. Ne mogu ga postaviti kratko - pa ću pokušati navesti dvije suprotstavljene teze o kojima sam slušala različito iz različitih izvora.
Jedan dio svećenika - kontinuirano govori o tom prijenosu grijeha s pokoljenja na pokoljenje. Što meni ima nekakve znanstveno utemeljene logike. Ako se genetski prenose različite fizičke osobine i karatekterne osobine - što se ne bi prenosile i loše karakterne osobine? I zašto se ne bi prenosila nekakva loša osjećanja (tipa strah, depresija...itd. itd.). taj dio svećenika - ako ja to dobro razumijem - preferira te molitve za ozdravljenje obiteljskog stabla - upravo iz tih razloga - ili ako ja to dobro shvaćam - iz razloga da stopiramo nasljednost grijeha. Ili da to anuliramo...kako već?
Drugi dio svećenika - barem nekih s kojima sam ja komunicirala - kaže da je to potpuno pogrešno - jer je taj nasljedni grijeh - anuliran sakramentom krštenja. Što opet ima neke logike. Jer i katekizam govori o tome - da se sakramentom krštenja oslobađamo nasljeđa istočnog grijeha. Ako ja to dobro shvaćam - onda se oslobađamo grijeha predaka ili???
Čemu onda uopće molitve za ozdravljenje obiteljskog stabla - ako smo već samim tim sakramentom od toga oslobođeni?
S druge strane - nešto je definitivno nasljedno - da se sad ne uplićem u priče oko karakternih osobina i da se zadržim na ovim fizičkim - očito se događalo da mala djeca nakon što su krštena naslijede nasljednu bolest svoji predaka. Kako sad to i kako se to tumači?
Osim toga - nedavno mi je jedan stvarno ozbiljan svećenik - rekao sljedeću tvrdnju -da prvo dijete nasljeđuje negativne aspekte s očeve strane, a drugo dijete s majčine strane. Treće dijete s obje strane. ???? Što pak meni nema apsolutno nikakve logike i nikad prije to nisam čula.Postoji li ikakvo teološki utemeljeno objašnjenje za ovu tvrdnju?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 vel 2014 19:49 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2934
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 67 zahvala
Tko voli slušati Rajka Bundala??
Ajmo da čujem!! :D :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 76 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 8  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 5 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr