www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 25 stu 2017 08:21

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 64 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 01 kol 2014 22:55 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
ODGOJ DJECE U LJUBAVI ZA LJUBAV

Duši pouku valja reći nasamo, u povjerenju, od Boga pažljivo i mudro pripravljeni tren – ni prerano ni prekasno, s mnogo ljubavi, tako da joj se u njoj, dok te sluša srce odmara. Nije dobro reći joj je kao hladnu informaciju, osobito ne kao krutu naredbu, jer se pred tim duhom svako srce zatvara, nego u vrijeme kad vas Ljubav oboje obuzme pa vam povjerenje srca otvori do kraja. Tad joj predaj pouku – zajedno sa sobom i s velikim Bogom u sebi koji će je blago k sebi privući dahom svoje vječne ljubavi!
Samo takvu riječ će duša rado čuti i ponijeti joj snagu u srcu za odlučujući osobni trenutak pred za nju najvažnijom životnom odlikom, što obično se donosi u velikoj nevolji. Zato i Bog silazi na križ nad paklom, paklu dušu ugrabi pa je vrati u nebeski dom i raduje se njezinu povratku. Zato i pravi roditelj za svoje zabludjelo dijete mora mnogo trpjeti. Strpljivo ići kroz mnoge nevolje do trena njegova raspeća; sve dok ljubavlju ne pobjedi u njemu sve demone koji su ga na zlo zavodili.
Usputne se i izvanjske riječi ne pamte zato što nisu zasađene u srce. Ne sluša dijete koje trči, već ono koje u tvom krilu sjedi. Ne s igračkom, nego kad mu bolnu ranu blago njeguješ ljubeći ga u suzu pod okom. Tad ti dijete trči u zagrljaj i želi ti se u srce uvući. Prije bolnoga trenutka ono ti iz zagrljaja bježi da iskusi zavodljivost slobode, u kojoj svatko mora nastradati jer ona ima i zlu stranu u sebi.
Svaki je čovjek zapravo do smrti to isto dijete. Dignute glave rado trči tamo gdje će neočekivano razbiti svoj nos.
Zato dušu ne odgaja ni prijetnja ni vika, već Božja dobrota po Riječi istine, koja u ljudskom obličju čeka raspeta na križu.

Rajko Bundalo - Život biraj 2014.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 kol 2014 00:26 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1847
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Vjeroispovjest: rmk
Status: U vezi
I meni se sviđa.
Jednostavno, rečeno, lako za shvatit...
Skoro ko vlč. Sudac, samo Zlatko
je prorok.
Ali Rajko je po meni O.K. lik.
Daj ih Bože što više i jednih i drugih.

_________________
[ Kad se čovjek rađa - Bog se smije, kad razara - Bog se skrije. Teologija je tu da objašnjava neukima. I da ih vodi nekim vjerskim putem. Ali, kad čovjek zaista spozna vjeru, tad mu teologija više ne treba. Vlč.Zlatko Sudac


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 kol 2014 10:49 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Ipak i proročke riječi se moraju provjeravati.
Nitko od proroka nije nezabludiv.Samo je Bog čist od svake zablude.Mi ljudi nikada ne možemo za sebe garantirati da smo do kraja predani Bogu i potpuno čisti za jasnoču Božje riječi.U svemu tome prorok je pozvan biti duboko i ponizan i poučljiv,te dopuštati da se njegova riječ iskristalizira i rasvijetli u zajednici,u Crkvi.
Pred nama su textovi Rajka Bundala.Vjerujem da ga je čitatelj već slušao i da je zato poželio imati ove retke.Poznat je njegov smireni glas na valovima Radio Velike Gorice u kasnim satima nedjeljne većeri.Mnogi svijedoče kako im ta emisija puno znači.Mnogi su pronašli put do mira u svom srcu i do Boga u svom životu.Tekstovi što ih nalazimo u ovoj knjigi spontana su riječ što teče iz srca i ne zaustavlja se,budući da nemaju svoj izvoru čovjeku,već u Božjem nadahnuću i nemaju svoje ušće u uhu slušatelja,već u Bogu koji prebiva u svakome od nas.Htjeli bi biti proročka riječ.Nose u sebi svu relativnost ljudskog prenositelja onog neizrecivog.
Ove su riječi jednostavna ponuda iskrenoga srca onoga koji ne želi u sebi zadržati ono što osjeća da je namjenjeno nmnogima.
Rajko Bundalo želi biti sluga Riječi.Vjerujem da njegova pisana riječ može značiti drugima isto što i ona izgovorena;utjeha žalosnima,ohrabrenje slabima,svijetlo onima koji lutaju i tragaju za spasenjem.Želi svima poručiti da nema pod nebom drugog imena u kojem bismo se mogli spasiti osim Imenu GOspodina Isusa.Nedostatak određene niti u nizu misli u ovoj knjizi kao da je logičan.Riječ teče,a na čitatelju je da dopusti da mu u određenom času dopire do srca.
Od proročke riječi pisano se slovo pretvara u vapaj,u molitvu,u čežnju.Knjiga bi se htjela kao jeka nastaviti u tebi,dragi i blagoslovljeni čitatelju.
O.Zvjezdan Linić,OFM-Predgovor knjigi "Mir Vama"


"U svoje ruke uzimaš neobičnu knjigu.Kad ju započneš čitati,učinit će ti se još neobičnijom,a ako ustraješ i čitanju otkrit ćeš njezinu posebnost i ljepotu.
Ako je kroz tvoje ruke prošla knjižica Tome Kempenca"Nasljeduj Krista",podsjetit će te na dijalog Učenika i Učitelja,odvest će te i mnogo dalje.Može te ovakav stil pisanja podsjetiti na još starijeg autora Sv.Augustinai njegove "Ispovijesti",djela nekog mističara...
Dat će ti poticaj da se otisneš u vlastite dubine svoje duše i duha i Božje blizine koja kroz Riječ dodiruje tvoje biće..."
O.Josip Sremić,DI



Kao što je Fran jednom rekao, ćim mu Linić piše predgovore u knjigi, nije neki lajbek!! A Vančić ga uporno gura da samo nastavlja dalje!!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 kol 2014 18:48 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
TAJNOVITO PUTOVANJE
… U svoje vrijeme kad roditeljske snage dotraju, a mi ojačamo za duhovni boj. Božjim zovom počet će ono bolno odvajanje iz ropstva grešnom rodu i slabom roditelju da tražimo neki bolji život od ovog s njima na okrutnom i sve oskudnijem putu umiranja. Za veće su širine naše duše stvorene; zato ovdje trpimo tjeskobu u kojoj je biti neizdrživo. Tad stupamo u duhovni svijet opremljeni stidom i savješću kako bismo se mogli oprijeti Zlome što uporno nas lovi i zatvara u mjehove zla. Tad počinje i duhovni boj što se dovršava našom odlukom kome ćemo svoje srce dati u svakom trenu i na svakom mjestu, odnosno s kime ćemo biti zauvijek. No, kako ne vidimo i ne poznajemo nevidljivi svijet iz kojeg nas dozivaju sva duhovna bića, iskorak u nepoznato može biti samo s vjerom, ali i oprezom koji čuva srce u životnome miru. U njemu nas mudro vode dva sveta čuvara. STID je nježnost Duha Svetoga što pred grijehom dušu zatvara, a SAVJEST je Kristov glas u nama što uvijek nam pokazuje spasonosni put. …


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 kol 2014 17:59 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
BOŽJA PRIJETNJA

Mnoštvo mlakih lako pristaje da je Bog ljubav kad ljubav mjere , mjerom svoje sebičnosti, kad je svode na iskustvo tjelesna užitka. Takav neosobni bog, bog kao sredstvo kojim se mogu uspješno služiti, i te kako im odgovara jer mogu njime upravljati po vlastitoj volji, osuvremenjivati ga prema mjeri svojih požuda, približavati mu se bez straha i krivice kad im štogod zatreba i udaljavati se kad im misaona njega pred okaljanom savješću postane neugodna. Nevjernicima je divan bog kojeg ne mogu sresti jer u dubini srca o zapravo ne žele. Zato mu plješću izdaleka i slave kao pravi pogani. Stoga ima puno lažnih obraćenja što pred križem redom otpadaju.

Takav bog može dobiti povremene obredne obroke, u krugu prijatelja formalnu pobožnost, molitvene sastanke i običajne ispovijedi o Božiću i Uskrsu s osjećajem:

„Ja sam čovjek na svom mjestu. Nemam grijeha i nemam se za što kajati. Nemam što mijenjati. Zato Bog mora biti na mojoj strani i visoko vrjednovati moj osjeća za dobro, blagosloviti sve moje ideje, progurati sve moje podhvate, diviti se mome znanju, mojim mišljenjima i svugdje moju volju prihvaćati. Dopušteno mi je poduzeti sve, pa i „krajnje mjere“ za ispunjenje takve moje „božje volje“. Držim čak dužnošću i svojom moralnom obvezom biti poglavar ljudske zajednice, vjernima učitelj duhovnog života i vođa svih ljudi u svjetliju budućnost. Sva mi vrata moraju biti otvorena i pripasti mi prva mjesta gdje god se pojavim. Jer moj je život ispravan i bez mene bi mnogi ljudi propali.“
I na vrhuncu takva umovanja, da oholost bude zauvijek, događa se krajnja perverzija:
„Ja njima trebam jer bez mene će sve propasti.“ … itd !

Rajko Bundalo - "Žena" 251 str.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 20 kol 2014 20:00 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik
Avatar korisnika

Pridružen: 14 vel 2013 09:36
Postovi: 68
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 8 zahvala
Zahvaljeno je: 12 zahvala
Vjeroispovjest: Katolik
Status: U braku
Rajko je zbilja izvanredan i milina ga je slušati. Ima na youtubu dosta njegovih seminara i baš je užitak slušati ga kako priča jer osim
snažnih poruka koje izgovara, ima i jako ugodan glas.
Posebno je impresivno svjedočanstvo o njegovom obraćenju na radio MIR Međugorje.
Kao što reče Cirenac, daj Bože što više ovakvih ljudi !

_________________
Hvaljen i slavljen budi Isuse !


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 21 kol 2014 12:19 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Ova emisija s njime je isto[b] P R E D O B R A!!!

https://www.youtube.com/watch?v=4qAsUsymLbo


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 27 lis 2014 15:40 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 27 sij 2012 00:04
Postovi: 61
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: katolkinja
Moram priznati da sam upravo "otkrila" njegove intervjue i jednostavno sam oduševljena kojom prekrasnom jednostavnošću on objašnjava sve, bolje od mnogih svećenika. Odličan! Gdje se mogu knjige nabaviti njegove?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 27 lis 2014 16:32 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 sij 2014 21:10
Postovi: 193
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 118 zahvala
Zahvaljeno je: 12 zahvala
Vjeroispovjest: Rkt.
Status: U braku
Samuel napisao:
Ova emisija s njime je isto[b] P R E D O B R A!!!

https://www.youtube.com/watch?v=4qAsUsymLbo



Hvala Samuel na linku,predivno!
Volim Rajka Bundala a njegova predavanja ,razgovori s njim uvijek su posebni.
Btb

_________________
"U mrkloj noći vidimo,koji puta kroz vlastite suze,najljepše zvijezde."
Phil Bosmans


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 30 lip 2015 22:07 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Rajko Bundalo odgovara na pitanja o t.zv. disco-klubovima
(iz knjige "Pogled u krajeve srca")

Pitanje: Imam 17 godina i zanima me je li stvarno grijeh izlaziti u diskače? Pitam zato jer ja ponekad odem u disko i ne znam kakav grijeh zato činim. Znam da svugdje mogu sresti dobre i neiskvarene osobe koje nisu grješne. Osobno nikada ne bih radila nešto jako grješno; blud i slično.


Odgovor: Ni Eva nije htjela raditi "nešto jako grješno, blud i slično", ali je bila zavedena i prevarena od Zloga pa je, čineči nešto naizgled bezazleno, prekršila Božju zapovijed, izgubila Milost, potpala pod Đavlovu vlast te iskusila smrt; i svoju i svega svoga potomstva. No, i život joj je izvan zemaljskoga raja, kao i svemu njezinome potomstvu, više nalikovao čekaonici smrti i predvorju pakla, negoli pravome životu. Čak su i sveci morali podnositi sva zla ovoga svijeta i na kraju umrijeti, jer kneževstvo Đavolje je strašno. Lice mu je zavodljiva, umiljata, poželjna laž, a naličje plač, jauk, škrgut zuba, smrt, užas i neprestani strahovi. I uvijek je na Zemlji tako. Pravednost se Božja odozgor objavljuje, a zavođenje zmije koja puže u prašini, odozdo dolazi. Krist je sišao s nebesa. S nebesa se čuo Očev glas u prilog Njemu na rijeci Jordanu i na gori Tabor. I, slavnim uskrsnućem, uzišao je iz groba, ne samo među žive na Zemlji, nego je pred mnoštvom svjedoka, njegovih svetih učenika, uzišao na nebesa blagoslivljajući vjerne. Piše u Djelima apostolskim: "Oblak ga ote očima njihovim. Dok su očiju uprtih u nebo gledali kako odlazi, najedanput stadoše kraj njih dva čovjeka u bijelu i rekoše im: 'Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.'" (Dj 1,9-11) Sve što je sveto, uzvišeno je, odozgo dolazi i u vis k dostojanstvu Božjem uzdiže čovjeka, a edenska zmija svega svoga vijeka puže po prašini jer je, nakon pobune, zbačena s nebesa. Tako, sve što od nje dolazi, odozdo je. Sve niske strasti, prolazne zemaljske želje, sva veselja koja suzama završavaju, sva ispraznost koja se idolopoklonicima i prije nečasne starosti ruga (sedativima, psihijatrima, vračarima, samoubojstvima i svakom drugom užasnom zloćom). Tako je, Sotona, i svetišta svoja u prašini načinio, u zemlju ukopao; bludilišta, razbojničke jazbine, ratničke zemunice, gurmanske restorane sa striptizom, opskurne kockarnice, dvorane sa fliperima oslikane likovima demona... A najmasovnije od svih, razasuo je pod zemljom svoje disko-klubove u kojima zavodi i razara tolike mlade živote. Nikada mladi u tako veliku broju nisu bili izgubljeni ni propadali niti umirali kao u eri disko klubova. Nikada prije ovoga stoljeća nisu išli u podzemlje i mrak tražiti "život", a nalaziti smrt. Zašto je grijeh ići u disko-klub? Zato što je grijeh ići Sotoni, a duh disko-klubova je Sotonin duh. Duh neprestane zabave, umjesto stvaralaštva. Duh lijenosti, umjesto radinosti. Duh davljenja u dimu, umjesto života na svježem zraku. Duh otupljivanja u mraku, umjesto bistrine u sjaju Božjega svjetla. Duh ispraznosti i ludosti, umjesto dostojanstva i mudrosti. Duh svrstavanja u divlji čopor, umjesto krotke i savjesne osobe koja traži društvo među svetim ljudima. Duh urlika i buke, umjesto svetih molitvenih tišina u kojima, zajedno sa svemirom, žive sva zemaljska bića. Duh poroka, umjesto kreposti. Bludnost, alkohol, droga i nasilje, umjesto čednosti, umjerenosti u zdravoj hrani i zdravu piću i bratske ljubavi bez suparništva. Duh koji razbija čovječanstvo na sukobljene generacije, umjesto Sveti obiteljski Duh koji na svakome mjestu sjedinjuje razne generacije i moralom traži odgovornost za svačiji život. Duh divljanja jednih, a straha drugih, umjesto krotkosti i mira među svima. Jednom riječju: sami nered protiv kreposnoga reda. Disko-klub je Sotonina crkva, opskurno kultno mjesto čitavoga svijeta, a ne prijateljsko okupljalište kako se to naizgled čini. Disko-klub je to u svojoj biti, makar ti ne željela griješiti, i makar tamo ne vidjela ničiji grijeh. Jer najgori su grijesi potajni grijesi što ga čine licemjeri. Ako je tako, onda te pred licem Božjim pitam: Što tražiš u podzemlju? Što te to vuče u mrak? Jesi li i na kome od mladića i djevojaka u disko-klubu vidjela išta od onoga što trebaju biti dobri muževi i žene, dobri očevi i majke, mudri ljudi i vrijedni graditelji tajnovite slave čovječanstva? Jesi li se ikada u diskoklubu zadivila skladu nečije ljepote, dobrote i svetosti? Jesi li ikada tamo čula svetu riječ i molitvu Bogu? Jesi li tamo poželjela vidjeti najslavniju djevojku svih vremena, Blaženu Djevicu Mariju? Bi li htjela s njome doći u disko-klub? Bi li se ona izvrsno uklapala u običaje i ponašanje toga podzemnoga i noćnoga stanovništva? Pazi, ona nije baba nego djevojka, Djevica! U svim ukazanjima je vide kao prelijepu djevojku. Jer je Bezgrješna, milošću Božjom je takva uvijek. Bi li se u disko-klubu, kao Kršćanka, usudila prekrižiti, pozvati prijatelje na molitvu jednog Očenaša, ili bar izvući iz džepa svetu Krunicu i izmoliti za sve njih i sebe samo jednu deseticu? To Bogu u svome srcu odgovori. No, prije negoli podeš u disko-klub, uz disko-glazbu u svojoj sobi izmoli svetu Krunicu kao pokoru za svoje grijehe. Budi iskrena pa vidi hoćeš li uz tu glazbu moći sabrano moliti, hoće li Duh Sveti sići u takvo tvoje srce pa te ispuniti radošću i svetim mirom ili će se iz tebe protiv molitve uzdići val gnjeva i otpora. Kada god čovjek čini grijeh, gubi Milost, zapada u nemir, strah, zatim depresiju. Poremeti mu se sav unutarnji i vanjski život. Prvi znak grijeha je nemir. Kada već u misli sagriješi, ispuni mu se duša nelagodom, čak panikom. Prema tim plodovima u srcu, prepoznajemo duhove koji nas nadahnjuju i odmah znamo griješimo li ili ne. Tim darom, Bog nam odmah daje znak, jer neprestalno pazi na čovjekov život; savjest odmah reagira, srce odmah reagira; i na grijeh i na pravednost. Tko pazi na unutarnje poticaje, zna istinu i o sebi ne treba nikoga više pitati.
Pitanje: Zahvaljujem Gospodinu za te. Zbilja te je učinio prorokom i svjedokom u ovom našem vremenu. Rado bih s tobom razmijenio mišljenje o djeci. Osjećam da moju obitelj Zli dosta kuša baš preko djece. Imamo ih troje i svo troje je u pubertetu. Kažu da su "mala djeca mala briga, velika djeca velika briga". Sada, kada su veći, suprotstavljaju se roditeljskom autoritetu, kojega je dosta teško održavati. Najnoviji problemi su nam odlasci u disko-klubove. Ples počinje u 10 navečer i, jasno, djeca se kasno vraćaju kući. Gdje je puno buke, nema Duha. Pitam se kako se kao Kršćanin postaviti prema svim ovim problemima? Je li opravdano toliko brinuti? I gdje bi trebala biti mjera naših briga?
Odgovor: Disko-klubovi se ukopavaju u zemlju; o njihovom duhovnom izvoru to već samo po sebi govori. Nema ih u prizemlju ni na katu. Ako ih ponegdje i ima, onda su jednako izolirani od tradicionalne ljudske zajednice, a osobito od Crkve. Imaju nešto zajedničko s okultnim hermetizmom. Svijet su za sebe; svijet izvan Božjega svijeta. Očita im je svrha da odvoje duše od realnoga života i stvore mentalitet protivan životu. Boravkom u tami i buci, mlade je, vrhovni monopolist, odijelio od sunca kao svjetla materijalnih nebesa i Crkve kao svjetla duhovnih nebesa, a sve za to da bi ih mogao podvrći svojoj zavodničkoj iluziji i preoblikovati ih u ljude Novoga doba, to jest, u Antikristove sljedbenike. Svaki disko-klub je iluminatska inicijacijska komora. Ispunja ga tama u kojoj iluzija zamjenjuje realni život. No, jednako onako kao vanjski izgled, moćna iluzija deformira i nutrinu tih podrumskih stanovnika. Jednim pojmom oslikano, disko-klub je sama laž; on je utjelovljeni panteon zavodljivoga svijeta; on je, dakle, Đavlov stan i njegova radionica u kojoj Božju djecu pretvara u buntovnike. Tama. Primračenost u kojoj se ne vide lica, dakle, ni nijanse savjesti i stida što ih srce na licu odražava. Buka u kojoj čovjek čovjeka ne čuje; dakle, svetinja riječi je istjerana iz toga ambijenta, a gdje nema riječi (gdje ona nije važna) nema ni istine. Nema, dakle, ni Boga. Ostaje od čovjeka samo tijelo u tami koja se kroz raspaljenu strast ulijeva unutra da pripravi posao bludnome duhu i svakoj opačini. Sve ono bitno u čovjeku, zastrto je i učinjeno nedjelotvornim. Tamo mladi odlaze, kako vele, da se izdivljaju, a ne da se posvete. Tko ima uši, neka čuje o kojemu je duhu riječ. Model disko-kluba nisu kreirali oni koji u njega odlaze niti sitni monopolisti koji na crnoj strasti uvećavaju profit, nego zavjerenici protiv Svevišnjega Boga i njegovoga Čovjeka. Njihovi magi i mudraci, zaglupljivanjem naroda, stvaraju robove Novoga svjetskoga poretka. Njihovo je vjerovanje; još gore, njihov je programski cilj: pretvoriti nas u humane životinje, inteligentne zvijeri u službi njihovih interesa, a sebe smatraju, tobože, predodređenim gospodarima "nečistih" naroda i nastoje što prije uspostaviti svoju despotsku vladavinu nad čitavim svijetom. To je skrivena istina o Novom dobu. Apokalipsa ga naviješta kao razdoblje Zvijeri koja je u službi Sotone. (Otk 13, 1-18) U tu svrhu njihovi "znanstvenici" i "umjetnici" kreiraju modele ropskoga mentaliteta što ih snagom medija i kapitala nameću kao razornu modu i "najsuvremenija dostignuća znanosti". Takozvane društvene znanosti osobito vrše oblikovanje ropskoga (ovisničkoga) mentaliteta; pedagogija je prethodnica, a za njom slijede, psihologija, psihijatrija, književnost i umjetnost, tjelovježba, zabava i pomodarski stilovi života. Ispod privida objektivnosti i znanstvenosti, krije se surova manipulacija, prije svega, našom djecom, koja, pretvorena u neobarbare, imaju zadatak izvršiti razorni pohod protiv naroda i država kršćanske provenijencije, a k tome još, kao pripadnicima različitih sekti, pripravljena im je zadaća da budu najgorljiviji zatirači Božjih svetišta i okrutni progonitelji Kršćana. Sama riječ – disko, znači krug. Istoga je izvorišta kao i tajna okrugloga stola; magijskoga stola tajnih društava koja upravljaju politikom i zlom poviješću svijeta. Ta se društva klanjaju Sotoni kojega smatraju svjetlonošom i upraviteljem ovoga svijeta te ga časte simbolom ovdašnjega sunca, simbolom kruga – spiritističkoga kruga, okrugloga stola ili narodnoga kola. Zato su od folklora stvorili nacionalne idole. Dakle, već po nazivu tih podzemnih svratišta, očito je da su oni fabrikati poklonika magije te da ih magija prati. Otuda onolika magična privlačnost što raspamećuje svakoga tko u disko-klub uđe. Uz magiju tajnih društava izvana, unutarnje magijske obrede izvodi rock-glazba. Oni bubnjevi i ritmovi su obredni bubnjevi i ritmovi afričkih vrača. Ti ritmovi su formule zazivanja duhova. Zato plesači nalikuju opsjednutim šamanima. Čak nose iste one ukrase u uhu, u nosu, probadaju obraze i nose amulete, kao da su pripadnici afričkih animističkih civilizacija. Sasvim dosljedno, te iste duše, kao nastavak rock-spiritizma iz diska, na tulumima, uz isti rock, zazivaju duhove. Rock-glazba je medij neobarbarizma, a mladi su tamo pod magijom tajnih društava i njihovih kreatora mode; upravo od njih stvaraju naraštaj Novoga doba (neobarbare). Mladi to ne znaju jer im se magijsko-znanstvena alkemija svjetske politike strogo skriva. Neprestalnim ludovanjem ih se odvraća i od želje za istinom o sebi. Oni su najveći stradalnici "rata zvijezda" (magijskih, dakako!) kojima Antikrist sebi podvrgava ovaj svijet. Tajna zla je posvuda toliko skrivana da je ljudi, ne samo ne slute, već ne prihvaćaju čak ni očite i vjerodostojne dokumente Antikristove zavjere. Premda je ovaj svijet sav premrežen tajnim djelovanjem državnih i međunarodnih službi, još uvijek ljudi misle da se sve svjetsko temelji na istini. Što koristi da svome djetetu raskrinkaš disko-klub, kada na njemu ostaju sve druge omče pomodarskoga ropstva? Ako mu zabraniš odlazak u disko-klub, demoni disko-kluba će mu doći kroz sve drugo pomodarstvo. Vrtić, škola, sveučilište, kultura, zabava, običaji, sve ih to raskršćanjuje i raščovječuje i to ne toliko slovom koliko duhom ovih javnih boravišta, kroz koja prolaze sva današnja djeca. Buntovni naraštaj ne dolazi iz roditeljskoga doma niti iz Crkve, nego iz vrtića, škola, medija, kulture, umjetnosti, zabave i politike, a osobito sa stadiona i iz disko-klubova. Napadnuti su roditelji i gradovi, kao djela njihova, a ne strukture, mediji i vlasti svijeta. Ne će brod zaploviti, rekneš "Odveži jedno uže kojim je za obalu vezan!", ako ostaje još mnogo užadi što ga za obalu drže. Roditeljska riječ ne može zaštititi dijete od paklenoga kruga (diska). To može samo Božja Riječ i Božji Duh, ako ih dijete vjerom iskreno primi. Početak svake zaštite je u vjerskom odgoju. Ne u naredbama vršenja Božjih zapovijedi, nego u iskustvu Božjega pribivanja i u molitvenom zajedništvu s Bogom. Tada, i ono što roditelj ne vidi kao opasnost, vidi Bog i brani dušu svojim moćnim nadahnućem. No, ako ti dijete još nije u pravoj vjeri pa ode u disko-klub, ti koji si vjernik ne ćeš za njim ići da ga inatom još dublje gurneš u zlo, nego ćeš moliti anđela Božjega da ga tamo od svakoga zla sačuva, molit ćeš Duha Svetoga da mu u istini pokaže taj svijet, pa će se dijete prepasti i začuditi kad vidi gdje je došlo. Tako sam blago zamolio kćerku jednog brata Kršćanina, prije polaska u disko-klub, da nam se pridruži u molitvi bar jedne desetice Svete Krunice. Ostala je do kraja molitve, a molio sam upravo tako, da Duh Sveti pođe s njome pokazati joj njezin omiljeni disko-klub. Sutradan mi je prišla sva potresena i rekla da je sasvim drugim očima vidjela svoj stari ambijent i da se zgrozila nad sobom i nad svime što je tamo vidjela. Siguran sam da će je to iskustvo čuvati da ne potone u barbarstvo, a to je bio Božji odgovor na molitvu. Jednom sam, nakon mnogo godina, na poziv staroga znanca koji je otvarao disko-klub, pristao doći govoriti poeziju; isključivo svoje tekstove pisane za tu prigodu, ne spominjući izrijekom Boga da Ga tko ne pogrdi. Pristao sam, osjećajući da me Bog tamo šalje zbog nekog važnog iskustva, a i spasonosne riječi onima koji tamo lutaju. Kada se okupilo dosta mladih, a rock potresao temelje podruma toga vatrogasnoga doma na periferiji Zagreba, najavili su me ovako: "A sada će vam se kraćim programom obratiti, zagrebački glumac, gospodin Rajko Bundalo!" Uzeo sam mikrofon. Nitko nije znao što ću govoriti, niti me ta generacija mladih poznavala, jer sam, zahvaćen obraćenjem, sedam godina proveo izvan javnosti. Najednom je ispred mene stala grupa arogantnih mladića u crnom s metalnim zakovicama na jakni, remenu i kožnim oklopima okolo zapešća. Stali su bez prestanka skandirati: "Ne ćemo popa! Ne ćemo popa! Ne ćemo popa! Ne ćemo popa!..." Na meni nije bilo nikakvoga vidljivoga kršćanskoga znaka. Ni riječi još nisam progovorio, a već na samu moju nazočnost tako oštra i jasna reakcija, zapravo, na nazočnost Euharistijskoga Isusa u mome srcu. Na tren me jeza obuzela, ali sam brzo shvatio o čemu se radi. Duhovi duhove poznaju. Ti jadni robovi sotonske mode nisu znali što govore, ali duhovi Legije u njima znali su tko je Onaj koji je po meni došao u njihovo histerično i mračno carstvo. Vikali su poput onoga iz grobova, što ga evanđelje spominje: "Što hoćeš od mene, Isuse, Sine najuzvišenijega Boga? Molim te, ne muči me!" (Lk 8,30) Ja sam, naime, molio Boga da mi dadne kratku, ali moćnu riječ koja će uništiti njihovu moć u srcima zavedenih. Vidio sam ih kako rubom sjede i znatiželjno iščekuju tu riječ pogledom naklonosti. Iskoristio sam snagu razglasa i rekao: "Nemam uvjeta reći vam program koji sam za vas pripravio. Nikome na vrata nasilno ne ulazim. Zato, kad sam već tu, čujte bar kratku riječ. Pozivam najhrabrije među vama. (Napuhanci su se odmah počeli smješkati i okretati oko sebe na sve strane. Urlanje je na trenutak prestalo.) Tražim one koji su se spremni sami sa sobom obračunati. One koji su jači od sebe; od svoje sebičnosti, od svoga ponosa. Kojima je stalo do istine. Vama govorim. I razmišljajte o ovom što ću vam reći: Jeste li uopće svjesni gdje se mi to sada, zapravo, nalazimo!?... (Tajac.) U zemlji su na ovoj razini pokopani svi mrtvaci na svijetu. Ove iste sile što potresaju vaša srca, nečujno rastresaju tijela mrtvaca dok ih sasvim ne razore. Eto vam istine koju ne možete ničim pobiti, pa, ako vam se tako sviđa, a vi silazite svaki dan u ovaj grob!" Nije bilo komentara. Rock je nastavio svoje razaranje savjesti i stida. Vlasnik mi se ispričao, misleći da sam iz uvrijeđenosti tako rekao. No, istina se objavila srcima koja su je željela čuti, a i meni se otkrila pozadina mojih nekadašnjih lutanja; i to je bila svrha moga pohođenja. Otišao sam blagoslovljen iz toga pakla da se nikada više dolje ne vratim. Beskraj mira, kao cjelov beskrajne Očeve ljubavi, ostao je na meni. Ovo što govorim, molitelji i pokornici, već iskusni duhovni borci, mogu razumjeti, ali kako prići djeci koja ne razumiju, koja još nisu prohodala u vjeri, čija je osobnost ustrajno zatirana kroz vrtić, školu i modu pa, u strasnom i nerazumnom generacijskom zanosu, plutaju na valovima kolektivizma, koja, živeći u neprestalnoj buci, više i ne čuju istinitu riječ, niti im je ona važna? Moderno je društvo svugdje u svijetu koncipirano tako da djecu izgoni iz zajedništva različitih uzrasta, prvenstveno iz zdrave obitelji te ih pretvara u generacijski geto i suprotstavlja ih svima izvan geta. Nad njima danonoćno bdiju monopolistički psiholozi, pedagozi, kreatori mode i zvijezde podzemlja da nam ih, na kvaziznanstven i slobodarski način, otmu i upropaste. Estradne se zvijezde nazivaju po magijskim zvijezdama i tajni ih obredi prate. Crnomagijska petokraka se vidi posvuda oko takvih medija. I to je stvarna sila koja nam je napala djecu i s kojom nam se za život njihov boriti. Protiv magije, može samo Krist. Protiv tajnih obreda, može samo sveta Misa i ostali darovi Crkve: molitva, post, pokora, blagoslivljanje, otklinjanje i, u najtežim slučajevima ropstva, egzorcizam. No, tko li za tim oružjem poseže kada je i sam derivat modernoga društva te radije traži pomoć svjetovnih autoriteta, negoli Kristovu svećeničku vlast? Tragedije što zahvaćaju i kršćanske obitelji siguran su znak da je i roditeljima potrebno obraćenje, jer nitko ne može služiti Bogu i bogatstvu, to jest, nitko se ne može klanjati Bogu i svijetu. Zaista, kome god se pokloni, drugome je leđa okrenuo. Moderno je društvo monopolističko društvo. Njemu ne treba slobodan čovjek, nego čovjek-rob, čovjek u funkciji radnih odnosa, enormne potrošnje, porezne politike, vojnoga stroja i idolopoklonstva svjetovnoj vlasti; sve pod krinkom domovine. Njemu, dapače, treba radosni rob, ovisnik o "modernom" i "novom" što ga monopolistički centri kreiraju kao mamce da odvrate oči od Boga i njegovoga oslobođenja. Zato im je Bog glavni rival pa se bore protiv Njega, napadajući Crkvu novim duhovnim poretkom. Društveni odgoj je zamijenio vjekovni Božanski moralni odgoj. Znanost i kulturu države financiraju iz monopolističke koristi, jer one stvaraju ropski, ovisnički mentalitet kojim se iz modnih centara i državnih sveučilišta mlado roblje može usmjeravati sad u jednom, sad u drugom smjeru. Bezočnost je tolika da je nad djetetom ozakonjeno veće pravo države negoli roditelja. Zamke su tako vješto postavljene da ih ni bistri umovi ne mogu otkriti sve dok ne donesu svoj gorki plod – delinkvenciju, moralno rasulo i opsesivnu krizu identiteta. Čovjek je društveno biće i ne može se izdvojiti iz svoje izvorne ljudske zajednice u kojoj se ne rađa samo njegova biološka narav, nego i njegova društvenost. Izvan te primarne zajednice operira monopolizam i suprotstavlja joj svakoga svoga zarobljenika. Da, izvan obiteljskoga kruga operira zlo politike. Uz obitelj prijateljski stoji samo Onaj koji ju je stvorio; Bog i njegova sveta Crkva. Naše dijete mora ići među ljude, živjeti i raditi sa svojim suvremenicima, ali moramo ga naoružati mačem Božje istine i štitom krotke dobrote za borbu protiv laži i agresije monopolizma. To je osnovno znanje koje mu moramo sa svim strpljenjem i ljubavlju na vrijeme usaditi u srce za ispravan društveni život. Tada ne će revolucijom rušiti svijet, nego ga, kao istinski Božji prijatelj, čuvati i izgradivati čineći tako i samome sebi dobro. Prijeka je potreba da se kršćanski roditelji čvršće povezuju i proširuju prostore zajedničkoga svetoga života, kako bi im djeci bila privlačnija Božja mudrost i ljubav od ludosti i surovosti svijeta, kako bi im blagoslovljeni dom bio privlačniji od grube ulice i betonskoga mračnoga podruma, kako bi im iskustvo morala bilo poželjnija zaštita od duha vučjega čopora u koji se beskućnici sklanjaju, kako bi među nama iskusili blaženstvo kraljevstva Božjega da ne požele ništa od onoga što svijet u ispraznosti nudi te kako bi među nama našli svoje svete vršnjake da se ne druže s onima koji su propali. Drugim riječima rečeno, za spas naše djece potrebno je i naše obraćenje i obraćenje čitave župne zajednice. To je možda najveći zahtjev našega vremena. Mi ne možemo poći za njima na sve njihove staze, ali može ih pratiti naša riječ, ako im je doprla do srca, može povjerenje u nas, ako smo ga izgradili, može sigurnost utočišta u našem zagrljaju kada na svojoj stranputici čak i teško moralno posrnu; ako smo im na vrijeme vječnu sigurnost posvećenoga zagrljaja prenijeli u iskustvo, vratit će nam se kao onaj rasipni sin iz evanđelja. Kad god nam djeca krenu u svijet, zaista ih puštamo među đavle. To počinje već prvi dan u vrtiću, a kamoli ne kada već postanu oholi studenti. To počinje onoga trena kada uključe radio ili televizor, kada uzmu u ruke časopis ili svjetovnu slikovnicu i knjigu, kada u neznanju prihvate generacijsku glazbu ili bilo koje drugo idolopoklonstvo. No, ne trebamo se ni bojati ni očajavati, znajući da ih svetost naše vjere može sačuvati od svih Đavolovih zasjeda. Nevolje ih u svijetu mogu samo učvrstiti u vjeri i dati dostojnu težinu našem ispravnom odgoju. Ako smo prijatelji Božji, zar će nam Bog odbiti pomoć anđela svojih u boju protiv Sotone za tako važnu stvar kao što je spas njegove djece koju nam je povjerio? Ako Boga ljubimo i sve činimo da mu se osobno svidimo, zar će nam u nevoljama uskratiti Duha Svetoga i dar u svakoj oskudici? Bože, sačuvaj nas da bismo tako što i pomislili! No, mlakoga Kršćanina ili, još gore, lažnoga, tko će braniti od Sotone koji na ime Kristovo bijesni kada ga nevjerno srce, povremenim spominjanjem, izaziva? U odgoju djece oslanjam se na jedno djelotvorno vlastito iskustvo. Kad sam već postao mladić, otac me jedne večeri pozva, prije svih ukućana: "Idemo ti i ja na spavanje." Ja, naravno, nisam mogao zaspati, kao ni on, jer se još vani vidjelo. Znao sam da mi je htio nešto važno, ali vrlo obzirno reći pa je priredio prigodu u kojoj se ne bismo morali neugodno gledati u oči. Bio je to očit znak njegove ljubavi prema meni što me i uzbudila i razoružala. Dok mi je srce udaralo u tjeme, onako kao usput, reče: "Sine, ti si već stasao u mladića. Normalno je, i ti ćeš sebi naći ženu. Ali pazi se, sa ženama može čovjek svašta doživjeti. Dovoljno si pametan; pazi se!" Oh, da mi je bilo moguće brzo zaspati ili se onesvijestiti, jer nisam znao što bih mu odgovorio. Izletjelo je iz mene neko tuđe i nespretno: "Znam.", a sunce kao da se počelo vraćati unatrag; nikako zaspati. U divljenju toj ljubavi koja me tako mudro zaštitila od neugodna pogleda, iščezlo je prvotno uzbuđenje. Otac me počastio povjerenjem do kojega je mladome čovjeku najviše stalo i riječ pouke mi je po ljubavi zasadio tako duboko u srce da je nikada više ne iščupam. Moj čvrsti, ne toliko strogi koliko vrlo jasni, moralni odgoj postao mi je teret u dobi kad sam studirao glumu. Našavši se sam u bezbožnoj i moralno izopačenoj sredini bludnika, maštara, pijanaca i modernista svake vrste, počeo sam pomišljati kako možda nisam normalan u svojoj čistoči. A i svi su se upravo trudili da me uvedu u svoju raspuštenost, izrugujući čednost i blagost, trezvenost i poniznost koje su me resile iz roditeljskog doma. I popustio sam. Okusio sam grijeh i on me odmah počeo razarati. Činio sam prekršaje što su mi se gadili, samo da postanem prihvatljiv studentskoj sredini. Griješio sam, ali ne svim srcem. Bog mi je oprostio, hvala Mu! Ali ako me išta očuvalo da korjenito ne prihvatim ponor, onda je to bila blaga očeva riječ, koje sam se u napasnim situacijama živo sjećao: "Pazi se!" Kao što se tijelo protiv tijela bori, tako se i duh protiv duha bori. Ne vrijede zabrane, jer su one plod nasilja, plod zla, i spontano se čovjek njima protivi, to jest, krši ih. Bolje je nježnošću surovim napastima ograničiti moć i preteći prilike zla blagim moralnim komentarom. Blaga riječ ostaje u duši i kad nas više nema i uspješnije se bori protiv zla, jer je srcu bliža nježnost od svakoga grješnoga uzbuđenja. Svaka duša je takva; kada nešto korjenito primi, to ostaje u njoj, štoviše, raste i jača do herojskoga stava. Samo nježnost prodire u njezine dubine, jer se na svaku grubost zatvara. Zato su surove prodike plitke i uzaludne. Zato i zlo nastupa zavodljivo, u hinjenoj nježnosti i prividu dobra. Na prijevaru otvara dušu i, čim je navede na grijeh, nesmiljeno je zaposjeda. Govori kako grijeh nije ništa, a kada, nesretnica, zgriješi, urla na nju: "Nema ti spasa! Propala si zauvijek! To ti ni Bog ne može oprostiti!" Naravno, i jedno i drugo je laž, a istina glasi: "Grijeh je strašan! Bog je milosrdan! Kada ti jednom oprosti, ne griješi više!" Danas mediji stvaraju dojam općeprihvaćenosti grijeha. Zato se toliko i tako lako griješi, ali zato su modernisti masovno i uzaludno na psihijatriji, umjesto u ispovjedaonici. Kada god, zbog agresivnih crtića, a da ne govorim horor-filmova, moja djeca imaju nemire, strahove ili noćne more, već sama traže da položim na njih ruke i pomolim se da im Bog oslobodi duše. Naravno, Bog uslišava ako sam čista srca, ako i sam nisam gledao ta zla. Kada zloduhu, u ime Isusa Krista, zapovjedim da odstupi, na djecu silazi mir; odmah zaspu i u jutro se u blagosti bude. Moj dom postaje, poput saća meda, naliven blagošću Gospodnjom, a ne molim li ili s njima zajedno gledam djela umjetnosti laži, postaju neukrotivo neposlušna i obitelj nam se pretvara u pakleni krug uzaludne tučnjave i vriske, prijetnji i urlika. Međutim, zloduh neumorno navaljuje. Djeca sutradan, čim zaborave, opet hoće gledati. Ne mogu ništa postići na brzinu, prijetnjom i zabranom, nego postižem molitvom i dugotrajnim strpljivim odgojem. Ne mogu braniti gledanje televizije, ako sam je ja kupio obitelji. Ne mogu je ni izbaciti iz doma, ako nismo, mi roditelji, jednodušni u tome. Takvo nasilje rodilo bi većim zlom. Zato, čitavo desetljeće, i više, prinosim molitve i žrtve za obraćenje svoje obitelji, a onda vidim da mi je Bog vapaj srca čuo. Sa suprugom postižem sve veće suglasje u vjeri, a onda i u odgoju te nas djeca počinju razumijevati puno brže i gotovo bez otpora. Zaista: 'Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi! (Ps 127,1) Nema recepta za lijenčine; gotovanima Đavao vračare šalje. Ako te je nesreća već zadesila, ili je na pomolu, a nesreća je sav život u ovome svijetu prepun zala i opasnosti što nas okružuju i vrebaju, onda ništa ne valja činiti naglo. U naglosti se samo ludost čini i šteta umnaža. Sve se zabrane krše jer svaka rađa upravo ono što zabranjuje; zlo rađa zlom. Često se čuje o roditeljima koji nasiljem odgajaju djecu da upravo suprotno postižu. Najednom ih napuštaju i čitavome odgoju okreću leda. Uvijek se potvrduje da nasilje rađa odvratnost. Zato je bolje nježno oblikovati moralnu nutrinu djeteta i strpljivo postizati jednu po jednu krepost, negoli sebično nagliti. Nitko nije bez grijeha i, što god mi poduzeli, naša djeca će griješiti, kao što i mi griješimo. Od grijeha ih sačuvati ne možemo. Bog ih u ispovjedaonici čuva; darom svoga milosrđa. A mi, ako im razvijemo povjerenje u Ljubav, na najbolji mogući način smo ih pripravili za obraćenje što nastupa u njihovoj velikoj životnoj nevolji. Nemaju li iskustva Dobrote, u svojim krizama se otiskuju na stranu zla; agresiji prema bližnjima ili autodestrukciji. Roditelji su suradnici i svjedoci Božji. Njihova odgojna moć na tome završava, a plodovi odgoja su Božji darovi vjernome srcu svoga suradnika. Ako li je jedan roditelj bezvjerac, neka bar drugi sačuva Božji lik u sebi, pa djeca ne će propasti. U svojoj će se zrelosti prikloniti primljenoj dobroti. Najjače odgojno oružje je molitva. "Bože, ti na raspolaganju imaš koliko hoćeš svetih anđela. U svima njima je tvoja moć kojom pobjeduješ svako zlo. Bolje je da oni pođu za mojom djecom, nego ja. Jer ako mene opaze, za inat će mi učiniti neko zlo. Neka su slobodni, ali neka ih zlo ne zarobi. Tvoja su to djeca, a ne moja. Ti si ih stvorio i meni povjerio. Ti se bori za njihove duše, za svoju sliku i priliku u njima. Neka te tvojim darom proslave u svome svijetu i vremenu kao što te i ja želim na svojoj životnoj stazi slaviti." Vjera daje mir pobjede. A gorko je iskustvo nevjere posvjedočio Job: "Snalazi me, evo, čega god se bojah." (Job 3,25) Strah je nevjera; njime se nitko ne može spasiti. O kad bi ljudi znali kako Bog voli neprestalno biti s ljudima, ne bi utjehu tražili u onima što dolaze i odlaze za svojim poslom, u onima što se radaju i umiru. Ako još nisi prijatelj Božji, nikad nije kasno steći Njegovo prijateljstvo. Ako je već zlo osvojilo mnogo toga što je tvoj grješni život odvojio od Boga, ne gubi nadu. Bog iz svake propasti čovjeka izbavlja. Vjerovanjem ispovijedamo da je Isus, nakon što je raspet, umro i pokopan – sašao nad pakao i treći dan uskrsnuo od mrtvih. Sašao nad pakao; dakle, u najgoru od svih ljudskih nevolja i iz nje se vinuo natrag u nebesa noseći u naručju svoje otkupljenike. Ne boj se! Vjerom ljubi Boga! Vjerom živi, pa te nikakvo zlo ne će nadvladati!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 64 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr