www.tebe-trazim.com

U sridu!! Bolje i objektivnije mišljenje nisam pročitala, baš se radi o Božjoj slavi kao i uvijek, a ne o sotoni. Neki skaču sebi u usta razmišljanjem da se u svemu vidi sotona, baš bi rekla da ti ljudi u svemu vide sotonu. Pa i njega Bog drži s nekim razlogom. Ne kažem da nam je zli potreban , nego se može desit da želeći nam činiti zlo, nam zapravo učini uslugu po kojoj se mi spašavamo, kao i ova redovnica.
Zašto to nekima nije jasno?? zašto je još uvijek "tabu" pričati o zlome? ko se koga treba bojati??? jel to znači da ga se bojim ako pričam o njemu i njegovim zamkama? moš mislit, ima Netko tko ga je pobijedio za sve vijeke vijekova; samo mi mislimo da je ta Istina dovoljna sama po sebi, pa se ne moramo puno brinuti oko svog duhovnog zdravlja što li.. uhh kako tu zli zbraja bodove, i dobiva nas preko lakih grijeha koji ako ih ne čistimo stvaraju sve veću rupu.
Mene je jedna osoba prozvala fanatikom jer sam pričala o obiteljskom prokletstvu kao jednoj mogućnosti zbog koje obitelj može imati problema, automatski se pozvala na to kako smo mi spašeni i nitko nam ništa ne može. Nemojmo opet bit toliko samouvjereni. Ništa nije crno-bijelo čak i ako se čini da je. Bog radi svoj dio, tek ako si ti obavio svoj.

Možda ovo što je fra Zvjezdan napisao nema previše veze sa ovom temom, ali možda nešto i ima u tome:

Glupo je strahovati od nekih zlih čina
travanj 12th, 2012

Puno me puta susreću ljudi u različitim potrebama i nedoumicama. Nekako su u novije vrijeme jako učestala pitanja u vezi s nekim duhovnim utjecajima. Vrlo često je to povezano s ljudskim praznovjerjem, ali i strahom. Ima ljudi koji nas ne vole. Ima ljudi kojima sigurno smetamo.

Ima i onih koji bi možda željeli da nas nema jer bi im svijet možda ljepše izgledao. Moguće je da i mi tako pomislimo u svojim srcima, ali sebi takvu zloću ne možemo priznati. I pred tom tajnom ograničenosti ljudske ljubavi i pred prostorom straha kako nam ga može naša mašta podastrijeti bude se pitanja i sumnje. Radi li netko nešto da nam napakosti? Pa se tu pojavljuju sumnje i muke s urocima, čarima i drugim negativnim činima kojima netko na drugoga zazivlje mračne sile. Ako se pritom i zaredaju neke nezgode, priča je zaokružena: sigurno mi to netko radi.

A profesionalci takvih usluga otkrivanja uroka i skidanja uroka (puki šarlatani i prevaranti, sluge đavla) odmah “pogode” da je riječ o nekoj bliskoj osobi. Sumnje na snahu ili na svekrvu ili na opaku susjedu uvijek pogađaju i u osobama koje to povjeruju rađaju se sumnja, mržnja, a strah se povećava. To su plodovi zla, ja bih rekao Zloga, đavla. A Isus jasno govori: po plodovima ćete ih prepoznati! Vrlo često takve sumnje okreću se oko mogućnosti da nam je netko nešto stavio u jelo, odnosno u piće. Nema tog detektiva koji bi mogao “otkriti” krivca nekih naših nezgoda ili koji bi mogao zateći krivca kako nešto stavlja u hranu ili piće, ili možda baca u dvorište ili podmeće na tavan. A svašta ljudi pričaju.

Nema drugog lijeka protiv takvog straha i tih sumnji doli vjera i ljubav. Zaploviti u otajstvo vjere da smo djeca Božja, ljubljena djeca nebeskog Oca, sigurni u njegovoj ruci znači živjeti u neizrecivom miru. U isto vrijeme sačuvati srce čisto od svake ružne sumnje i od svake mržnje znači živjeti u ljubavi koja može doseći i na svoj način pobijediti i te eventualne neprijatelje: to je jedini put do mira i slobode. U tom pogledu trudim se mnogima koji mi s tim sumnjama i strahovima dolaze ponuditi jednostavno tumačenje, ali još više, molitvu zaštite u ljubavi Boga Oca i blagoslov.

Upravo blagoslov mi se čini da je direktni lijek za sve takve ljudske muke. Umjesto da se mučim sa sumnjama je li mi netko u hranu ili piće ubacio nešto što bi bio izvor nesreće ili prokletstva, ja nudim rješenje: stavite sebi u svoje jelo katkada blagoslovljenu sol ili ulje (a to uvijek možete zamoliti svećenika da vam blagoslovi), ili vjerujte u milosno djelovanje blagoslovljene vode koju uvijek možete naći u našim crkvama.

Zar nije divan primjer koji svakog Uskrsa radosno obnavljamo da u snazi Kristova uskrsnuća tako rado nosimo svoje jelo na blagoslov kako bismo onda od toga jela blagovali u svojim domovima. Kad bismo malo jače koristili od toga blagoslova, sigurno bismo manje živjeli u glupom strahu od nekih zlih čina. A kad bismo uz taj svečani blagoslov naučili od Crkve da i mi kao vjernici smijemo svaki svoj obrok blagosloviti (to je zapravo ona molitva prije jela i poslije jela koja bi trebala biti kod vjernika uobičajena), onda bismo zaista živjeli u miru i sigurnosti.

http://blog.vecernji.hr/zvjezdan-linic/2012/04/page/2/

Vjera bez razuma kao i razum bez Vjere ne ide... tko li je to rekao?