www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 25 stu 2017 11:59

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 23 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 08 pro 2015 20:57 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 22 ruj 2013 22:40
Postovi: 186
Podijelio: 19 zahvala
Zahvaljeno je: 70 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
"Što god vam rekne, učinite!" su bile riječi, naše Majke Marije. Majke, kojoj posvećujem ovu novu temu, u kojoj bih trebao prenositi razmišljanja svetaca o Mariji, a sve to kako bi ona postigla više od onoga što bih ja mogao i poželjeti.

To započinjem baš na današnji dan, spomena Njezina Bezgrešnog Začeća, kada je Božja mudrost stvorila Onu, koja je dostojna ovom grešnom svijetu podariti Živoga Boga, koji je "poput nas iskušavan svime, osim grijehom" (Heb 4,15).

Imamo četiri dogme kojima je Crkva potvrdila ono što su vjernici kroz stoljeća vjerovali. Ovo su te istine, u koje vjeruje svaki onaj koji se zove katolikom:
----> Bogorodica -"Theotokos" (Efeški sabor 431.g.)
----> Uvijek djevica (Kalcedonski sabor, 451.g.)
----> Bezgrešno začeta (papa Pio IX, 1854.g.)
----> Dušom i tijelom, na nebo uznesena (papa Pio XII, 1950.g)

JA svoju nadu polažem u Boga, kako će uskoro biti proglašena i peta dogma, kojom će Crkva Mariji potvrditi ono što kroz čitavu svoju povijest moli: -----> Odvjetnica grešnika, Posrednica svih milosti i Suotkupiteljica.


Zadnja izmjena: SlijepiPutnik; 08 pro 2015 21:22; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 pro 2015 21:01 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 22 ruj 2013 22:40
Postovi: 186
Podijelio: 19 zahvala
Zahvaljeno je: 70 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
MARIJINA ULOGA U PLANU BOŽJEG SPASENJA


Plan spasenja se ostvaruje po milosti

3. Dušo, živa sliko Božja, otkupljena dragocjenom krvlju Isusa Krista, Gospodin tvoj želi da u ovom životu postaneš sveta kao On, a u drugom slavna kao On! Posve je sigurno da je tvoj poziv postići svetost Božju. Tome moraju smjerati sve tvoje misli, sve tvoje riječi, svi tvoji čini, sve tvoje pokore i sva tvoja nastojanja u životu; inače se protiviš Bogu, jer ne činiš ono za što te je stvorio i radi čega te uzdržava. Oh, divnoga li djela! Prah se pretvara u svjetlo, blato u čistoću, grijeh u svetost, stvor u Stvoritelja i čovjek u Boga! Oh, divnoga li djela! – ponavljam, ali to je djelo tako teško u samome sebi i nemoguće samoj naravi. Jedini ga Bog može proizvesti svojom milošću, i to milošću obilnom, izvanrednom. Stvaranje čitavog svemira nije tako veliko remek-djelo kao to.

4. Dušo, što ćeš raditi? Koja ćeš sredstva odabrati da se uspneš kamo te Bog zove? Svima su poznata sredstva spasenja i svetosti: zabilježena su u Evanđelju, rastumačili su ih učitelji duhovnog života, vršili su ih sveci i nužna su koji se žele spasiti i postići savršenost. Ta su sredstva: poniznost srca, neprestana molitva, svestrano mrtvljenje, predanje Božjoj Providnosti i suglasnost s voljom Božjom.

5. Bezuvjetno je potrebna milost Božja da se svim tim sredstvima spasenja i posvećenja možemo poslužiti, a ta se milost daje svima u većoj ili manjoj mjeri. U to nitko ne sumnja. Kažem: u većoj ili manjoj mjeri, jer Bog, premda je neizmjerno dobar, ne podjeljuje svoje milosti svima u istoj mjeri, ali ipak svakome daje dostatno milosti. Duša, vjerna velikoj milosti, čini veliko djelo, a s malom milosti, malo djelo. Vrijednost i veličina milosti koju Bog daje, a duša slijedi, čini vrijednost i veličinu naših djela. Ta su načela neoboriva.

Da bi pronašli milost treba pronaći Mariju

6. Sve se dakle svodi na to: kako pronaći lako sredstvo da od Boga postignemo potrebnu milost da postanemo sveti, a ja te upravo o tom želim poučiti. I kažem, da nađemo milost Božju, treba naći Mariju.

Zašto nam je Marija potrebna

7. Jedina je Marija našla milost kod Boga, i to za sebe i za svakog čovjeka napose. Patrijarsi i proroci, svi sveci Staroga Zavjeta nisu mogli naći tu milost.

Ona je Majka milosti

8. Marija je dala bivovanje i život Tvorcu svih milosti i – zbog toga – nazvana je Majkom milosti, Mater gratiae.

Ona je puna milosti

9. Bog Otac, od kojega dolazi svaki savršeni dar i svaka milost kao iz svoga bivstvenog izvora, dajući joj svoga Sina, dao joj je sve svoje milosti; tako da joj je, kako kaže sv.Bernard, u njemu i s njim dao volju Božju.

Marija blagajnica svih Isusovih milosti

10. Bog ju je odabrao za blagajnicu, upraviteljicu i djeliteljicu svih milosti; tako da sve njegove milosti i svi njegovi darovi prolaze kroz njezine ruke. I po toj primljenoj povlastici, kako kaže sv.Bernardin, ona dijeli milosti Vječnoga Oca, kreposti Isusa Krista i darove Duha Svetoga kome hoće, kako hoće, kada hoće i koliko hoće.

Marija je Majka djece Božje

11. Kao što je u naravnom redu potrebno da svako dijete ima oca i majku tako je i u redu milosti. Svako pravo dijete svete Crkve treba da ima Boga za Oca, a Mariju za Majku. Ako se tko hvali da ima Boga za Oca, a prema Mariji ne osjeća ni malo nježnosti pravoga djeteta, lažac je i ima đavla za oca.

Marija je Majka udova Tijela Isusa Krista

12. Budući da je Marija oblikovala Glavu preodabranih, spada na nju također da oblikuje i udove te Glave, naime prave kršćane, jer ni jedna majka ne oblikuje glavu bez udova, niti udove bez glave. Dakle, tko god želi biti ud Isusa Krista, koji je punina milosti i istine, taj mora biti oblikovan u Mariji pomoću milosti Isusa Krista, koja u njoj prebiva u punini, da je opet u obilju može dati pravim udovima Isusa Krista i pravoj svojoj djeci.

Marija je suradnica Duha Svetoga

13. Budući da je Duh Sveti uzeo Mariju sebi za zaručnicu, te u njoj, po njoj i od nje proizveo Isusa Krista, svoje remek-djelo, Utjelovljenu Riječ, to on nastavlja, u njoj i po njoj, jer je nije nikada ostavio, da na tajanstven ali stvaran način, proizvodi preodabrane.

Marija čini da duše rastu u Bogu

14. Marija je primila od Boga posebnu povlasticu nad dušama da ih hrani i čini da rastu u Bogu. Sv. Augustin nadovezuje na ovo, da su svi preodabranici na ovom svijetu zatvoreni u krilu Marijinu i da ne dolaze na svjetlo dok ih ova dobra Majka ne porodi za život vječni. Stoga, kao što dijete prima od majke svu hranu, koju mu ona pruža prema njegovoj potrebi, tako i preodabranici primaju svu svoju duhovnu hranu i svu svoju snagu od Marije.

Marija je prisutna u životu pravih kršćana

15. Bog Otac rekao je Mariji: In Jacob inhabita! Kćeri moja, prebivaj u Jakovu, to jest u mojim preodabranicima, kojima je Jakov slika. Bog Sin rekao je Mariji: in Israel haereditare! Draga moja Majko, neka bude tvoja baština u Izraelu, to jest u preodabranicima. Napokon, Bog Duh Sveti rekao je Mariji: In elektis meis mitte radices! Vjerna moja zaručnice, pruži korijenje svoje u mojim izabranicima. Stoga, tko god je izabran i preodređen Sveta Djevica stanuje kod njega, to jest u njegovoj duši, i on je pušta da tu pruža korijenje duboke poniznosti.

Marija je “živi model” Božji i svetaca

16. Sveti je Augustin nazvao Mariju, a to ona uistinu i jest, živim Božjim modelom – forma Dei, jer je samo u njoj Bog postao čovjekom i bio tu oblikovan posve naravno, a da mu pri tom nije nedostajao ni jedan potez Božanstva, i da isto tako samo u njoj može čovjek milošću Isusa Krista na naravan način biti oblikovan u Bogu, koliko je za to ljudska narav sposobna. Kipar može na dva načina napraviti kip ili reljef da bude po naravi: prvo, služeći se svojom vještinom, svojom snagom, svojim znanjem i prikladnošću svojih sredstava da iz tvrde i neoblikovane materije napravi taj kip ili reljef; drugo, bacajući je u kalup. Prvi je način dug i težak, i podložan je mnogim opasnostima. Često je dosta samo jedan loš udarac dlijeto ili čekićem da upropasti sav posao. Drugi je način brz, lagan i ugodan; gotovo bez napora i težine ako je kalup savršen i predstavlja onu stvar u naravnom obliku, te ako je materija kojom se kipar služi podatljiva i nimalo se ne opire njegovoj ruci.

17. Marija je veliki Božji model, koji je sazdao Duh Sveti da u njemu posredstvom hipostatskog sjedinjenja posve prirodno oblikuje Bogo-čovjeka i da po milosti u njemu oblikuje Božjeg čovjeka. Tome modelu ne manjka ni jedan potez božanstva; tko god je unutra ubačen i tko se prepusti djelovanju poprima sve crte Isusa Krista, pravoga Boga, i to na blag i ljudskoj slaboći prilagođen način, bez mnogo muke i posla; na siguran način, tj. bez straha od prijevare, jer sotona nikada nije imao niti će ikada imati pristupa u Mariju, svetu i bezgrešnu i bez i najmanje sjenke ljage grijeha.

18. Ah, draga dušo, kolika je razlika između jedne duše koja je oblikovana u Isusu Kristu na običan način, kako čine oni koji se poput kipara uzdaju u vlastitu sposobnost i oslanjaju na vlastitu vještinu, i jedne duše veoma poučljive, od svega otcijepljene, potpuno rastaljene, koja se, bez trunka puzdanja u samu sebe, baca u presvetu Mariju i posvema se prepušta djelovanju Duha Svetoga! Koliko mrlja, koliko nedostataka, koliko tame, koliko samoobmana, koliko čisto naravnog i ljudskog ima kod prve, a koliko je druga čista, božanska i slična Isusu Kristu!

Marija je Raj i svijet Božji

19. Nema, niti će ikada biti ikojeg stvora u kojem bi Bog bio veći, izuzevši sama sebe i u samom sebi, nego što je u božanskoj Mariji, ne izuzevši tu ni blaženike, ni kerubine pa i najviše serafe, ni u samome nebu! Marija je Božji Raj i njegov neizrecivo lijepi svijet, u koji je Božji Sin ušao da čini čudesa, da ga čuva i da u njemu uživa. On je stvorio jedan svijet za čovjeka – putnika, i to je ovaj u kojemu mi stanujemo; stvorio je jedan svijet za čovjeka-blaženika, i to je nebo; ali on je stvorio i jedan drugi svijet za se i nadjenuo mu ime Marija: svijet nepoznat skoro svim smrtnicima na zemlji i neshvatljiv također svim anđelima i blaženicima koji se nalaze u nebu, i koji – gledajući zadivljeno Boga tako visoko i tako daleko od svih njih, tako odijeljena i tako sakrivena u svome svijetu, u božanskoj Mariji, danju i noću kliču: Svet, Svet, Svet!

20. Blažena i tisuću puta je blažena ona duša na ovom svijetu kojoj Duh Sveti otkrije Marijinu tajnu da je upozna; i kojoj otvori taj zatvoreni vrt da u nj uđe, taj zapečaćeni zdenac da iz njega crpe i pije u velikim gutljajima životvorne vode milosti! Ta će duša u tom ljubaznom stvorenju naći Boga samoga, bez stvorenja; ali Boga koji je u isto vrijeme i neizmjerno svet i uzvišen i koji se neizmjerno spušta i prilagođuje njezinoj slaboći. Budući da je Bog posvuda, možemo ga naći posvuda, pa čak i u paklu; ali nema ni jednog mjesta gdje ga duša može naći bliže sebi i više prilagođenijeg svojoj slaboći nego u Mariji, jer je radi toga u nju i sišao. Posvuda izvan Marije, On je Kruh jakih i Kruh anđela; ali u Mariji, On je Kruh djece.

Marija olakšava sjedinjenje s Bogom

21. Ne smijemo dakle misliti, kako to čine neki lažno prosvijetljeni, da nam je Marija – budući da je samo stvorenje – zapreka za sjedinjenje sa Stvoriteljem. Nije više Marija koja živi, nego sam Isus Krist, Bog sam koji živi u Mariji. Njezino preobraženje u Boga nadilazi ono sv.Pavla i drugih svetaca daleko više nego što nebo nadvisuje zemlju. Marija je stvorena samo za Boga. Stoga, daleko od toga da bi zadržala za se koju dušu. Ona je baca u Boga i sjedinjuje ju s njim to savršenije što se savršenije ta duša sjedinjuje s njom. Marija je čudesna Božja jeka koja odgovara samo “Bog” kad se zazove Marija, koja slavi samo Boga kad je sa sv. Elizabetom zovemo blaženom. Da su ti lažno prosvijetljeni, koje je đavao tako strašno varao sve do načina kako će moliti, znali naći Mariju, a po Mariji Isusa, po Isusu Boga Oca, ne bi tako strašno bili pali. Kad smo jednom našli Mariju, i po Mariji Isusa, a po Isusu Boga Oca, našli smo svako dobro, kažu svete duše: Inventa, etc. Tko kaže sve, ne izuzima ništa: svaku milost i svako prijateljstvo kod Boga; svu sigurnost protiv Božjih neprijatelja; svu istinu protiv laži; svu lakoću i svu pobjedu protiv teškoća spasenja; svu slatkoću i svu radost u teškoćama života.

Marija daje milost da možemo strpljivo i veselo nositi križeve

22. Ne stoji, dakako, da je onaj tko je po pravoj pobožnosti našao Mariju izuzet od križeva i trpljenja; on je njima upravo obasut, jer Marija – budući da je Majka živih – daje svojoj djeci komade Drveta života, što je Isusov križ; ali dijeleći im teške križeve, daje im i milost da ih nose strpljivo pa čak i radosno; tako da su križevi koje daje onima koji njoj pripadaju više poslastice ili zašećereni križevi negoli gorki križevi; ili, ako neko vrijeme i osjećaju gorčinu kaleža, koji je potrebno ispiti da se postane prijateljem Božjim, utjeha i radost što im ta dobra Majka šalje iza žalosti, veoma ih ojačaju tako da mogu nositi još teže i gorče križeve.

Kršćani moraju imati jedan osobni odnos s Marijom

23. Dakle, poteškoća je znati uistinu naći božansku Mariju, da tako nađemo svaku milost u izobilju. Bog, budući da je apsolutni gospodar, može dati sam što redovno daje samo preko Marije. Ne možemo nijekati, a da ne upadnemo u nepromišljenost, da on to koji puta i čini; međutim, prema redu koji je utvrdila Vječna Mudrost, on se daje ljudima – u redu milosti – samo po Mariji, kako kaže sv. Toma. Da se uzdignemo do njega i s njime sjedinimo, treba se služiti istim sredstvom kojim se on poslužio da siđe k nama, da postane čovjekom i da nam dade svoje milosti, a to sredstvo jest prava pobožnost Svetoj Djevici.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 pro 2015 09:45 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 22 ruj 2013 22:40
Postovi: 186
Podijelio: 19 zahvala
Zahvaljeno je: 70 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
MARIJA U BOŽJEM PLANU SPASENJA I U ŽIVOTU CRKVE

1. Po Presvetoj Djevici, Isus Krist je došao na svijet. Po njoj, također, treba kraljevati na svijetu.

Po svojoj poniznosti

2. Marija je živjela životom sasvim skromnim. Zato je Duh Sveti i Crkva nazivaju Alma Mater – Majka skromna i tajna. Njezina je poniznost bila tako duboka da je ništa na zemlji nije jače i trajnije privlačilo doli skrivati se samoj sebi i svakom stvoru kako bi bila poznata jedino Bogu.

3. Bog je uslišao njezine molitve kojima ga je molila da je sakrije, osiromaši i ponizi te ju je rado sakrio pogledu skoro svakog ljudskog stvorenja u njezinom začeću, u njezinom životu, u njezinim tajnama te njezinom uskrsnuću i uznesenju. Ni sami njezini roditelji nisu je poznavali. I anđeli su često pitali jedni druge: „Tko je ta?“ Jer im ju je Svevišnji skrivao, ili ako im je i otkrio koju njezinu odliku, ipak im je neizmjerno više toga skrivao.

Po odredbi Presvetog Trojstva

4. Bog Otac je privolio da ona za svoga života ne učini nikakva čuda, bar takvo koje bi zadivilo svijet, premda joj je bio dao čudotvornu moć. Bog Sin je privolio da ona skoro ni ne otvori svojih usta, iako joj je bio saopćio svoju mudrost. Duh Sveti je privolio da njegovi apostoli i evanđelisti o njoj reknu sasvim malo, i to samo toliko koliko bijaše potrebno za upoznavanje Isusa Krista, premda je ona bila njegova vjerna zaručnica.

Zbog svoje posebne veličine

5. Marija je izvrsno remek-djelo Svevišnjega, koji je za se zadržao spoznaju o njoj i vlasništvo nad njom. Marija je divna Majka Sina, koji ju je drage volje ponizio i sakrio u njezinu životu, da pogoduje njezinoj poniznosti, dajući joj naziv žena (Iv 2, 4; 19, 26) kao kakvoj tuđinki, iako ju je u svom srcu cijenio i ljubio više nego sve anđele i ljude. Marija je vjerna Zaručnica Duha Svetoga i zapečaćeni studenac (usp. Pj 4, 12) kamo može ući samo on. Marija je svetište i počivalište Presvetoga Trojstva, gdje se Bog nalazi na divniji i božanstveniji način negoli na ijednom mjestu svemira, ne izuzevši njegovo boravište nad kerubinima i serafinima; niti je dopušteno ikomu stvoru, ne znam koliko on bio čist, unići tamo bez velike povlastice.

6. Izjavljujem sa svecima: Božanska je Marija zemaljski raj novoga Adama, gdje se on utjelovio po Duhu Svetom, da tu učini nečuvena čudesa. Ona je veliki divni Božji svijet gdje ima neizrecivih ljepota i bogatstava. Ona je Veličanstvo Svevišnjega gdje je on sakrio, kao u svome krilu, svoga jedinoga Sina i s njime sve što ima najodličnijega i najdragocjenijega. Oh! Oh! Koliko li je ovaj svemogući Bog učinio velikih i otajstvenih stvari u ovom divnom stvoru, tako da je i ona sama, u svoj svojoj dubokoj poniznosti, prisiljena izjaviti: Velike mi stvari učini Svesilni (Lk 1, 49).

7. Sveci su izrekli čudesne stvari o ovom svetom Božjem gradu. Nisu nikada bili rječitiji i zadovoljniji, kako sami priznaju, nego kad su govorili o Mariji. Još kliču da se ne može pogledom dohvatiti visina njezinih zasluga koje je ona uzdigla sve do božanskoga prijestolja, da se ne može izmjeriti širina njezine ljubavi koju je ona rasprostranila dalje od zemlje, da se ne može pojmiti veličina njezine moći, koju vrši i nad samim Bogom; i napokon, da se ne može doseći dno dubine njezine poniznosti i svih njezinih kreposti i zasluga, tom pravom bezdanu. O nedokučive visine! O neizrecive širine! O neizmjerne veličine! O nedosežna bezdana!

8. Svakog dana, od jednoga kraja zemlje do drugoga, u najvišoj visini nebesa, u najdubljoj dubini bezdana, sve naviješta, sve objavljuje divnu Mariju. Devet anđeoskih korova, ljudi svakog spola, dobi, položaja, vjere, dobri i zli, pa i sami đavli, svatko mora, milom ili silom, priznati istinu i nazvati je blaženom. Svi anđeli na nebesima, po riječima sv. Bonaventure, neprestano joj kliču: „Sveta, sveta, sveta Marijo, Bogorodice i Djevice” – upravljaju joj svaki dan milijune i milijune puta anđeoski pozdrav: Zdravo Marijo, padajući pred njom i moleći u nje milost da ih počasti kojom svojom zapovijedi. Sam sv. Mihael, kako to veli sv. Augustin, premda je poglavica svega nebeskoga dvora, najrevnije joj iskazuje svako vrsnu čast i navodi na to druge, uvijek spremno očekujući tu počast da na njezin mig učini koju uslugu kojem od njezinih slugu.

9. Puna je sva zemlja slave njezine, (usp. Iz 6, 3) osobito među kršćanima, gdje je mnoga kraljevstva, pokrajine, biskupije i gradovi uzimaju za pokroviteljicu i zaštitnicu. Mnoge katedrale posvećene su Bogu pod njezinim imenom. Nema crkve bez oltara u njezinu čast. Nema predjela ni pokrajine bez neke od njezinih čudotvornih slika pred kojima ljudi ozdravljaju od svih vrsta zala i dobivaju svako dobro. A koliko li je bratovština i kongregacija ustanovljenih u njezinu čast! Koliko li je redova pod njezinim imenom i njezinom zaštitom! Koliko li je subraće i sestara u tolikim bratovštinama, koliko li redovnika i redovnica u tolikim redovima, koji objavljuju njezinu hvalu i navješćuju njezino milosrđe! Nema ni malog djeteta koje je ne hvali, tepajući: Zdravo Marijo. Nema uopće grešnika, koji ma koliko otvrdnuo, nema u sebi koju iskru pouzdanja u nju. Nema, dapače, ni đavla u paklu koji je ne poštuje bojeći je se.

Marija još nije dovoljno poznata

10. Zato zaista treba reći sa svecima: „O Mariji nikad dosta.“ Marija još nije dosta bila hvaljena, uzvisivana, čašćena, ljubljena i služena. Ona je zaslužila da je još više hvalimo, štujemo, ljubimo i služimo.

11. Stoga trebamo reći s Duhom Svetim: Sva je slava Kraljeve kćeri iznutra kao da sva izvanjska slava, koju joj natječući se iskazuje nebo i zemlja, nije ništa prema onoj slavi koju joj Gospodin udjeljuje u njezinoj unutarnjosti, a koju sićušni stvorovi ne poznaju jer ne mogu proniknuti Kraljevu tajnu nad tajnama.

12. Stoga trebamo kliknuti s apostolom: Oko nije vidjelo, uho nije čulo, ljudsko srce nije osjetilo (1 Kor 2, 9) ljepote, veličine i odlike Marije, tog čuda nad čudesima u redu milosti, naravi i slave. „Ako želite shvatiti Majku – veli neki svetac – shvatite Sina jer je ona dostojna Majka Božja: ovdje neka zamukne svaki jezik.“

13. Moje mi je srce diktiralo sve što, evo, napisah sa osobitom radošću, da pokažem kako je božanska Marija bila nepoznata do sada i kako je to jedan od uzroka zašto Isus Krist nije poznat koliko bi trebao. Ako, dakle, poznavanje Isusa Krista i njegovo kraljevstvo ima doći na svijet, a sigurno ima, to će se sigurno zbiti kao nužna posljedica poznavanja i kraljevanja Presvete Djevice Marije, koja je prvi put svijetu donijela Isusa Krista, a po kojoj će se on drugi put proslaviti.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 17 pro 2015 10:43 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 22 ruj 2013 22:40
Postovi: 186
Podijelio: 19 zahvala
Zahvaljeno je: 70 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Sveta majko, po povjerenju koje imam u tebe bit ću spašen (molitva sv. Ivan Damašćanski)

Po povjerenju koje imam u tebe, sveta Majko, bit ću spašen!
Pod tvojom zaštitom ničega se ne bojim.
S tvojom pomoći pobjedit ću sve svoje neprijatelje i oni će uzmaknuti.
Pobožnost prema tebi, o Presveta Djevice,
jest kao spasonosno oružje što ga Bog daruje onima koje želi spasiti.
Amen


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 pro 2015 12:32 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 22 ruj 2013 22:40
Postovi: 186
Podijelio: 19 zahvala
Zahvaljeno je: 70 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
MARIJA U POVIJESTI SPASENJA

Bog je htio svoja najveća djela započeti i dovršiti po Presvetoj Djevici

14. Priznajem sa svom Crkvom da je Marija puko stvorenje, izašlo iz ruku Svevišnjega pa je, u usporedbi s njegovim neizmjernim Veličanstvom, manja od atoma. Ili, radije, ona nije ništa jer je on sam Onaj koji jest (Iz 3, 14). Dosljedno, ovaj veliki Gospodin, uvjek neovisan i dostatan sam sebi, nije uopće ni najmanje trebao Presvetu Djevicu, niti je treba da može izvršiti svoju volju i očitovati svoju slavu. Njemu je dosta htjeti, pa će sve biti.

15. Međutim, kažem i ovo, uzevši stvari kako stoje, otkad je Bog stvorio Presvetu Djevicu, on je po njoj htio početi i dovršiti svoja najveća djela. Stoga možemo slobodno vjerovati da on ne će svoj postupak promijeniti kroz sve vjekove jer je on Bog te nimalo ne mijenja ni svoje misli ni svoje ponašanje (usp. Heb 1, 12).

Marija u otajstvu Utjelovljena Isusa Krista

16. Bog Otac dao je svoga Jedinca samo po Mariji. Uza sve uzdisaje patrijarha, uza sve molitve proroka i svetaca Staroga zavjeta kroz četiri tisuće godina da dobiju to blago, Marija ga je jedina zaslužila i našla milost pred Bogom svojim žarkim molitvama i visokim krepostima. Budući da je svijet bio nedostojan, kaže sv. Augustin, primiti Sina Božjega neposredno iz Očevih ruku, Otac ga je dao Mariji da ga svijet primi od nje. Sin se je Božji utjelovio za naše spasenje, ali u Mariji i po Mariji. Bog Duh Sveti je oblikovao Isusa Krista, ali tek kad je zatražio njezinu privolu po jednom od prvih službenika svoga dvora.

U otajstvima Otkupljenja

17. Bog Otac udijelio je Mariji svoju plodnost, koliko je puko stvorenje bilo sposobno za to, dajući joj moć da rodi njegova Sina i sve udove njegova otajstvenog Tijela.

18. Bog Sin je sišao u njezino djevičansko krilo kao novi Adam u svoj zemaljski raj da se tu naslađuje i otajstveno izvodi čudesa milosti. Bog, koji je postao čovjekom, smatrao je svojom slobodom svoje utamničenje u Marijinu krilu. Svoju je snagu pokazao kad je pustio da ga nosi ova djevojčica. Držao je svojom i Očevom slavom, sakriti svoj sjaj u svakome stvoru na ovoj zemlji i otkriti ga samo Mariji. Proslavio je svoju nezavisnost i svoje veličanstvo, oviseći o ovoj ljubeznoj Djevici: u svom začeću, u svom rođenju, u svom prikazanju u hramu, u svom skrovitom životu kroz trideset godina, sve do svoje smrti kojoj je htio da i ona prisustvuje, da s njom zajedno prinese jednu te istu žrtvu i da se s njezinom privolom žrtvuje Vječnome Ocu, kao nekoć Izak Abrahamovom privolom Božjoj volji (usp. Post 22, 2). Upravo ona ga je dojila, branila, uzdržavala, odgajala i žrtvovala za nas. O divne li i nečuvene ovisnosti samoga Boga, koju Duh Sveti nije mogao prešutjeti u Evanđelju, kako bi nam pokazao njezinu vrijednost i neizmjernu slavu, iako nam je sakrio skoro sva divna djela koja je ova Utjelovljena Mudrost učinila u svom skrovitom životu. Isus Krist je dao više slave Bogu, svome Ocu, podložnošću svojoj Majci kroz trideset godina, nego bi je bio dao da je obratio sav svijet tvoreći najveća čudesa. Oh! Kako puno slavimo Boga kad se, da mu ugodimo, podlažemo Mariji po primjeru Isusa Krista, našeg jedinog uzora!

19. Ako pomnije pregledamo ostatak života Isusa Krista, vidjet ćemo da je on htio početi svoja čudesa po Mariji. On je posvetio svetog Ivana Krstitelja u krilu njegove majke, svete Elizabete, na Marijinu riječ: netom što je Marija progovorila, Ivan se posvetio (usp. Lk 2, 51) – i to je njegovo prvo i najveće čudo milosti. On je na svadbi u Kani pretvorio vodu u vino na njezinu poniznu molbu (usp. Iv 2, 1-12) – to je njegovo prvo čudo na prirodi. On je počeo i nastavio svoja čudesa po Mariji i nastavit će ih činiti po Mariji sve do konca vjekova.

20. Duh Sveti je neplodan u Bogu, to jest on ne proizvodi ni jednu drugu božansku osobu, ali je postao plodan po Mariji, koju je uzeo za Zaručnicu. Po njoj, u njoj i od nje, proizveo je svoje remek-djelo, Bogočovjeka, i proizvodi svaki dan i proizvodit će do konca svijeta predodređenike i udove otajstvenoga Tijela te božanske Glave. Zato, što god više nalazi Mariju, svoju milu i nerazdruživu Zaručnicu, u kojoj duši, to postaje djelotvorniji i moćniji da u toj duši proizvede Isusa Krista, a tu dušu u Isusu Kristu.

21. To ne znači da Presveta Djevica daje plodnost Duhu Svetomu, kao da je on ne bi imao. Jer kao Bog, ima plodnost ili sposobnost proizvoditi, kao što je ima Otac i Sin, premda to svojstvo ne provodi u djelo, pošto ne proizvodi nijednu drugu božansku osobu. Nego hoćemo reći da Duh Sveti svoju plodnost ostvaruje preko Presvete Djevice, kojom se služi jer hoće, premda mu nije bezuvjetno potrebna te proizvodi u njoj i po njoj Isusa Krista i njegove udove. O otajstva milosti, nepoznata čak i najučenijima i najduhovnijima među kršćanima! :roll:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 pro 2015 02:55 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 22 ruj 2013 22:40
Postovi: 186
Podijelio: 19 zahvala
Zahvaljeno je: 70 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
MARIJINO POSLANJE U BOŽJEM NARODU "Blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus!"


22. Kako su se tri božanske osobe Presvetoga Trojstva vladale kod Utjelovljenja i prvoga dolaska Isusa Krista, tako se vladaju uvijek, na nevidljiv način, u svetoj Crkvi, i tako će se vladati sve do konca vjekova, kod zadnjeg dolaska Isusa Krista.

Suradnica Božja

23. Bog Otac učinio je slijev od svih voda i nazvao ga more. Učinio je i slijev od svih milosti, koji je prozvao Marija. Ovaj veliki Bog ima prebogatu riznicu ili skladište gdje je zatvorio sve što ima lijepo, sjajno, rijetko i dragocjeno, sve do svoga vlastitoga Sina. Ta neizmjerna riznica jest Marija, koju sveci nazivaju „riznicom Gospodnjom” – njezinim se obiljem ljudi bogate.

24. Bog Sin je udijelio svojoj Majci sve što je stekao svojim životom, svoje neizmjerne zasluge i svoje divne kreposti te ju je učinio blagajnicom svega što mu je Otac dao u baštinu. Samo po njoj primjenjuje svoje zasluge svojim udovima, resi ih svojim krepostima i dijeli im svoje milosti. To je njegov otajstveni žlijeb i vodovod, preko kojeg on obilno i na blag način provodi vodu svoga milosrđa.

25. Bog Duh Sveti je udijelio Mariji, svojoj vjernoj Zaručnici, svoje neizrecive darove i nju je odabrao za djeliteljicu svega što ima. Zato ona dijeli sve njegove darove i milosti komu hoće, koliko hoće i kada hoće te se nijedan nebeski dar ne daje ljudima ako ne prođe preko njezinih djevičanskih ruku. To je volja Boga, koji je htio da sve imamo po Mariji jer je tako trebalo da Svevišnji obogati, uzvisi i proslavi onu koja se osiromašila, ponizivala i skrivala svojom dubokom poniznošću do dna ništavila za svoga života. Eto, to su osjećaji Crkve i svetih Otaca.

Marijina majčinska funkcija

27. Budući da milost usavršuje narav, a slava usavršuje milost, sigurno je da je naš Gospodin jednako Marijin Sin i na nebu, kao što je bio na zemlji i da je dosljedno zadržao svu podložnost i posluh najsavršenijega djeteta prema najboljoj od svih majki. Ali se čuvajmo da tu zavisnost ne bismo shvatili kao neko poniženje i nesavršenost Isusa Krista. Jer Marija je neizmjerno niža od svoga Sina, koji je Bog, pa mu ne zapovijeda kao što bi zemaljska majka zapovijedala svom djetetu, koje je niže od nje. Kako je Marija potpuno preobražena u Boga milošću i slavom, koja sve svece u nj preobrazuje, to ona niti što pita, niti hoće, niti čini što bi bilo protivno vječnoj i nepromjenljivoj Božjoj volji. Zaista se čita u djelima sv. Bernarda, sv. Bernardina, sv. Bonaventure itd., da je sve na nebu i na zemlji podložno Presvetoj Djevici pa i sam Bog. No oni time hoće izraziti samo to da je tolika vlast koju je Bog htio udijeliti Mariji te izgleda kao da ona ima istu moć koju i Bog, i da su njezine molitve i prošnje tako moćne kod Boga da ih njegovo Veličanstvo uvijek smatra zapovijeđu, i Bog se nikada ne protivi molbi svoje drage Majke jer je ona uvijek ponizna i prilagođena njegovoj volji. Ako je Mojsije snagom svoje molitve zaustavio Božju srdžbu nad Izraelcima tako uspješno da mu se ovaj previšnji i neizmjerno milostivi Gospodin nije mogao suprotstaviti, nego je pitao Mojsija da mu pusti iskaliti srdžbu i kazniti onaj buntovni narod (usp. Iz 32, 10-14), koliko li onda veći pojam moramo imati o molitvi ponizne Marije, dostojne Majke Božje, kojoj je molitva moćnija kod njegova Veličanstva od molitava i zagovora svih anđela i svetaca na nebu i na zemlji!

28. Marija zapovijeda na nebu anđelima i blaženima. Kao nagradu za njezinu duboku poniznost, Bog joj je dao moć i službu da svecima popuni ispražnjena prijestolja s kojih se, zbog oholosti, oboriše anđeli odmetnici. Volja je Svevišnjega, koji uzvisuje ponizne, da se nebo, zemlja i pakao, milom ili silom, pokoravaju zapovijedima ponizne Marije, koju je postavio vrhovnom Gospodaricom neba i zemlje, vojvotkinjom svoje vojske, blagajnicom svoga blaga, djeliteljicom svojih milosti, tvoriteljicom svojih velikih čudesa, obnoviteljicom ljudskog roda, posrednicom ljudi, zatornicom Božjih neprijatelja i vjernom družicom svojih veličina i svojih slavlja.

Znak prave vjere

29. Bog Otac hoće da po Mariji ima djecu sve do svršetka svijeta, i on joj veli: Nastani se u Jakovu (Sir 24, 8), tj. nastani se i prebivaj u mojoj djeci i predodređenicima, kojih je praslika Jakov, a ne u đavolskoj djeci i odbačenicima, kojih je praslika Ezav.

30. Kao što u naravnom i tjelesnom rađanju postoje otac i majka, tako i u nadnaravnome i duhovnome postoji Otac – to je Bog, i Majka – to je Marija. Sva prava Božja djeca i predodređenici imaju Boga za Oca i Mariju za Majku. A tko nema Mariju za Majku? Heretici, raskolnici itd., koji mrze ili gledaju s prezirom ili ravnodušnošću Djevicu. Takvi nemaju ni Boga za Oca, ma koliko se oni hvastali da imaju, jer nemaju Mariju za Majku. Jer da je imaju za Majku, ljubili bi je i častili kao što svako pravo i dobro dijete naravski ljubi i časti svoju majku, koja mu je dala život. Najstalniji i najpouzdaniji znak po kojemu ćemo razlikovati heretike, ljude koji šire krivu nauku, odbačenike s jedne strane od predodređenika s druge, jest taj što heretici i odbačenici preziru Presvetu Djevicu ili su hladni prema njoj te nastoje svojim riječima i primjerima umanjiti njezino štovanje i ljubav prema njoj. Oni to rade javno ili tajno, katkad pod lijepim izlikama. Jao! Bog Otac nije Mariji rekao da se nastani u njima, jer su oni Ezavi.

Majka kršćana

31. Bog Sin hoće da sebe oblikuje i da se, na neki način, neprestano utjelovljuje u svojim udovima po svojoj dragoj Majci te joj veli: Uđi u baštinu Izraelu (Sir 24, 8). Kao da joj time kaže: „Bog, moj Otac, dao mi je u baštinu sve narode zemlje, sve ljude, dobre i zle, predodređenike i odbačenike. Jedne ću voditi zlatnom palicom, a druge gvozdenom. Jednima ću biti otac i odvjetnik, drugima pravedan osvetnik, a svima sudac. Ali ti, moja mila Majko, ti ćeš imati za svoje nasljedstvo i posjed samo predodređenike, kojih je praslika Izrael. Kao dobra majka ti ćeš ih roditi, hraniti, odgojiti, a kao njihova vladarica ti ćeš ih voditi, njima upravljati i braniti ih.“

32. Čovjek i čovjek rođen je u njoj (Ps 86, 5), kaže Duh Sveti. Neki Oci tumače te riječi na način da je prvi čovjek, koji se je rodio od Marije, Bogočovjek, Isus Krist, a drugi da je samo čovjek, posinak Božji i Marijin. Ako se je Isus Krist, Glava ljudi, rodio od Marije, tada se i predodređenici, koji su udovi ove Glave, nužno moraju roditi od nje. Nikada jedna te ista majka ne daje na svijet glavu bez udova, niti udove bez glave jer bi to bila nakaza u prirodi; jednako u redu milosti Glavu i udove rađa jedna te ista majka. Ako bi se koji od mističnoga tijela Kristova, koji predodređenik, rodio od druge majke, a ne od Marije, koja je rodila Glavu, to on u stvari ne bi bio predodređenik niti od Isusa Krista, nego nakaza u redu milosti.

33. Uz to, budući da je Isus plod Marijin sada kao i uvijek, kako to o njemu ponavljaju nebo i zemlja tisuću i tisuću puta svaki dan: I blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus, to je sigurno da je Isus Krist zbilja plod i djelo Marijino, kao za svakoga čovjeka koji ga posjeduje, tako i za sve ljude uopće. Zato, ako je koji vjernik oblikovao Isusa u svome srcu, on može slobodno reći: „Velika hvala Mariji! Onaj koga ja posjedujem, njezino je djelo i njezin plod. Ja ga bez nje ne bih imao.” Mariji se mogu primijeniti, s većim pravom negoli ih sveti Pavao primjenjuje sebi, ove riječi: Djeco moja, koju ponovno s bolovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama (Gal 4, 19). Ja rađam – veli Marija – svaki dan djecu Božju, sve dok se Isus, moj Sin, ne oblikuje u njima u puninu svoje dobi. Sveti je Augustin nadvisio sama sebe i sve što ja rekoh, kad je kazao da su svi predodređenici, kako bi mogli odgovarati slici Sina Božjega, dok su na svijetu, skriveni u krilu Presvete Djevice gdje ih ova dobra Majka čuva, hrani, uzdržava i odgaja, dok ih poslije njihove smrti ne porodi za slavu, a tada i jest pravi njihov rođendan, kako Crkva naziva smrt pravednika.13 Otajstva milosti, nepoznata odbačenicima, a malo poznata predodređenicima.

Suradnica Duha Svetoga

34. Bog Duh Sveti hoće u njoj i po njoj oblikovati sebi odabranike te joj kaže: U mojim odabranicima puštaj korijenje (Sir 24, 13). Puštaj, miljenice moja i Zaručnice moja, korijenje svih svojih kreposti u moje odabranike da se množe sve to više. Toliko sam se u tebi nasladio kada si, živeći na zemlji, vršila najuzvišenije kreposti da te još i sada želim naći na zemlji, a da ne moraš ostaviti nebo. Stoga se obnavljaj u mojim odabranicima, da u njima s uživanjem gledam korijenje tvoje nepobjedive vjere, tvoje duboke poniznosti, tvoga općeg mrtvljenja, tvoje uzvišene molitve, tvoje žarke ljubavi, tvoga stalnog ufanja i svih tvojih kreposti. Ti si moja Zaručnica uvijek jednako vjerna, jednako čista i jednako plodna kao što si nekoć bila. Neka mi tvoja vjera daruje vjernike, tvoja čistoća neka mi daje djevice, tvoja plodnost neka mi daje izabranike, koji su moji hramovi.

35. Kad se Marija ukorijeni u kojoj duši, ona tu proizvodi čudesa milosti, kako to može samo ona, jer samo je ona plodna Djevica, koja niti je kada imala niti će ikada imati sebi slične u čistoći i plodnosti. Marija je proizvela s Duhom Svetim najveće djelo što ga je ikada bilo ili će ga biti: Bogočovjeka; i ona će, dosljedno, proizvesti najveće stvari i u zadnja vremena. Njoj je pridržana tvorba i odgoj velikih svetaca, koji će se pojaviti pri koncu svijeta jer samo ova izvanredna i čudesna Djevica može u zajedništvu s Duhom Svetim proizvesti osobite i izvanredne stvari.

36. Kada Duh Sveti, njezin Zaručnik, nađe Mariju u kojoj duši, on tamo leti i ulazi u svoj svojoj punini te se toj duši daje to obilatije što više mjesta ona dade njegovoj Zaručnici. Jedan od najglavnijih razloga zašto Duh Sveti ne čini sada golema čudesa u dušama, jest taj što u njima ne nalazi dovoljno sjedinjenja sa svojom vjernom i nerazdruživom Zaručnicom. Kažem: nerazdruživom Zaručnicom, jer Duh Sveti, ta bitna ljubav Oca i Sina, otkada je zaručio Mariju da proizvede Isusa Krista, Glavu odabranika, i njega u odabranicima, otada se nije više rastavio od nje jer mu je ona uvijek ostala vjerna i plodna.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 31 pro 2015 15:33 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 22 ruj 2013 22:40
Postovi: 186
Podijelio: 19 zahvala
Zahvaljeno je: 70 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
POSLJEDICE

Marija je kraljica srdaca

37. Iz rečenoga, jasno slijedi ovaj zaključak: Prvo, da je Marija primila od Boga veliku vlast u dušama odabranika. Zaista, ona se ne bi mogla nastaniti u njima kako joj je to Bog Otac naredio, niti ih oblikovati, othraniti ni roditi za vječni život kao njihova majka, niti ih imati za svoju baštinu i svoj dio, niti ih oblikovati u Isusu Kristu ni Krista u njima, niti pustiti u njihovo srce korijenje svojih kreposti, niti biti nerazdruživa družica Duha Svetoga u svim njegovim djelima milosti; ne bi, kažem, ona mogla ništa od toga učiniti, kad ne bi imala vlast i gospodstvo u njihovim dušama po osobitoj povlastici Svevišnjega, koji davši joj vlast nad svojim jedinim i naravnim Sinom, dao joj je također vlast i nad svojom posinovljenom djecom, i to ne samo s obzirom na tijelo nego i s obzirom na dušu.

38. Marija je Kraljica neba i zemlje po milosti, kao što je Isus Kralj po naravi i po pravu pobjednika. No, kao što je kraljevstvo Isusa Krista osobito u srcima, to jest u unutarnjosti čovjekovoj, prema onoj riječi: Kraljevstvo je Božje u vama (Lk 17, 21), isto je tako kraljevstvo Presvete Djevice poglavito u čovjekovoj unutarnjosti, to jest u ljudskoj duši i upravo u dušama, Marija sa svojim Sinom prima veću slavu negoli u svim vidljivim stvorenjima. Zato je sa svecima možemo nazvati Kraljicom srdaca.

Marija je nužna ljudima da postignu svoj konačni cilj

39. Drugo, treba zaključiti: ako je Presveta Djevica nužna Bogu takozvanom uvjetnom nuždom, uvjetovanom njegovom voljom, koliko li je onda potrebnija ljudima da mogu postići svoj konačni cilj. Zato se ne smije miješati pobožnost prema Presvetoj Djevici s pobožnostima prema ostalim svecima, kao da nam pobožnost prema Mariji ne bi bila nužnija ili kao da bi bila preko naše dužnosti.

Marija je nužna svima da se spase

40. Učeni i pobožni Suarez, isusovac, zatim, umni i bogoljubni Justus Lipsius, louvainski doktor, i mnogi drugi, izrazili su osjećaje Otaca, na primjer sv. Augustina, sv. Efrema, đakona iz Edese, sv. Ćirila Jeruzalemskoga, sv. Germana Carigradskog, sv. Ivana Damašćanskog, sv. Anselma, sv. Bernarda, sv. Bernardina, sv. Tome i sv. Bonaventure, kad su rekli i nepobitno dokazali da je pobožnost prema Presvetoj Djevici nužna za spasenje; da je očiti znak da je netko odbačen, ako nema štovanja ni ljubavi prema njoj, što je izjavio i sam Ekolampadij i neki drugi heretici; da je, naprotiv, neprevarljiv znak da je predodređen onaj, koji je potpuno i istinski njoj odan i pobožan.

41. To dokazuju slike i riječi Staroga i Novoga zavjeta. To potvrđuju izreke i primjeri svetaca. To nas uči i pokazuje nam razum i iskustvo. Samoga đavla i njegove sluge često sili moć istine da to, i ne htijući, priznaju. Sabrao sam veliku zbirku navoda od svetih Otaca i Naučitelja, da dokažem tu istinu. Da ne budem dug, donosim samo jednu izreku: „Pobožnost prema tebi, o Presveta Djevice – veli sv. Ivan Damašćanski – jest kao spasonosno oružje što ga Bog daje onima koje hoće spasiti.“

42. Mogao bih ovdje donijeti mnogo događaja, koji dokazuju spomenutu tvrdnju. Na primjer, onaj događaj što ga spominje ljetopis sv. Franje, kada je svetac u zanosu vidio velike ljestve koje su dopirale do neba, a na vrhu njih vidio je Presvetu Djevicu. I bilo mu je otkriveno da se po tim ljestvama ima penjati onaj tko hoće u nebo. Ili onaj događaj zabilježen u ljetopisu sv. Dominika, kad je petnaest tisuća đavola bilo zaposjelo dušu nekog nesretnog heretika, blizu Carcassonnea, gdje je sv. Dominik držao propovijed o Ružariju. Ti su đavli, po nalogu Presvete Djevice, na svoju veliku sramotu, morali priznati više velikih i utješnih istina s obzirom na pobožnost prema Presvetoj Djevici. To su oni izrazili tolikom snagom i bistrinom, da nije moguće da netko čita taj vjerodostojni događaj i pohvalni govor, a da ne zaplače od veselja, ako ima bar iskru pobožnosti prema Presvetoj Djevici.

Marija je još potrebnija onima koji su pozvani na posebnu savršenost

43. Ako je pobožnost prema Presvetoj Djevici potrebna svim ljudima jednostavno zato da se spase, to je još mnogo potrebnija onima, koji su pozvani na posebnu savršenost. I ne vjerujem da neka osoba može postići unutarnje sjedinjenje s našim Spasiteljem i savršenu vjernost Duhu Svetom, bez najužeg jedinstva s Presvetom Djevicom i bez velike ovisnosti o njezinoj pomoći.

44. Samo je Marija našla milost kod Boga (usp. Lk 1, 38) bez pomoći ikojeg pukog stvora. Svi, koji su poslije nje našli milost kod Boga, našli su je samo po njoj. Pa i svi koji se unaprijed rode, jedino će po njoj naći milost. Ona je već bila puna milosti, kada ju je pozdravio arkanđeo Gabrijel (usp. Lk 1, 28), a Duh Sveti je opet preobilno napuni milošću, kada je pokri svojom neizrecivom sjenom. Ona je tu dvostruku puninu toliko umnožavala iz dana u dan, iz časa u čas da je dostigla neizmjeran i nedokučiv stupanj milosti. Stoga ju je Svevišnji učinio jedinom blagajnicom svoga blaga i jedinom djeliteljicom svojih milosti, da ona oplemeni, uzgoji i obogati koga ona hoće, da ga dovede na uski nebeski put, da ga uvede kroz tijesna vrata života, da ga provede kroz sve zapreke i dade mu prijestolje, žezlo i kraljevsku krunu. Isus je posvuda i uvijek plod i Sin Marijin, a Marija je uvijek i posvuda pravo stablo koje donosi taj plod života i prava majka koja ga rađa.

45. Samo je Mariji Bog predao ključeve od pivnice božanske ljubavi i dao moć da stupa najuzvišenijim i najtajnijim putovima savršenosti, i da na njih dovodi i druge. Jedino Marija pripušta ulazak u zemaljski raj bijednoj djeci nevjerne Eve da se tamo s Bogom ugodno šeću, da se tamo sakriju od svojih neprijatelja, da se tamo izvrsno hrane plodom sa stabla života, ne bojeći se više smrti od stabla spoznanja dobra i zla i da tu dugim gutljajima piju nebesku vodu s ovoga lijepoga vrela koje tu obilno ključa. Ili radije, budući da je ona sama ovaj zemaljski raj, ova djevičanska i blagoslovljena zemlja, odakle su bili istjerani grješni Adam i Eva, sama daje pristup onima koje hoće učiniti svetima.

46. „Naklonost tvoju traže prvaci naroda – da se poslužim izrazima Duha Svetoga, prema tumačenju sv. Bernarda – i tražit će je kroz vjekove,” a osobito na koncu svijeta. To znači da će se najveći sveci i duše najbogatije u milosti i u krepostima najustrajnije moliti Presvetoj Djevici i imat će je uvijek pred očima kao svoj savršeni uzor da je nasljeduju te kao svoju jaku pomoćnicu koja će ih pomagati.

47. To će se, rekoh, dogoditi osobito na koncu svijeta, i to uskoro, jer Svevišnji hoće da sa svojom svetom Majkom oblikuje velike svece, koji će u svetosti nadvisiti većinu drugih svetaca, kao što libanski cedri visinom nadvisuju male grmičke, kako je bilo objavljeno jednoj svetoj duši, čiji život je napisao mons. de Renty.

48. Bog će odabrati ove velike duše, pune milosti i revnosti, da se suprotstave njegovim neprijateljima, koji će bjesniti sa svih strana. One će biti osobito pobožne prema Presvetoj Djevici, koja će ih rasvijetliti svojim svjetlom, hraniti svojim mlijekom, voditi svojim duhom, podupirati svojom mišicom i čuvati svojom zaštitom, tako da će se ti Marijini štovatelji jednom rukom boriti, a drugom će zidati. Jednom će se rukom boriti, obarati, satirati heretike i njihove hereze, raskolnike i njihove raskole, idolopoklonike i njihove idole i grješnike s njihovim bezboštvima, a drugom će rukom zidati hram pravoga Salomona i otajstveni Božji grad, to jest Presvetu Djevicu, koju sveti Oci nazivaju Salomonovim Hramom i Božjim gradom. Oni će poticati sav svijet, riječima i primjerom, na pravu pobožnost prema Mariji. To će im pribaviti mnogo neprijatelja, ali i mnogo pobjeda i slave, slave koja samo Bogu pripada. To je Bog objavio svetom Vinku Fererskom, velikom apostolu svoga stoljeća, kako je to sam dovoljno zabilježio u svojim djelima. Čini se da je to prorekao Duh Sveti u psalmu 58., gdje veli: Nek se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje. Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu (Ps 59, 14). Taj grad koji će ljudi naći na koncu svijeta, gdje će se obratiti i gdje će utažiti glad za pravdom, koji će ih napasti, jest Presveta Djevica, koju Duh Sveti naziva Božjim gradom i Božjom utvrdom (Ps 87, 3).


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 sij 2016 15:22 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 22 ruj 2013 22:40
Postovi: 186
Podijelio: 19 zahvala
Zahvaljeno je: 70 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
POBOŽNOST PREMA MARIJI JE POTREBNA OSOBITO U POSLJEDNJIM VREMENIMA

Marija i posljednja vremena

49. Po Mariji je počelo spasenje svijeta, po Mariji se ono treba i dovršiti. Marija se skoro nije ni pokazala za prvog dolaska Isusa Krista, da se ljudi, koji su bili još slabo poučeni o osobi njezina Sina, ne bi udaljili od istine zanoseći se Presvetom Djevicom suviše osjetno i suviše neprosvijetljeno. To bi se po svoj prilici bilo dogodilo da je bila poznata, zbog divne miline, kojom je Svevišnji bio uresio i samu njezinu vanjštinu. Da je to istina, uvjerava nas jedan spis Dionizija Areopagite. On tu kaže da bi je, kad ju je vidio, sigurno bio uzeo za neko božanstvo, zbog njezine tajanstvene miline i neusporedive ljepote, da ga nije protivnome učila vjera, u kojoj bijaše dobro utvrđen. Ali za drugoga dolaska Isusa Krista, Marija treba biti poznata i otkrivena po Duhu Svetome, da po njoj privede ljude na spoznanje, ljubav i na službu Isusa Krista. Jer sada više ne postoje razlozi, koji su vodili Duha Svetoga da sakrije svoju Zaručnicu za njezina života i da je samo malo objavi i nakon što je naviješteno Evanđelje.

50. Bog, dakle, hoće objaviti i očitovati Mariju, remek-djelo svojih ruku, u ovim posljednjim vremenima:
a) zato što se je ona na ovome svijetu sakrila i ponizila ispod praha svojom dubokom poniznošću, postigavši od Boga i od njegovih apostola i evanđelista da je ne razglasuju
b) budući da je ona remek-djelo Božjih ruku, na zemlji po milosti i na nebu po slavi, Bog hoće da ga ljudi na zemlji hvale i slave zbog toga remek-djela
c) kako je ona zora što prethodi i otkriva nam Sunce pravde, Isusa Krista, to je trebamo bolje upoznati i otkriti da bismo tako upoznali i otkrili Isusa Krista d) budući da je ona put kojim je Isus Krist prvi put došao k nama, ona će to biti i kad on dođe drugi put, iako na drukčiji način
e) budući da je ona sigurno sredstvo i put ravan i bez ljage, kojim stižemo Isusu Kristu i savršeno ga nalazimo, to treba da ga po njoj nađu one svete duše koje imaju sjati u svetosti. Tko nađe Mariju, naći će život (usp. Izr 8, 35), to jest Isusa Krista koji je put, istina i život (Iv 14, 6). Ali Mariju ne može naći tko je ne traži. A ne može je tražiti onaj tko je ne pozna. Jer nitko ne traži i ne želi nepoznat predmet. Treba, dakle, da Marija bude poznatija negoli ikada, da se tako više pozna i slavi Presveto Trojstvo
f) Marija treba zasjati u ovim posljednjim vremenima više nego ikada i to svojim milosrđem, svojom moći i svojom milosti. Svojim milosrđem, da natrag dovede i ljubazno primi bijedne grješnike i zalutale, koji će se obratiti i povratiti u katoličku Crkvu. Svojom moći protiv neprijatelja, idolopoklonika, raskolnika, muhamedanaca, Židova i okorjelih bezbožnika, koji će se strahovito buniti, nastojeći svojim obećanjima i prijetnjama zavesti i upropastiti sve one, koji im budu protivni. I napokon, ona treba zasjati svojom milosti, da ohrabri i podupre sve junačke vojnike i vjerne sluge Isusa Krista, koji će se boriti za njegove interese
g) napokon, Marija treba biti strašna đavlu i njegovim ortacima kao vojska spremna na boj, osobito u ovim posljednjim vremenima. Jer đavao dobro zna da ima malo vremena, mnogo manje nego ikada prije, da upropasti duše pa zato svaki dan podvostručuje svoje napore i svoje navale. On će, zaista, brzo podignuti krvava progonstva i stavljat će strašne zasjede vjernim Marijinim slugama i pravoj njezinoj djeci, koju on teže svladava negoli ostale ljude.

Marija i posljednja borba

51. Poglavito na ta posljednja i strašna đavolska progonstva, koja će rasti svakoga dana sve do antikristova kraljevstva, treba primijeniti ono prvo i glasovito proroštvo i prokletstvo što ga je Bog izrekao u raju zemaljskom protiv zmije. Upravo je zgodan čas rastumačiti ga ovdje na slavu Presvete Djevice, na spas njezine djece i đavlu na sramotu: Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: ona će ti glavu satirati, a ti ćeš joj vrebati petu (Post 3, 15).

52. Bog je zametnuo i podigao samo jedno, ali nepomirljivo neprijateljstvo, koje će trajati do konca i bivati sve žešće: neprijateljstvo između Marije, svoje dostojne Majke, i Lucifera; između djece i slugu Presvete Djevice, s jedne strane, i sinova i šegrta Luciferovih, s druge. Prema tome, najljuća neprijateljica, koju je Bog podigao protiv đavla, jest Marija, njegova sveta Majka. Bog joj je, dapače, dao već od raja zemaljskoga, premda je tada bila još samo u Božjoj zamisli, takvu mržnju prema onom prokletom Božjem neprijatelju, toliku vještinu da otkrije zloću one stare zmije i toliku snagu da pobijedi, zgnječi i satre toga ohologa bezbošca da je se on boji više nego svih anđela i ljudi, pače, u nekom smislu, više nego i samoga Boga. To ne znači da sveta srdžba, mržnja i moć Božja protiv sotone nisu neizmjerno veće od srdžbe, mržnje i moći Presvete Djevice, jer su Marijine savršenosti omeđene, ali se Sotona nje više boji iz dva razloga. Prvo, jer je ohol, pa neizmjerno više trpi što ga pobjeđuje i kažnjava mala i ponizna službenica Gospodnja te ga njezina poniznost ponizuje više nego Božja svemoć. Drugo, jer je Bog dao Mariji veliku moć protiv đavola da se – kako su na usta opsjednutih često morali i protiv svoje volje priznati – više boje jednog njezina uzdaha za koju dušu, negoli molitava svih svetih i samo jedne njezine prijetnje protiv njih, negoli svih ostalih muka.

53. Što je Lucifer izgubio ohološću, to je Marija dobila poniznošću. Što je Eva upropastila i izgubila neposluhom, to je Marija spasila posluhom. Eva, slušajući zmiju, upropastila je sa sobom svu svoju djecu i podvrgla ih pod zmijinu vlast, a Marija, pokazavši se savršeno vjerna Bogu, spasila je sa sobom svu svoju djecu i sluge i posvetila ih Božjem Veličanstvu.

54. Bog je zametnuo ne samo jedno neprijateljstvo, nego neprijateljstva i to ne samo između Marije i sotone, već i između potomstva Presvete Djevice i potomstva sotonina. Drugim riječima, Bog je zametnuo neprijateljstva, nesklonosti i tajne mržnje između prave djece i slugu Presvete Djevice s jedne strane, i djece i slugu đavolskih s druge. Djeca Belialova, robovi Sotone, ljubitelji svijeta (jer to je sve isto) uvijek su do sada progonili i progonit će od sada više nego ikada prije one koji pripadaju Presvetoj Djevici, kao što je nekada Kain progonio svoga brata Abela (usp. Post 4,8) i Ezav svoga brata Jakova, koji su praslika odbačenika i predodređenika. Ali ponizna Marija, uvijek će iznijeti pobjedu nad onom oholicom. I to tako veliku da će joj uspjeti satrti mu glavu, to sjedište njegove oholosti. Ona će uvijek otkrivati njegovu zmijsku zloću, razotkrivati mu paklene spletke, mrsiti mu đavolske osnove i štitit će do konca vijeka svoje vjerne sluge od njegove okrutne šape. No moć Marijina nad svim đavlima, sinut će osobito u posljednjim vremenima kada će Sotona stavljati zasjede njezinoj peti, to jest njezinim poniznim sužnjevima i njezinoj siromašnoj djeci, što će ih ona podignuti da ratuju protiv Sotone. Oni će biti maleni i siromašni u očima svijeta, niski pred svima poput pete. Svatko će ih gaziti i gnječiti kao što se događa peti s obzirom na ostale tjelesne udove. Ali zato će biti bogati Božjim milostima, koje će im Marija dijeliti obilno. Bit će veliki i uzvišeni u svetosti pred Bogom i nadvisit će svaki stvor svojom vatrenom revnošću. Božja će ih pomoć tako jako podupirati da će svojom petom – svojom poniznošću – u jedinstvu s Marijom, satrti glavu đavlu, a Isusu pribaviti slavnu pobjedu.

Marija i apostoli posljednjih vremena

55. Da, Bog hoće da njegova sveta Majka bude sada poznatija, ljubljena i čašćena više negoli je ikada bila. A to će se bez sumnje i dogoditi ako predodređenici, po milosti i prosvijetljenju Duha Svetoga, shvate kako treba vršiti unutarnju i savršenu pobožnost, koju ću im kasnije otkriti. Tada će jasno gledati, koliko to dopušta vjera, ovu krasnu Zvijezdu mora te će pod njezinim vodstvom stići u sigurnu luku, uza sve oluje i gusare. Upoznat će veličinu ove Vladarice i potpuno će se posvetiti njezinoj službi kao njezini podložnici i sužnjevi ljubavi. Tada će kušati njezine slasti i njezinu materinsku dobrotu i ljubit će je nježno kao njezina mila djeca. Tada će upoznati njezino milosrđe, kojega je puna, i potrebu njezine pomoći te će joj se utjecati u svim prilikama kao svojoj dragoj odvjetnici i posrednici kod Isusa Krista. Tada će uvidjeti da je ona najsigurnije, najlakše, najkraće i najsavršenije sredstvo da uzmognemo doći k Isusu Kristu, pa će joj se predati dušom i tijelom, bez ograničenja, da na taj način budu i Isusovi.

56. Ali kakvi će biti ovi sluge, robovi i djeca Marijina? Bit će to vatra živa, sluge Gospodnje, koji će sve raspaljivati vatrom božanske ljubavi. Bit će to oštre strijele u ruci jakoga (Ps 127, 4), u snažnoj Marijinoj ruci, kojima će ona strijeljati svoje neprijatelje. To će biti sinovi Levijevi, sasvim očišćeni (usp. Mal 3, 3) u vatri velikih nevolja i sasvim priljubljeni uz Gospodina (usp. 1 Kor 6, 17). Oni će nositi zlato ljubavi u srcu, tamjan molitve u duhu i smirnu mrtvljenja u tijelu te će svuda prosipati miomiris Isusa Krista za siromahe i malene, dok će biti kao smrtni zadah velikašima, bogatašima i svjetskim oholicama.

57. To će biti gromovni oblaci, koji će letjeti zrakom kamo ih pogna svaki i najmanji dah Duha Svetoga. Ni uza što ne će prianjati, niti će se čemu čuditi, niti će i za što mariti, nego će lijevati kišu riječi Božje i vječnoga života. Grmjet će protiv grijeha, obarat će se na svijet, tući će đavla i njegove pomagače te će dvosjeklim mačem riječi Božje, probost na život ili smrt, sve ka kojima ih pošalje Svevišnji.

58. To će biti pravi apostoli posljednjih vremena, kojima će Gospodin dati rječitost i moć činiti čudesa i otimati slavan plijen njegovim neprijateljima. Spavat će bez zlata i srebra i, što je važnije, bez tjeskobne skrbi posred ostalih svećenika, crkvenih ljudi i klerika, intermedios cleros, a ipak će imati posrebrena krila golubice da polete, čistom nakanom slave Božje i spasenja duša, kamo ih zovne Duh Sveti. I zato će u mjestima, gdje budu propovijedali, ostaviti za sobom samo zlato ljubavi, koja je ispunjenje svega zakona.

59. Napokon znademo da će to biti pravi Kristovi učenici, koji će nasljedovati njegovo siromaštvo, poniznost, prezir svijeta i ljubav. Naučavat će uski Božji put u čistoj istini, prema Evanđelju, a ne prema načelima svijeta i pri tom se ne će uznemirivati, niti će gledati ikome u lice, niti će štedjeti, slušati ili se bojati ikojega smrtnika, ma ne znam koliko on bio moćan. U ustima će svojim imati dvosjekli mač riječi Božje. Na svojim će leđima nositi krvavu zastavu Križa, raspelo u desnoj ruci, a krunicu u lijevoj, sveta imena Isusa i Marije u svome srcu, a čednost i umrtvljenost Isusovu u svemu svome vladanju. Eto, takvi će biti oni veliki ljudi, koji će doći, koje će Marija podignuti po naredbi Svevišnjega, da rašire njegovu vlast nad oblašću bezbožnika, idolopoklonika i muhamedanaca. Ali, kad će to biti i kako? Sam Bog to zna! Naše je moliti, uzdisati i u šutnji čekajući čekati (usp. Ps 40, 2).


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 sij 2016 00:06 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 22 ruj 2013 22:40
Postovi: 186
Podijelio: 19 zahvala
Zahvaljeno je: 70 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
TEMELJNE TEOLOŠKE ISTINE O POBOŽNOSTI PREMA PRESVETOJ DJEVICI

60. Dosad sam nešto govorio o potrebi pobožnosti prema Presvetoj Djevici, a sada mi je reći u čemu se ova pobožnost sastoji. To ću učiniti, s pomoću Božjom, pošto iznesem nekoliko temeljnih istina koje će osvijetliti ovu veliku pobožnost koju hoću objaviti.

1. Isus Krist je zadnji cilj pobožnosti prema Presvetoj Djevici

61. Prva istina. Isus Krist, naš Spasitelj, pravi Bog i pravi čovjek, treba biti vrhovni cilj svih naših pobožnosti, inače bi one bile krive i lažne. Isus Krist je Alfa i Omega, (Otk 1,8) početak i svršetak svih stvari (usp. Otk 21,16). Mi se trudimo, kako kaže Apostol, jedino oko toga da svakog čovjeka učinimo savršenim u Isusu Kristu (usp. Ef 4, 13) jer jedino u njemu stanuje sva punina Božanstva (Kol 2, 9) i sve ostale punine milosti, kreposti i savršenosti. Jer smo jedino u njemu bili blagoslovljeni svakim duhovnim blagoslovom (Ef 1, 3). Jer je on naš jedini Učitelj, koji nas treba učiti; naš jedini Gospodar, o kojem imamo ovisiti; naša jedina Glava, s kojom moramo biti sjedinjeni; naš jedini uzor, kojemu se trebamo upriličiti; naš jedini liječnik, koji će nas izliječiti; naš jedini pastir, koji će nas hraniti; naš jedini put, koji nas treba voditi; naša jedina istina, u koju moramo vjerovati; naš jedini život, koji nas treba oživljavati te u svim stvarima, naše jedino sve, koje nam ima biti dovoljno. Nijedno drugo ime pod nebom nije nam dano kojim bismo se mogli spasiti (usp. Dj 4, 12), osim imena Isusova. Bog nam nije stavio drugog temelja našega spasa, naše savršenosti i naše slave nego samo Isusa Krista. Svaka zgrada, koja nije postavljena na taj kamen temeljac, utemeljena je na pomičnom pijesku i sigurno će se oboriti prije ili kasnije. Svaki vjernik, koji nije s Isusom sjedinjen kao lozova mladica s panjem, otpast će, osušit će se i ne će biti ni za što drugo nego da se baci u vatru (usp. Iv 15, 6). Ako smo u Isusu Kristu i Krist u nama, ne treba nam se bojati osuđenja (usp. Rim 8, 39). Ni anđeli s neba, ni ljudi na zemlji, ni đavli pakleni niti ikoje drugo stvorenje, ne može nam nauditi jer nas ne može rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Isusu Kristu (usp. Rim 8, 39). Po Isusu, s Isusom i u Isusu možemo sve: povratiti svu čast i slavu Ocu, u jedinstvu Duha Svetoga te sami postati savršeni i našemu bližnjemu biti miomiris vječnoga života.

62. Ako, dakle, promičemo ozbiljnu pobožnost prema Presvetoj Djevici, to je jedino zato da promaknemo pobožnost prema Isusu Kristu. To je jedino zato da iznesemo lako i sigurno sredstvo kako naći Isusa Krista. Kad bi pobožnost prema Presvetoj Djevici udaljivala ljude od Isusa Krista, trebalo bi je odbaciti kao đavolsku varku. Ali ova pobožnost, ne samo da ne udaljuje ljude od Isusa Krista, nego nam je još potrebna da ga uzmognemo savršeno naći, nježno ga ljubiti i služiti mu vjerno, kao što sam to već pokazao i o čemu će biti govora još malo kasnije.

63. Sad se časkom obraćam tebi, mili moj Isuse, da se ljubazno potužim tvome božanskom Veličanstvu što većina kršćana, pa i najmudrijih, ne poznaju nužne veze koja postoji između tebe i tvoje svete Majke. Ti si, Gospodine, uvijek s Marijom, a Marija uvijek s tobom. Ona ne može biti bez tebe, inače bi prestala biti ono što jest. Ona je tako milošću preobražena u te da ne živi više ona, da nije više ona. Ti sam, moj Isuse, živiš i kraljuješ u njoj, savršenije nego u svim anđelima i blaženima. Ah, kad bi ljudi znali slavu i ljubav koju primaš u ovom divnom stvoru, sasvim bi drukčije mislili o tebi i o Mariji. Ona je tako usko s tobom sjedinjena da bi se lakše moglo rastaviti svjetlo od sunca i vrućina od vatre. Reći ću i više: lakše bi se mogli rastaviti od tebe svi anđeli i sveci, negoli božanska Marija jer te ona ljubi žarče i slavi savršenije negoli svi tvoji ostali stvorovi zajedno.

64. Prema tome, moj ljubljeni Učitelju, nije li čudno i žalosno vidjeti koliko je neznanje i tama kod ljudi ovdje na zemlji s obzirom na tvoju svetu Majku? Ne govorim toliko o idolopoklonicima i poganima, koji ne poznavajući tebe, ni najmanje se ne brinu upoznati je. Ne govorim ni o hereticima ni o raskolnicima, koji ne nastoje biti pobožni tvojoj svetoj Majci, budući da su se odijelili od tebe i od tvoje svete Crkve. Nego govorim o kršćanima katolicima, pače i o nekim katoličkim naučiteljima, koji su pozvani druge poučavati u istinama, a sami ne poznaju tebe niti tvoju Majku doli samo spekulativno, suho, neplodno i hladno. Ta gospoda samo rijetko govore o tvojoj svetoj Majci i o pobožnosti koju smo dužni imati prema njoj jer se boje, kako oni to vele, da je ne bi ljudi zloupotrijebili te da se ne bi nanijela uvreda tebi kad bi se odviše častila tvoja sveta Majka. Ako oni vide ili čuju kojega štovatelja Presvete Djevice gdje o pobožnosti prema ovoj dobroj Majci govori nježno, snažno i uvjerljivo, kao o sigurnu sredstvu bez varke, kao o prečacu bez pogibelji, kao o neokaljanu putu bez nesavršenosti i kao o čudesnoj tajni da tebe nađemo i savršeno uzljubimo, oni onda dignu graju protiv njega i s tisućama raznih razloga dokazuju mu da ne treba toliko govoriti o Presvetoj Djevici, da ima velikih zlouporaba u ovoj pobožnosti te da ih treba marno odstraniti i da treba, radije, govoriti o tebi nego nagovarati svijet na pobožnost prema Presvetoj Djevici, koju svijet već ionako dosta ljubi. Čuje se i njih kadikad govoriti o pobožnosti prema tvojoj Presvetoj Majci, ali ne da je šire i promiču, nego da uklone iz nje tobožnje zloupotrebe. Uza sve to, međutim, ta su gospoda bez bogoljubnosti i nježne pobožnosti i prema tebi jer su takvi prema Mariji te smatraju Ružarij, škapular, krunicu, za pobožnosti koje pristaju ženicama i neznalicama i bez kojih se može spasiti. Ako li njima upadne u ruke koji štovatelj Presvete Djevice, koji moli svoju krunicu ili obavlja koju drugu pobožnost njoj u čast, odmah mu promijene dušu i srce: mjesto krunice savjetovat će mu da izmoli sedam psalama, mjesto na pobožnost prema Presvetoj Djevici, poticat će ga na pobožnost prema Isusu Kristu. O moj ljubljeni Isuse, jesu li ti ljudi tvoga duha? Dopada li ti se što tako rade? Je li tebi ugodno kad ne nastojimo svim silama ugoditi tvojoj Majci, bojeći se da to tebi nije drago? Pobožnost prema tvojoj svetoj Majci, zar je zapreka pobožnosti prema tebi? Zar ona pripisuje sebi čast koja joj se iskazuje? Je li se ona odijelila od tebe? Zar je ona tuđinka, koja s tobom nema nikakve veze? Zar je to tebi mrsko, kad joj se hoćemo dopasti? Dijelimo li se ili udaljujemo li se od tvoje ljubavi, kad se predajemo Mariji i kad nju ljubimo?

65. Međutim, moj ljubljeni Učitelju, strašnom li sljepoćom kažnjavaš oholost tih mudraca! Sve da je istinito što sam netom rekao, ni tada većina tih mudraca ne bi više udaljavala svijet od pobožnosti prema tvojoj Presvetoj Majci, niti bi gore ohlađivali u dušama štovanje prema njoj. Sačuvaj me, Gospodine, sačuvaj me da ne mislim i ne radim kao oni, nego mi udijeli dijelić osjećaja zahvalnosti, cijene, štovanja i ljubavi što je ti gajiš prema svojoj svetoj Majci da te to više ljubim i slavim, što te iz bližega nasljedujem i slijedim.

66. Kao da do sada još nisam ništa rekao na čast tvoje svete Majke, udijeli mi milost da je dostojno hvalim: „Učini da ti dostojno hvalim Majku“, usprkos svih njezinih neprijatelja, koji su i tvoji, i da im zaviknem glasno sa svecima: „Neka se nitko ne nada dobiti milosrđe od Boga, tko vrijeđa njegovu svetu Majku.

67. A da postignem od tvoga milosrđa pravu pobožnost prema tvojoj svetoj Majci i da njom nadahnem svu zemlju, podaj mi žarku ljubav prema tebi i primi u tu svrhu vruću molitvu koju ti upravljam sa svetim Augustinom i s tvojim iskrenim prijateljima: „Ti si Krist, moj sveti otac, moj milostivi Bog, moj veliki kralj, moj dobri pastir, moj jedini učitelj, moj predobri pomoćnik, moj prekrasni miljenik, moj živi kruh, moj vječni svećenik, moj vođa u domovinu, moje pravo svjetlo, moja sveta slast, moj put koji me upravlja, moja prejasna mudrost, moja čista prostodušnost, moj slatki mir, moja svekolika sigurnost, moja lijepa baština, moj vječni spas. Kriste Isuse, ljubezni Bože, zašto sam ljubio, zašto želio kroz sav svoj život išta osim tebe, Isusa, svoga Boga? Gdje sam bio, kad nisam mislio na te? O vi, sve želje srca moga, barem odsada usplamtite i gorite za Gospodinom Isusom. Poletite, dosta ste okasnile. Žurite se za ciljem kojem idete. Svojski tražite onoga koga tražite. Isuse, proklet bio koji tebe ne ljubi i gorčine se napunio koji tebe ne voli. O slatki Isuse, nek te ljubi, nek u tebi uživa, nek se za tobom zanosi svaka dobra duša, posvećena tvojoj hvali. Bože srca moga i baštino moja. Isuse Kriste, neka moje srce umre sebi i ti budi život moj! Neka se u mojoj duši užeže živi plamen tvoje ljubavi i razgori se u savršenu vatru! Nek plamsa uvijek na žrtveniku moga srca! Nek zapali svu moju nutrinu i bukti do dna moje duše. Na dan svog svršetka neka dođem k tebi skončan od tvoje ljubavi. Amen.” Htio sam donijeti na latinskom ovu divnu molitvu svetoga Augustina kako bi je osobe, koje znaju taj jezik, izgovarale svakoga dana, moleći od Boga ljubav Isusovu koju tražimo preko Presvete Marije.


Zadnja izmjena: SlijepiPutnik; 07 sij 2016 00:32; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 sij 2016 00:30 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 22 ruj 2013 22:40
Postovi: 186
Podijelio: 19 zahvala
Zahvaljeno je: 70 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
2. Mi pripadamo Isusu i Mariji u svojstvu robova

68. Druga istina. Iz našega odnosa prema Isusu, možemo zaključiti da mi nismo svoji, kako veli Apostol, nego sasvim Isusovi, kao njegovi udovi i njegovi robovi, koje je on kupio neizmjerno skupo, svom cijenom svoje krvi. Prije krštenja pripadali smo đavlu kao njegovo roblje. No, krštenje nas je učinilo pravim robovima Isusa Krista te više ne smijemo živjeti, raditi i umirati nego samo da donesemo rod ovome Bogočovjeku, da ga slavimo u svom tijelu i učinimo kraljem svoje duše jer smo njegova tekovina, njegov stečeni narod i njegova baština (usp. Rim 7, 14). Iz istog nas razloga Duh Sveti uspoređuje sa stablima posađenima uz vode milosti (usp. Ps 1, 3), na polju Crkve, koja imaju donijeti plodove u svoje vrijeme; s lozovim mladicama, kojima je panj Isus Krist, a koje trebaju uroditi biranim grožđem; sa stadom, kojemu je pastir Isus Krist, a koje se treba umnožiti da daje mlijeka; s rodnom zemljom, koju Bog obrađuje, a u kojoj se sjeme množi i rodi tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko. Isus Krist je prokleo nerodnu smokvu i osudio nekorisnoga slugu koji nije iskoristio svoj talenat. Sve nam to dokazuje da Isus želi od nas nevoljnika dobiti nešto: plod naših dobrih djela. Jer ta dobra djela pripadaju samo njemu: Stvoreni za dobra djela u Kristu Isusu (usp. Ef 2, 10). Te riječi Duha Svetoga pokazuju da je Isus Krist jedini početak i da ima biti jedina svrha svih naših dobrih djela te da mu imamo služiti ne samo kao najamnici nego i kao robovi ljubavi. Da to objasnim.

69. Dva su načina na zemlji na koja netko može pripadati drugome ili zavisiti o njegovoj vlasti: jednostavna služba i robovanje – prema tome imamo i nazive: sluga i rob. U običnoj se službi među kršćanima jedan obveže služiti drugome kroz neko vrijeme, za ugovorenu plaću ili za neku nagradu. U ropstvu je čovjek potpuno zavisan o drugome za svega svoga života te mora služiti svoga gospodara ne očekujući za to nikakve plaće ni nagrade kao neka od njegovih živina nad kojom on ima pravo života i smrti.

70. Ropstvo je trovrsno: naravno, prisilno i dragovoljno. Na prvi su način svi stvorovi robovi Božji: Jahvina je zemlja i sve na njoj (Ps 24, 1). Na drugi način: đavli i osuđenici, a na treći: pravednici i sveci. Dragovoljno ropstvo je najsavršenije i najslavnije za Boga koji gleda srce, koji ispituje srce i koji se naziva Bogom srdaca ili ljubazne volje pa se zaista tim dragovoljnim robovanjem priklanjamo Bogu i njegovoj službi više nego ičemu na svijetu, sve kad nas narav i ne bi obvezivala na to.

71. Potpuna je razlika između sluge i roba:
a) sluga ne daje svome gospodaru sve što jest, sve što ima i sve što može dobiti preko drugoga i sam po sebi, a rob se predaje svome gospodaru potpuno, sa svim što ima i što može dobiti, bez ikakve iznimke
b) sluga zahtijeva plaću za svoju službu gospodaru, a rob ne može ništa iziskivati, makar radio ne znam kako postojano, vješto i naporno
c) sluga može ostaviti svoga gospodara kad god hoće ili barem kad isteče rok njegove službe, a rob nema prava ostaviti svoga gospodara kad zaželi
d) gospodar nema prava nad životom i smrću svoga sluge pa kad bi ga ubio kao kakvo tovarno živinče, počinio bi nepravedno ubojstvo, a gospodar, po zakonima o ropstvu, ima pravo nad životom i smrću roba pa ga može prodati kome hoće ili ubiti – s dopuštenjem govoreći – kao svoga konja
e) napokon, sluga stoji u službi gospodarevoj za neko vrijeme, a rob zauvijek.

72. Ništa u životu ne dovodi čovjeka u veće vlasništvo drugoga negoli ropstvo. Jednako tako, u kršćanskom životu nema ništa što bi nas učinilo potpunijom svojinom Isusa Krista i njegove presvete Majke negoli dragovoljno ropstvo po primjeru samoga Isusa Krista, koji je za našu ljubav uzeo obličje roba (usp. Fil 2, 7) i svete Djevice, koja se je nazvala službenicom i ropkinjom Gospodnjom (usp. Lk 1, 38). Apostol se s ponosom naziva servus Christi (usp. Rim 1, 1; Gal 1, 10). I kršćani su više puta u Svetom pismu nazvani servi Christi (usp. 1 Kor 7, 22), a riječ servus, kako je ispravno opazio jedan veliki čovjek, nekada je značila rob jer još nije bilo slugu u današnjem smislu, budući da su gospodarima služili samo robovi ili slobodnjaci. Zato se je Katekizam svetoga tridentinskog sabora, da ukloni od nas svaku sumnju kao da ne bismo bili robovi Isusa Krista, izrazio jasnim izrazom, nazivajući nas mancipia Christi – Kristovi robovi. Kad je tomu tako:

73. Ja kažem da moramo pripadati Isusu Kristu i služiti mu, ne samo kao sluge najamnici, nego kao dragovoljni robovi, koji se iz velike ljubavi daruju i posvećuju njegovoj službi u svojstvu robova, radi same časti što njemu pripadaju. Prije krštenja bili smo robovi đavla. Krštenje nas je učinilo Isusovim robovima. Prema tome, kršćani su nužno ili robovi đavla ili robovi Isusovi.

74. Što kažem o Kristu apsolutno, to govorim o Presvetoj Djevici relativno jer je nju Isus Krist izabrao za nerazdruživu drugaricu svoga života, svoje smrti, svoje slave i svoje moći na nebu i na zemlji te joj dao, svojom milošću, sva prava i povlastice svoga Veličanstva što ih on ima po svojoj naravi. Sve što Bogu ide po naravi, to Mariju ide po milosti, vele sveci. Tako da njih dvoje, po njihovim riječima, imaju iste podložnike, sluge i robove, budući da imaju istu volju i istu moć.

75. Možemo, dakle, prema mnijenju svetaca i mnogih velikih ljudi, nazivati se i učiniti se robovima ljubavi Presvete Djevice da tako budemo savršenije robovi Isusa Krista. Presveta je Djevica sredstvo kojim se naš Gospodin poslužio da dođe k nama. Ona je također sredstvo kojim se je nama poslužiti da dođemo k njemu jer ona nije kao drugi stvorovi koji bi nas, da im se priljubimo, radije udaljavali od Boga nego približavali k njemu. Naprotiv, Marijina je najveća težnja da nas sjedini s Isusom, svojim Sinom, a Sinovljeva je najveća težnja da dođemo k njemu po njegovoj svetoj Majci. Dapače, na taj ga način častimo i ugađamo mu, kao što bi netko počastio kralja i ugodio mu kad bi se, htijući postati na savršeniji način kraljev podložnik i rob, proglasio kraljičinim robom. Eto tako kažu Sveti Oci, a za njima sv. Bonaventura da je Presveta Djevica put kojim ćemo doći k našem Gospodinu: „Put kojim dolazimo Kristu jest približavanje k njoj.

76. Osim toga, Presveta je Djevica Kraljica i Vladarica neba i zemlje, kako sam već spomenuo: „Gle, Božjoj je vlasti sve podložno, pa i Djevica, a vlasti je Djevice sve podložno, pa i sam Bog” – kažu sv. Anselmo, sv. Bernard, sv. Bernardin i sv. Bonaventura. Pa zar njoj nisu svi stvorovi podložnici i robovi? Nije li razložno da kad ima toliko prisilnih robova, ima i onih iz ljubavi, koji je drage volje izabiru za svoju vrhovnu Gospodaricu kao njezini robovi? Što, zar će ljudi i đavli imati svojih dragovoljnih robova, a Marija ih ne će imati? Svaki kralj smatra svojom čašću ako kraljica, njegova drugarica, ima robove s vlašću nad njihovim životom i smrću jer čast i vlast kraljeva ujedno je i čast i vlast kraljičina, a zar onda možemo i pomisliti da i naš Gospodin ne bi bio zadovoljan, ako ima svojih robova i njegova Presveta Majka, koju je on kao najbolji Sin, koji je ikada postojao, učinio dionicom sve svoje vlasti? Zar Isus manje štuje i ljubi svoju Majku negoli Ahasver Esteru ili Salomon Bat-Šebu (usp. Est 5, 6 i 1 Kr 2, 19)?

77. Nego, kamo me to vodi moje pero? Zašto se toliko zadržava dokazujući tako jasnu stvar? Ako se tko ne će zvati sužnjem Presvete Djevice, pa neka se ne zove! Samo neka on bude i neka se zove sužnjem Isusa Krista! Tako će biti sužanj i Presvete Djevice jer je Isus plod i slava Marijina. A upravo to savršeno radimo u pobožnosti o kojoj ću govoriti poslije.


3. Trebamo se isprazniti od svega zla koje je u nama i obući novoga čovjeka, Isusa Krista

78. Treća istina. Naša najbolja djela redovito okalja i pokvari naše opako dno duše. Kad netko ulije čistu i bistru vodu u posudu koja zaudara ili vino u bačvu koju je iznutra pokvarilo drugo vino, što je prije u njoj bilo, tada se bistra voda i zdravo vino pokvare jer lako upijaju neugodan miris. Isto tako, kad Bog stavi svoje milosti i rose nebeske ili dobro vino svoje ljubavi u posudu naše duše, pokvarene istočnim i osobnim grijehom, tada njegove darove redovito pokvari i okalja opaki kvasac i opaki talog što ga je grijeh ostavio u nama. Tada tim zadahom odišu naša djela, pače i ona koja potječu iz najuzvišenijih kreposti. Da bismo postigli savršenost, koja se stječe samo u sjedinjenju s Isusom Kristom, vrlo je važno da se ispraznimo od onoga što je zlo u nama, inače će nas naš Gospodin, koji je neizmjerno čist i koji neizmjerno mrzi svaku i najmanju mrlju na duši, odbaciti od svojih očiju te se ne će s nama sjediniti.

79. Da se ispraznimo od samih sebe, treba nam najprije svjetlom Duha Svetoga dobro upoznati svoje opako dno, svoju nesposobnost za ikakvo dobro potrebno za spasenje, svoju slabost u svim stvarima, svoju trajnu nesposobnost, svoju nedostojnost ijedne milosti i svoju posvemašnju zloću. Grijeh našega prvog oca sve nas je gotovo posve pokvario, ukiselio, naduo i zagorčio, kao što kvas ukiseli, nadme i ukvasa sve tijesto u koje se stavi. Osobni grijesi, koje smo počinili, bili to smrtni ili lagani, ma koliko bili oprošteni, uvećali su našu požudu, našu slaboću, našu nepostojanost i pokvarenost te ostavili zle ostatke u našoj duši. Naša su tjelesa tako iskvarena da ih Duh Sveti (usp. Ps 51, 7; Rim 6, 6) naziva grješnim tjelesima, koja su podložna tisućama i tisućama bolesti, svakoga se dana kvare i u njima se zameće samo šuga, crvi i trulež. Naša duša, sjedinjena s tijelom, postala je tako tjelesna da je nazvana tijelom: Svako se tijelo na zemlji izopačilo (Post 6, 12). Naša je baština samo oholost i zaslijepljenost u duhu, okorjelost u srcu, slaboća i nepostojanost u duši, požuda, pobuna strasti i bolesti u tijelu. Mi smo po naravi oholiji od paunova, prilijepljeni smo uza zemlju više od zapuhača, gadniji smo od jaraca, zavidniji od zmija, proždrljiviji od svinja, ljući od tigrova, ljeniji od kornjača, slabiji od trstika i nestalniji od vjetrokoza. Svoga u sebi nemamo ništa osim ništavilo i grijeh te ne zaslužujemo drugo nego Božju srdžbu i vječni pakao (usp. Ef 2, 3).

80. Prvo, treba li se onda čuditi što naš Gospodin kaže da se onomu, koji hoće njega slijediti, valja odreći sebe i mrziti sama sebe, da će oni koji ljube svoj život, izgubiti ga, a da će ga spasiti oni koji ga mrze (usp. Mt 6, 24). Ova neizmjerna Mudrost, koja ne daje svojih zapovijedi bez razloga, naređuje mrziti same sebe jer smo jako dostojni mržnje. Ništa nije tako dostojno ljubavi kao Bog, a ništa tako dostojno mržnje kao mi sami.

81. Drugo, da se ispraznimo od samih sebe, treba nam također umirati samima sebi, tj. treba nam se odricati djelovanja naših duševnih moći i naših tjelesnih osjetila. Moramo gledati kao da ne gledamo, slušati kao da ne čujemo ništa, služiti se stvarima ovoga svijeta kao da se njima i ne služimo (usp. 1 Kor 7, 31). To sveti Pavao naziva svakidašnjim umiranjem: Iz dana u dan umirem (1 Kor 15, 31). Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo (usp. Iv 12, 24) i ne donosi dobra ploda. Ako ne umremo samima sebi i ako nas naše najsvetije pobožnosti ne vode u tu potrebnu i plodnu smrt, ne ćemo donijeti vrijedna ploda. Naše bi nam pobožnosti postale nekorisne i sva bi naša pravedna djela zaprljalo (usp. Iz 1, 3) naše sebeljublje te naša vlastita volja. U tom bi se slučaju Bogu gadile naše najveće žrtve i naša najbolja djela koja bismo mogli učiniti, a na svojoj smrti našli bismo se praznih ruku s obzirom na kreposti i zasluge. Tako ne bismo imali iskre čiste ljubavi, koja se podjeljuje samo dušama koje su umrle sebi i kojih je život sakriven s Kristom u Bogu (usp. Kol 3, 3).

82. Treće, od svih pobožnosti prema Presvetoj Djevici, treba nam odabrati onu koja nas najviše navodi na ovo umiranje samima sebi jer je ta najbolja i najposvetnija. Da, ne smijemo držati da je zlato sve što sja, niti da je med sve što je slatko, niti što je lako učiniti i što obavlja najveći dio ljudi da je to najposvetnije. Koliko god ima prirodnih tajni pomoću kojih možemo izvršiti neke prirodne radnje u kratko vrijeme, s malim troškom i lako, isto tako ima i tajni u redu milosti, pomoću kojih možemo izvršiti nadnaravna djela za kratko vrijeme, lako i ugodno: isprazniti se od samih sebe, napuniti se Bogom i postati savršeni. Vježba što je namjeravam objaviti jest jedna od tih tajni milosti, koju ne poznaje velik broj kršćana, koju poznaje samo mali broj bogoljubnika, a još je kudikamo manje onih koji je vrše i kojima ide u slast. No prije negoli započnem objavljivati tu vježbu, evo četvrte istine koja slijedi iz treće.


4. Marija svojom majčinskom ulogom olakšava osobni susret s Kristom

83. Četvrta istina. Savršenije je ne približavati se Bogu sam, bez posrednika, jer je to poniznije. Naše je dno, kako sam pokazao, jako pokvareno ako se oslonimo na svoje vlastite napore, na svoju vještinu i spremu da dođemo k Bogu i ugodimo mu. Stalno će se sva naša dobra djela zamrljati ili će biti od male vrijednosti pred Bogom te ga ne će ganuti da se sjedini s nama i da nas usliša. Jer Bog nam zaista nije bez razloga dao posrednika kod svoga Veličanstva. On je vidio našu nedostojnost i nesposobnost. Bilo mu nas je žao, pa da nam dade pristup k svome milosrđu, priskrbio nam je moguće zagovornike kod svoga Veličanstva. Stoga, ne mariti za te posrednike i približiti se izravno k Božjoj svetosti bez ikakve preporuke, značilo bi nemati poniznosti, nemati poštovanja prema Bogu, toliko visokom i tako svetom. Tko bi tako radio, manje bi držao do Kralja kraljeva nego do zemaljskoga kralja ili kneza, kojemu se ne bismo htjeli približiti bez ikakva prijatelja koji bi za nas govorio.

84. Naš je Spasitelj svojim otkupljenjem postao naš odvjetnik i naš posrednik kod Boga Oca. Po njemu nam se treba moliti sa svom slavnom i vojujućom Crkvom. Po njemu imamo pristup k božanskom Veličanstvu i nikada drukčije ne smijemo preda nj pristupiti nego oslonjeni na Isusove zasluge i obučeni u njih, kao što je mali Jakov stupio pred svoga oca Izaka, obučen u jareće kožice, kako bi primio očev blagoslov (usp. Post 27; 1 Iv 2, 1).

85. A zar nam zbilja ne treba posrednik i kod samoga Posrednika? Je li naša čistoća dosta velika da bismo se mogli s njim sjediniti neposredno i sami po sebi? Nije li on Bog, jednak svome Ocu u svemu, pa dosljedno i svetac nad svecima, jednako dostojan štovanja kao i njegov Otac? Ako je iz neizmjerne ljubavi prema nama postao naš jamac i naš posrednik kod Boga, svoga Oca, da ga ublaži i plati mu što smo mu mi bili dužni, zar zato imamo manje štovanja i straha pred njegovim veličanstvom i njegovom svetosti? Recimo, dakle, otvoreno, sa svetim Bernardom, da nam treba posrednik kod samoga Posrednika i da je božanska Marija najviše kadra ispuniti tu ljubaznu službu. Kao što je Isus došao k nama po njoj, tako i nama pomoću nje treba doći k Isusu. Ako se bojimo izravno ići k Isusu Kristu, Bogu, bilo zbog njegove neizmjerne veličine, bilo zbog naše niskosti, bilo zbog naših grijeha, a mi bez bojazni molimo Mariju, svoju Majku, za pomoć i zagovor: ona je dobra, ona je nježna, ona nema na sebi ništa strogog ni odbojnog, ništa previsokog ni preblistavog. Gledajući je, vidimo našu čistu narav. Ona nije sunce koje bi moglo zabliještiti nas, slabe ljude, svojim jakim zrakama. Nego je lijepa i ugodna kao mjesec koji prima svoje svjetlo od sunca i prilagođuje ga prema našem slabom očinjem vidu. Tako je ljubezna da ne odbija nikoga koji je moli za razgovor, pa ne znam koliki bio grješnik. Jer se, kako kažu sveci, nikad nije čulo, otkad je svijeta svijetom, da se je tko utekao Presvetoj Djevici pouzdano i ustrajno, a da ga je ona odbila. Toliko je moćna da njezine molitve nisu nikada bile odbijene. Dosta joj je pokazati se pred svojim Sinom i pomoliti se: on odmah uslišava, on odmah prima. On ne može nikada odoljeti ljubaznim molbama svoje predrage Majke, sjećajući se uvijek njezina krila koje ga je nosilo i prsiju koja su ga dojila.

86. Sve je, što spomenuh, izvađeno iz djela sv. Bernarda i sv. Bonaventure. Prema njima, preko triju nam se je stepenica popeti do Boga. Prva je stepenica, nama najbliža i najprikladnija za naše sile, Marija; druga je Isus Krist, a treća je Bog Otac. Da dođemo k Isusu, treba ići k Mariji, jer je ona naša posrednica svojim zagovorom. Da dođemo k vječnom Ocu, treba nam ići k Isusu, jer je on naš posrednik otkupljenjem. Toga se reda savršeno držimo u pobožnosti o kojoj ću govoriti kasnije.

5. Nosimo blago milosti u glinenim posudama

87. Peta istina. Vrlo nam je teško, kod naše slaboće i krhkosti, sačuvati u sebi milost i blago koje smo primili od Boga. Jer nosimo to blago, koje vrijedi više od neba i zemlje, u krhkim posudama (2 Kor 4, 7), u raspadljivu tijelu i u slaboj, nestalnoj duši koju svaka sitnica obara i poništava.

88. Jer đavli, ti vješti lupeži, hoće da nas nenadanim napadajem orobe i oplijene. Dan i noć vrebaju zgodan čas za taj posao. Neprestano oblijeću da nas prožderu (usp. 1 Pt 5,8) i da nam u tren, jednim grijehom, otmu sve milosti i darove što smo ih god mogli dobiti za više godina. Njihova zloća, njihovo iskustvo, njihove zasjede i njihov broj trebaju nam utjerati u kosti silan strah od tolike nesreće, kad znademo da su neke osobe, punije milosti, bogatije krepostima, utvrđenije iskustvom i veće u svetosti, bile iznenađene i nesretno orobljene i oplijenjene. Ah, koliko se je vidjelo libanskih cedara i zvijezda na nebu kako bijedno padaju i gube svu svoju visinu i sav svoj sjaj u jedan tren! Odakle ta čudna promjena? Nije, zaista, od nedostatka milosti, jer ona nikome ne uzmanjkava, nego od nedostatka poniznosti. Te su se osobe držale jačima i sposobnijima nego su bile. Smatrale su se kadrima sačuvati svoje blago. Pouzdavale su se u se i oslonile se na sebe. Držale su svoju kuću dosta sigurnom i svoje kovčege dosta jakima, da mogu sačuvati dragocjeno blago milosti. Zbog toga neosjetljivoga oslanjanja na svoje sile (premda im se činilo da se oslanjaju samo na Božju milost), dopustio je prepravedni Gospodin da budu orobljene, prepustivši ih samima sebi. Jao! Da su bile upoznale divnu pobožnost, koju ću prikazati poslije, bile bi povjerile svoje blago moćnoj i vjernoj Djevici, a ona bi im ga bila sačuvala kao svoje vlasništvo. Dapače, to bi čuvanje smatrala svojom strogom dužnošću.

89. Teško je ustrajati u stanju milosti zbog čudne pokvarenosti svijeta. Današnji je svijet tako pokvaren da ista redovnička srca nužno mrlja, ako ne njegovo blato, a to barem njegova prašina; tako da je neka vrst čuda ako netko ostaje postojan posred ove silne bujice, a da ga ona ne zanese; posred ovoga burnoga mora, a da ga ne potope valovi ili ne orobe gusari i razbojnici; pored ovoga okuženoga zraka, a da se ne zarazi. Djevica, koja je jedina vjerna i kojoj zmija nikada nije mogla ništa, samo ona čini to čudo svima onima koji joj služe koliko bolje mogu.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 23 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr