PUT DUŠE POSLIJE SMRTI - o mitarstvima
Mitarstva su neka vrsta carinarnica, na koje nailaze duše umrlih ljudi ulazeći ka prijestolju Nebeskog Sudije. Na mitarstvima stoje duhovi zla i traže od svake duše carinu ili otkup za grijehe koje je počinila. Ta carina, taj otkup sastoji se u dobrim djelima, suprotnim učinjenom grijehu. Naziv: mitarstva i mitari, posuđen je iz povijesti hebrejske. Kod Hebreja mitarima su se nazivala lica, određena od Rimljana za skupljanje poreza. Pri tom poslu, mitari su upotrebljavali sva moguća sredstva, samo da bi što više skupili dađžbina. Mitari su stajali kod naročitih carinarnica, ili trošarinskih stanica, i naplaćivali za prenošenu robu trošarinu. Te trošarinske stanice nazivale su se mitnice, mitarstva. Ovaj naziv kršćanski pisci su upotrijebili i nazvali mitarstvima ona mjesta u zraku između zemlje i neba, na kojima zli dusi zadržavaju duše pokojnika pri njihovom ulazu ka Prijestolju Gospodnjem, istražuju njihove grijehe, i na taj način odvedu u pakao. Suština učenja o mitarstvima izražena je u riječi svetog Ćirila Aleksandrijskog (444.god.): O ishodu duše. Tamo se kaže: Pri razlučenju duše naše sa tijelom, stanu pred nas, s jedne strane, vojska i Sile nebeske, s druge - vlasti tame, starješine zračnih mitarstava, izobličitelji naših djela. Ugledavši ih, duša će zadrhtati i ustreptati; i u toj pometenosti i užasu ona će tražiti sebi zaštitu u anđela Božjih. No i primljena od anđela i pod njihovim okriljem prolazeći zraćno prostranstvo i ulazeći na visinu, ona će naići na razna mitarstva koja će joj preprečavati put njen u Kraljevstvo, zaustavljati i zadržavati njeno stremljenje ka Kraljevstvu. Na svakom od ovih mitarstava tražit će se računa za posebne grijehe. Svaka strast, svaki grijeh imat će svoje mitare i istražitelje. Pri tome će biti prisutne i božanske Sile i zbor nečistih duhova; i dok će božanske Sile iznositi vrline duše, dotle će nečisti dusi izobličavati grijehe njene. I ako se duša zbog pobožnog i bogougodnog života svog pokaže dostojna nagrade, uzeće je Anđeli i ona će neustrašivo poletjeti k Kraljevstvu. Ako se pak, naprotiv, pokaže da je ona provodila život u neradu i neuzdržavanju, onda će ona čuti onaj strašni glas: Neka se uzme bezbožnik, neka ne vidi slave Gospodnje! (Iz. 26,10); tada će je ostaviti Anđeli Božji i uzeće je strašni demoni, i duša, vezana nerazderivim uzama, strovaljuje se u tamnice pakla.
SVETA TEODORA CARIGRADSKA
Kristočežnjiva monahinja (redovnica) i samoprijegorna poslušnica svetog Vasilija Novog. Po smrti javila se Grigoriju, učeniku sv. Vasilija Novog, i opisala mu svih dvadeset mitarstava, kroz koja je duša njena prošla poslije razlučenja od tijela, dok nije pomoću molitava sv. Bazilija ušla u vječni pokoj. Prestavila se 30. decembra 940. godine. Put duše po izlasku iz tijela. Dok smo putovali sa zemlje ka nebu, sretoše nas najprije zračni dusi prvog mitarstva.
Na prvom mitarstvu se istražuju grijesi, učinjeni riječima ljudskim, riječima praznim, besmislenim, ružnim, nepromišljenim. I mi odmah zastadosmo tamo. I đavoli iznesoše knjige, u kojima bijahu zapisane sve moje riječi, koje sam izgovorila od mladosti: sve što sam ma kad progovorila nepotrebno, i glupo, a naročito sve što sam ma kad ružno govorila, i šale iz mladosti, i smiješke, što je uobičajeno kod mladeži. Vidjeh tamo zapisane sve moje lude riječi, nepristojne razgovore, svjetovne bezobrazne pjesme, neumjesne usklike, smijanja i kikotanja. I đavoli me optuživahu zbog toga, ukazujući vrijeme i mjesta i lica, kada sam, gdje i sa kim tašte razgovore vodila, i riječima svojim gnjevila Boga, a nisam to upisivala sebi u grijeh, niti ispovjedila duhovnom ocu, niti se kajala. Vidjevši to, ja sam šutjela kao nijema, nemajući šta da odgovorim zlim dusima, jer su me s pravom optuživali. Samo sam se čudila u sebi, kako to oni nisu zaboravili, a prošlo je toliko godina, a ja sam sve to davno zaboravila, da mi ni kasnije na um padalo nije. A oni mi sve to potanko i podrobno izlagahu kao da sam danas to govorila. I ja se prisjećah da je sve to bilo tako. I dok sam ja postiđena šutjela, i ujedno drhtala od straha, sveti Anđeli koji su me vodili iznese nasuprot tim mojim grijesima nešto od mojih kasnijih dobrih dijela, nedostatak dopuniše od dara prepodobnog Vasilija, oca mog, te me otkupiše, i mi krenusmo naviše.
I približismo se drugom mitarstvu, mitarstvu za laž. Na njemu se istražuje svaka lažna riječ, a naročito krivokletstva, prazna prizivanja imena Gospodnja, lažna svjedočenja, neispunjavanja zavjeta danih Bogu, netočno ispovijedanje svojih grijehova, i druge slične lažne stvari. Duhovi ovog mitarstva su ljuti svirepi, uporni i cjepidlake. Čim nas zaustave, odmah me stade podrobno ispitivati. I optužiše me za dvije stvari: prvo, ponekad sam slagala u sitnicama, a to nisam upisivala sebi u grijeh, i drugo, mnogo puta nisam od stida sve točno ispovjedila pred svojim duhovnim ocem. I zbog toga zli dusi likovahu, i htjedoše da me otmu iz ruku mojih vodilaca. Ali sveti Anđeli staviše protiv tih mojih grijehova nešto od mojih dobrih djela, a ostalo nadoknadiše darom prepodobnog Vasilija, oca mog, i tako me otkupiše. I mi nesmetano krenusmo naviše.
Zatim stigosmo do trećeg mitarstva, koje se zove mitarstvo za osuđivanje i klevetu. Kad nas tamo zaustave, ja uvidjeh kako je težak grijeh osuđivati bližnjega, i kako je veliko zlo drugoga klevetati, osuđivati, sramotiti, grditi i ismijavati, i tuđem se grijehu potsmijavati a svoje grijehe ne vidjeti. Jer takve opaki isljednici opako ispituju kao antikriste, koji su na sebe uzeli ulogu Kristovu, i proglasili sebe sudijama svojih bližnjih, dok su sami zaslužili bezbrojne osude. No, blagodaću Kristovom, u meni malo što tamo nađoše. Jer sam se cijelog života svog budno čuvala da nikog ne osudim, niti oklevetam, niti da se kome potsmijavam, niti koga da grdim. Istina, ponekad slušajući druge gdje osuđuju, ili klevetaju, ili se kome potsmijavaju, ja obratih izvjesnu pažnju ili iz neobazrivosti dodah po koju beznačajnu riječ, pa se odmah trgoh u sebi. Ali, i to mi ovdje od isljednika bi ocjenjeno kao osuđivanje i kleveta. No i tu me sveti Anđeli otkupiše darom prepodobnog Vasilija, pa krenusmo naviše.
I dođemo do četvrtog mitarstva, zvanog mitarstvo za stomakougađanje. I odmah izjuriše pred nas ti pogani dusi, radujući se kao nekoj dobiti od nas. Lica ovih duhova bijahu strahovito odvratna, jer oni izražavaju sobom slastoljubive crijevougodnike i grozne pijanice. I jedni od njih nosiše poslužavnike s jelima, drugi čaše i bokale sa pićima. Ustvari ta jela i ta pića bijahu smrdljiv gnoj i odvratna bljuvotina. I praviše se da su presiti i pijani, i igraju uz glazbu, i sve čine ismijavajući griješne duše koje dovode na njihovo mitarstvo. Ovi duhovi nas opkole kao psi, i zaustave. I odmah iznesu pred mene sva moja prejedanja, i kada tajno jedoh, i kada preko mjere i potrebe jedoh, i kad kao svinja jedoh bez molitve i ne prekriživši se, i kad za vrijeme svetih postova jedoh prije no što je crkvenim pravilom propisano, i kad što zbog neuzdržavanja okusih prije objeda, i kad za trpezom preko mjere jedoh. Isto tako oni mi pokažu sva moja opijanja, iznoseći mi čaše i bokale iz kojih sam pila, i broj ispijenih čaša, i govorahu mi: toliko si čaša popila u to i to vrijeme, na toj i toj gozbi, sa tim i tim ljudima. A u drugo vrijeme i na drugom mjestu toliko si čaša popila, i opila si se da nisi znala za sebe, i povraćala si. A tamo i tamo pila si vina i druga pića, i mnogo si pirovala, i uz svirku i glazbu plesala, pjevala, skakala, i jedva su te kući odveli, toliko si se bila napila. Uz to mi pokazivahu i one čaše koje sam u posne dane radi gostiju ili radi bolešljivosti pila, a nisam smatrala za grijeh, niti sam se kajala, A pokazivahu mi i ono što sam nekad u nedjeljne ili praznične dane slučajno popila prije svete liturgije. Sve to i mnoga moja druga ugađanja stomaku oni mi iznesu, i istraživahu, i radovahu se, kao da me već imaju u svojim rukama, željni da me u pakao odvedu. A ja drhtah, vidješi sebe tako okrivljenu, I nemajući čime da se branim. No sveti Anđeli, uzevši koliko treba od dara prepodobnog Vasilija, otkupiše me. A đavoli na to povikaše, i silno se uznemiriše, vičući: Propade nam trud, propade nam nada! i bacahu po zraku papire na kojima bijahu ispisani moji grijesi. Gledajući to, ja se radovah. I mi krenusmo odatle bezbijedno. Putujući tako sveti Anđeli govorahu među sobom: Uistinu veliku pomoć ova duša ima od ugodnika Božjeg Vasilija. Da joj njegovi podvizi i molitve ne pomažu, ona bi mnogo propatila prolazeći zračna mitarstva. A ja se usudih reći svetim Anđelima: Gospodo moja, izgleda mi da nitko od onih što žive na zemlji ne zna šta ovdje biva i šta grješnu dušu čeka poslije smrti. Sveti Anđeli mi odgovore: Zar o tome ne svjedoči Sveto Pismo koje se stalno čita po crkvama? i zar to ne propovijedaju svećenici služitelji Božji? Ali ljudi, zanijeti zemaljskim ništarijama, ne mare za to, i smatrajući da je uživanje svakodnevno najedanje i pijenje, jedu svakog dana nesito i piju bez straha Božjeg. Njima je stomak umjesto Boga, ne pomišljaju na budući život, niti se opominju Svetog Pisma koje govori: Teško vama siti sad, jer ćete ogladnjeti; teško vama koji se napijate sad, jer ćete ožednjeti! (Lk. 6,25). I oni smatraju da je Sveto Pismo bajka, i žive bezbrižno i razuzdano, piruju i vesele se svaki dan, kao onaj evanđeoski bogataš. No oni među njima, koji su milostivi i milosrdni, i čine dobra ništavima i ubogima i nevoljnima, ti lako dobivaju od Boga oproštaj grijehova svojih i prolaze mitarstva bez muke, radi milostinje svoje, jer Sveto Pismo kaže: Milostinja izbavlja od smrti, I očišćava svaki grijeh: oni koji čine milostinju i pravdu, ispunit će se života (Tovit. 12,9). Oni pak koji se ne staraju da milostinjama očiste grijehe svoje, ne mogu izbjeći ova ispitivanja. Njih dograbljuju tamnoliki knezovi mitarstva, koje si vidjela, i opako ih mučeći nizvode u pakao, gdje će ih okovane držati sve do Strašnoga suda Kristovog. No i ti ne bi mogla proći mitarstva, da te ne otkupljuje dar prepodobnog Vasilija.
Tako razgovarajući stigosmo do petog mitarstva, mitarstva za lijenost. Na njemu se istražuju svi dani i sati, provedeni u neradu, i zadržavaju gotovani, koji od tuđeg truda žive a sami neće da rade, i radnici koji primaju plaću a ne rade koliko treba. Tamo se istražuju i oni koji se ne staraju oko slavljenja Boga i lijeni su u praznične i nedjeljne dane da idu na jutrenje, i na svetu liturgiju, i na druga bogosluženja. Tamo se ispituje čamotinja i nehat, i potanko istražuje svačija lijenost i nestaranje o duši svojoj. I mnogi se odatle nizvode u ponor. I mene mnogo tamo ispitivahu, i ne bih se mogla osloboditi duga zbog grijehova te vrste, da moj nedostatak ne bi dopunjen darom prepodobnog Vasilija. Tako otkupljenu, odvedoše me odatle.
I potom naiđemo na šesto mitarstvo, mitarstvo za krađu. Na njemu nas kratko zadrže. I pošto nešto malo dademo, pođemo. Jer mi ne nađoše nikakvu krađu, osim nekih vrlo sitnih koje sam u djetinjstvu počinila iz neznanja.
Odatle dođemo na sedmo mitarstvo, mitarstva za srebroljublje i tvrdičluk. No i njega brzo prođemo. Jer me je Gospod cijelog života štitio: nisam se paštila oko mnogog stjecanja, niti sam bila srebroljubljiva; bila sam zadovoljna onim što mi je Gospod slao; nisam bila tvrdica, već sam rado davala nevoljnima od onoga što sam imala.
Idući naviše, naiđemo na osmo mitarstvo, mitarstvo za kamatu. Tu istražuju one što daju novac pod interes, i one koji nečasnim načinom zarađuju, i zelenaše, i one koji tuđe prisvajaju. Tamnošnji isljednici me vrlo brižljivo ispitaše, i pošto ništa ne nađoše, škrgutahu na me zubima.A mi krenusmo dalje, blagodareći Boga.
Onda stignemo na deveto mitarstvo, mitarstvo za nepravdu. Na njemu se ispituju sve nepravedne sudije, podmitljive sudije, i sudije koji krive oslobađaju a nevine osuđuju. Tamo se istražuje zakidanje plača radnicima, I lažno mjerenje pri trgovanju. Uopće, tamo se istražuju svakovrsne nepravde koje su učinjene. No mi, blagodaću Kristovom, prođemo ovo mitarstvo bez muke, davši nešto malo.
Isto tako i slijedeće deseto mitarstvo, mitarstvo za zavist, prođemo ne davši ništa, jer nikome nikada ne pozavidjeh. Iako se tamo istražuje i neljubav, mržnja, nedruželjublje, nenavist, ipak se milosrđem Kristovim obretoh nevina u svim tim ispitivanjima. Istina, đavoli bijesno škrgutahu na me zubima, ali se ja ne bojah. I mi produžimo put radujući se.
Na sličan način prođemo i jedanaesto mitarstvo za gordost, na kojem nadmeni duhovi gorde istražuju za hvalisanje, visoko mišljenje o sebi, oholost, veličanje. Tamo se brižljivo ispituje i to, da li je čovjek ukazivao dužno poštovanje roditeljima, ocu i majci, i vlastima od Boga postavljenim; i ako se ogriješio od njih, koliko puta i u čemu. U opće, ispituju se i sva ostala ponosna dijela i tašte riječi. To mitarstvo mi prođemo, pošto vrlo malo odgovarasmo, i ja bih slobodna.
Zatim stignemo na dvanaesto mitarstvo, mitarstvo za gnjev i jarost. Tamo zračni isljednici bijahu svirepi. Ali od nas ne dobiju mnogo, a mi odosmo dalje radujući se u Gospodu, koji štiti grješnu dušu moju molitvama prepodobnog oca mog svetog Vasilija.
Potom nas sretne trinaesto mitarstvo, mitarstvo za zlopamćenje. Na njemu nemilosrdno istražuju one koji u srcu svome drže zlobu prema bližnjem, i one koji vraćaju zlo za zlo. Njih odatle zlobni duhovi sa velikom jarošću odvode u tartar.1 No milosrđe Gospodnje i tamo me zaštiti, jer nisam bila zlobna ni prema kome, niti sam zlopamtila učinjene mi pakosti, nego sam čak i prema neprijateljima svojim bila nezlobna i voljela ih koliko sam mogla, pobjeđujući zlo dobrim. I nađe se na tom mitarstvu da ništa ne dugujem. I zbog toga tamošnji đavoli kukaju, jer odlazim slobodna iz njihovih opakih ruku. A mi produžimo dalje veseleći se u Gospodu. I ja upitah moje vodiče, svete Anđele: Molim vas, gospodo moja, recite mi, otkuda ove strašne zračne vlasti znaju sva zla djela svih ljudi koji žive po cijelom svijetu, kao i moja, ne samo ona javno već i ona tajno učinjena, točno znaju i izobličavaju? Na to mi sveti Anđeli odgovoriše: Svakome kršćaninu na svetom krštenju Bog dodjeljuje anđela čuvara, koji nevidljivo čuvajući čovjeka, upućuje ga na svako dobro djelo i danju i noću u sve dane života njegova sve do samrtnog časa, i zapisuje sva dobra djela njegova što učini u ovom životu, da bi dotični čovjek dobio od Gospoda milost i vječnu nagradu u carstvu nebeskom. Isto tako i knez tame, želeći da sav rod ljudski odvuče u svoju pogibao, određuje po jednog zlog duha svakome čovjeku, koji stalno prati čovjeka, motri na sva njegova zla djela, na koja ga lukavstvima svojim i bodri, i skuplja sve zlo što čovjek učini. Zatim sve te grijehe čovjekove odnosi odgovarajućim mitarstvima, gdje se svaki grijeh zapisuje te su tako svima zračnim knezovima poznati svi grijesi svih ljudi na cijelom svijetu. I kad se duša razluči od tijela, i hita da uziđe na nebo k Tvorcu svom, tada je oni nečastivci spriječavaju, pokazujući zapisane grijehe njene. I ako duša ima više dobrih djela nego grijehova, oni je ne mogu zadržati. Pronađu li pak kod nje više grijehova nego dobrih djela, oni je zadržavaju za vrijeme, i zatvaraju u tamnicu neviđenja Boga, i muče je, ukoliko im sila Božija dopušta da je muče, sve dok ta duša molitvama i milostinjama svojih bližnjih ne bude iskupljena. Ako se pak koja duša nađe toliko grješna i odvratna Bogu, da joj nema nade na spasenje, već je vječna pogibao očekuje, oni je odmah nizvode u bezdan, gdje je i njima spremljeno mjesto za vječne muke, i tamo je drže do drugog dolaska Gospodnjeg, poslije koga će se ona sa tijelom svojim zajedno sa njima mučiti u paklu ognjenom. Znaj još i ovo: ovim putem ulaze, i ispituju se, samo oni koji su vjerom i svetim krštenjem prosvećeni; a nevjernici, neznabožni idolopoklonici i Saraceni2, i svi tuđi Bogu ovamo ne dolaze. Jer još za života u tijelu oni su dušama svojim pogrebeni u adu, i kada umiru, đavoli im odmah bez ikakvog ispitivanja uzimaju duše, kao svoj vlastiti udio, i nizvode ih u ponor pakla.
Dok mi sveti Anđeli ovo govoraše, stigosmo na četrnaesto mitarstvo, mitarstvo za ubistva. Na njemu se istražuju ne samo razbojništva, nego i svaka rana, svaki udarac čim bilo i gdje bilo po leđima ili po glavi ili po vratu ili po licu, sve se to potanko ispituje, i na terazije stavlja. Ali mi, i tamo malo nešto stavivši, prođemo dobro.
I naiđemo na petnaesto mitarstvo, mitarstvo za čaranja, bajanja, trovanja, i prizivanja đavola. Duhovi na ovom mitarstvu bijahu u obličju gmizavaca, škorpija, zmija, aspida i žaba, da ih je bilo strašno i odvratno gledati. Ali, i tamo, blagodaću Gospoda mog, na meni se ništa ne nađe, i mi prođemo odmah ne davši ništa. A oni duhovi se srđahu na mene i vikahu: Doći ćeš na mjesto gdje se istražuje blud, vidjet ćemo da li ćeš se i tamo izvući! Dok smo odatle išli naviše, ja upitah svete Anđele koji me vođahu: Gospodo moja, da li svi kršćani prolaze ova mitarstva? I nije li moguće da čovjek prođe ovdje bez ispitivanja i straha koji bivaju na mitarstvima? Sveti Anđeli mi odgovoriše: Nema drugog puta za duše vjernih što ulaze na nebo; sve one prolaze ovdje, ali ne bivaju sve tako ispitivane kao ti, već samo slični tebi grešnici, koji su nepotpuno ispovijedali svoje grijehe, stideći se i skrivajući pred duhovnim ocem svoja sramna djela. A oni koji istinski ispovjede sva svoja zla djela, i žale i kaju se zbog učinjenih zala, njima se grijesi milosrđem Božjim na nevidljiv način brišu. I kad takva duša dolazi ovamo, zračni isljednici otvaraju svoje knjige, ali ništa ne nalaze zapisano protiv nje, i ne mogu da joj učine nikakvu pakost, niti da je uplaše, i duša radujući se ulazi k prijestolju blagodati. I da si ti potpuno i istinski ispovjedila sve svoje grijehe, i dobila razrješenje, ne bi bila ovako strašno ispitivana na mitarstvima. Ali tebi pomaže to, što si davno prestala da smrtno griješiš, i što si ostale mnoge godine svoga života provela u vrlinama; no naročito ti pomogoše molitve prepodobnog oca Vasilija kome si svim srcem mnogo poslužila.
Tako razgovarajući stigosmo do šesnaestog mitarstva, mitarstva za blud. Na njemu se istražuje svako bludničenje, i maštanje umom o bludu, i razmišljanje o bludu, i pristajanje u mislima na blud, i naslađivanje bludnim pomislima, i pohotljiva pitanja, i strasni dodiri. Knez ovog mitarstva sjediše na svom prijestolju, obučen u gadnu i smrdljivu odjeću, pjenom krvavom okvaćenu, kojom se on ponosi kao carskom porfiram. I mnoštvo đavola stajahu pred njim. Oni kad me ugledaše da sam stigla tamo, do njih, veoma se začude. I onda iznesu zapisana bludna djela moja, I izlobličavaju me, pokazujući lica sa kojima sam griješila u mladosti svojoj, I vrijeme kad sam griješila danju i noću, i mjesta na kojima sam koji grijeh učinila. I ja im ne mogoh ništa odgovoriti, samo drhtah od straha, i stid me pojede. Tada sveti Anđeli rekoše đavolima u obranu moju: Ostavite ta davna bludna djela; ona je ostalo vrijeme svoga života provela podvižnički u čistoći i uzdržanju. Đavoli odgovoriše: Znamo i mi da je ona davno prestala sa grijehom, ali se nije kako valja ispovjedila pred duhovnim ocem, niti je od njega dobila propisane zapovijesti za otkajavanje grijehova. Zato je naša. A vi: ili nam je ostavite, ili je otkupite dobrim djelima. - I položiše sveti Anđeli mnogo od mojih djela, no mnogo više od dara prepodobnog Vasilija, te se tako jedva izbavih ljute bijede. Onda produžimo put.
Zatim stignemo na sedamnaesto mitarstvo, mitarstvo za preljubu. Tu se istražuju grijesi supružnika, koji nisu bili vjerni u braku i nisu postelju svoju bračnu očuvali neoskrnavljenom. Isto tako se tu isljeđuju otmice radi bluda, i silovanja. Tu grozno ispituju i ona Bogu posvećena lica, koja su svoju čistoću zavjetovala Kristu, pa pala u blud. Na tom mitarstvu se i ja pokazah kao veliki dužnik, i bijah izobličena kao preljubnica, i pogani dusi i nemilosrdni isljednici već bijahu gotovi da me otrgnu iz ruku Anđela i svedu na dno pakla. Ali se sveti Anđeli mnogo prepiraše s njima, i iznese na sredinu sve moje potonje trudove i podvige, i jedva me otkupiše, ne toliko mojim dobrim djelima koliko darom oca mog Vasilija. Od njegovog dara vrlo mnogo uzeše i na terazije položiše, i tako moja bezakonja nadmiriše. Onda me uzmu, i mi nastavismo put.
I približimo se osamnaestom mitarstvu, mitarstvu za sodomiju. Na njemu se istražuju protivprirodni grijesi muškaraca i žena, i blud sa đavolima, i sa beslovijesnim životinjama, i rodoskrvljenje, i druge gordosti što se tajom vrše, koje je stidno i spomenuti. Knez ovoga mitarstva odvratniji je od svih odvratnih i gadnih demona, sav oblijepljen smrdljivim gnojem; a takve su i sluge njegove. Smrad njihov bijaše nepodnošljiv, nakaznost njihova neopisiva, i jarost i ljutina njihova neiskazana. Oni nas brzo opkole. Ali milošću Gospodnjom ništa takvo u meni ne nađoše, i postiđeni pobjegoše, a mi radujući se nastavismo put. I rekoše mi sveti Anđeli: Vidjela si, Teodoro, strašna i odvratna mitarstva za blud. Znaj dakle, da ih malo koja duša prođe bez muke, pošto sav svijet leži u zlu, sablazni i poganštini, i svi su ljudi slastoljubivi, i misao je čovjekova od mladosti njegove naklonjena zlu, i jedva ko čuva sebe od bludnih nečistoća. Malo je onih koji umrtvljuju svoje tjelesne požude, zato malo onih koji ova mitarstva prolaze slobodno. Velika većina koji do ovdje dođu, ovdje propadaju. Jer opaki isljednici bludnih djela dograbljuju bludne duše i odvlače ih u ad, mučeći ih gorko. I hvale se knezovi mitarstva za blud, govoreći: Mi više od svih drigih mitarstava ispunjujemo pakao svojom ognjenom rodbinom! No ti, Teodoro, blagodari Boga što si već, molitvama tvoga oca prepodobnog Vasilija, prošla ta mitarstva, i odsada više nećeš vidjeti zla ni straha.
Poslije toga stignemo na devetnaesto mitarstvo, mitarstvo herezi. Tu se istražuju nepravilna učenja o vjeri, odstupanja od Pravoslavnog (pravovjernog) vjeroispovijedanja, malovjerja, sumnje u vjeri, hule na svetinju, i ostalo tome slično. To mitarstvo prođosmo bez ikakvog ispitivanja, i već bijasmo na domaku nebeskih vrata.
Ali nas onda sretnu pakosni dusi posljednjeg dvadesetog mitarstva, mitarstva za nemilosrđe i tvrdoću srca. Ovi isljednici bijahu svirepi; knez njihov ljut, izgledao je mršav i mrzovoljan, no od bijesa disao je ognjem nemilosrđa. I ako se neko, koji je izvršio velike podvige i postove i molitve i sačuvao svoju djevstvenost i iznurio tijelo svoje uzdržavanjem, nađe da je bio nemilosrdan i nemilostiv, njega sa ovog mitarstva odmah odvlače dole i zatvaraju u bezdan pakla, gdje nikad milost doživjeti neće. No mi blagošću Kristovom, prođosmo i to mitarstvo bez muke, uz pomoć molitava prepodobnog Vasilija, koji im od svojih dobrih djela podari mnogo za moje otkupljenje.
Izbavivši se od gorkih mitarstava, mi se zatim s radošću približismo samim vratima nebeskim. A vrata nebeska bijahu kao najblistaviji kristal, blistala su neiskazano, i na njima stajahu suncoliki mladići. Kad vidješe da me Anđeli vode, oni se silno obradovaše što sam se, štićena milosrđem Božijim, izbavila od zračnih mitarstava, i s ljubavlju nas dočekaju i unutra uvedu. A šta tamo vidjeh, i šta čuh, o čedo Grigorije! to se ne da opisati! Jer vidjeh što oko ljudsko ne vidje, i čuh što uho ljudsko nikada ne ču, i što nijednome čovjeku na zemlji u srce ne dođe, - takva blaga, takve krasote! I bih privedena pred prijestolje Božje nepristupne slave, oko koga stoje Heruvimi, Serafimi i bezbroj nebeskih Vojnika, koji neprestano slave Boga neizrecivim pjesmama. I pavši, poklonih se nevidljivom i nepoznatom Božanstvu. I zapjevaše Nebeske Sile preslatku pjesmu, proslavljajući Božije milosrđe, koje grijesi ljudski ne mogu pobijediti. I dođe glas od Velelijepne Slave, koji naređivaše svetim Anđelima što me vode, da me vode da vidim sve obitelji Svetih, a također i sve muke grješnih, pa da me zatim upokoje u obitelji blaženog Vasilija. I sveti Anđeli me provedoše svuda, i ja vidjeh mnoga prekrasna naselja i obitelji, prepune slave i blagodati, koje je Bog ugotovio onima koji Ga ljube. I moji vodioci mi pokazivahu posebno obitelji apostolske, i posebno proročke, posebno mučeničke, posebno svetiteljske, i posebno obitelji svakog čina Svetih. A svaka obitelj bijaše neiskazane krasote, ogromna po širini i dužini, sa mnogim presvjetlim palačama nerukotvornim. I svuda se po tim obiteljima razlegaše glas radosti i veselja duhovnog, i vidjehu se lica likujućih. I videći me, svi se radovahu mome spasenju, i grljahu me, slaveći Gospoda koji me izbavi od zamki vražjih. Pošto obiđemo te obitelji, moji sveti vodioci svedoše me u preispodnju zemlje, i vidjeh strašne nepodnošljive ljute muke u adu, pripravljene za grješnike. Pokazujući mi ih, sveti Anđeli mi govorahu: Pogledaj, Teodoro, od kolikih te muka izbavi Gospod molitvama ugodnika Svog Vasilija. - I slušah tamo jaukanje, plač i gorko kukanje onih u mukama: jedni vikahu: Teško nama! Avaj, ljutih muka! treći proklinjahu dan svoga rođenja. No ne bijaše nikoga da se smiluje na njih. Zatim me izvedoše otuda i dovedoše u ovu obitelj prepodobnog oca našeg Vasilija, koju vidiš, i upokojiše me ovdje, rekavši mi: Sada prepodobni Vasilije vrši pomen na tebe. - I meni bi jasno, da sam u ovo mjesto došla za četrdeset dana po razlučenju mom od tijela3. Sve to prepodobna Teodora ispriča Grigoriju u snu i viđenju, i pokaza mu svu krasotu te obitelji i duhovna bogatstva, i naslade, i slavu, i raznovrsne vrtove sa zlatolisnim i mnogorodnim voćkama, i sve veselje duhovno što sve steče blaženi otac Vasilije mnogotrudnim podvizima svojim. Kada se viđenje završi, Grigorije se trgne od sna, i rasanivši se, on se čudiše i divljahu onome što vidi i što čuje od blažene Teodore. I ustavši izjutra, ode kod prepodobnog Vasilija da po običaju uzme blagoslov od njega. A on ga upita: Čedo Grigorije, gdje si bio ove noći? A on kao ništa ne znajući odgovori: Odmarao se, oče, na postelji svojoj. Starac mu na to reče: Znam da si se tijelom odmarao na postelji, ali si duhom bio na drugom mjestu. Zar si zaboravio šta ti sve otkri Bog ove noći u viđenju u snu? Eto, dobio si ono što si želio: vidio si Teodoru, i od nje si same čuo o njoj, i bio si u mojoj obitelji, i razmotrio si sve što mi je blagodaću Kristovom ugotovljeno za moj mali trud. Čuvši to od prepodobnoga, Grigorije poznode da njegov san nije bio priviđenje već Božje otkrivenje njemu, izmoljeno od Boga molitvama Prepodobnog Vasilija. I blagodareći Boga, on se pokloni blaženom ocu svom, i ovaj ga pouči koliko bijaše potrebno. Bogu našem slava u sve vjekove. Amen.
1Tartar je neizmjeriva provalija, bezdan pakla; u tartar nikad sunce ne zaviri niti ogrije; u njemu bijesni svirepa, nepodnošljiva hladnoća.
2 Saracenima se nazivalo najprije skitačko razbojničko pleme arabijskih Beduina; zatim su kršćanski pisci stali nazivati Saracenima sve Arape i muslimane uopće.
3 U četrdeseti dan po razlučenju duše od tijela, po učenju Crkve, završava se hođenje duše po mitarstvima, izriče joj se vremenski sud, privremena presuda, poslije čega se ona nastanjuje ili u mjestu veselja, ili u mjestu mučenja, gdje i boravi da Drugog dolaska Gospodnjeg na zemlju i konačnog Suda Sina Božjeg nad ljudima.
RIJEČ O ISHODU DUŠE PRAVEDNIH I GRIJEŠNIH
(iz spisa sv. Makarija Aleksandriskog)
Jednom Sveti Makarije Aleksandriski upita Anđele koji su ga pratili po pustinji: Pošto je od Svetih Otaca predano da se u Crkvi vrši prinos Bogu za preminulog u treći, deveti i četrdeseti dan, kakva onda od toga biva korist po dušu pokojnika? Anđeo odgovori: Bog nije dopustio da išta nepotrebno i nekorisno biva u Njegovoj Crkvi. Jer kada u treći dan biva u Crkvi prinos, onda duša umrloga dobiva od čuvajućeg je Anđela olakšanje u tuzi koju ona osjeća zbog razlučenja sa tijelom; dobiva zato što je za nju izvršeno u Crkvi Božjoj slavoslovlje i prinos, te se u njoj rađa blaga nada. Jer u toku dva dana duši se dozvoljava da zajedno sa Anđelima koji se nalaze pored nje hoda po zemlji gdje hoće. Otuda duša koja ljubi tijelo (tijeloljubiva duša) luta ponekad oko kuće u kojoj se rastala sa tijelom, ponekad oko groba u kome je tijelo pogrebeno; i tako provodi dva dana kao ptica tražeći sebi gnijezdo. Dobrodeteljna pak duša hoda po onim mjestima na kojima je obično tvorila pravdu. U treći dan Onaj koji je uskrsnuo iz mrtvih naređuje da se svaka kršćanska duša, po ugledu na Njegovo uskrsenje, uznese na nebesa radi poklonjenja Bogu svih. Stoga Crkva ima dobar običaj vršiti u treći dan prinos i molitvu za dušu. Posle poklonjenja Bogu, Bog naređuje da se pokažu duši razna i prijatna naselja Svetih i ljepota Raja. Sve to razgleda duša šest dana, diveći se i proslavljajući Tvorca svega, Boga. A promatrajući sve to, ona se izmjenjuje i zaboravlja tugu koju je imala boraveći u tijelu. Ali ako je kriva za grijehe ona, pri gledanju blagovanja Svetih, počinje tugovati i ukoravati sebe, govoreći: Teško meni kukavnoj. A poslije razgledanja u toku šest dana svih radosti Pravednika, Anđeli je ponovo uznose na poklonjenje Bogu. Stoga, dobro čini Crkva, vršeći u deveti dan službe i prinos za... Poslije drugog poklonjenja, Gospod svih naređuje odvesti dušu u pakao i pokazati joj sva tamošnja mjesta mučenja, razna odjeljenja pakla, i raznovrsna mučenja nečastivih, u kojima nahodeći se duše grješnika neprestano kukaju i škrguću zubima. Po ovim raznim mjestima muka, duša se nosi trideset dana, drhćući, da i sama ne bude osuđena na zatvor u njima. U četrdeseti dan duša se opet uznosi na poklonjenje Bogu; i tada već Sudija određuje duši mjesto koje odgovara njoj prema njenim djelima. Stoga Crkva postupa pravilno, čineći u četrdeseti dan spomen za preminule.
SPASENJE SA SVIMA SVETIMA
Mi se spašavamo samo kroz sve svete tajne i sve svete vrline; spašavamo se samo sa svima Svetima. Svaki Svetitelj je imao po neku vrlinu kao svoju, kao svoj recept spasenja, ali se spašavao i sa ostalima. Jer, nije mogao biti milostiv ako nije čovjekoljubljiv; nije mogao održati to milostivotvorno raspoloženje, ako se nije molio Bogu. - Čovjek se spašava saborno u Crkvi, sa Gospodom Kristom kao centrom, sa Presvetom Bogorodicom, sa svima nebeskim Anđelima i Arhanđelima, sa svima Svetima. To je Crkva - sve zajedno sa svima, sve saborno. Mi ne znamo kako se spašavamo. Mi se molimo, ili činimo milostinju, ali šta mi znamo koliko to doprinosi našem spasenju, - to um čovjekov ne može da obuhvati i smjesti. Šta mi znamo: koliko danas Sveti Antun veliki molitvama svojim drži svijet. Jer svi se Svetitelji mole, oni se stalno mole Bogu za nas. Ko zna koliko Svetitelja svojim molitvama spašavaju nas. Čovjek je beskrajno biće, dopunjuje se samo beskrajnim, Božanskim, Bogočovječanskim. Gospode, o Gospode, daj mi da sebe osjećam Tobom; da sebe mislim Tobom; da sebe vodim Tobom; da sebe živim Tobom; da sebe uskršavam Tobom.
http://www.maranata.biz/biblioteka/zivot/put.html
Login
FAQ
Chat
Traži
