|
Kao kršćani zavapimo Kristu: Gospodine, bolestan je onaj koga ljubiš! A Isus nas ljubi i govori nam: "Bez mene ništa ne možete, a sa mnom vam je sve moguće... Ja sam došao na svijet da imate život; da ga imate u izobilju...". Job (21, 21) nam kaže: "S Bogom ti se sprijatelji i vraćena će ti biti opet sreća. Prihvati Zakon iz njegov usta, u srce svoje riječ njegovu usadi.". Smiju li nam ovi tekstovi kao kršćanima biti strani i nepoznati? Ako ne, zašto ih onda ne provodimo u život? Jesmo li mi samo obredni kršćani ili još gore; kršćani samo na papiru? Možda se mi olako izjašnjavamo kao kršćani, a ustvari to i nismo; pitanje je to kriterija i naše iskrenosti, pa se to onda odražava i na našu djelotvornost. Jesmo li mi samo na marginama društva, što je s našim utjecajem i učešćem u vlasti? To su pitanja na koja moramo dati pravi odgovor. Sirah nas dalje upućuje (13, 1-2): "Tko smolu dira, ulijepi se, i tko se druži s oholicom, postaje kao i on. Ne diži ono što ti je preteško i ne druži se s jačim i bogatijim od sebe. Zašto staviti zajedno zemljani lonac s bakrenim? Kad ga ovaj udari, onaj se razbije!".
Ti biblijski tekstovi tako odišu mudrošću. Pa recimo onda i što je to mudrost po Božjem:
"A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji – eto što je mudrost; 'Zla se kloni' – to ti je razumnost." (Job 28, 28)
U današnjem potrošačkom svijetu čovjek se u svojoj oholosti i samodostatnosti, slobodi bez granica postavlja za protivnika Bogu, pa ubire zlo koje je time započeo; patnju, tjeskobu, strah, nemir i ne nalazi smisao života... Tako dolazimo do paradoksa da čovjek hoće postati Bog. S ličan nagovor prihvatio je i Adam, a posljedice znamo i živimo ih, a Bog je sam sebe "oplijenio" i postao čovjekom, da bude prepoznatljiv čovjeku i da ga spasi. Ali svojima dođe i oni Ga ne prepoznaše, osudiše Ga, razapeše Ga...
Dakle, kad čovjek prezre Boga, onda najgora kazna koja ga može stići jest ako ga Bog preda pokvarenom nagonu njegova srca i strasti. Za što god se odlučimo izvan Boga i Krista ne vodi nas u dobro. Zar nije Bog učinio ludom mudrost svijeta? Budući da svijet svojom mudrošću nije upoznao Boga u Božjoj mudrosti, odluči Bog one koji vjeruju spasiti propovijedanjem Radosne vijesti.
Isus Krist je početak i svršetak svijeta. On je naš izvor i uvir, od Njega dolazimo, k Njemu idemo; On je naš smisao, pa izvan Njega slijedi samo besmisao...
Zaželimo, dakle, više Gospodnje mudrosti u našem društvu, jer:
"Mudrost... ona zna što je milo tvojim očima, i što je pravo po tvojim zapovijedima." (Mudr 9, 9).
|
Login
FAQ
Chat
Traži
