www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 18:32

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 8 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 15 ožu 2014 14:38 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 06 ruj 2013 01:19
Postovi: 134
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 6 zahvala
Možemo također osobu za čije obraćenje molimo prikazati u sv. Misi.

KAKO ZA NEKOGA PRIKAZATI SVETU MISU

Misa je najsavršenija molitva. Možemo je usporediti s najsuvremenijim računalom. No, o nama ovisi kako i koliko ćemo se tim istim računalom služiti.
Sjetimo se odmah one rečenice sv. Augustina o veličini Božjoj: «Bog je toliko velik koliko mu tvoja vjera dopusti da bude velik!» Istu tvrdnju itekako možemo primijeniti i na svetu misu. Prečesto misu shvaćamo kao nešto što se događa samo po sebi bez našega aktivnog duhovnog sudjelovanja. Ukoliko mislimo kako sudjelovanje na misi znači samo fizičko prisustvovanje uz izgovaranje točno određenih riječi, tada se najvjerojatnije nalazimo ispred računala koje znamo samo uključiti i isključiti.

Misa je duhovno sudjelovanje u stvarnoj žrtvi i uskrsnuću Isusa Krista. Misa se događa izvan vremena i u njoj sudjelujemo u prisutnosti čitave proslavljene, a isto tako i živuće Crkve (v. Enciklika o Euharistiji – Ivan Pavao II.). Misa je najozbiljniji događaj našega života. No, trebamo se odlučiti 'zaviriti iza zastora' i stvarno čitavim bićem, duhom, dušom i tijelom sudjelovati u njoj. To se počinje događati onoga trenutka kad se mi svojom slobodnom voljom za to stvarno odlučimo. Počinjemo s malim 'provirivanjem' iza zastora dok na posljetku u potpunosti, duhom, dušom i tijelom ne uđemo u tu okom nevidljivu stvarnost.

Misa je molitva u kojoj nam Duh Sveti pomaže moliti. Bez Njega je nemoguće ući u otajstvo mise. Misa je događaj za koji se trebamo ozbiljno pripremati. Misa je aktivno sudjelovanje u muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Krist je žrtva. Jedan je vjernik ovako objasnio zašto mu je misa najvažnija: «Kad dođem na misu vidim Isusa kao žrtvu. Tada imam samo dvije mogućnosti: da promatram ili da sudjelujem. Kad izađem iz crkve, Isus gleda mene i vidi kako sam u svijetu ja žrtva. On također ima dvije mogućnosti: da promatra ili da sudjeluje.»

Sudjelovati prvenstveno znači doći pred raspetoga i uskrsnuloga Krista s vjerom u srcu. Kad u duhu stanemo pred križ na kojem se događa otkupljenje, spasenje, oproštenje, ozdravljenje, iscjeljenje, oslobođenje ovoga svijeta – mi možemo samo promatrati, a isto tako u toj žrtvi možemo i sudjelovati. Bog je za nas sve učinio ili nam je na neki način sve već dao (v. Iz 53,4-6). No, to 'sve' neće biti zaista naše ako ga vjerom ne uzmemo. Vjerom ulazimo u posjed blagoslova kojima smo već u Kristu blagoslovljeni. Dakle, prikazati misu znači svojom slobodnom voljom zahvaliti Kristu za trpljenje za sasvim konkretnu nakanu te tu istu nakanu u ime toga trpljenja staviti pred Boga kao Oca kako bi se ona u Duhu Svetome u potpunosti ispunila.

Najčešće misne nakane koje prinosi svećenik su one za spasenje duša iz čistilišta, tj. mise za mrtve. No, mi ostali sudionici misnog slavlja pozvani smo 'prinijeti svoje žrtve'. Svećenik nas na jednome mjestu poziva da molimo da njegova i naša žrtva bude ugodna Bogu Ocu svemogućemu. Žrtva je ugodna ako ima smisla. Ako dođemo pred raspetoga Krista koji umire za grešnike, bolesnike i sve druge patnike – a u isto vrijeme mu ne vapimo za neke od njih i ne donosimo ih u njegovo milosrđe – mi tada pokazujemo sebičnost i nevjeru. Ako donosimo samo svoje potrebe tada pokazujemo svoju egocentričnost. Bog želi da se što više ljudi spasi od pakla, patnje, svezanosti i svih onih drugih stvari od kojih nas je svojom mukom otkupio. Koliko će se ljudi spasiti ovisi prvenstveno o nama, jer je On svoj dio već učinio. On nas je naime već sve spasio. No, mi smo ti koji vjerom trebamo uzeti spasenje koje nam po Kristu pripada i to ne samo za sebe već ga trebamo posredovati i, što je moguće više, drugim ljudima.

Svaku bi misu trebali započeti jasnom mišlju, otprilike ovako: «Ne, Gospodine, ti nisi uzalud umro. Tvoja muka za mene i za moju braću i sestre nije bila uzaludna. Zato ti danas u svojem srcu donosim ove svoje nakane (trebamo ih što jasnije u svojem srcu izreći) i molim te da me svojim Svetim Duhom nadahneš kako bih pridružio i one za koje nitko ne moli, a potrebni su tvoga milosrđa. Ja ih sada uključujem u tvoju pobjedu na križu i donosim ih, Oče, u tvoju silnu ljubav!»

Ukoliko do sada nismo tako prikazivali misu, najbolje je da počnemo s jednom nakanom. Pretpostavimo kako misu prikazujemo za obraćenje jednoga nama poznatog grešnika kojega ćemo u daljnjem tekstu zvati grešnikom. Nikako nije dovoljno prije mise, ili u nekom dijelu mise, samo izgovoriti u srcu, ili na glas, kako misu prikazujemo na tu nakanu. To ni izdaleka nije ono što bi trebali činiti. Svaku riječ koju na misi slušamo ili je izgovaramo trebamo dovesti u vezu s tom nakanom.

Ulazna pjesma uvodi nas u svjesnost kako pristupamo žrtvi u kojoj sudjeluje čitava Crkva, nebeska i zemaljska, kojoj zapravo prisustvuju svi ljudi koji su ikad živjeli i koji će ikad živjeti. Ulazimo u duhovnu realnost koja nije ograničena prostorom ni vremenom. Započinjemo znakom križa gdje proglašavamo kako će se sve događati u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Tu već postajemo duboko svjesni kako smo u misu (žrtvu) u svojem srcu 'donijeli' i grešnika za kojega prikazujemo misu. On se, s nama i po našoj slobodnoj volji, nalazi pred križem i mi postajemo svjesni kako su oči svemogućeg Boga, svih anđela i svih svetih uperene u njega. Sveci su u jedinstvu s Bogom tako da i oni poštuju našu slobodnu volju kao što je poštuje i Bog. Oni prinose naše molitve Bogu, ali samo one koje im mi povjerimo da ih prinose. Dakle, već na početku mise 'povjeravamo' našeg grešnika svim anđelima i svecima, a posebno Mariji koja je iznad sviju njih. Za nebo nema veće radosti od spasenja grešnika i mi postajemo svjesni kako je naša nakana itekako prihvaćena i kako će se čitavo nebo priključiti da nam pomogne kako bi vjerom mogli prihvatiti obraćenje tog grešnika.

U činu pokajanja zatim se kajemo za svoje grijehe, ali isto tako i za grijehe našeg grešnika za kojeg misu prikazujemo. Molimo Blaženu Mariju, vazda djevicu, sve anđele i sve svete i braću okupljenu u crkvi da se mole Bogu Ocu svemogućemu da se smiluje i oprosti grijehe nama i našem grešniku.

Nakon svećeničkog odrješenja, za one koji ga mogu vjerom prihvatiti (v. Book br.1), dolazi molitva: Gospodine, smiluj se, u kojoj tri puta zazivamo Boga da se našem grešniku smiluje i podari mu obraćenje. Te molitve zaista trebaju proizlaziti iz našega htijenja za njegovo obraćenje.

Zatim, kad je određeno, dolazi jedna od najsavršenijih molitava koju možemo za našega grešnika moliti. To je Slava Bogu na visini. Počinje sa slavljenjem, hvalom, blagoslivljanjem Boga, klanjanjem Bogu, opet klanjanjem te priznanjem Boga kao Oca svemogućega te Isusa kao jedinorođenoga sina Božjega. Sve to činimo iz ljubavi što je On našeg grešnika već na križu spasio. Nastavlja se sa tri zaziva za smilovanjem i za prihvaćanjem naše molitve koju upućujemo opet za našega grešnika. Završava sa proklamiranjem Božje svetosti. U duhu već tu možemo gledati kako ga Bog želi u svojoj svetosti. To je molitva koja nas nikako ne može ostaviti ravnodušnima ukoliko nam je zaista stalo do obraćenja našega grešnika.

U službi riječi očekujemo da nam Bog progovori po dnevnim čitanjima i homiliji svećenika. Ta homilija nikako ne ovisi samo o svećenikovoj sposobnosti već uvelike i o želji prisutnih da im Bog zaista progovori. Ako takva želja postoji, Duh će svećenika nadahnuti da kaže ono što trebamo čuti.

Nakon homilije može slijediti Vjerovanje u kojemu iskazujemo svoje povjerenje u Boga koji ljubi čovjeka i zbog toga je za nas i umro. Izražavamo svoje čvrsto uvjerenje kako će Otac po žrtvi svoga sina upotpuniti spasenje našega grešnika.

U sveopćoj molitvi u žrtvu priključujemo opće nakane za koje moli prisutna Crkva, ali dodajemo i druge svoje nakane.

Euharistijska služba započinje prikazanjem darova u kojemu i mi prikazujemo svoj život te život našega poznanika grešnika. To je trenutak kada na poseban način postajemo svjesni uloge Boga u vlastitome životu te prikazujemo život našega prijatelja grešnika Bogu da ga u svoj punini zahvati svojom milošću. To je trenutak davanja milostinje kada se zaista zapitamo kakvu ulogu novac ima u našim životima i je li nam on sredstvo za posvećenje ili nam je postao idol ili čak gospodar.

Slijedi molitva u kojoj molimo da prikazana žrtva bude na hvalu i slavu Božjega imena (što svakako jest obraćenje grešnika) te da bude na korist nama i čitavoj svetoj Crkvi. Naš obraćeni grešnik je svakako Božja slava i hvala, a isto molimo da od tog obraćenja bude doista višestruka korist nama i Crkvi.

Euharistijska molitva opet započinje priznanjem vjere da je Gospodin s nama i da su naša srca s njime. Molitvom predslovlja poziva nas da damo hvalu i slavu Bogu i ona završava riječima: 'I stoga s anđelima i arkanđelima, s prijestoljima i gospodstvima, i sa svom nebeskom vojskom pjesmu tvoje slave pjevamo bez prestanka: Svet, svet... Tu postajemo svjesni kako smo okruženi anđelima sa svim svojim razinama Božanske vlasti, sa svim svecima, tj. sa svom nebeskom vojskom. Kad dajemo slavu Bogu i kad Ga očitujemo svetim, mi ulazimo u samo središte Božje nebeske vojske (v. Ps 100). S nama ulazi i naš grešnik. Ta nas okruženost oslobađa od svakoga đavolskog tlačenja i to je trenutak velikoga oslobođenja. To je posebno važno za one koji prikazuju misu za nečije oslobođenje. Slavljenje i štovanje Boga općenito nas 'uvlači' u okruženost njegovim vojskama i silno je sredstvo oslobođenja svih vrsta. Na žalost, u mnogim župama je slavljenje više pokušaj umjetničkoga dojma nego stav srca prisutnih vjernika.

Slijedi pretvorba koja je prikazanje Isusove žrtve Ocu. To je naša molitva Ocu upućena s podnožja križa. Tu prikazujemo tijelo i krv, dušu i božanstvo Isusa Krista Ocu nebeskome. Donosimo sebe i našega grešnika pred križ, gledamo prema Ocu i u srcu molimo nešto poput ovoga: «Hvala ti, Oče, što si prihvatio žrtvu svoga sina za moje grijehe i grijehe (navesti ime)! Privuci ga, Oče, snažno svome Sinu kako bi ga upoznao i uzljubio i tako se pribrojio zboru spašenih!». Budimo u tim trenucima potpuno sabrani i donosimo i ostale nakane, no ostavimo dovoljno vremena za zahvaljivanje za našega grešnika.

Uključimo se zatim u molitvu koju svećenik moli u naše ime za opće potrebe!

U tome trenutku postajemo svjesni Božje pobjede, tj. uskrsnuća Isusa Krista te upućujemo molitvu Očenaša Ocu nebeskome koji je prihvatio našu žrtvu. O Očenašu nekom drugom prilikom više.

Slijedi molitva za mir u kojoj molimo neka nas Duh Sveti ispuni mirom koji će biti rezultat potpunog pouzdanja u Božju ljubav i providnost te rezultat oproštenja grijeha. Zamolimo Isusa da srce našega grešnika po svojoj providnosti, u svoje vrijeme i na svoj način, ispuni svojim mirom i zahvalimo mu već sada za to. Pružimo ruku bližnjima u znak svoje želje da i njih Gospodin ispuni mirom kao znakom prihvaćanja njihovih žrtava, a i znakom naše želje da sa svima živimo u miru!

Slijedi molitva zaklanom i uskrslom Jaganjcu u kojoj posebnu pozornost imamo na Njemu koji je umro za nas i koji nam se sada daje za jelo. On koji uzima naše grijehe neka nam se smiluje u svakoj našoj potrebi. Posebno neka se smiluje našemu grešniku kako bi nakon obraćenja ustrajao u rastu u svetosti dok ne dođe u vječnost.

Blagovanjem Euharistije ulazimo u intimnu povezanost s uskrsnulim Kristom. U tu povezanost dovodimo i našega grešnika. To su trenuci naše spontane molitve, zahvaljivanja, slavljenja… U svojemu srcu trebamo mislima biti povezani s Bogom u nama. Svećenik najavljuje Krista kao Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta. Ponekad je jednostavno dovoljno prepustiti se spoznaji kako smo u Njemu i On u nama, ne moleći ništa. Dozvolimo mu neka On čini s nama što god hoće. Naše misli u tim trenucima trebaju pripadati samo Njemu. U tome nam može pomoći prigodna pričesna pjesma, no isto tako inzistirajmo na vlastitoj povezanosti u tišini svoga vlastitoga srca. To su trenuci kada na čudesan način možemo biti oslobođeni ropstva grijeha koji su nas zarobili, možemo biti oslobođeni bilo kakve vlasti đavla, možemo biti ozdravljeni i na svaki drugi način blagoslovljeni. Neka ta povezanost u duhu potraje što duže, a možemo je nastaviti i isti dan kod kuće.

Misa završava završnim obredom u koji je uključen blagoslov i pozdrav. Taj blagoslov zaista trebamo u vjeri prihvatiti kao rezultat našega sudjelovanja na misi, kao znak prihvaćanja onoga za što smo molili. Taj blagoslov Oca, Sina i Duha Svetoga vjerom prihvaćamo i za grešnika.

Svećenikov pozdrav: «Idite u miru!» znak je naše vjere kako je naša molitva prihvaćena i kako u vezi nje možemo imati potpuni mir i pouzdanje kako će Bog u svoje vrijeme i na svoj način učiniti najbolje.

Grešnik (naše prikazanje) može biti i bolesnik, ovisnik, siromah, zatvorenik…


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 21 kol 2014 12:31 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 18 srp 2014 09:24
Postovi: 126
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 15 zahvala
Mirisni Ljiljan napisao:
1. Prihvati osobu za koju moliš!

Zato što je to jedini način da možeš nešto staviti u Božje ruke. Ne možeš pobjeći od situacije u kojoj se nalaziš. Niti od ljudi s kojima živiš. Možda to pokušavaš, ali to jednostavno ne ide. Situaciju koju ne prihvatiš, ti jednostavno vučeš za sobom kao teški teret, pa je tada tvoj problem još teži. Rješenje je ono što je Isus rekao: da svatko mora prihvatiti svoj križ i ići za Njim.Tek kad prihvatiš svoj problem, kad prihvatiš osobu koja ti je teška, kad prihvatiš to da trebaš s njome živjeti, tek tada to možeš staviti u Božje ruke. I Bog će to nositi za tebe. I bit će ti lakše. Dok nisi napravio ovaj korak, ne možeš učiniti sljedeće.
:b112: smajlic1 :t4: :a1250: :a1250: Drafi forumaši....svima Vama se obraćam da mi pomognete i molite...
U puno tekstova,zahvaljući Vama dragi forumaši , pronašla sam svoju situaciju. Bez razmišljanja sam Vam se pridružila. Novi sam član odnedavno i ne prestajem čitati Vaše stranice.
Stavljam u Božje ruke, svoju situaciju i MOLIM U IME ISUSOVO

U ime Isusovo uzimam i vežem sve sile i snage u zraku, na zemlji,u vodi,u podzemlju,na onom svijetu,u prirodi i u vatri.
Ti si gospodin nad svim svemirom,dajem ti slavu u ime tvoga stvorenja.

Gospodine Isuse,dođi u moje srce,želim da budeš Gospodar moga života da mogu tako biti dijete svjetla i poznatiTe kao svog osobnog Spasitelja jer znam i vjerujem da si umro na križu za moje grijehe. Ustao si opet od mrtvih treći dan i doći ćeš ponovo u slavi. Vjerujem u Tvoje oproštenje i želim da mi pomogneš da odbijem bilo koje napasti koje bi me odvajale od tvoje vječne ljubavi.
DA OSOBA BUDE KRISTOVA
Nebeski oče, molim te u ime i po Krvi Isusa Krista da posramiš sotonu koji je zarobio tvoje stvorenje.
Molim i tebe gospodine Isuse, da staviš krunu od trnja oko (Marijane) i da je privućeš svojem Presvetom Srcu pod svoj plašt ljubavi. Marijo, naša Majko,molimo tvoju zaštitu i zagovor kod tvoga Božanskog sina za nju. Amen.
U ime Isusovo, uzimam vlast nad svakim zlim duhom koji je došao protiv Marijane i zakljinjem te da odstupiš.

2. Oprosti osobi za čije obraćenje moliš!

Nedavno je k meni došla žena u velikim problemima, koja nikako nije htjela oprostiti svome mužu. "On mi je učinio toliko zla. Ne želim mu oprostiti." rekla je. Pokušavao sam joj objasniti da dok ne oprosti, ona tu mržnju i gorčinu nosi u svome srcu. Nosi to uvijek i svagdje sa sobom. To ju guši i čini bolesnom. Međutim, ona je ustrajala u svom nepraštanju. Naravno da joj u takvom stanju Bog nije mogao pomoći. Jednom je neka žena, upraviteljica jedne škole, došla k svećeniku da joj pomogne. Imala je strašnu bolest artritisa. Ni jedan je liječnik nije mogao izliječiti. Kada je svećenik molio za nju, dobio je u duhu otkrivenje da mrzi svog muža. Kad joj je to spomenuo, ona se rasplakala, jer ju je muž strašno povrijedio, prevario i ostavio radi druge. Ta mržnja koju je sada nosila u svom srcu, nije samo uništavala odnos s njezinim mužem. On je već bio razoren. Nego, ta je mržnja razarala njezinu dušu i tijelo, kradući joj mir i fizičko zdravlje. Kamo god je išla, taj je teret bio u njezinu srcu, kamo god se okrenula, ta ju je mržnja progonila i razarala. I dok je navečer išla na spavanje, da se odmori, mržnja je bila prisutna u njezinu srcu i narušavala njezino zdravlje. Tek kada je oprostila, bila je slobodna od te mržnje, njeno je srce bilo slobodno od tog tereta i mogla je drugačije disati - "punim plućima". Bog je ljubav. Ako ti imaš mržnju u srcu, tada ne možeš imati čvrsto zajedništvo s Bogom. Tada ti Bog ne može pomoći, jer ljubav i mržnja ne idu zajedno. Kada oprostiš, tada Bog može oprostiti i tebi tvoje grijehe. Tada ozdravlja i oslobađa tvoje srce, a on preuzima odgovornost za naplatu te nepravde. Ali što je najvažnije, kad oprostiš: tvoje je srce tada slobodno! Kada te đavao želi mučiti mržnjom ili osudom na tu osobu koja te povrijedila, ti samo reci: "Ja nemam ništa s time. To sam predao u Božje ruke. On je za to odgovoran. Ja to ionako ne mogu promijeniti!". Kada je ta žena konačno odlučila oprostiti svome mužu, Božja je sila mogla slobodno teći u njeno srce. U dva je mjeseca bila ozdravljena od neizlječivog artritisa. Zato je tako važno da oprostiš! Oprosti - kako bi ozdravio. I da tvoje srce bude slobodno od tereta mržnje, gorčine i povrijeđenosti koje te čine bolesnim i zatvaraju vrata za Božju milost.

3. Zahvali Bogu za tu osobu!

To je vrlo važan korak. Neki ljudi kažu: "Ali, ja to ne mogu!" No, ovaj je korak nezaobilazan. Često vidimo u evanđelju da je molitva zahvaljivanja jedna od najjačih molitava. Kada ti počneš zahvaljivati Bogu za osobu koja te napada ili ti zagorčava život, tada se zapravo događa dvoje: - prvo, tebi se otvaraju duhovne oči da vidiš ono dobro kod te osobe. Ni jedna osoba nije potpuno zla (samo đavao). I kada ti počneš primjećivati ono dobro i pozitivno na toj osobi i na tome zahvaljivati, tada si otvorio vrata da to pozitivno i dobro još više raste i razvija se. - I drugo, kada zahvaljuješ Bogu za ono loše što je dopustio da ti se dogodi, što ti je ta osoba učinila, ti zapravo ispovijedaš svoje povjerenje u Boga: da je Bog jači od te kušnje, da je vjeran i da sve okreće na dobro onima koji ga ljube. Ako je On dopustio ovu kušnju, a On je veći i jači, tada je On u svojoj vjernosti i ljubavi već pripremio i sretan ishod. Tako, dok zahvaljuješ i za ono loše što ti se dogodilo, ti zapravo, kroz svoje povjerenje u Gospodina, dozivaš Njegovu pomoć i sretan ishod u svoju situaciju. I to će se i dogoditi.

4. Zavoli osobu za čije obraćenje moliš - Božjom ljubavlju!

To je posljednji korak ove čudesne molitve. I najjači! Mi ne možemo ljude koji su nas ranili ili teško povrijedili ljubiti u svojoj ljudskoj snazi i ljudskoj ljubavi, ali možemo u Božjoj. Možemo naprosto reći: "Bože, neka tvoja ljubav teče kroz mene na tu osobu. Neka tvoja ljubav teče kroz mene na njezin život, u njezino srce. Amen." I ako to budeš molio, što će se dogoditi? Oslobodit će se i poteći Božja ljubav. Ona će preko tebe teći na tu osobu, te će je osloboditi, ozdraviti i promijeniti. Zato je tako važno dati prostor Božjoj ljubavi. No, što mi obično kažemo? Kako mi obično reagiramo? "Neka se on najprije promijeni i popravi i tada ću ga prihvatiti i voljeti." No, kada se čovjek popravi i kada postane drag, tada ga svatko može voljeti. Ali, voljeti ga kada je težak i zao, to može samo Božja ljubav! Dakle, on se sam ne može popraviti. Njegovo je srce zarobljeno i zatrovano zlom. I ako u njegovu dušu ne dopre Božje svjetlo i ljubav, ostat će u tami i izgubljeno. I zato: sad ga trebaš voljeti! Sad, kad je zarobljen, kad je njegova duša zarobljena i kada te kroz slabosti tog čovjeka napada đavao. Moraš znati samo jedno: nikada nije čovjek taj koji te želi povrijediti, nego đavao! I on radi preko slabosti drugih ljudi. No, ako ti pustiš da preko tebe teče Božja ljubav, tada će Božja ljubav razbiti i uništiti, raspršiti to zlo u njemu. I čovjek će tada biti slobodan. I kad on bude slobodan, onda više neće imati nikakve želje ni potrebe napadati te ili činiti ti zlo. Tvoja će ga ljubav očistiti i izliječiti, jer ljubav je jaka kao smrt. Što to znači? Da joj se nitko i ništa ne može oprijeti! Čim počne teći na nekoga, rastopit će i najledenije srce. Zato je tako važno ljubiti svoje neprijatelje.

I ne zaboravi:
prvi uvjet da se promijene osobe koje su ti teške, jest da se najprije promijenimo mi! Tek kada se promijeni naš odnos i stav prema njima, moći ćemo postati kanal za Božje djelovanje, kanal kroz koji će Bog izlijevati svoju milost i ozdravljati njihove živote. Sada si, dakle, razumio zašto su ova četiri koraka važna. Sada ti samo preostaje da ideš i činiš to, da prakticiraš. I vidjet ćeš. Tvoja će ti molitva donijeti čudesnih rezultata: jer će kroz nju Bog najprije promijeniti tvoje srce. I kad Božja ljubav počne kroz tebe teći na tvoju okolinu, atmosfera u kojoj živiš i tvoj dom, postat će topliji, pun Božje topline i ljubavi koja rađa srećom i zdravljem. Želim ti od sveg srca da postaneš kanal i sijač Božje ljubavi.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 28 ruj 2017 20:10 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 397
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Jel ima tko primjera da mu je kroz Bozju milost preko molitve uspijelo preobratiti nekog? Ja u svojoj obitelji imam dragu osobu koja ima karcinom i za koju molim da predje iz stanja papirnatog u pravog vjernika. Iako je Gospodin učinio velike stvari sto se tiče njezinog zdravlja ja Ga molim samo za njegovo obraćenje. Imao sam dva intezivna sna vezana za to, kao i jednu viziju u molitvi, ali kako dani odmiču ne nalazim napredka po tom pitanju. Pa ne znam dali su ti snovi od Gospodina ili je to projekcija moje podsvijesti


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 28 ruj 2017 21:55 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 902
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Kako nekoga dovesti Isusu:

https://bozjaljubav.jimdo.com/app/download/3837343460/Kako+nekoga+dovesti+k+Isusu.pdf?t=1506589362


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 29 ruj 2017 07:30 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 01 ožu 2011 14:29
Postovi: 1350
Lokacija: Istra-Istria
Podijelio: 185 zahvala
Zahvaljeno je: 170 zahvala
francesco1 napisao:
Jel ima tko primjera da mu je kroz Bozju milost preko molitve uspijelo preobratiti nekog? Ja u svojoj obitelji imam dragu osobu koja ima karcinom i za koju molim da predje iz stanja papirnatog u pravog vjernika. Iako je Gospodin učinio velike stvari sto se tiče njezinog zdravlja ja Ga molim samo za njegovo obraćenje. Imao sam dva intezivna sna vezana za to, kao i jednu viziju u molitvi, ali kako dani odmiču ne nalazim napredka po tom pitanju. Pa ne znam dali su ti snovi od Gospodina ili je to projekcija moje podsvijesti


Moj muž se uz Božju milost i moje skromne molitve na kraju obratio. Jak je sakrament braka. :a1250:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 29 ruj 2017 11:10 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 397
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Da Rora prelijepo. Slava Gospodinu. Mozes li nam otkriti nakon koliko vremena se zbilo to obraćenje?.
Kod moga slučaja je malo i teže jer ne živim s tom osobom, tako da je sav kontakt sveden na koji posjet i telefon, pa ne mogu izravno zivotom svjedočit vjeru što je najveće oruđe za nečije obraćenje. Ostaje mi "samo" molitva.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 lis 2017 07:14 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 01 ožu 2011 14:29
Postovi: 1350
Lokacija: Istra-Istria
Podijelio: 185 zahvala
Zahvaljeno je: 170 zahvala
francesco1 napisao:
Da Rora prelijepo. Slava Gospodinu. Mozes li nam otkriti nakon koliko vremena se zbilo to obraćenje?.
Kod moga slučaja je malo i teže jer ne živim s tom osobom, tako da je sav kontakt sveden na koji posjet i telefon, pa ne mogu izravno zivotom svjedočit vjeru što je najveće oruđe za nečije obraćenje. Ostaje mi "samo" molitva.


Mogu, ali ne znam koliko je vrijeme relevantno... pogledaj Sv. Augustina i njegovo obraćenje.
Konkretno ja sam molila (čak i skrivećki) manje od godinu dana i u kratkom roku se zbilo njegovo obraćenje. On se obratio nekih tri mjeseca prije smrti.
Molitva je zaista najjače oružje bez obzira koliko se nama činila mala, hladna, nikakva... Bog nas čuje.
Osim mene molilo je puno osoba, molitvena zajednica, časne sestre u klauzuri... Međutim, u punoj poniznosti mogu reći da u trenutku kada sam Ocu rekla: "Neka bude volja tvoja" unatoč težini tih riječi sve se pokrenulo. :a1250:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 lis 2017 16:42 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 397
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Da Rora predivno. Ne znam koliko si "spremna" za takve riječi ali njegovo obraćenje je puno veći blagoslov od izliječenja od bolesti. Sveci navode u svojim vidjenjima kako je fešta anđela na nebu kad se desi nečije obraćenje.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 8 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 27 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr