www.tebe-trazim.com

BLOKADE NASE SPREMNOSTI NA MIR

Znamo iz iskustva kako je tesko oprostiti uvrede,
tim vise ako su nam zadale bolne rane na dusi.
A ipak ne mozemo se istinski oporaviti i u sebi
stvoriti zeljeni mir sve dotle dok ne oprostimo.
Prastanje nije samo krscanska obveza,nego i
lijek nama samima.Zato je pozeljno i upravo
neophodno u ljudskom zivotu oprastati.

BLOKADE NASE SPREMNOSTI NA MIR

Ja sam uvjeren da nam djeca mogu najbolje pokazati
sto je oprastanje,jer ona oprastaju doista mnogo brze
i lakse od odraslih.Treba samo pomisliti na to kako se
cesto cuje djecu kako kazu:"S tobom se necu vise
nikada igrati"!a samo trenutak kasnije vidi ih se opet
ujedinjene veselo u igri kao da se nista nije dogodilo.
A mi odrasli vjerujemo da imamo opravdanja da svoju
ljutnju i gnjev mjesecima,sto vise cesto godinama-sa
sobom okolo nosimo.Zaboravljamo da sve nase svadljive
misli imaju svoj pocetak u nasim glavama.Ako smo spram
drugih nepomirljivi,to samo znaci da sami sebi nemozemo
oprostiti.
Ciljevi naseg ega su svada,gnjev,umorstvo i rat.Unutarnji
mir je njegov neprijatelj.Nas ego pokusava svoje ciljeve
progurati time sto stalno promatra nase vlastito ponasanje
ili prosuduje reakcije drugih sa svrhom da ustanovi tko je kriv.
Kao robot proizvodi on stalno novu krivnju time sto osuduje,
proklinje i kaznjava.
Tako dugo dok zivimo u uverenju da nam nasi osjetilni organi
odrazavaju stvarnost,bit cemo u iskusenju da donosimo sudove
i izgovaramo osude.A u trenutku u kome izgovaramo takvu osudu
gotovo je s nasim unutarnjim mirom,iscezava Bozja nazocnost.

(ovo mi je nekako prionulo za srce i vjerujem da ce mnogima biti od koristi-iz knjige-Umjece oprastanja)

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=MMwmQn5hHYc[/youtube]

BEZ PROSLOSTI I JA SAM ODMAH SLOBODAN

Ozdravljenje znaci osloboditi se proslosti

Jeli moguce da je ovaj svijet i sve u njemu samo jedan san?Postoji li mogucnost da se nas duh odvoji od Boga ?,naseg jedinog izvora i da nas uvjerava da zivimo u svijetu u kojem razdvoj,bol i smrt predstavljaju stvarne velicine ?Jeli moguce da mi jednostavno spavamo i to ne znamo ?
Mislim da kad se probudimo i ustanovimo da je ljubav nasa jedina istina,pocinjemo shvacati da smo proveli eone time da stare "pripovjesti" koje je sebi izmislio nas ego stalno iznova vrtimo.Nas ego je za tu dramatsku izvedbu"napisao scenarij,producirao je i istodobno jos igrao sve glavne uloge,s nakanom da stvori iluziju da mi svi opstojimo jedni od drugih.

OSOBNE"Sapunice"

Kad se pocinjemo buditi,spoznajemo kako jako ovisimo o tim starim dramama-to su zaista nase osobne,sentimentalne "sapunice"-iako one zapravo uvijek znaju samo jednu temu.Izgovorimo li to jasno ili vjesto opisemo,poruka ostaje uvijek ista:Mi zivimo u svijetu u kome je razdvoj stvaran.Snage koje se malaze u sukobu ne mogu nikada biti pomirene.
Ne moze se izbjeci kazna i ocajanje,proslost unaprijed odreduje buducnost,trajna radost i vjeciti mir su nemoguci.U nasem sumracnom stanju cine nam se beskonacne varijacije na tu temu sasvim normalne i realisticne. U istinu one slikaju sliku jednog ludog,irealnog svijeta u kojem se vjera i povjerenje promatraju kao kratkotrajni izleti u fantaziju i u kojem bezuvjetna ljubav ne postoji.
Kao tinjedzer bio sam zaposlen da razvodim na mjesta u jednom kinu.Sjecam se jos da sam jedan film Johna Waynea tako cesto gledao da sam poceo hodati i govoriti kao on-iako uz to vrlo brzo moram reci,da nikada nisam izgledao kao on! U pogledu unatrag sjecam se danas da je rad u tom kinu imao za mene visoku simbolicku vrijednost.
Dosao sam do toga da je sve sto dozivljavamo u svom zivotu samo u stvarnosti izvanjska projekcija onoga sto se odvija u nasoj nutrini.Time sto nase unutarnje stanje izkrecemo na van,dolazimo i do uvjerenja da svijet koji vidimo lezi izvan nas samih.Sto medutim ne spoznajemo da taj "Vanjski "svijet JEST U STVARNOSTI SAMO ODRAZ NASIH MISLI I FANTAZIJA:Tako dugo dok mi te stare "Sapunice"iz svoje proslosti stalno nanovo zivimo,necemo se niti probuditi i spoznati istinu."Tecaj u cudesima nam kaze: Ako proslost u nasem duhu nije passe-necemo moci vidjeti ni stvarni svijet.

OSLOBODENJE OD PROSLOSTI

Kako pak mozemo svijet,kakav je on stvarno,spoznati i probuditi se za stvarnost ljubavi koja je u nasem zivotu nazocna-za svijet dakle koji nalazimo oprastanjem.Mi ga mozemo samo tada vidjeti,kada smo spremni da sami sebe i druge oslobodimo iz okova pocinjenih pogresaka.Veliki duhovni vode su nas ucili da je moguce SVE OPROSTITI,cak onima koji su nas,po nasem osjecaju,najgore povrjedili.
Kao djeca Bozja mi smo sposobni za to da prevladamo svoje iluzije,time sto se odlucimo da svijet promatramo OCIMA LJUBAVI-OCIMA OPRASTANJA.
Svatko od nas poznaje bolne uspomene iz svoje proslosti.Da bismo se zastitili da te bolne dozivljaje ponavljamo u buducnosti,gradimo neku obranu.Mi koristimo svoju strasivu buducnost i zato smo nesposobni zivjeti u sadasnjosti bez straha.
Buduci da LJUBAV i STRAH nemozemo dozivjeti u isto vrijeme moramo spoznati da je PROSLOST minula i da nema vise utjecaja na NAS.Mi mozemo samo u sadasnjosti,i time u sadasnjosti LJUBAVI zivjeti,ako se OPRASTANJEM oslobodimo proslosti.


(evo jako poucno-vjerujem da ce mnogima biti od koristi)

Mir u dusama nasim…
Oh,koliko puta , fali nam taj blazeni mir…koji nas dovodi da tesko prastamo..,da se tesko mirimo i da budemo spokojni.,a mislimo da dovoljno ljubimo..i sve prastamo...
Kroz zivot,, covjek postaje ucitelj, a patnja njegov ucitelj.A one nam cesto donose nemir u dusi i srcu.,slaba ljubav ili lazna ljubav ,neda nam mir..Netko nas je uvrijedio, malo, malo vise ,mozda i previse.
.tako smo ceto i povrijedjeni, i sto god prije naucimo prastati,prijecemo pronaci mir..i ljubav,i cvrstu i pravu vjeru...
Kada je jednom mir izgubljen,onda pati i dusa., a ako ne oprostimo, onda ne moze ni dusa pronaci svoj mir.mrak je zavladao,nasom nutrinom.
. Neznam dali moze netko reci da poznaje samoga sebe dok nije patio, tek kada prihvatis patnju i imas mir,onda mozemo reci…mir u dusama nasim. Patnja je jedino mocno sredstvo koje je kadro uznemiriti covjeka, probuditi mu iz sna duh, oprostiti i promijeniti njegove vrijednosti, njegove putove, ciljeve, smisao zivota, njegov cijeli zivot, a za vrijedan zivot potreban nam je mir.i oprost,upravo mir u srcu i dusi.u oprostu , mozemo iskreno moliti ,onako kako nam je srce slobodno..i dusa mirna..Nevolje su pouke, nevolje nauce pameti. Patnja nije samo prokletstvo, ona je i neka vrsta ucitelja, ciscenja nasih ,grijeha, gluposti, sebicnosti, povrsnosti,i nanovo vraca nas dusevnom miru i smislu zivota, covjekovim stvarnostima koje vrijede. Nase patnje i velika patnja, pogotovo ako trpimo s Gospodinom Isusom Kristom koji je Put ,Istina i Zivot., covjek pronalazi svoj mir ,samo s Njim, mozemo imati svoj mir.. Isusove patnje, povezane su i obuhvacaju i nase patnje, a mi na svom tijelu nosimo njegove smrtne patnje i vrsimo ono, sto nedostaje njegovim mukama. Vjerujuci , uzdajuci se u Njega, s nadom ,Raspetome Kristu,tu je mir nas ,bit cemo sposobni u svakom casu proci kroz mracni tunel kusnje,ne bez nade..i mira u dusi vec s ocekivanjem svijetlosti Gospodina Isusa Krista, glasno vicuci svoj krajnji ocaj: "Boze moj, Boze moj, zazto si me ostavio "
.Mozemo reci, "duso moj,duso moja, sto si uznemirna…"

BOGU JE SVE MOGUCE

Bozje bice je velicina, svemocnost i slava.Za njega ne postoji
rijec"Nemoguce ",kao za nas jadna ,ogranicena i slaba stvorenja.
Kadgod se suocavamo s nerjesivim problemima u zivotu ili
se nalazimo u bezizlanoj situaciji , stalo mu je do toga da iskusimo,
"Bogu je sve moguce "(Mt 19,26), ako se pouzdamo u Njega.
Bog ocekuje da nasa vjera zapali na "nemogucem". Zato nas
dovodi u takve okolnosti i situacije.
Ako vjerujemo u Bozje obecanje u vremenu nase nevolje i bezizlaznosti,
iskusit cemo da je "nemoguce" .Zato nas dovodi u takve okolnosti
koje ce se otvoriti,ljudska srca ce se promjeniti,a sto je veca
bezizlaznost, tim ce se vise ocitovati velicina naseg Gospodina.

SVE STO DAJEM BIVA MI DANO

Davati znaci primati-to je zakon ljubavi. Shodno tom zakonu mi dobivamo
nesto kada svoju ljubav poklanjamo drugima, i dobivamo to sto dajemo odmah natrag. Zakon ljubavi zasniva se na preobilju.Mi smo stalno skroz
naskroz ispunjeni ljubavlju i nasa zaliha ljubavi prisutna je prisutna je u
bogatstvu i preobilju. Kada drugima poklanjamo svoju ljubav bez ikakvog uvjeta i iscekivanja tada raste ljubav u nama,siri se i sjedinjuje nas s
drugim.Kada dakle svoju ljubav na taj nacin dajemo, mi je povecavamo
u sebi i svi imaju nesto od toga.

Svjetovni zakon s druge strane kazuje da gubimo ono sto dajemo od
sebe.Kada nesto dajemo mi to vise nemamo i trpimo gubitak.Ovo
shvacanje zasniva se na vjeri u nedostatak.Ono tvrdi da mi nikada
nismo uistinu zadovoljni.Osjecamo se trajno prazno,dok nadalje uzalud
tezimo za ispunjenjem-trazenjem ljubavi i mira u onim izvanjskim
pojavama za koje smo naucili da ih drzimo vrijednim zudnje..

Problem je da nas nista u izvanjskom iskusivom svijetu ne moze trajno
i potpuno zadovoljiti.Pod svjetovnim zakonom mi neumorno trazimo a da
to nikad ne nalazimo.Cesto vjerujemo da je nas unutarnji zdenac prazan
i nalazimo se u nevolji.Tada pokusavamo da svoje imaginarne potrebe zadovoljavamo kroz druge ljude.

Ako pak od drugih ocekujemo da ispunjavaju nase zelje i oni nas
razocaraju kako ce to oni neimnovno ciniti,tada smo u nevolji.
Ova nevolja moze se pojaviti kao frustracija,razocoranje,bijes,
depresija ili bolest s rezultatom da se osjecamo uhvaceni u zamku,
ograniceni,odbijeni ili napadnuti.

Ako se osjecamo nevoljni,depremirani ili iznutra prazni, onda nije
nikakvo istinsko rjesenje da nademo nekog koji nam daje ljubav.Sto
pomaze jest nekog drugog potpuno i bez iscekivanja ljubiti.Ta ljubav
biva tada istodobno nama samima dana i drugi ne treba sebe promjeniti
ili nam nesto dati.

Iskrivljeno vladajuce shvacanje jest da ti moras dati ljubav od drugih
ljudi prije nego mozes ljubav osjetiti u sebi.Zakon ljubavi razlikuje
se od ovog svjetovnog zakona.Zakon ljubavi kaze da si ti ljubav.
I time sto dajes ljubav ,cinis sebe sto ti jesi.

Nauci danas zakon ljubavi i iskusi ga.Moje misljenje da mogu drugom
nesto drugo dati osim onog sto zelim za sama sebe bila je zabluda.
Buduci da zelim iskusiti mir.ljubav i oprastanje, to su onda i jedini
darovi koje mogu uciniti za druge.
Nije altruizam kada drugima nudim oprostenje i ljubav umjesto da ih
napadnem.Naprotiv, ponuditi ljubav jedini je nacin u kojem sam mogu
primiti ljubav.

OPRASTANJE JE KLJUC ZA SRECU

Unutrasnji MIR moze se postici samo ,ako prakticiramo OPRASTANJE.
OPRASTANJE je sredstvo da promjenimo svoje opazaje i da se rjesimo
strahova,osudujucih sudova i mrznje.

Moramo se stalno na to podsjecati da je LJUBAV jedina stvarnost koja
postoji...Svaka zamjedba koja ne odrzava LJUBAV ,kriva je zamjedba.
OPRASTANJE postaje dakle sredstvom da ispravljamo svoje lazne
zamjedbe.OPRASTANJE nam daje da vidimo samo LJUBAV u drugima
i u sebi samima i nista drugo.

Kroz selektivno zaboravljanje,time sto stavimo na stranu obojene naocale
koje projiciraju u sadasnjost strahom prozetu proslost,zapocinjemo spo-
znavati da je istina LJUBAVI uvijek nazocna i da mi time sto zamjecujemo
samo jos LJUBAV mozemo postati sretnima.OPRASTANJE postaje tada
dogadaj otpustanja i ne obracanja paznje na ono sto su drugi ljudi
nama prividno napravili ili sto mi mislimo da smo napravili njima.

Ako u sebi gajimo srdzbu,dopustamo da se nas duh hrani strahom
i postajemo zatocenici tog iskrivljavanja.
DUH koji ne zaboravlja jest ,u suprotnosti spram OPRASTAJUCEG,
zbunjen i pun strahova. On je siguran u tumacenje svojih zamjedbi drugih,kao i opravdanosti svoje ljutnje i ispravnosti svojeg vrjednosnog
osudivanja.
Duh koji ne oprasta drzi proslost i buducnost kruto za jedno te isto
i buni se protiv promjena.
Duh koji ne oprasta vidi samog sebe kao nevinog i druge kao krivce.
On uspjeva kod konflikta i parnicenja i vidi u unutrasnjem miru
svog neprijatelja.On sve vidi kao od sebe odvojeno.Kad got ja nekog
drugog drzim krivcem, pojacavam svoj vlastiti osjecaj bezvrjednosti
i krivice.Ja ne mogu samom sebi oprostiti tako dugo dok nisam
spreman OPROSTITI drugima. Ne igra nikakvu ulogu sto mi je netko
napravio prividno u proslosti ili sto ja vjerujem da sam ucinio loseg.
Samo kroz OPRASTANJE moze moje oslobodenje od krivnje i straha
biti potpuno.

(jako interesantno za one koji misle da ne mogu oprostiti)

PRIPREMA ZA OSOBNU PROMJENU

STO JE STVARNO ?

Vecina nas nije nacistu s time sto je stvarno . Iako slutimo da je tu nesto
vise,pokusavamo se snaci u jednoj stvarnosti koja pociva iskljucivo na
povratnim informacijama nasih fizickih osjetila.Da bismo tu §Stvarnost"
pojacali,okrecemo se za onim sto nasa kultura definira kao zdravo,
normalno i prema tome stvarno.
Ali gdje se uklapa LJUBAV u tu shemu ? Ne bi li nas zivot imao vise smosla
kad bismo kao nasu stvarnost promatrali ono sto nema pocetka niti kraja ?
Jedino se LJUBAV uklapa u tu definiciju vjecnosti.Sve drugo je prolazno
i bez znacenja.STRAH uvijek iskrivljuje nase opazanje i zbunjuje nas
glede onoga sto se desava.LJUBAV znaci potpunu odsutnost straha.
LJUBAV ne postavlja nikakva pitanja.Njena prirodna svojstva su prote-
zanje i sirenje,nikakvo usporedivanje i mjerenje.LJUBAV je dakle sve
sto je stvarno od vrjednosti.STRAH nam nemoze nista ponuditi jer on
nije nista.
Iako je LJUBAV uvijek ono sto stvarno zelimo,cesto se nje pribojavamo
a da toga nismo svjesni.To moze biti razlogom za to da se prema njenoj
nazocnosti ponekad odnosimo kao sljepi i gluhi.Ipak,dok sami sebi i
drugima pomazemo da izgube STRAH zapocinjemo osjecati osobnu pro-
mjenu.Pocinjemo gledati preko nase stare realnosti koja je bila odre-
dena nasim fizickim osjetilima i dospjevamo do jasnoce u kojoj spozna-
jemo da su sve duse medu sobom povezane,da sudjelujemo na jednom
zajednickom sopstvu i da je unutrasnji MIR i LJUBAV doista sve sto je
stvarno....S LJUBAVLJU kao nasom jedinom stvarnoscu mogu se zdravlje
i cijelina promatrati kao unutrasnji mir i ozdravljenje je jednako gubitku
straha.LJUBAV znaci dakle izgubiti STRAH.

PUSTATI UVIJEK NANOVO PROSLOST DA PRODE

Mi svi stvaramo svoje vlastite cimbenike smetnje,koji mogu samo ostetiti
videnje,slusanje i dozivljavanje LJUBAVI u nama samima i u drugima.
Ta samonametnuta smetnja drzi nas cvrsto u starom sustavu predocavanja
koji opetovano primjenjujemo iako nam on ne donosi to sto hocemo.
Nas RAZUM mozemo promatrati kao filmski arhiv u kojem je pohranjena
golema kolicina igranih filmova iz nasih ranijih iskustava.Slike tih filmova
preslaguju se ne samo jedna preko drugih nego su i predmetnute leeci
kroz koju dozivljavamo sadasnjost.Dosljedno tome mi sadasnjost ne vidimo
i necujemo nikada stvarno takvom kakva jest....Mi vidimo samo odlomke
toga kroz iskrivljene stare uspomene koje smo polozili preko sadasnjosti.
Ako hocemo mozemo se sa sve vecom ucinkovoscu posluziti aktivnom
imagnacijom kako bismo izbrisali iz tih filmova sve osim LJUBAVI.
To zahtjeva napustanje naseg starog pridrzavanja uz osjecaje KRIVNJE
i STRAHA.


PREDSKAZIVANJE PROTIV MIRA

Ponekad dajemo vecu vrijednost kontroliranju i predskazivanju nego
dusevnom miru.Prigodice nam se cini vaznijim predskazati da cemo
se u sljedecem trenutku osjecati bjedno i onda uzivati u tome da smo
imali pravo mjesto da u sadasnjem trenutku uzivamo istinsku SRECU.
To se moze smatrati slaboumnim nacinom samozastite i proizvodi
kratak spoj koji uzitak zamjenjuje bolju.
Cesto vjerujemo da strahovi proslosti mogu prdskazati one u buducnosti.
Rezultat takvog misljenja jest da najvise vremena potrosimo na to da
se brinemo za proslost kao i za buducnosti i time uspostavljamo vrazje
kolo straha koje daje malo prostora LJUBAVI i RADOSTI u sadasnjosti.