Opraštanje je Božansko-ljudska aktivnost. Za ljudsko srce to je lijek ugodne radosti. Rezultat praštanja je ozdravaljenje i prikupljanje novih snaga za dobro. Znamo da nitko nije zaštićen od uvreda, rana i razočaranja, zato bi svijet bez opraštanja bio mnogo gori. Tko ne prašta sebi zlo nanosi. Kako kaže Sv. Ivan Zlatousti: ''Kad mrzimo činimo zlo sami sebi, a kad ljubimo činimo si dobro'' (PG 58, 595).
Isus zahtijeva opraštanje! "Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka" (Mt 6,14-15). Isus nas je učio moliti: ''Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim'' (Mt 6,12). Ako ne molimo milost praštanja i ne otpustimo dužnicima našim, sami sebe kažnjavanmo. ''Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu" (Mt 18,35). Kvaliteta odnosa prema čovjeku govori o kvaliteti odnosa prema Bogu: ''Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti'' (1 Iv 4,20).
Opraštanje je rastavaljanje od rana povrijeđenosti i otvaranje Bogu kako bismo od njega primili ljubav i mir duše. Zato je opraštanje svakodnevni posao. Isus kaže Petru: ''Ne kažem ti sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam'' (Mt 18,22). Božje milosrđe ne može prodrijeti u našu dušu sve dok ne oprostimo onima koji su nas uvrijedili (Usp. Katekizma katoličke Crkve, 2840). Događa se da netko godinama moli ali nema uslišanja, to može biti i zbog nepraštanja. Kada čovjek oprosti uvreditelju, tada postaje slobodan za Boga i njegovo djelatno milosrđe koje se pokazuje u praštanju. Tada postajemo slobodani i za drugoga. U svojoj nemoći da oprostimo, treba moliti od Boga milost da možemo opraštati.
Nepraštanje je put po kojemu neprijatelj (sotona) dolazi ometati naš mir u Bogu (Ef 4,26-27). Mnoge su posljedice nepraštanja a jedna od glavnih je gorčina, pa čak i bolesti. Sv. Pavao upozorava da onaj koji oprašta neće biti nadmudren od Sotone (2 Kor 2,11). Blago onome tko oprašta! Poprima božanski život i njegova je duša bez mučnine (Mt 18,34-35). Tko oprašta taj postaje sličan Kristu i iz njegovih rana nekadašnje povrijeđenosti počinje proistjecati život milosrđa i ljubavi, upravo kao što i iz Krostovih rana proistječe naše spasenje. Ali, treba biti realan, i priznati da opraštanje nije lako, ono je proces. ''Opraštanje je vrhunac kršćanske molitve'' (KKC, 2844). Tko se opredjeljuje za opraštanje svjedoči da je ljubav jača od mržnje i na taj način s Kristom pobjeđuje zlo, jer Zli želi da na uvrede odgovaramo osvetom i mržnjom. Uostalom, uvreda može biti i od koristi. Ako otkrijemo na koju ranu uvreda dolazi, tada možemo duboko zaći u svoju bol, predati je Isusu i biti izliječeni...
Postoje mnoge etape u procesu praštanja ali ove četiri su elementarne:
1. Priznati uvredu. Može postojati otpor u nama i razmišljamo da nas nitko nije povrijedio i da smo jaki, ali kada malo dublje uđemo u svoju nutrinu i prošlost primijetit ćemo da nosimo povrede u sebi i to često smo povrijeđeni od najbližih. Zato treba znati kada opraštamo svojima (ukućanima) da ništa ne činimo protiv Božje ljubavi, naprotiv u duhu im pomažemo da budu slobodni i blagoslovljeni. Ukoliko je potrebno načinite popis osoba kojima trebate oprostiti.
2. Htjeti oprostiti. Čovjek treba željeti oprostiti a Bog će dati milost da to i mognemo učiniti. Ukoliko je velik otpor prema praštanju, tada se najprije treba odreći mržnje i nepraštanja.
3. Pozvati Isusa u rane da ih ozdravi, jer jedino On može dati novo srce (Ez 36,26).
4. Izmiriti se sa svojim uvrediteljem - barem u duhu.
Hrabrost oprostiti! Imamo pravo oprostiti i onima koji od nas ne traže da im oprostimo, jer tako je i Krist učinio. ''Dok još bijasmo grešnici Krist je za nas umro'' (Rim 5,8 ). Treba razlikovati sakramntalno oproštenje, po svetoj ispovijedi, kada Bog grešniku oprašta nakon što on zatraži oproštenje. Dok ovo naše svakodnevno praštanje nije takve naravi, jer mi opraštamo drugome da bismo izvršili Božju zapovijed i činili dobro. Isus kaže ako vi ne oprostite jedni drugima, ni Otac nebeski neće oprostiti vama (Mt 6,14-15). U molitvi pitajte Gospodina da li možda i vi snosite krivicu zbog uvrede i možda biste trebali zatražiti oproštenje od nekoga (Mt 5,23-26).
|