www.tebe-trazim.com

Što tražiš od mene?

Što tražiš od mene, Gospodine, danas?
Čemu se nadaš od mene?
Želio bih uskladiti svoj život s tvojim namjerama,
s tvojim najmanjim željama.
Želio bih te moliti, gledati tvoje lice,
da čitam u tvojim očima
sve što očekuješ od ovoga dana koji počinje
i koji mora biti tvoj.
Što tražiš od mene, ako ne dar srca,
tajni, potpuni dar?
Pokaži mi kako moja ljubav može rasti,
više ti se sviđati.
Što tražiš od mene, ako ne otvorenost
svim tvojim mislima,
duh koji sluša i srdačno dočekuje
tvoja nadahnuća?
Nauči me razabirati po sigurnim znacima
tvoj istinski glas,
razlikovati ga od glasa koji bi me htio zavesti
i udaljiti od tebe.
Što tražiš od mene, ako ne prepuštanje
moje vlastite volje
tvojem božanskom htijenju koje mudro vodi
cijelo moje postojanje?
S više molitava i više razgovora
ojačaj moju želju
da slijedim u svakom času namjeru tvoje mudrosti,
tvoje ljubavi prema meni.

Jean Galot

Dolazim Oče tebi
utjeho i nado moja
da nađem mir u tvome
zagrljaju,i tvojoj šutnji.

Meni ne treba mnogo
sretna sam dok znam
da si tu,uvjek kraj mene.

Tvoj mir neka me ispuni večeras
i tvoja ljubav neka prebiva
uvijek u meni.

NE OSTAVI ME, GOSPODINE!

Ne ostavi me, Gospodine!
Trebam te, trebam tvoju milost,
Tvoju neprestanu pomoć,
Tvoju ljubav!

Ne ostavi me, Gospodine,
iako ti se odupire moja vjera,
u kojoj nema oduševljenja;
vjera koju sakate svagdanji poslovi,
vječna rastresenost i umišljenost.

Ne ostavi me, Gospodine,
iako ti je neprijatna moja mlaka molitva,
molitva bez nade kojom bih bio
siguran u pobjedu,
bez nade kojom bih mirno i predano
povjerio dušu tebi,
kao što se dijete povjerljivo
smješta u majčino naručje.

Ne ostavi me, Gospodine,
u času boli, u času bolesti
i u času poniženja,
da znam s tobom podnijeti svoj križ.

Ne ostavi me, Gospodine,
u vlasti mojih strasti,
iako to zaslužujem,
zbog popustljivosti,
nestalnosti i površnosti
u svom duhovnom životu.

Ne ostavi me, Gospodine,
u danima kušnje,
premda ćeš me vidjeti
da se ludi igram vatrom.
Ne ostavi me, molim te,
ni u sudbonosnom času,
ako bih se pokušao istrgnuti
iz tvog blagog zagrljaja...

Dopusti mi, Gospodine,
da svoju dušu naslonim
na tvoje dobro srce tako da
se nikad ne odijelim od Tebe,
makar me to stajalo najvećih
žrtava, poniženja i odricanja.
Gospodine, budi mi milostiv!

Isuse, nije ti bilo lako s tvojim učenicima. Bilo je nesporazuma zbog njihove ograničenosti. Svaki čas su se gubili u svojim razmišljanjima i planovima i bili negdje drugdje, a ne ondje gdje si to ti htio. U Kafarnaumu ih pitaš: "Što ste to putem razgovarali?"
I nas pitaš o čemu to razgovaramo ovih dana. Osluškuješ naše razgovore. Razgovaramo, Isuse, o ozbiljnim stvarima. Razgovaramo o poslu i radnom mjestu; o budućnosti naše domovine; o pretrpjelim strahotama i o tome kako ćemo u budućnosti živjeti. Razgovaramo kao odrasli ljudi, kao ozbiljni ljudi koji na sebi nose teret mnogih briga i događaja. Razgovaramo, Isuse, o tome tko ima pravo i vjerujemo da smo mi u tom pogledu u pravu. Čudimo se kako nam drugi ne vjeruju. Pitamo se kako se to laž uvukla u sve slojeve javnog obavještavanja i kako je na djelu otac laži.
Razgovaramo o svemu i svačemu. O onome o čemu razgovaraju odrasli ljudi. A ti uzimaš k sebi malo dijete. Ono je model, uzor tvoje pouke. Ako ne budete kao djeca... Ne znam što time hoćeš, Isuse? Želiš da budemo odgovorni i da se trudimo, a ovdje nam otkrivaš malo dijete kao izazov. Što može malo dijete? Zar svijetom ne vladaju odrasli?
Možda je u tome, Isuse, sva naša tragedija, jer samo odrasli vladaju i upravljaju svijetom. Možda se premalo misli na djecu. Možda ljudi u svojoj odraslosti i nemaju više volje na svijet donositi djecu. Možda su odrasli izgubili hrabrosti za dijete, za djecu. Ne znamo gledati djecu, ne znamo se veseliti djeci, ne znamo učiti od djece. Kao odrasli postali smo prepredeni, proračunani, lukavi. Više ni ne znamo što znači biti dijete, živjeti jednostavnim životom, biti oslonjen na ljubav, na Oca, na onoga koji se brine za nas. Sve moramo proračunati, o svemu kao da moramo sami brinuti. A budući da ne možemo sve, onda smo trajno napeti, nesretni, jadni. Ako ne budete kao djeca...
Dobri Isuse, a ono o služenju, što ti to znači? Želiš li reći da nismo dovoljno služili? Želiš li reći da se moramo dati izrabljivati do nemogućih granica? Dokle, Isuse?!
Ne znam, Gospodine! A ipak, ti si i to rekao. Ti i na to zoveš. Pomozi nam da i to shvatimo, jer je teško! Budi nam blizu svojim primjerom, ali još više svojom dobrotom i svojom strpljivošću, jer kao i kod tvojih apostola: ni nama to ne ide u glavu!
Budi nam blizu svojom ljubavlju, Isuse!

Fra Zvjezdan Linić

Kad sam umoran od puta k zvijezdama
da ljudima u noći donesem malo svjetla,
sjednem u tišini i nalazim Tebe, moj Bože!
Tada osluškujem izvor i čujem Tebe.
Posve duboko u sebi samom i u svemu
oko sebe osjećam veliku tajnu.
Bože, za mene si posve blizu; za mene si tu,
osjetljivo, dohvatljivo prisutan.
Prisutan u meni više nego zrak u mojim
plućima, više nego krv u mojim žilama.

Bože, Bože moj, vjerujem u Tebe.
Kao što slijepac vjeruje u sunce,
ne zato što ga vidi, nego zato što ga osjeća.
Dragi Bože, u Isusu si mi dao osjetiti
koliko do mene držiš. Koliko me ljubiš!
Svoju ljubav prema meni stavio si u
svu prirodu i u ljude oko mene.
Ti si Bog ljubavi.
Miluješ me tisućama ruku.
Ljubiš s tisuću usana.
Hraniš tisućama plodova.
Sve si mi dao, sve što imam i
sve što jesam.
Kod Tebe sam kod kuće
poput djeteta.
(Phil Bosmans)

Moj Isuse,moja snago,moj miru i moj odmoru.
U Tvojim se zrakama milosrđa svakodnevno kupa moja duša.
Ne poznajem ni jednog trenutka svog života u kojem
nisam osjećala Tvoje milosrđe,o Bože.
U cijelom svom životu na ništa ne računam,nego samo na Tvoje beskrajno milosrđe,Gospodine.
Ono je misao vodilja mojeg života.Moja duša ispunjena je
Božjim milosrđem.

Iz Dnevnika sestre Marije Faustine Kowalske

Evo nas opet tu,
ja pred Tobom zastajkujući
a Ti me čekaš i šutiš.

Osjećam se kao dijete
koje je pogriješilo i očekuje kaznu
a znam da je od tebe neću dobiti.

Oprosti mi.Nisam te zaboravila.
I nikada neću.Ti si mi sve što imam.
ISUSE VOLIM TE.

Poljubit ću Gospodine, svete rane tvoje,
da izliječiš o premnoge rane duše moje!

Poljubit ću Gospodine, rane ruku tvojih
u nakanu za nedjela grešnih ruku mojih!

Poljubit ću Gospodine, rane nogu tvojih
da oprostiš sva bespuća grešnih nogu mojih!

Poljubit ću Gospodine, rane glave tvoje,
da očistiš sve opake misli glave moje!

Poljubit ću Gospodine, ranu boka tvoga
i predat se za sve vijeke Srcu Boga moga!

Josip Ivić