Priča o psiću
Vlasnik trgovine je na vrata objesio natpis: 'ŠTENCI NA PRODAJU.' Taj je natpis mamio djecu. Jedan je dječak došao do prodavača i upitao ga: 'Koliko stoje ti psići?'
Vlasnik mu je odgovorio da su između 30 i 50 dolara. Dječak je izvadio kovanice iz džepa i rekao: 'Imam samo 2,5 dolara, smijem li ih pogledati?'
Vlasnik se nasmijao i zazviždao. Iz pseće kućice dotrčala je Lady i njezinih pet štenaca, ali jedan od njih je zaostajao. Dječak je odmah spazio štenca koji je zaostajao, pa je upitao: 'Što je s tim psićem?'
'Taj je drugačiji od ostalih, rodio se s manom, tako da nikada neće moći trčati kao drugi psići.' Na to je dječak odmah rekao: 'Upravo toga želim kupiti.'
'Ali taj štenac ima manu, ne možeš ga kupiti. Ako želiš baš njega, poklonit ću ti ga.'
Razočaran dječak pogleda prodavača u oči i reče: 'Ne želim da mi ga poklonite, želim ga kupiti. Odmah ću vam dati 2,5 dolara i svaki mjesec 50 centa, dok ga ne otplatim.' Na to prodavač odgovori: 'Taj štenac ne košta ništa jer ne može trčati i skakati kao ostali psići.'
Dječak pogleda prema tlu, podigne lijevu nogavicu, pokaže svoju protezu i kaže: 'Ni ja ne mogu trčati i skakati kao druga djeca i baš zato želim toga psića, kojeg ću samo ja moći razumjeti.'
Prodavač se zamisli i sa suzama u očima reče: 'Dragi dječače, želio bih da svi moji psići dobiju tako dobre gospodare kao što si ti.'
U životu nije važno kakav si, nego da te netko cijeni i da te prihvaća takvoga kakav jesi !!
Lorena Slunjski
Zapisati ili ne
Svoju preveliku muku ne možeš zadržati u sebi. Kad je izgovoriš, olakšaš si dušu. Podijeliš li s nekim svoju bol, ona će se – kažu – prepoloviti. Podijeliš li s nekim svoju radost, ona će se – kažu – udvostručiti…
Svoje najintimnije misli povjerit ću papiru. Čistom, bijelom, izazovnom papiru koji će strpljivo podnositi sve što zapišem. Čuvat će ono što mu povjerim bolje od najbolje prijateljice.
Povjerit ću mu se uvjerena da me neće iznevjeriti, kao ni srodno srce kad pročita ove zapise, jer će u mojoj boli prepoznati svoju, u mojoj sreći prepoznati svoju…"
Kada sada pročitam dnevnik i moja razmišljanja zapisana u njemu, shvaćam da sam se otada puno promijenila, shvatila sam neke stvari. Dnevnik je prepun zabilješki o dečkima i mojoj, kako sam tada mislila, prevelikoj ljubavi prema njima. Citirat ću se: …Mislim da će mi srce puknuti od tolike ljubavi prema njemu… Kako sam samo naivna bila. Tada nisam ni znala što je ljubav, a kamoli da će mi srce puknuti od nje. Ako ćemo iskreno, ne znam ni danas, barem ne za onu pravu.
Nadrasla sam dosta toga. Kako godine prolaze, čovjek se mijenja, neke stvari spoznaje, neke zaboravlja, no neke ostaju iste…
Isus je uvijek isti. Danas, jucer, sutra, uvijek. Njegova linija nikad nije zauzeta, on je uvijek dostupan, uvijek „ima na računu“ i uvijek sluša. Da. On sluša.! Nije mu teško kad se rasplačem, kad sam sretna. On je strpljiv. Pokušajte mu se više povjeravati. Ja jesam. I ljepše mi je.
Petra (26.11.2009.)
OSMIJEH
Život čine sitnice, rekli su mnogi poznati ljudi. Mnogi su pokušali dočarati snagu osmjeha, mnogi su to i uspjeli, ali unatoč tome, ljudi zaboravljaju njegovu važnost.
Shvaćaš li ti da te mnogi prijatelji i poznanici raspoznaju po tvom jedinstvenom i prekrasnom osmjehu? Shvaćaš li koliko te posebnim on čini?
Idemo polako. Razmisli o svim ljudima do kojih ti je stalo. Razmisli koliko ti znači njihov osmjeh. Ako si u mojim godinama, razmisli o osmjehu svoje simpatije. Koliko ti taj osmjeh znači, koliku snagu on ima. Razmisli o osmjehu svog prijatelja kojem se diviš. Analiziraj sve te osmjehe i reci mi što ti njihovi osmjesi govore, koliko ti znače i koje su posljedice? Iskreno, svi se osmjesi svode na isto. Usne se rastežu, mijenja se oblik lica i ispuštaju se zbilja svakakvi zvukovi. Na prvi pogled, u njima nema baš ničeg posebnog, ali mi nismo površni, zar ne? Znamo da se tu skriva puno više. Osmjeh nam govori kako se ta osoba osjeća, što osjeća prema nama. Ljudi, poklanjajući ti osmjeh, pokazuju koliko im značiš, koliko te vole, poštuju i dive ti se. Žele ti pokazati da im je drago što postojiš, što si učinio to što si učinio i što si sada uz njega. Iz osmjeha možeš pročitati milijun stvari, samo ako hoćeš. Razmisli koliki je Bog majstor kad je sve te osjećaje, svu tu sreću, ljubav, radost, nervozu i nadu sakrio u osmjeh. Znanost je potvrdila da osmjehom mršavimo, uklanjamo bore i produljujemo si život. Osmjeh jednostavno nema loših strana. Osmjeh je savršen. Ne postoje ružni osmjesi. Svi osmjesi su jedinstveni, neponovljivi i prekrasni. Poklanjaj svoj osmjeh svima jer će te po njemu pamtiti. Pmtit će tvoj osmjeh, njegovu posebnost i njegovu redovitost. Svojim osmjehom recite ljudima sve što osjećate, mislite i želite. Pokaži svima koliko ih voliš i koliko ti znače, a još više smij se ljudima koje ne voliš, ne podnosiš. Tvoj osmjeh će ih zaboljeti više negoli ijedna pogrdna riječ koju ste mogli izgovoriti-o tome govori ona posloviva: „Osmjeh je najbolji način da nekome pokažete zube.“ Poslušajte moj savjet i samo se smijte, uljpšavajte dane, uljepšavajte živote. I kad želite plakati, vrištati, udarati, samo se smijte. Po tome će vas svi pamtiti, po tome ćeš postati velik čovjek.
Valentina (14.10.2009.)
Male stvari čine nas sretnima!
Razmišljala sam o mojim željama, stvarima koje bih željela napraviti. Većinu još nikada nisam, dok pojedine želim ponoviti zbog užitka. Svaku sam napisala na papirić. Nisu to velike želje, već male stvari koje oduvijek želim napraviti. Neke zbog opuštanja (odlazak u saunu, kupka s aromatičnim uljima uz opuštajuću glazbu…), druge zbog zabave (odlazak u kino, uređivanje sobe, gledanje filma u toplini doma uz vlastito ispečene kokice…), neke bih jednostavno željela isprobati (jelo u kineskom restoranu…), dok me posljednje upotpunjuju kao osobu (molitva, kolači, čitanje dobre knjige, pisanje, slušanje drugačije glazbe, …).
Sve papiriće pažljivo sam savila i stavila u kutijicu ukrašenu mojom maštom i onime što mi je bilo pri ruci. Odlučila sam svaki mjesec izvući jedan papirić i ispuniti si želju. Zabavno i financijski prihvatljivo, a mene će učiniti zadovoljnijom i sretnijom. Naravno, s vremenom ću u svoju kutijicu želja dodavati nove papiriće s novim mislima koje želim ostvariti. Kako će se oni nagomilavati tako ću sve češće posezati u kutijicu koja ostvaruje snove. S Isusom je uvijek zabavno. Uvjerena sam u to. Svoje snove možemo ostvariti jedino ako čvrsto vjerujemo u njih. Tako je i s Njime. Ako nešto snažno želimo, nema šanse da On to ne čuje.
Petra (10.09.2009.)
Bajke su priče sa sretnim završetkom
Kada netko spomene bajku, pomislimo na priču sa sretnim završetkom, zadovoljstvo i nestvarnu sreću. Na kraju svake obično stoji: Živjeli su sretno i zadovoljno do kraja života. No, često zaboravljamo pravu radnju bajke. Pepeljugu pamtimo po plesanju na balu i ljubakanju s princem u ogromnu dvorcu, a ne njezin naporni rad i trpljenje maćehinih pogrdnih uvreda. I ona je bila žrtva nasilnika, psihičko zlostavljana, kao i mnogi u današnje vrijeme. No žarko je željela promijeniti život i upoznati princa. Na završetku, to joj se ostvarilo.
Rijetke stvari u životu postižemo s lakoćom. Životne ciljeve teško je ostvariti. Samo našom voljom, snagom, stavovima i napornim radom možemo uspjeti. Nikada ne posustajte. Čak i kada vam se čini da se cijeli svijet urotio protiv vas, da ne postoji osoba koja bi vas razumjela, visoko dignite glavu i krenite dalje.
Ne popustite okolini u mijenjaju vaših vjerovanja i stavova. Nemojte dopuštati ikome da ukloni osmijeh sa vašega lica, izbriše sreću iz vašega srca, potakne suze iz vaše duše. One nisu vrijedne niti jedne osobe. Čvrsto ustrajte u svojim snovima i živite po svojim pravilima. Svatko je kovač svoje sreće. Zato ne dopustite drugima da je uništavaju.
Vjerujte, na kraju će se isplatiti. Kada netko spomene vaš život, pomislit ćete na priču sa sretnim završetkom, zadovoljstvo i nestvarnu sreću jer će u vašem srcu nevidljivim slovima pisati: Živjeli su sretno i zadovoljno do kraja života.
Petra Biškup (31.08.2009.)
ČOVJEK NE MOŽE ŽIVJETI A DA NE PRIGNE KOLJENA
Ima dana kada se osjećamo snažnima, sretnima, kao da nam nitko ništa ne može. Živimo, a da se ne zapitamo zašto,sretni smo, a ne tražimo razlog......
Žalosno je to što rijetko tko razmišlja o Bogu kada je sretan,kao da im onda ne treba. Odnose se prema Njemu kao prema nekom predmetu kojeg koriste samo u nekim vrlo tužnim trenucima. Mnogi Ga zazivaju samo kada nemaju drugog izlaza. To me neizmjerno žalosti i začuđuje. Kako ga možemo omalovažavati, vrijeđati, a znamo da je On naš Stvoritelj? Kako ljudi mogu biti tako okrutni i bezosjećajni? Kako mogu ne vjerovati? Kako ne shvaćaju da je to jedina prava vjera jer da nije ne bi opstala sve do danas! Ta su me pitanja prije jako mučila, ali više ne. Znam da se svakom u životu dogode neke stvari koje ih promijene,svakome se Bog javi na neki Njegov svojstven način. Samo je pitanje hoćemo li se odazvati i dopustiti da uđe u naš život, naše srce ili nećemo. Ali bezobzira na to jesmo li Ga pustili ili ne, On je uvijek tu i kad nam je teško, kad prignemo svoja koljena pod bremenom života,ON JE TU! On nam nikada neće okrenuti leđa. I to je za mene najveća tajna, kako nas može još uvijek voljeti, pa mučili smo Mu Sina, te Ga „ubili“ i još ga svaki dan iskušavamo.
Padamo na malim svakidašnjim kušnjama, njekamo Njegovo postojanje, ubijamo se međusobno, mrzimo..... Svaki dan tisuću puta „zabijemo“ trn u Njegovo srce. Ali naš Bog je velik, veći od svake kušnje i boli, veći od smrti i života. On je jednostavno Svemoguć. On nas voli kao svoju djecu ( što i jesmo) i zato ne smijemo razmišljati samo o zlim ljudima. Još uvijek postoje oni kojima je stalo, koji ljubavlju mijenjaju svijet i druge ljude, oni koji Bogu vade trnje i ljube Mu rane. Oni koji istinski vjeruju. Svaki čovjek vjeruje samo je pitanje kome i kako! Ljudi su se klanjali raznim prirodnim silama, kipovima i životinjama, ali ni jedan kip i ni jedna životinja ne stvara čuda i ne ljubi kao moj Bog. I kada govorim o Njemu, o Njegovoj ljubavi, suze mi naviru na oči, srce zatreperi, a osjećaji postaju tako snažni da mislim kako mogu sve. I zato kad padnem , On me uzdigne, a kada sam sretna, zahvalim Mu i pokušavam Ga svaki dan proslavljati kroz svoj život. Trudim se biti sretna i sa malim stvarima i prevladati sve kušnje jer znam da moja ljubav prema Njemu može sve, a moja vjera čini čuda. Svaki put kad mi je teško, zahvalim Mu što nije gore.
I zato zapamtite: „Svatko u životu prigne koljena jer je život previše težak da bismo uvijek imali osmjeh na licu, ali to je samo kušnja naše vjere. Pobrinite se za to da vjerujete u pravog Boga, a ne u običan kip, te da budete jači od svake kušnje. Neka vas one osnaže za nove pobjede i učvrste vašu vjeru, a ne da zbog straha pokleknete pri svakoj kušnji.“
„DUŽNI SMO SVAGDA ZAHVALJIVATI BOGU!!!!!“
(2 Sol 1,3)
„ TKO HOĆE SAČUVATI SVOJ ŽIVOT, IZGUBIT ĆE GA, A TKO IZGUBI RADI MENE SVOJ ŽIVOT, NAĆI ĆE GA!!!!!“
(MT 16,25)
Valentina (15.03.2009.)
SMRT JE TEK POČETAK
Svi ljudi jednom umru i to je jednostavno prirodni poredak kojem nitko ne može pobjeći. No jedan je čovjek uspio. Jedan je čovjek druge dizao iz mrtvih, ozdravljao ih i naposljetku sam uskrsnuo. Mi ne možemo zamisliti kako izgleda smrt, a još manje je možemo pobijediti. Mnogi misle da je smrt kraj, da nema ničeg poslije. Kad im netko drag umre, oni se ponašaju kao da je to kraj i njihovih života. Isus je taj koji je pokazao da poslije smrti slijedi nešto bolje. Svojim uskrsnućem pokazao je da postoji još jedan život, drugačiji od ovog. Život koji nikada neće završiti već će svi živjeti u zajedništvu s Bogom.
Jednom sam vidjela čovjeka kako se veseli na grobu svog brata. Mislila sam da oni nisu bili u dobrim odnosima, pa je sretan što ga više nema. Pitala sam tog čovjeka kako može biti sretan što je izgubio brata, a on je rekao da ga nije izgubio, već da je sretan što je njegov brat na boljem mjestu i što ne mora gledati sva ova zla koja se događaju u svijetu. Rekao je još jednu rečenicu koja me duboko dirnula:“Smrt je tek početak!“ Isus je živi primjer toga,samo što je sada na nama hoće li taj nastavak života biti sretan ili ne. Svi smo mi na Zemlji samo zbog jednog razloga, a to je da zaslužimo vječnost s Bogom.
Valentina
|