www.tebe-trazim.com

Biti blizu Boga

Biti blizu Bogu, biti u njegovim rukama, punina je sreće i života. Te ruke nisu stisnute, nego otvorene, otvorene za sve… Te ruke nisu prazne. U njima je punina: vjera, nada i ljubav. One su naprosto povezane i nerazdvojive, prepoznatljive jedino po tome što izviru iz Božjih ruku. I jedna bez druge ne mogu: i križ i sidro usađeni su u srce!
I zaista, križ – vjera, bio bi bez ljubavi samo okrutno mučilo, a bez nade samo garantirana smrt. Sidro – nada, bez ljubavi jest samo iluzija koja čovjeka vara i pokazuje da je svaki trud za budućnost uzaludan; bez vjere, nada je samo utopija. Srce – ljubav bez nade postaje samo življenje sadašnjosti, a bez vjere postaje želja za posjedovanjem i na kraju, nevjerstvo.
U svemu, kao da se želi reći: nema ljubavi bez boli i patnje. Ako ljubav želi ostati i rasti, ona u nadi mora prolaziti križ, teret i tamu vjere. Željeti vjeru bez predanja je licemjerje; željeti ljubav bez patnje i križa je bijeg od stvarnosti. Voljeti znači radovati se, ali i strepiti zbog onoga koga volimo…
Nema ljubavi bez boli i patnje… Velika je novost: patnja je otkupljena jer je Bog patio s nama. On je patnju pretvorio u radost. On je iz ljubavi nas oslobodio patnje i obećao nam nagradu! On, sama ljubav, nosi nas svojim rukama. I tako, korak, po korak, mi hodamo skupa prema vječnosti… Mi ljubimo, jer On nas ljubi. To mu vjerujemo jer je on istina. I nadamo se da ćemo zamilovani ljubavlju biti u njegovim rukama…

ths

GOSPOD GOVORI ČOVJEKU :
LJUBI ME TAKAV KAKAV JESI!

Ja znam tvoje nevolje, tvoje patnje, tvoje borbe i slabosti tvoga života. Ja znam tvoj kukavičluk, tvoje grijehe i usprkos njima kažem ti: Daj mi srce tvoje, ljubi me takav kakav jesi! Ako čekaš da postaneš anđeo da bi se predao ljubavi, onda me nikada nećeš ljubiti...

Ako si slab u ispunjavanju svojih dužnosti i u vježbanju svojih vrlina, ako često padaš u one grijehe koje ne želiš više činiti, Ja ti dopuštam da me voliš. Ljubi me takav kakav jesi!
U svakom trenutku i u svakoj situaciji u kojoj se nalaziš: u oduševljenju, u vjernosti ili nevjernosti, ljubi me takav kakav jesi!

Ja hoću ljubav tvoga siromašnog srca. Ako čekaš da budeš savršen, onda me nikada nećeš ljubiti. Zar ja ne bih mogao iz svakog zrna pijeska stvoriti anđela, koji zrači čistoćom, plemenitošću i ljubavlju? Zar Ja nisam svemoguć? I ako se meni sviđa zanemariti ova izvanredna bića i dati prednost siromašnoj ljubavi tvog srca, nisam li Ja onda uvijek gospodar moje ljubavi? Dijete moje, dopusti da te volim, Ja hoću tvoje srce. Svakako, Ja ću te vremenom preobraziti, no danas, ljubi me takav kakav jesi!

Ja želim da ti ovo činiš! Ja želim vidjeti kako iz dubine bijede raste ljubav. Ljubim u tebi i tvoje slabosti, ljubim ljubavlju siromašnih i bijednih. Ja želim da iz srca bijednika čujem neprekidni zov: “Isuse, ja te volim.” Ja jedino želim pjesmu tvog srca, a ne trebam tvoju mudrost i talente; samo je jedno za mene važno: da vidim kako radiš s ljubavlju. Kad bih ti dao samo talente, ti bi tako slab, njima hranio svoje samoljublje! Ja bih te mogao odrediti za velike stvari - ali ne, ti treba da budeš beskorisni sluga. Štoviše, Ja ću ti još oduzeti od onoga malo što imaš, jer Ja sam te stvorio samo za ljubav.

Danas stojim pred vratima tvoga srca kao prosjak, Ja - Car careva! Požuri da mi otvoriš. Ne pozivaj se na svoju bijedu! Kada bi ti mogao potpuno shvatiti svoje siromaštvo, ti bi umro od bola. Ono što bi me zaboljelo, jest – kad bih vidio da sumnjaš i gubiš povjerenje u Mene. Ja želim da misliš na Mene svakog sata, danju i noću. Ja želim da beznačajne poslove obavljaš iz ljubavi prema meni.
Računam na tebe da mi daruješ radost. Ne brini ako ne posjeduješ nikakve vrline. Ja ću ti darovati moje. Ako budeš patio, Ja ću ti dati snagu. Ako mi daruješ svoju ljubav, tad ću ja tebi dati toliko mnogo, da ćeš moći ljubiti daleko više nego što možeš sanjati.
Misli na to da me ljubiš takav kakav jesi! Neka dođe što hoće, ne čekaj da budeš svet, da bi mogao da me ljubiš. Onda me nikada nećeš ljubiti!
A SADA IDI I LJUBI ME!

Poznam tvoja djela:niti si studen niti vruć!Oh kad bi bio studen ili vruć!Ali,jer si mlak-ni vruć ni studen-izbacit ću te iz svojih usta.(Otk 3,15-16)

Ako u svojoj vjeri primjetimo ravnodušnost,znajte da je to prvi znak uzbune!Albert Schweitzer pričao je u jednoj svojoj propovijedi o bolesti spavanja radi koje u Africi umiru tisuće i tisuće ljudi od slabosti.Tome je još dodao:"A postoji i bolest spavanja od koje oboli duša,pri kojoj je glavna opasnost da ona ne osjeti njen početak.Opazite li u sebi i najmanju ravnodušnost,npr.da u vama slabi neka želja ili moć oduševljenja,morate se zabrinuti,pa i prestrašiti i postati svjesni da je vaša duša pretrpjela štetu."

Gospodine,molim te,prodrmaj me,postanem li trom i ravnodušan!

i mene Gospodine... i mene !!!!!

Utjeha

Djevojčica se upravo vratila iz susjedstva gdje je jednoj ženi tragično preminula osmogodišnja kći.
Zašto si išla tamo? - upita je otac
Da utješim susjedu!
A što si ti tako malena mogla učiniti da je utješiš?
Sjela sam joj u krilo i s njom plakala!

Ako je u tvojoj blizini nrtko tko trpi, plači s njime!
Ako se u tvoj bližnji raduje, raduj se s njime!
Ljubav gleda i vidi , osluškije i čuje. Ljubiti znači suosjećati s nekim čitavim svojim bićem. Onaj koji ljubi otkriva u sebi neslućene zalihe utjehe i sućuti. Mi smo anđeli sa samo jednim krilom: možemo jedino ako se zagrlimo.

Bruno Ferrero

PAUKOVA DJECA

Tek što su stigli u vikendicu , mama i njezin četverogodišnji sinčić Marko počeli su lov na pauke koji su posvuda ispleli mreže.
Najednom će Marko : « Male pauke nemoj ubijati!»
Na to će mama:» Ali zar ne vidiš kako su ružni?»
«Svojim su mamama oni vrlo dražesni!» odgovori Marko.

«Bog je otac ; on nas voli kao što nas vole naše mame!» rekla je jedna djevojčica na satu vjeronauka. Možda u samom sebi i ne nalaziš mnogo stvari koje ti se sviđaju , ali za Boga ti si najljepše stvorenje svemira.

Bruno Ferrero

Izak..hvala ti ljepa za ovakve Meditacije....pisi jos....Bog ti plati....

Umijeće malih koraka

Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđenja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka. Učini me sigurnim u razdiobi vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno. Molim Te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da zapazim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu. Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji. Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proticati. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratitelji života - uz koje rastemo i zrijemo. Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu. Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru. Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega. Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su "ispod". Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba. Nauči me umijeću malih koraka. Daj Gospodine, da mnogi ljudi našega vremena, a i redovnici vide u služenju Tebi živi primjer ljubavi, solidarnosti i nesebičnog služenja braći koja trpe nepravde i progone.

SVOM SNAGOM

Otac je promatrao svoga sinčića kako pokušava premjestiti oveću vazu s cvijećem. Mališan se trudio, naprezao, mrmljao , ali nije ju uspio ni pomaknuti.
« Jesi li upotrijebio sve svoje snage?» upita ga otac.
«Jesam» , odgovori dječačić.
« Nisi « , odvrati mu otac, « jer nisi pozvao mene da ti pomognem!»

Moliti znači upotrijebiti « sve « svoje snage.

Bruno Ferrero