Ovo me stvarno dotaklo, pročitala sam je neki dan i nisam htjela ništa komentirat dok nisam promijenila u svom životu svoje zanemarivanje Onog koji je za mene uvijek tu, koji nada mnom strepi i osluškuje mi svaki dah, prati svaki korak, a ja sam toliko jutara proživjela i nisam mu rekla ni Dobro jutro ni zahvalila na nebrojenim milostima koje mi je dao a koje sam ja uzela zdravo za gotovo
Gospodine molim te oprosti mi, idemo od sada ti i ja korak po korak, ne daj da opet okrećem glavu od tebe i tvoje ljubavi
jer u tebi dišem, krećem se i postojim.