SRCE ISUSOVO, ŽIVOTE I USKRSNUĆE NAŠE
Taj zaziv, snažan i osvjedočen kao jedan čin vjere, u jezgrovitoj rečenici obuhvaća cijelo otajstvo Krista Otkupitelja. Doziva u pamet riječi koje je Isus uputio Marti, slomljenoj zbog bratove smrti: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će" (Iv 11, 25).
Isus je život koji od vijeka teče iz božanskog izvora Očeva: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog... u njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo" (Iv 1, 1-4). Isus je život u sebi samom: "Kao što Otac ima život u sebi – tumači on - tako je i Sinu dao da ima život u sebi" (Iv 5, 26). U najdubljem Kristovu biću, u njegovu Srcu, božanski i ljudski život skladno su združeni, u potpunom i nerazdjeljivom jedinstvu. No Isus je život i za nas. "Dati život" svrha je poslanja koje je on, Dobri Pastir, primio od Oca: "Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju" (Iv 10, 10).
Isus je i uskrsnuće. Ništa tako korjenito protivno Kristovoj svetosti – Svetac Božji (usp. Mk 1, 24; Lk 1, 35) – kao grijeh; ništa se toliko ne protivi njemu, izvoru života, koliko smrt. Tajnovita sveza povezuje grijeh i smrt; oboje su stvari bitno protivne Božjem naumu s čovjekom, koji nije stvoren za smrt, nego za život. Pred svakim znakom smrti Srce se je Kristovo duboko potreslo, a zbog ljubavi prema Ocu i prema ljudima, svojoj braći, svoj je život pretvorio u "čudesnu borbu" protiv smrti (Rimski misal, Posljednica na Uskrs): jednom je riječju vratio fizički život Lazaru, sinu udovice iz Naima, kćeri Jairovoj; snagom svoje milosrdne ljubavi nanovo je dao duhovni život Zakeju, Mariji Magdaleni, preljubnici i svima koji su znali prepoznati njegovu spasiteljsku prisutnost.
SRCE ISUSOVO, MIRE I POMIRENJE NAŠE
Isus je naš mir. Poznato je biblijsko značenje "mira": ono označuje, ukratko, skup dobara koja je Isus, Mesija, donio ljudima. Stoga dar mira označuje početak njegova poslanja na zemlji, prati njegov razvitak i čini i njegovu krunu. "Mir" pjevaju anđeli uz jaslice novorođenoga "kneza mironosnoga" (usp. Lk 2, 14; Iz 9, 5). "Mir" je želja koja provire iz Srca Kristova, potresena bijedom čovjeka bolesna u tijelu (Lk 4, 48) i duhu (usp. Lk 7, 50). Mir je svijetli pozdrav Uskrsloga njegovim učenicima (usp. Lk 24, 36; Iv 20, 19.26) koje on, u trenutku kad napušta ovu zemlju, povjerava djelovanju Duha, koji je izvor "ljubavi, radosti, mira" (Gal 5, 22).
Isus je istodobno naše pomirenje. Zbog grijeha je nastao duboki i tajnoviti prekid između Boga, Stvoritelja, i čovjeka, njegova stvorenja. Cijela povijest spasenja nije drugo nego čudesni zbroj Božjih pothvata u prilog čovjeka da se taj, u slobodi i ljubavi, vrati njemu; da nakon stanja loma nastane stanje pomirenja i prijateljstva, zajedništva i mira.
U Kristovu srcu, punom ljubavi prema Ocu i prema ljudima, njegovoj braći, dogodilo se savršeno pomirenje između neba i zemlje: "S Bogom se pomirismo po smrti Sina njegova" (Rim5, 10). Tko hoće doživjeti pomirenje i mir, mora prihvatiti Gospodinov poziv i poći k njemu (usp. Mt 11, 28). U njegovu će Srcu naći mir i smirenje; tamo će mu se sumnja pretvoriti u izvjesnost; izmučenost u olakšanje; žalost u radost; uznemirenost u duševni mir. Tamo će naći olakšanje za svoje bolove, ohrabrenje da nadvlada strah, jakost se ne preda klonuću te da ponovno krene putem nade.
SRCE ISUSOVO, ŽRTVO ZA GRIJEHE
Taj nas zaziv sjeća na Isusa koji je, prema riječi apostola Pavla, "predan za opačine naše" (Rim 4, 25); premda, naime, nije počinio grijeha, njega "Bog za nas grijehom učini" (2 Kor 5, 21). Srce je Kristovo bilo strahovito pritisnuto teretom grijeha cijeloga svijeta. Na njemu se savršeno ostvario lik "vazmenog janjeta", žrtve prikazane Bogu, da bi u znaku njegove krvi bili pošteđeni hebrejski prvorođenci (usp. Izl 12, 21-27). S pravom je, dakle, Ivan Krstitelj u njemu prepoznao pravog "Jaganjca Božjeg" (Iv 1, 29): nevinog jaganjca koji je na se uzeo grijeh svijeta, da ga potopi u spasonosne vode Jordana (usp. Mt 3, 13-16); blagog jaganjca, "kojeg na klanje odvedoše, ko ovcu, nijemu pred onima što je strižu" (Iz 53, 7), da od njegove božanske šutnje bude postiđena ohola riječ nepravednih ljudi". Isus je dobrovoljna žrtva jer se "dragovoljno predao na muku" (Rimski misal, II. Euharistijska molitva), kao žrtva naknadnica za ljudske grijehe, koje je uništio u ognju svoje ljubavi.
Isus je vječna žrtva. Uskrsnuo od mrtvih i proslavljen s desne Ocu, u svojem besmrtnom tijelu znakove rana na probodenim rukama i nogama, na probodenim prsima i prikazuje ih Ocu u svojoj neprekidnoj molitvi posredovanja za nas.
Čudesna Posljednica uskrsne mise, podsjećajući na taj sadržaj naše vjere, potiče: "Svetoj žrtvi uskrsnici dajte slavu, krštenici. Janje ovce oslobodi, Krist nas grešne preporodi".Predslovlje te svetkovine naviješta: "On je naime pravo Janje koje oduze grijehe svijeta. Svojom smrću on je uništio našu smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život".
|