www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 19:42

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 14 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 24 lis 2006 21:17 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 tra 2006 21:52
Postovi: 1232
Lokacija: Dubrovnik
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
SRCE ISUSOVO, ŽIVOTE I USKRSNUĆE NAŠE
Taj zaziv, snažan i osvjedočen kao jedan čin vjere, u jezgrovitoj rečenici obuhvaća cijelo otajstvo Krista Otkupitelja. Doziva u pamet riječi koje je Isus uputio Marti, slomljenoj zbog bratove smrti: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će" (Iv 11, 25).
Isus je život koji od vijeka teče iz božanskog izvora Očeva: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog... u njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo" (Iv 1, 1-4). Isus je život u sebi samom: "Kao što Otac ima život u sebi – tumači on - tako je i Sinu dao da ima život u sebi" (Iv 5, 26). U najdubljem Kristovu biću, u njegovu Srcu, božanski i ljudski život skladno su združeni, u potpunom i nerazdjeljivom jedinstvu. No Isus je život i za nas. "Dati život" svrha je poslanja koje je on, Dobri Pastir, primio od Oca: "Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju" (Iv 10, 10).
Isus je i uskrsnuće. Ništa tako korjenito protivno Kristovoj svetosti – Svetac Božji (usp. Mk 1, 24; Lk 1, 35) – kao grijeh; ništa se toliko ne protivi njemu, izvoru života, koliko smrt. Tajnovita sveza povezuje grijeh i smrt; oboje su stvari bitno protivne Božjem naumu s čovjekom, koji nije stvoren za smrt, nego za život. Pred svakim znakom smrti Srce se je Kristovo duboko potreslo, a zbog ljubavi prema Ocu i prema ljudima, svojoj braći, svoj je život pretvorio u "čudesnu borbu" protiv smrti (Rimski misal, Posljednica na Uskrs): jednom je riječju vratio fizički život Lazaru, sinu udovice iz Naima, kćeri Jairovoj; snagom svoje milosrdne ljubavi nanovo je dao duhovni život Zakeju, Mariji Magdaleni, preljubnici i svima koji su znali prepoznati njegovu spasiteljsku prisutnost.

SRCE ISUSOVO, MIRE I POMIRENJE NAŠE
Isus je naš mir. Poznato je biblijsko značenje "mira": ono označuje, ukratko, skup dobara koja je Isus, Mesija, donio ljudima. Stoga dar mira označuje početak njegova poslanja na zemlji, prati njegov razvitak i čini i njegovu krunu. "Mir" pjevaju anđeli uz jaslice novorođenoga "kneza mironosnoga" (usp. Lk 2, 14; Iz 9, 5). "Mir" je želja koja provire iz Srca Kristova, potresena bijedom čovjeka bolesna u tijelu (Lk 4, 48) i duhu (usp. Lk 7, 50). Mir je svijetli pozdrav Uskrsloga njegovim učenicima (usp. Lk 24, 36; Iv 20, 19.26) koje on, u trenutku kad napušta ovu zemlju, povjerava djelovanju Duha, koji je izvor "ljubavi, radosti, mira" (Gal 5, 22).
Isus je istodobno naše pomirenje. Zbog grijeha je nastao duboki i tajnoviti prekid između Boga, Stvoritelja, i čovjeka, njegova stvorenja. Cijela povijest spasenja nije drugo nego čudesni zbroj Božjih pothvata u prilog čovjeka da se taj, u slobodi i ljubavi, vrati njemu; da nakon stanja loma nastane stanje pomirenja i prijateljstva, zajedništva i mira.
U Kristovu srcu, punom ljubavi prema Ocu i prema ljudima, njegovoj braći, dogodilo se savršeno pomirenje između neba i zemlje: "S Bogom se pomirismo po smrti Sina njegova" (Rim5, 10). Tko hoće doživjeti pomirenje i mir, mora prihvatiti Gospodinov poziv i poći k njemu (usp. Mt 11, 28). U njegovu će Srcu naći mir i smirenje; tamo će mu se sumnja pretvoriti u izvjesnost; izmučenost u olakšanje; žalost u radost; uznemirenost u duševni mir. Tamo će naći olakšanje za svoje bolove, ohrabrenje da nadvlada strah, jakost se ne preda klonuću te da ponovno krene putem nade.

SRCE ISUSOVO, ŽRTVO ZA GRIJEHE
Taj nas zaziv sjeća na Isusa koji je, prema riječi apostola Pavla, "predan za opačine naše" (Rim 4, 25); premda, naime, nije počinio grijeha, njega "Bog za nas grijehom učini" (2 Kor 5, 21). Srce je Kristovo bilo strahovito pritisnuto teretom grijeha cijeloga svijeta. Na njemu se savršeno ostvario lik "vazmenog janjeta", žrtve prikazane Bogu, da bi u znaku njegove krvi bili pošteđeni hebrejski prvorođenci (usp. Izl 12, 21-27). S pravom je, dakle, Ivan Krstitelj u njemu prepoznao pravog "Jaganjca Božjeg" (Iv 1, 29): nevinog jaganjca koji je na se uzeo grijeh svijeta, da ga potopi u spasonosne vode Jordana (usp. Mt 3, 13-16); blagog jaganjca, "kojeg na klanje odvedoše, ko ovcu, nijemu pred onima što je strižu" (Iz 53, 7), da od njegove božanske šutnje bude postiđena ohola riječ nepravednih ljudi". Isus je dobrovoljna žrtva jer se "dragovoljno predao na muku" (Rimski misal, II. Euharistijska molitva), kao žrtva naknadnica za ljudske grijehe, koje je uništio u ognju svoje ljubavi.
Isus je vječna žrtva. Uskrsnuo od mrtvih i proslavljen s desne Ocu, u svojem besmrtnom tijelu znakove rana na probodenim rukama i nogama, na probodenim prsima i prikazuje ih Ocu u svojoj neprekidnoj molitvi posredovanja za nas.
Čudesna Posljednica uskrsne mise, podsjećajući na taj sadržaj naše vjere, potiče: "Svetoj žrtvi uskrsnici dajte slavu, krštenici. Janje ovce oslobodi, Krist nas grešne preporodi".Predslovlje te svetkovine naviješta: "On je naime pravo Janje koje oduze grijehe svijeta. Svojom smrću on je uništio našu smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život".


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 24 lis 2006 21:18 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 tra 2006 21:52
Postovi: 1232
Lokacija: Dubrovnik
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
SRCE ISUSOVO, SPASENJE ONIH KOJI SE U TE UFAJU
U Svetom pismu trajno se ponavlja tvrdnja da je Gospodin "Bog izbavitelj" (Izl 15, 2; Iz 46, 13) te da je spasenje besplatan dar njegove ljubavi i milosrđa. Apostol Pavao, u jednom tekstu od velike doktrinalne važnosti, jasno i odlučno tvrdi: Bog "hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine" (1 Tim 2, 4).Ta volja koja hoće spasiti, koja se pokazala u tolikim čudesnim Božjim pothvatima u povijesti, svoj je vrhunac dosegla u Isusu iz Nazareta, utjelovljenoj Riječi, Sinu Božjem i Sinu Marijinu. U njemu se, naime, potpuno ispunila riječ koju je Gospodin uputio svojem "Sluzi": "Postavit ću te za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš" (Iz 49, 6).
Isus je epifanija – objava – ljubavi Oca koji spasava. Kad je Šimun uzeo u ruke dijete Isusa, uskliknuo je: "Vidješe oči moje spasenje tvoje" (Lk 2, 30). U Isusa je, naime, sve u ulozi njegova poslanja, Spasitelja: Ime koje nosi ("Isus" znači "Bog spasava"), riječi koje izgovara, djela koja čini, sakramenti koje ustanovljuje. Isus je potpuno svjestan svoga poslanja koje mu je Otac povjerio: "Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno" (Lk 19, 10). Iz Srca, to jest iz nutarnjega središta njegova bića, izvire to nastojanje oko čovjekova spasenja, koje ga potiče da uzađe, kao blago janje, na vrh Kalvarije, i rašiti ruke na križu te "život svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mk 10, 45).
U Srce Kristovo možemo, dakle, staviti svoju nadu. To Srce – veli zaziv – spasenje je "onima koji se u njega pouzdaju". Sam Gospodin, koji je uoči svoje muke tražio od apostola da se pouzdaju u njega – "Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte" (Iv 14, 1) – danas traži od nas da se posve njemu povjerimo: traži to od nas jer nas ljubi, jer mu je za naše spasenje bio proboden bok, probijene ruke i noge. Tko god se pouzdaje u Krista i vjeruje u moć njegove ljubavi, u sebi obnavlja iskustvo Marije Magdalene, kakvu nam prikazuje uskrsna liturgija: "Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje" (Uskrs, Posljednica).
Utecimo se dakle Kristovu Srcu! Krist nam nudi riječ koja ne prolazi, ljubav koja ne malakše, prijateljstvo koje se ne raskida, prisutnost koja ne prestaje.

SRCE ISUSOVO, UFANJE ONIMA KOJI U TEBI UMIRU
Spomen svih vjernih mrtvih poziva nas da u svjetlu vjere i nade promatramo kršćaninovu smrt, zbog čega nam litanije Srca Isusova stavljaju na usta zaziv: "Srce Isusovo, ufanje onih koji u tebi umiru, smiluj nam se".
Smrt je dio ljudske sudbine; završni trenutak povijesne faze života. U kršćanskom shvaćanju smrt je prijelaz: od stvorenog svjetla prema nestvorenom svjetlu, od vremenitog života prema vječnom životu.
No, ako je Srce Kristovo izvor iz kojeg kršćanin pije svjetlo i snagu da živi kao Božji sin ili kći, kojem će se drugom izvoru okrenuti da bi crpio snagu da umre u skladu sa svojom vjerom? Budući da "živi u Kristu", on ne može drugo nego i "umrijeti u Kristu".
Zaziv litanija obuhvaća kršćansko iskustvo pred događajem smrti: Srce Kristovo, njegova ljubav i njegovo milosrđe jesu nada i sigurnost za onoga koji umire u njemu.
No priliči zaustaviti se trenutak i upitati se: što znači "umrijeti u Kristu"? Znači prije svega čitati bolni i tajanstveni događaj smrti u svjetlu poučavanja Sina Božjega, i stoga gledati na smrt kao na vrijeme odlaska prema Očevoj kući, onamo kamo je Isus otišao, i sam prolazeći kroz smrt, da pripravi mjesto za nas (usp. Iv 14, 2); to jest znači vjerovati da je smrt, unatoč raspadanju našeg tijela, premisa života i obilnog ploda (usp. Iv 12, 24).
"Umrijeti u Kristu" znači, osim toga, pouzdati se u Krista i posvema se prepustiti njemu, povjeravajući njegovim rukama - rukama brata, prijatelja i dobrog pastira – vlastitu sudbinu, onako kako je i on, umirući, predao svoj duh u ruke Očeve (usp. Lk 23, 46). Znači zatvoriti oči svjetlu ovoga svijeta u miru, prijateljstvu, zajedništvu s Isusom, jer nas ništa "ni smrt ni život...neće moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu, Gospodinu našemu" (Rim 8, 38-39). U tom posljednjem trenutku kršćanin zna, ako mu srce i predbacuje grijehe, da je Srce Kristovo veće od njegova i da može izbrisati svaki njegov dug, ako se pokaje (usp. 1 Iv 3, 20).
"Umrijeti u Kristu" znači i opskrbiti se za taj odlučujući trenutak "svetim jamstvima" "pashalnoga prijelaza": sakramentom pokore koja pomiruje s Ocem i sa svim stvorenjima; poputbine, kruhom života koji je lijek besmrtnosti; bolesničkim pomazanjem koje daje pomoć tijelu i duhu za posljednju borbu.
"Umrijeti u Kristu", napokon, znači "umrijeti kao Krist": moleći i praštajući; imajući uza se Blaženu Djevicu. Kao Majka ona je bila uz Sinovljev križ; kao Majka je uz svoju djecu dok umiru, ona koja je žrtvom svoje ga srca sudjelovala da ih rodi na život milosti; uz njih je sućutnom i majčinskom prisutnošću, da bi se rodili kroz bol smrti za život slave.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 24 lis 2006 21:19 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 tra 2006 21:52
Postovi: 1232
Lokacija: Dubrovnik
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
SRCE ISUSOVO, MILINO SVIJU SVETIH
Od nade do ispunjenja, od želje do ostvarenja, od zemlje do Neba: čini se da je to ritam prema kojem slijede jedan za drugim tri posljednja zaziva litanija Presvetoga Srca. Nakon zaziva "spasenje onima koji se u te uzdaju" i "ufanje onima koji u tebi umiru", litanije završavaju obraćajući se Srcu Isusovu kao "radosti sviju svetih". To je već gledanje raja; to je kratka oznaka o životu na Nebu; to je kratka riječ koja otvara beskrajne prostore vječnoga blaženstva.
Na ovoj zemlji učenik Isusov živi u očekivanju da dostigne svojeg Učitelja, u želji da promatra njegovo lice, u žarkoj težnji da zauvijek s njim živi. Na nebu naprotiv, nakon što se ispuni očekivanje, učenik se već nalazi u radosti svojega Gospodina (usp. Mt 25, 21.23); promatra lice svoga Učitelja, ne više preobražena samo kroz koji tren (usp. Mt 17, 2) nego kako vječno sjaji u bljesku vječnoga svjetla; živi s Isusom i samim Isusovim životom.
Život neba nije drugo nego savršeno, neprolazno, snažno uživanje Božje ljubavi – Oca, Sina i Duha -; ništa drugo nego posvemašnja objava nutarnjega Kristova bića i puna komunikacija u životu i ljubavi, koji izviru iz njegova Srca. U Nebu blaženici vide zadovoljenu svaku želju, ispunjeno svako proroštvo, zasićenu svaku žeđ, ispunjenu svaku težnju.
Stoga je Kristovo Srce izvor života ljubavi za svece: u Kristu i po Kristu nebeski su blaženici ljubljeni od Oca koji ih sa sobom sjedinjuje vezom Duha, božanskom Ljubavi; u Kristu i po Kristu oni Oca i ljude, svoju braću, ljube ljubavlju Duha.
Srce Kristovo životni je prostor blaženika: mjesto gdje ostaju u ljubavi, uzimajući iz njega vječnu i bezgraničnu radost. Beskrajna žeđ za ljubavlju, tajnovita žeđ koju je Bog stavio u ljudsko srce, smiruje se u božanskom Kristovu Srcu. Tu se u punini očituje Otkupiteljeva ljubav prema ljudima kojima je potrebno spasenje; Učitelja prema učenicima koji su željni istine; Prijatelja koji ništi udaljenosti i sluge uzdiže na razinu prijatelja, zauvijek, u svemu. Snažna želja koja se na zemlji izražavala uzdahom: "Dođi, Gospodine Isuse!" (Otk 22, 20), sada na Nebu preobražava se u gledanje licem u lice, u mirnom posjedovanju, u stapanju života: Kristova u blaženicima i blaženika u Kristu!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 27 lis 2006 11:45 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 27 vel 2006 14:33
Postovi: 255
Lokacija: Njemacka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Slika

:D Isuse draga i ponizna srca ucini srca nasa po scrcu svome :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 14 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr