www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 20 stu 2017 14:22

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 11 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov: ZA BOLJI SVIJET
PostPostano: 30 kol 2012 20:56 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 svi 2010 09:23
Postovi: 932
Podijelio: 43 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Imamo mi svoga Mandigera. Donisim skeniranu njegovu knjigu, no prvo njegov...
.
Predgovor
Ova bi knjižica htjela podsjetiti na golema bogatstva kršćanske vjere i na čudesne mogućnosti preobražaja svijeta. Ona nije traktat o blagoslivljanju, nego poticaj na otkopavanje blaga koje leži u našim dušama.
Pisana je da bi nam pomogla nadati se protiv svakog beznađa i još nešto temeljno učiniti za suvremeni svijet. Shvatit će je osobito oni koji su već iskusili da Bog čuje njihove molitve i koji su uvidjeli da je za bolji svijet duhovni boj odlučujući.
Autor Zagreb, Velika Gospa 1989.


SADRŽAJ
PREDGOVOR III. IZDANJU ....... 5
PREDGOVOR ................... 6
PREMA SLOBODI ................ 9
IZ SUSRETA S BOGOM ............ 14
ŠTO JE »BLAGOSLOV« ............ 26
ZRAČITI BLAGOSLOV ............ 31
NAPAJATI SE BLAGOSLOVOM ...... 38
DIJELITI BLAGOSLOV ............ 43
PLODOVI BLAGOSLOVA .......... 47
- Kako primiti blagoslov ........... 47
- Kako druge otvoriti blagoslovu ...... 49
DUHOVNA SILA BLAGOSLOVA ..... 56
BLAGOSLIVLJATI RIJEČIMA ....... 62
- Neki svetopisamski blagoslovi ....... 65
- crkveni blagoslovi .............. 67
- Razni drugi blagoslovi ............ 76
BLAGOSLIVLJATI SRCEM ......... 88
BLAGOSLIVLJATI GESTAMA ....... 93
BLAGOSLIVLJATI SNAGOM
SVOJE SLUŽBE ................. 102
BLAGOSLIVLJATI ONE KOJI
NAS PROKLINJU................ 105
BLAGOSLIVLJATI SVIJET ......... 110
……

Tomislav Ivančić
ZA BOLJI SVIJET
Zagreb 1995.
4. izdanje
Naklada: 3.000
(Fotografija: Zlata Vucelić, Grafički urednik: Marijan Osman)
Lektura i korektura: Azra Ljumanović
Izdaje: »Kršćanska sadašnjost«, Zagreb, Marulićev trg 14
i »Novi koraci«, Zagreb, Kaptol 13 Odgovara: dr Aldo Starić
Tisak: »Kršćanska sadašnjost«, Zagreb ISBN 953-151-047-4
…….

PREMA SLOBODI
Krajem srpnja, te osobito vruće i sušne 1988. godine, putovao sam vlakom u Rijeku. Novine su javljale da je to opet ona jedanaesta po redu godina u kojoj se događaju osobite erupcije na suncu, zbog čega su vrućine veće i prijetnje zdravlju učestalije. Osjećao sam se iscrpljen nesnosnom vrućinom i gotovo bolestan. Izašao sam iz odjeljka vagona na hodnik te promatrao šume i proplanke Korduna. U meni su se zaredale slike negativnih prijetnji o kojima je pisao tisak.
Ratovi u svijetu ne jenjavaju. Politički i socijalni nemiri posvuda prijete građanskim ratovima. Glad i trovanja hranom su sve češće pojave. Nagomilavanje opasnog kemijskog i nuklearnog otpada zagađuje sve prostore. Rijeke su onečišćene, zrak je otrovan, pitkih voda ima sve manje, zaraze se javljaju poput pošasti; zbog razaranja zaštitnog zračnog sloja, sunce opasno isijava ultraljubičaste zrake; zbog termoelektrana, nestaju jezera. Stručnjaci upozoravaju da je katastrofa na pragu i traže od državnih vlada da hitno nešto poduzmu, opominjući da je, čini se, već sve prekasno.
str.9
==

Zbog dimova se toplina zraka prebrzo povećava. Prijeti opasnost da se plodna područja zemlje pretvore u pustinju, a led Sjevernog pola otopi zbog povećavanja topline i tako prouzrokuje opći potop. Bolesti se ne daju iskorijeniti, a AIDS grabi sve više žrtava. Viru-sne infekcije su sve češće i opasnije, a prijete i alergije. Nemoral je zahvatio sve slojeve društva, dok se glas poštenih jedva čuje. Terorizam je postao jači od organizirane vojske i milicije; otmice su prečeste, a državni aparati nemoćni. Herbicidi ne uništavaju samo kukolj nego truju i čovjeka; konzervansi čuvaju hranu, ali razaraju organizam. Tvornice daju zaposlenje stotinama ljudi, a uništavaju živote tisućama. Zagađujući ambijente, čovjek je sa svih strana opkoljen neprijateljima; kao da je uronio u zlo, a zemlja, kao da je čovjeka stisnula u jedva moguć prostor života i polako ga ubija.
Kamo pobjeći iz te bezizlaznosti, počeo sam razmišljati. Je li to neizbježna mat pozicija? Ima li izlaza?
Kao da sam se odjednom probudio. Pogledao sam iznad šuma i planina, prema nebu. Trgnuo sam se i rekao samom sebi da mora postojati neka nada, ali sam osjećao nemoć da tome povjerujem. Na dnu srca je ipak nešto počelo rasti; kucalo je da mu otvorim i tražilo da ga saslušam. Mora postojati izlaz! Sigurno postoji još jedno područje kamo čovjek može otići, gdje se može zaštititi, odakle se može roditi novi svijet... Moje misli su me sputavale. Dopustio sam da negativne misli načine u srcu gnijezdo i da tamo nemoć, rezignacija, strah i samosažaljenje legu svoja otrovna jaja.
str.10
==

Onda sam otvorio vrata novim, svemoćnim mislima. Dolazile su iz Božje riječi. »Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno« (Rim 12,2). Spontano su mi nailazile druge misli iz Svetog Pisma. »Ne budimo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi« (Ef 4,14). Upozoravale su me da pođem Božjim putem: »Pazite, da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na 'Počela svijeta', a ne na Krista« (Kol 2,8).
Ali kako se osloboditi negativnih misli? One su ušle u dušu i načinile utvrde; ne daju se van. Zlo ima neku magičnu moć. Negativne misli imaju fascinantnu snagu kojom nas zarobljavaju. Dosta je da se zagledamo u svoja samosažaljenja i otkrit ćemo lukavost zla. No tada se sjetih Pavlovih riječi: »Oružje našeg vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu« (2 Kor 10,4-5). Tu je rješenje, izlaz u slobodu u kojoj počinje novi svijet. Kao da je nešto sijevnulo... Pobjeda je tu!
Uvidio sam kako se čovjek može, makar i na čas, zaplesti u prijetnje, loše vijesti i prognoze, te se prepustiti na milost i nemilost bolesti i negativnim mislima; može prestati biti vjernik i postati poklonik negativnoga. U svijest mi je izbila poznata rečenica: »Perditio tua, Izrael, ex te - propast tvoja, Izraele, iz tebe dolazi!« Dobro i zlo dolazi iz čovjekova srca. Važno je ono čime je srce ispunjeno. Treba se odlučiti. A Bog je uvijek tu da nas spasi.
str.11
==

»Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi svijeta. Ja sam Bog i nema drugoga. Ako se na mene ne oslonite, održat se nećete« (Iz 7,9). Prolazile su mi glavom te poruke iz proročkih spisa.
- Tu je Bog! - zvučalo je to najprije nemoćno i nevjerojatno. Još se nešto tome opiralo. Što tu ima Bog činiti, kad smo sami sebi izabrali takav svijet? Zašto bi Bog sada dolazio kao »deus ex machina?« Gdje su, uostalom, djela kojima je Bog u naše vrijeme spasio ljude? Zar dopiru do Boga jauci umirućih, nevino osuđenih, izgladnjelih, obespravljenih, malih i jadnih? I - nije Bog po našoj mjeri; nije on jedan između nas da bi reagirao na naš način; nije on čovjek. Bog ima svoje planove sa svijetom i eto, sve to ide u taj plan. Tu se, dakle, ništa ne može mijenjati. Nisu to bile samo negativne misli nevjernika, nego i negativne misli vjernika. Zlo želi po svaku cijenu ostati u čovjeku i zavladati svijetom.
A onda je nešto u meni započelo odlučnije misliti: što ako Bog želi spasiti i mene i svijet, pa čeka na tračak mog povjerenja? Počela je borba na život i smrt... Najprije sam počeo u razmišljanju dokučivati Božju svemoć. Posvijestio sam si da je Bog jači od svih zala, od svih krivnji, od svih uzročnika bolesti, razaranja, mržnje, nemoći i smrti. Bog je svemoćan. Bog je apsolutno dobar; on želi moje dobro. On se raduje mojoj sreći, mome zdravlju, slozi i miru svijeta i nacija. Bog želi samo dobro unatoč zlu koje je oko nas. Zlo nije u njemu, nego u nama. On ga može iz nas iskorijeniti. Bog je naš Otac, učio nas je Isus. Otac razumije djecu i ima sućuti za njih. Dakle moram nakon ovog razmišljanja početi moliti.
12
==

Učinilo mi se da sam izgubljeni sin koji je ustao i vraća se Ocu. Shvatio sam da sam se dugo zadržavao na onome što ne koristi, umjesto da molitvom zaveslam u nova područja. Molio sam Gospodina da mi oprosti oklijevanje pred molitvom, odrekao se nepovjerenja prema Bogu, i počeo moliti da me izliječi i izvuče iz nagomilanih negativnih misli i slika. Molio sam uporno. Nešto se počelo događati. Sigurnost je ulazila u tijelo i dušu, a nešto čisto, zdravo i svježe počelo je ispunjavati prostor oko mene; kao da je ispod horizonta dolazilo crvenilo, a onda sunce i novi dan. Na mjesto nemoći slijevala se svemoć. Odjednom sam osjetio da su sva zla nemoćna, a Bog svemoćan. Taj Bog treba moju molitvu da bi najprije mene podigao, uvjerio, iscijelio i osposobio za nova djela. U meni se rađalo povjerenje, a izvana je ulazilo Božje svjetlo i njegova snaga, koji su jačali pouzdanje u njega. Blagoslivljao sam Boga i svijet oko sebe.
Kad sam stigao u Rijeku, osjećao sam se odmoren, svjež i zdrav, ali i uvjeren da svijet ima još jednu šansu i moć, a to je moć molitve. Zahvaljivao sam Bogu što me je uveo u svoj svijet i izveo iz područja u kojem je sve ono neprijateljsko u čovječanstvu i svijetu htjelo u meni ubiti ono najjače i svemoćno - vjeru u Oca, Boga. Zahvaljivao sam Bogu i zaželio napisati nešto o molitvenoj bitki za novi svijet. Shvatio sam da blagoslivljajući mogu spriječiti razaranje svijeta; i još više, pomoći svijetu da bude bolji.
13
==

IZ SUSRETA S BOGOM
Prvi korak na tom putu za bolji svijet jest istina da Bog postoji i da ga se može susresti. Treba najprije postati svjestan te istine.
Sigurnost da Bog postoji ne stječe se toliko razumom, nego duhovnom sposobnošću. Duhom možemo gotovo sigurno registrirati Božju prisutnost. To je slično kao kad netko dokazuje da je prijatelj u kući, u jednoj od prostorija. On iznosi dokaze da je prijatelj morao stići, da su se čula vrata, da je netko s njime razgovarao, da je hodnik namirisan njegovim mirisima, da je u hodniku njegov šešir i da se čuju njegovi koraci u susjednoj sobi. Sve su to razumski uvjerljivi dokazi, ali to ne daje potpunu sigurnost da je prijatelj stvarno u kući. Tek kad pođemo u susjednu sobu i ugledamo prijatelja, bit ćemo savršeno sigurni da je prijatelj u kući. Razumska sigurnost bila je tu upotpunjena sigurnošću spoznaje očima i ušima.
Slično je s Bogom. Razum može iznijeti argumente da Bog postoji.
14
==

On nas uvjerava da priroda zahtijeva autora; on nam pokazuje promjenjivi svijet koji traži nepromjenjivi uzrok i prolaznost svega što vapi za neprolaznim početnikom svijeta; pokazuje na čovjekovu savjest kao onu koja ima dovoljan razlog samo u Bogu; ukazuje na osmišljenost i svrhovitost svega što zahtijeva onoga koji je unaprijed postavio cilj svakom sjemenu, organu i organizmu; ukazuje na kretanje koje traži nepokrenutog pokretača. Razum uvjerava da ako Boga nema, onda nema ni čovjeka. Njime spoznajemo da je sigurnije da postoji Bog, nego da postoji čovjek. Ako uopće nešto postoji, onda postoji Bog. Filozofija ga naziva prvim bićem -primum ens - i apsolutnim bićem, nepokrenutim pokretačem, prvom istinom, dobrotom i ljepotom.
Vjernik crpi razumsku potvrdu za svoju vjeru u Boga i u tome, što otkriva kako se duh čovjekov ne može smiriti, nego uvijek istražuje i uviđa da mora dalje tražiti. Iza svih otkrića stoji još jedno otkriće; iza ograničenih stvarnosti, neograničeni um.
No vjernik ne vjeruje zato što je do uvjerenja da Bog postoji došao samo razumom, nego zato što je u to postao siguran i prije nego je počeo razmišljati. Ta je sigurnost slična životnoj sigurnosti: čovjek je siguran da živi i prije nego o tome razmišlja. Vjera je kao život; odnosno, vjera jest život, tkivo života. Čovjek susreće Boga i prije nego se proglasi vjernikom, i prije nego o Bogu razmišlja. Bog je bliži čovjeku nego čovjekovo razumsko doumljiva-je o Bogu. Kao što čovjek, hodajući u svjetlu sunčevu, spontano zna da postoji sunce, tako zna da postoji i Bog živeći Božje povjerenje.
Čim se rodi, čovjek uživa u povjerenju roditelja i okoline. Sve što su generacije namakle krvavim žuljevima i velikim žrtvama, novorođenče preuzima u posjed samo zato što se rodilo.
15
==

Odakle mu ta prava? Čovjek jede i pije, iako mu iz hrane i vode prijete bezbrojne opasnosti po zdravlje. Neko iskonsko povjerenje ga nosi da se ne boji. On se prepušta nesvjesnosti spavanja, u uvjerenju da za to vrijeme neće biti ubijen.
Postoji u svakom čovjeku iskonska nada, neko praočekivanje da će sve biti dobro. Postoji i neka čudesna volja za životom, unatoč bolestima i stalnim umiranjima. Sve nas drži nezadrživi optimizam. Odakle to? To je tu; iako je nevidljivo očima, vidljivo je duhovnom osjetilu u čovjeku. Osim razumske spoznaje Boga postoji i intuitivna spoznaja Boga. To je neko gledanje nutarnjim očima. To je sigurnost koju ne znamo izreći i argumentirati pojmovima, ali ona je tu. To je poput prvih principa spoznaje o kojima se ne može sumnjati. Tako npr. ne možemo sumnjati da mi postojimo.
Osim te intuitivne, postoji i vjerska spoznaja. To je duhovna spoznaja. Kao što čovjek očima spoznaje svjetlo, ušima zvuk, opipom tvrdoću, razumom misao, tako i duhom spoznaje duha. A Bog je duh, kaže nam Isus (usp. Iv 4,24). Zbog te duhovne spoznaje vjernik ne vjeruje u Boga zato što bi bez Boga svijet bio neshvatljiv i besmislen, nego zato jer je Boga susreo, iskusio, doživio kao stvarnoga, osobnoga i živoga.
Osim toga čovjek ne doživljava svoju vrijednost zbog toga što bi mu netko od ljudi dao pravo na životne uvjete. On ih ima od nekoga koga prepoznaje u svojoj intuitivnoj i duhovnoj spoznaji. Čovjek je dragocjen, jer ga je Bog stavio na svoju zemlju. Čovjek doživljava da je obdaren tijelom, dušom i životom od nekoga izvan čovječanstva.
16
==

Stoga u slučaju bolesti proklinje sudbinu, sluteći da ga u toj sudbini netko čuje; kad je presretan, nehotice govori »hvala Bogu«.
Živeći na zemlji, čovjek sebe doživljava u rukama neke svjesne sudbine, kojoj ne može dokučiti krajnje razloge, i na koju je uzaludno bacati kamenje jer ono pada na čovjekovu glavu. Čovjek živi u naručju nekoga tko inscenira i režira njegov život. To je čovjekov osnovni doživljaj.
Bog nije samo netko koga moramo postulirati; izvoditi ga iz postojanja zakona, svijeta, svrhovitosti prirode, savjesti te kontingentnosti svijeta uopće. On nije netko koga nema, pa stalno treba dokazivati da bi negdje trebao biti. Bog nije skriven, nedostupan i neshvatljiv, nego je izašao iz skrivenosti, nedostupnosti i neshvatljivosti. Bog je pošao ususret čovjeku i otkrio mu se. Ljudi ne samo da zaključuju da bi on trebao postojati nego su ga »sreli«, »vidjeli« i »otkrili«, te zato govore o njemu. Postoji u ljudima određeno iskustvo Boga. To je iskustvo prisutno u svecima, misticima i prorocima; u događajima židovskog naroda i konačno, u Isusu iz Nazareta.
Mistici ne govore samo o iskustvu Boga kao ljubavi, pratemelja, vatre; ne govore samo o unutarnjoj zahvaćenosti Bogom, o »zgrabljenosti«, o doživljajima blizine, o praiskonu, djelovanju, privlačnosti te o stanovanju božanstva u srcu, nego govore i o osobi Boga. Glasovita je Pascalova izreka, zapisana u njegovu »Memorijalu«: »Ne Bog filozofa, nego Bog živi, Bog Abrahama, Izaka i Jakova«. Ne radi se dakle samo o nečemu, o božanstvu, nego prije svega o nekome - o Bogu.
17
==

Proroci su bili ljudi koji su odlazili u smrt, ako je trebalo dokazati da ljudima govore Božje poruke. Oni su govorili o tome da ih je Bog pozvao, da im je govorio, da ih je poslao, da moraju govoriti ono što je on naredio. Očito je da su proroci čuli nekoga, a ne nešto; netko ih je uzeo, »zgrabio« i poslao. Oni ne govore samo o nadahnuću iz kojega su govorili nego i
o osobi koja im je govorila.
Prema Svetom pismu Starog i Novog zavjeta postoje izvorni proroci u kojima se javlja Bog. Proroci su očito čuli izvorno nadahnuće Božje; nekako su »dodirnuli« Boga, sreli ga i poslušali. A Bog je namah promijenio njihov život i sačuvao njihove riječi do danas; riječi koje i danas pale, bude, pogađaju i mijenjaju srca.
Događaji u povijesti židovskog narodu. opisani u Bibliji, nadilaze čovjekove moći i ukazuju na Boga koji se kroz njih javlja. Kolikogod pokušavali tumačiti te događaje, ostaje nešto što se ne može svesti na bilo koje prirodno razjašnjenje. Taj narod do današnjeg dana nosi na sebi pečat proročke sudbine. On je jedinstven narod, i po izabranju, i po sudbini,
1 po trpljenju. Taj narod je po sebi i za sebe jedno povijesno čudo. Gotovo dvadeset stoljeća raspršen među narode, opet je sišao u svoju domovinu i izrastao kao narod i kao znak Božjeg naroda.
Osobito iskustvo susreta sa živim Bogom čini događaj, postojanje i život Isusa iz Nazareta. On je pokazao snagu Duha i nadmoćnost ljubavi i dobra; pokazao je da je u tome nenadmašiva i jedinstvena osoba povijesti. Za sebe je tvrdio da je Sin Božji, da su Bog Otac i on jedno. Djela su mu se poklapala s riječima.
18
==

Crkva do danas nosi snagu njegove smrti i uskrsnuća te njegove pobjede nad grijehom, Zlim i patnjom. On nije otklonio patnju niti ju je uklonio iz svijeta, ali ju je prihvatio i pobijedio. Tko god njemu povjeruje, dobiva snagu i sposobnost da »susretne« nepristupačnog Boga. Tako nastaje sigurnost vjere.
Rekosmo da čovjek vjeruje i prije nego može razumski objasniti zašto i u koga vjeruje. On ne vjeruje zato što zna da Bog postoji, nego jer ima povjerenje u tu nevidljivu prisutnost. Vjera je prije razumskog znanja. Ona je povjerenje u ljubav, dobrotu, vjernost, vječnost, svetost, ali ne kao u vanvremenske kategorije, nego kao u živu osobu koja je ljubljena i ljubi; osobu koja je dobra, vjerna, vječna i sveta. Postoji iskonsko povjerenje u čovjeku. Čovjek je prvenstveno vjernik. Unatoč svagdanjim umiranjima, patnjama, uzaludnim vapajima i krikovima, on vjeruje u pobjedu povjerenja u dobro i u dobar ishod svega. On sluti da je svjetlo zadnja riječ i pobjeda nad tamom; ali ne neko obično svjetlo, nego osoba kao svjetlost. »Ja sam svjetlost svijeta«, kaže Isus. To povjerenje je nevidljivo, gotovo nestvarno, a ipak je temelj našeg života. Ono je sigurnije i stvarnije od stola i stolice, od zidova kuće, od zemlje po kojoj hodam, od ruke kojom radim i od očiju kojima gledam.
Čovjek »hvata« Božju duhovnu prisutnost. Kako čovjek može biti siguran da postoji misao? Tako što misli i hvata misli drugoga. Misli su neopipljive, nevidljive, nečujne, a ipak su tu i tkivo su svega što radimo i gradimo. Kako možemo biti sigurni da postoji zvuk? Ne vidimo ga, ne pipamo i ne mirišemo, a ipak ga hvatamo uhom. Mi se jednostavno vladamo tako kako vjerujemo da vidimo, čujemo i razumijemo
19
==

Isto je s vjerom. Duhom »hvatamo« Božju prisutnost i kad se po toj spoznaji vladamo, vidimo da se to događa i da se savršeno uklapa u život. Naime vjerujući postajem siguran i slobodan, sposoban savladati, katkad upravo nevjerojatno efikasno, zlo, bolesti, mržnju, nepovjerenje i nepravdu. Vjerujući spoznajem da mi je život postao sveobuhvatan, da mogu sve ljude nazvati braćom i u novom mentalitetu živjeti međuljudske odnose; da mogu Boga nazvati ocem i »razumjeti« prirodu, stvari, životinje i svakog čovjeka. Vjerujući postajem dobar, čist, pošten, pravedan, razborit, krotak, radin, odvažan i svet. Ta povezanost s Bogom u duhu osposobljava ljude, čak i za čudesna djela poput liječenja bolesnih, uskrsnuća mrtvih, tjeranja zlih sila od čovjeka, pomaganja u nevoljama, uvjerljivosti u govoru i mnogo čega drugoga što se vidjelo kod svetaca.
Drugim riječima, čovjek svojim duhom može komunicirati s Bogom kao što razumom komunicira s ljudima. I kao što razumom ne može neposredno predavati misao, nego preko znakova - a to su govor i geste, tako i s Bogom komunicira duhom, preko molitava i obreda kao znakova kojima se izražava čovjekov duh. Molitva je govor duha kao što je riječ govor razuma. Religiozan čovjek je onaj koji je naučio govor duha i koji razumije taj govor. Kao što se uči govorom prenositi misli, tako se uči i duhovno komunicirati preko molitve. Vjerniku je stoga molitva nešto tako jednostavno, uvjerljivo, istinito i normalno, kao i razgovor s ljudima. Kao što čovjek mora rukama nabaviti hranu da bi utišao glad tijela, tako mora raditi i duhom: moliti, postiti i slušati riječ Božju da bi utišao glad duše.
20
==
.....................
(nastavlja se)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 30 kol 2012 20:56 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 svi 2010 09:23
Postovi: 932
Podijelio: 43 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Da je duhovna stvarnost realna, pokazuju nam ljudi koji mole i tako očituju nadnaravne snage. Čudesni život svetaca je magnet za druge ljude, nešto sasvim realno. Sjetimo se Majke Terezije i njezina djela, koje svi narodi vide i dive mu se. To vide i ateisti. Ona tvrdi da tu snagu dobiva samo po molitvi, od Boga. Uzmimo dalje privlačnost Lurda, Fatime i drugih mjesta, gdje su živjeli sveci. Što je to što mnoge ljude vuče tamo? Kad ne bi bilo nikakvih stvarnih rezultata, nitko ne bi tamo išao. Sam po sebi, psihološki moment očekivanja nije dovoljan. Ima mjesta gdje ljudi mogu sugerirati i antisugerirati, a ipak se ništa ne događa. Na spomenutim mjestima se ljudi zaista promjene ili pak dozive, čak i tjelesno ozdravljenje.
Što to prijatelje privlači jedne drugima? Što privuče dvoje zaljubljenih? Što je nježnost za kojom svi čeznu? Što oslobađa heroje i mučenike da umru za pravdu, slobodu, mir i ljubav? Što to čovjeku daje snagu da se žrtvuje do kraja? Zašto čovjek može dati, a da ne traži nagradu i pohvalu od ljudi? Što to govori čovjeku o ljepoti prirode, cvijeta, vodopada, dječjih očiju? Što to pripovijedaju sunce, zvjezdano nebo i prirodni zakoni? Što to govori tišina šume, što otkriva planina, more te osama sobe i crkve? Što nas to pitaju tajne našeg života i prirode?
Čovjek nije samo tijelo. Nije samo ni stvaralac i davalac, nego prvenstveno primalac. On je dobio život i tijelo, zemlju i prirodu, životinje i svemir, rođenje i smrt, ljubav i mržnju. On je sebi darovan. Od koga? Odakle je i kamo ide? Tko odlučuje o njegovoj sudbini? Tko ga je zamislio i tko ga nosi?
21
==

To nisu samo prazna pitanja i vapaj za odgonetkom; ta pitanja su već odgovor. Ona u sebi nose autora svemira i čovjeka, nose duhovnu prisutnost Boga. Ta pitanja nose u sebi sadržaj odgovora. »Ne bi me tražio da me nisi već našao«, kaže Augustin i tako izriče temeljno iskustvo Boga koje je sadržano u svakom egzistencijalnom čovjekovu pitanju.
Čovjek u iskustvu samoga sebe već ima iskustvo Boga. Viktor Frankl, osnivač treće bečke psihoterapijske škole logoterapije, u djelu »Bog podsvijesti« kaže, da egzistencijska analiza pokazuje da čovjek nosi Boga u sebi. Ako je on svjesno ateist, onda je podsvjesno vjernik, kaže Frankl. Čovjek potiskuje u podsvijest svoju religioznost. Stoga posvješćivanje te religioznosti donosi duševno zdravlje kao što u psihoanalizi posvješćivanje potisnutih nagona vodi do određenog zdravlja. Najveći stručnjak za religije Mircea Eliade piše: »Sakralno je jedan od elemenata u strukturi čovjekove svijesti, a ne tek jedna od etapa u povijesti te svijesti. Biti čovjek ili točnije - postati čovjek, znači biti religiozan« (M. Eliade, Povijest religioznih ideja, 1976. predgovor). »Čovjek ne može bez odnosa s transcendencijom«, kaže V. Frankl. Na njoj se zasniva savjest, ta bit autentičnog ljudskog bića. »Za Freuda je podsvijest u prvom redu bila skladište potisnutih nagona. No u zbilji nije podsvjesno jedino ono što je nagon-sko, nego je podsvjesno i ono što je duhovno« (Bog podsvijesti, 1980, str. 17).
Ne bi čovjek postojao da ne postoji Bog. To da čovjek i svijet postoje jest najjači dokaz da postoji Bog. Čovjek ne mora postojati, ali Bog mora. Ako postoji netko i nešto od drugoga, onda mora postojati i netko tko je odvijeka i od samoga sebe.
22
==

Ako postoji ono što postaje, mora biti onaj koji nije postao, a jest. Ništavilo nije moglo postojati, čim postojim ja. Moralo je oduvijek biti, ne ništavilo nego postojanje -egzistencija - nešto ili NETKO.
To čovjek kuša, doživljava, spoznaje duhom i zato je nepopravljivo religiozan.
Vjernik kršćanin ima određeno iskustvo Boga. To je iskustvo vjere, sakramenata, slušanja Božje riječi i molitve. No postoji i izvanredno iskustvo vjere kod mnoštva vjernika. Jedni su do njega došli prihvaćanjem patnje, drugi u specifičnim situacijama u kojima su bili prisiljeni moliti čitavim srcem. Treći su došli do njega nakon mučnih razmišljanja i traženja. Takvim je ljudima došlo svjetlo iz dubina i oni su postali sigurni da Bog postoji, te da će i oni živjeti. Mnoštvo pak vjernika došlo je do iskustva sistematskim duhovnim vodstvom u kojem su čuli Božju riječ, obratili se i molili, da bi iskusili Božju milost i prisutnost. Njihov se život nakon toga snažno promijenio. Postali su sposobni razumjeti Sveto pismo; osjetili su glad za Božjom riječi i molitvom te postali sigurni u Božju egzistenciju. Njihovi su horizonti ispunjeni Božjim svjetlom. Sposobni su napustiti sve kako bi se približili Bogu. Prestali su griješiti teškim grijesima. Mnogi su se odlučili za redovnički život, ili za misionarski rad, ili za evangelizaciju, ili za rad u Crkvi, a neki su počeli studirati teologiju ili pošli karitativno djelovati.
Svi oni međutim govore o sigurnosti da su susreli Boga. Ljudi kojima se ukazao neki nebeski lik govore o ukazanju; mistici govore o vizijama ili viđenjima nebeskih likova, osobito Isusa Krista, dok iskusni kršćani govore poput Abrahama o »viđenju« vjerom te o drugovanju s Bogom »kao da vide nevidljivoga«.
23
==

Osim toga iskusni kršćani imaju i neku »drugu snagu«: oni su sposobni izmoliti i mnoge »čudesne« darove; oni su uvjerljivi u svjedočenju, a njihovom prisutnošću mijenjaju se ljudi oko njih; to iskustvo kao »zarazno« prelazi na druge; oni s radošću podnose terete života, križeve i patnju. Oni vide preko horizonata, nose nadu u svijet, imaju djetinje povjerenje u Boga i ne moraju se mučiti s razumskim dokazima o Bogu, jer Boga »susreću« (usp. A. Frossard, Bog postoji, ja sam ga susreo, Izdanje FTI, Zagreb).
Iskustvo vjere je spoznavanje duhom. Ono što ne može razum, može duhovna spoznaja. Pogotovo to može Duh Sveti koji u nama stanuje. To iskustvo je svijest, doživljaj, posvješćenje, prosvjetljenje; ono je prodor do duhovne spoznaje. Molitva je put duhovne spoznaje, put do mudrosti koja nadilazi razum.
Sve su to pozitivni razlozi vjerničke vjere. Crkva je mjesto na kojem je to iskustvo pohranjeno. Ona je mjesto vjerničke sigurnosti i uvjerljivosti.
Vjernik razumski ne dokučuje do kraja ponore i korijene zla, ali zlo pobjeđuje svojom vjerom. Povjerenje u Boga mu daje moć da nadiđe patnju i zlo te da u susretu s Bogom doživi pobjedu dobra i ljubavi. On ne tumači zlo, nego ga pobjeđuje kao Isus Krist, koji je patnju i zlo prihvatio i u svom tijelu »ubio«. Za vjernika zlo nije više izvor besmisla. Bog je jači od zla i izvor nade i svjetla. Vjernik je tako pozvan da razgoni mrak iz svijeta, da zlu oduzme oštricu besmislja, da molitvom i prihvaćanjem križeva pobijedi zlo. Isus nas je učio kako da pobjeđujemo zlo.
24
==

On je proklinjanju suprotstavio blagoslivljanje, zlostavljanju molitvu, mržnji dobra djela, a neprijatelju ljubav. Patnji je suprotstavio križ, smrt i uskrsnuće; odbačenosti je suprotstavio blaženstva; vezanosti odricanje, a onima koji nas sude, to da mi njih ne sudimo.
Slijedeće stranice bi htjele poći tim putem. One bi nas htjele naučiti ljubiti neprijatelje, dobro činiti onima koji nas mrze, moliti za one koji nas progone, blagoslivljati one koji nas proklinju. Htjele bi nas naučiti blagoslivljati Boga i donositi Božji blagoslov ljudima. A to je najvažnija i najuspješnija molitva. U njoj leži mogućnost izgradnje boljeg svijeta.
25
==



ŠTO JE »BLAGOSLOV«
Hrvatska riječ »blagoslov« sastoji se od riječi »blago« i »sloviti«. »Sloviti« znači govoriti, izreći nešto, dati od sebe. Održati »slovo« znači izreći važan govor nekome u čast ili o nekome. »Blago« je bogatstvo, sreća, izvor života i zadovoljstva. »Blagosloviti« dakle znači govorom iz srca iznositi i davati neko blago.
Latinska riječ »benedicere« izriče da se govorom daruje neko dobro. I tu se radi o blagu, imanju, dobru ili uopće o pozitivnom i svijetlom koje se izriče. Doslovno, ta riječ znači: dobro govoriti.
U »Biblijskom leksikonu« kaže se doslovno : »Blagoslov i prokletstvo su izvorno riječi ili djela koji sami po sebi donose spas ili propast«.
U islamskom sufizmu blagoslov označuje duhovni utjecaj koji učitelj ostvaruje na učeniku.
U hinduizmu i budizmu poznat je duhovni utjecaj koji »osjetnu stvarnost veže na duhovnu«.
Njemačka riječ »Segen« značila bi vjerojatno »označiti nešto« ili »uvesti znak negdje«. To znači predati sadržaj po nekom znaku.
26
==

U svim značenjima blagoslova izriče se djelotvornost riječi. Blagosloviti bi značilo naviještati ili željeti neko dobro, osobito pak Božje djelovanje i milost.
U židovskim bogoslužjima svećenik je narodu podjeljivao blagoslov. No osim blagoslova osobama dijelio se blagoslov i životinjama, biljkama i mrtvim stvarima.
U našem vremenu Crkva je izdala obrednik pod naslovom »Blagoslovi«. To je službeni rimski obrednik obnovljen prema Drugom vatikanskom saboru i proglašen vlašću pape Ivana Pavla II. 1984. g. Prema tom obredniku Crkva danas čvrsto vjeruje da blagoslovi donose plodove. Ne radi se tu o nečemu bezimenom i praznom, nego o duhovnoj sili koja se dijeli blagoslovom.
Medu blagoslovima postoje u Crkvi posebna blagoslovna slavlja. Ona su liturgijski čini koji privode Bogu i potiču vjernike da slave Boga i posvećuju različite životne prilike. Te blagoslove i blagoslovna slavlja mogu u osobitim prilikama izvršavati i laici koji posjeduju potrebna svojstva, kaže se u uvodnoj odredbi tog obrednika.
Drugi vatikanski sabor je za blagoslove doslovno rekao: »Liturgija sakramenata i blagoslovina pruža mogućnost svim raspoloženim vjernicima da im se gotovo svaka zgoda života posveti božanskom milošću koja proistječe iz vazmenog otajstva muke, smrti i uskrsnuća Krista, od koga svi sakramenti i blagoslovi crpe svoju snagu; i kao da nema nijedne čestite upotrebe takvih dobara koja se ne bi mogla usmjeriti čovjeku na posvećenje i Bogu na hvalu« (SC 61).
Blagoslov je, dakle, nešto djelotvorno, moćno, božanski snažno; nešto poput svjetla koje silazi s neba i tjera sile mraka.
27
==

On djeluje, »nagovara«, potiče, ohrabruje, iznutra »sugerira« hodanje za svjetlom i pristanak uz dobro, ali istovremeno daje i snagu za taj pristanak i hod. Blagoslov je poput baklje koja se unosi u mračne prostore, da čisti naša podneblja i omogućuje ostvarivanje mira, dobrote, ljubavi, zdravlja i blagostanja. On je kao Božji ambijent, nebeski mentalitet, novo svjetlo, ili kao hodanje dolinom izobilja. On je kao nabujali potok čiste izvor-vode.
Izvor blagoslova, kaže crkveni obrednik, je sam Bog. On je i ishodište, a ne samo izvor. On je i sam nadasve blagoslovljen. Blagoslov je, stoga, sam Bog koji se dijeli ljudima i zemlji. »Krist je najveći Očev blagoslov« - kaže obrednik (B).
30
==



ZRAČITI BLAGOSLOV
Već samim tim što netko postoji, biva blagoslovom za druge. Čovjek je cjelina od duha i tijela. Tijelo je dobio od ljudi u majčinoj utrobi, a duh mu je Bog neposredno udahnuo u trenutku začeća. Čovjek stoga nije puki slučaj nastao začećem, nego svjesno od Boga izabrana osoba s vlastitim identitetom, vlastitim ciljem i životnim mjestom na zemlji i u ljudskom društvu. Čovjek je jedinstven i nedodirljiv. On je Božje djelo. U trenutku začeća Bog je u materiju stavio svoj duh i tad je čovjek postao živa osoba. Taj božanski dah je vječna besmrtna duša koja sastavlja tijelo, stvara povijest osobe i ostaje vječno živa. Taj životvorni dah u čovjeku pokazuje se kao pobjednička snaga nad prolaznošću tijela, nad napadima grijeha, nad bolestima, zavođenjima i padovima. Grijeh dobiva poneke bitke u čovjeku, ali čovjek dobiva cijele ratove snagom otkupiteljske milosti koja mu je dana kako bi se izliječio od poraza, uvreda, rana, strahova i besmislja.
Ta besmrtna čovjekova osobnost je Božja klica u čovjeku koja se razrasta sve do sudioništva u Božjoj naravi, po snazi Kristova križa i uskrsnuća, u Duhu Svetom koji nam je dan.
31
==

Stoga čovjek zrači tu neprolaznu osobnost u svijet. Ma kako grijeh nagrdio čovjeka, ostaje uvijek nešto dobra i svijetla u svakom čovjeku, i to osvjetljuje tamu egzistencije i ljudsku povijest.
Razni ljudi različito zrače. No temeljno je u njima ono božansko zračenje; jer, ukoliko su egzistencija i ukoliko postoje, oni su od Boga.
Karlfried Durckheim je napisao da stvari i bića nešto osobito isijavaju. Drugačije međutim zrače zdravi i dobri ljudi, a drugačije bolesni i loši ljudi. Jedno je zračenje stana, a drugo laboratorija; jedno zračenje bolnice, a drugo kazališta.
Postoji i mračno zračenje. Ono je drukčije od zračenja čovjeka koji je nesretan, bolestan i lošeg raspoloženja. To je, naime, kaže Durckheim, mračno zračenje zla i Zloga; demonsko, dijabolično, razorno zračenje onoga koji se svemu pozitivnom ruga. Durckheim piše doslovno: »Postoji razarajuće zračenje u ljudima, stvarima i prostorima koje su zauzele mračne sile«.
Ljudi mogu silovito zračiti, kako dobro tako i zlo. Možemo to nazvati blagoslovom i prokletstvom. Dakle i onda kad toga nismo svjesni, mi zračimo oko sebe.
Čovjek ne ižarava samo ono što on jest nego i ono što nosi u sebi. Ako je u njemu svjetlo, onda tama od njega bježi. Ako je on tama, tamu unosi u svijet.
Da bi čovjek nesvjesno blagoslivljao, treba ne samo biti nego i imati blago u sebi. To blago je sve ono što je dobro i pozitivno, jer sve dobro dolazi od Boga koji je dobar.
32
==

»Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene« (Jak 1,17). Dok čovjek nosi u sebi pozitivno i dobro, doklegod nosi poštene, pravedne, perspektivne i praštajuće misli, on je u Bogu i Bog je u njemu. On tada zrači Boga. Gandhi je govorio da on više vjeruje u snagu pozitivnih misli nego u snagu pisane ili izgovorene riječi. Čovjek naime misli ono što je u njemu. Njegove misli zrače i stvaraju ozračje koje se naziva duhom vremena ili nazorom na svijet.
Ako čovjek upija evanđeoske misli, on zrači duhom Evanđelja. On postaje onakav kakav je Isus. »A mi imamo misao Kristovu« -govorio je sv. Pavao (1 Kor 2,16). On je toliko upio evanđeoski duh, da je mogao reći kako ne živi više on, nego u njemu živi Krist (usp. Gal 2,20). I zato je zračio od Pakistana do Rima, gledano prostorno, i kroz dvadeset stoljeća, gledano vremenski. Za sebe je rekao da širi Kristov miris kamogod dođe i da je taj miris zlima na propast, a dobrima na život (usp. 2 Kor 2, 14-16).
Isus Krist zrači u sva vremena i sve prostore. »Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak« (Otk 22,13). On sve drži u sebi i sve podiže. On je gospodar svih vremena i svih prostora; u njegovoj ruci je sudbina svakog čovjeka i tok ljudske povijesti. »On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je Glava Tijela Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak.
33
==

Jer, svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima« (Kol 1,15-20).
Isus je središte svega zbivanja, ključ za rješenje svih egzistencijalnih zagonetki i nosilac povijesti. On je Bog i čovjek; zato jedinstveno zrači u čovječanstvu i na čovječanstvo. On je jedina mogućnost novog čovjeka i boljeg svijeta. On je svemoćni blagoslov koji zrači spasom u svakog čovjeka i prožima sve što postoji; kako mrtvu prirodu, biljke i životinje, tako i ljude. Sve je po njemu stvoreno i sve je u njemu učvršćeno. On je svjetlost svijeta. On je život koji struji posvuda, istina koja ispunja spoznaje ljudi i put na koji se svi usmjeruju. Od njega smo započeli veličanstveni hod ljudske povijesti i u njemu idemo. On je početak i cilj, smisao koji privlači sve. Od njega zrači svemoćna ljubav koja sve suobličuje njemu, kaže Teilhard de Chardin. Sam Isus je veličanstveno ižaravanje blagoslova koji u sve ulazi, sve drži, sve vodi i sve prožima. On je jedinstveni blagoslov i jedinstveno bogatstvo koje nam je poslao Otac.
U njemu nas je Otac »blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima. U njemu nas je izabrao prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu... na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti« (Ef 1,3-7).
Taj blagoslov koji na nas silazi je toliki da smo po njemu preobraženi u djecu Božju, zamilovani i pomilovani, te da je bogatstvo Božje miline na nama
34
==

Isusovo ižaravanje ljubavi i dobrote očitovalo se u mnoštvu čudesa, znakova i dobrote prema ljudima. On je prošao svijetom čineći dobro. Nakon njega svi, koji se daju u polje njegova »ižaravanja«, čine njegova djela i svijet ispunjaju nebeskim blagoslovima.
Sveci, Kristovi sljedbenici kroz povijest Crkve, »zrače« vjekovima. Sveti Benedikt zrači i privlači nakon tisuću petsto godina nove članove u zajednicu benediktinaca, a sveti Franjo Asiški nakon osam stotina godina ižarava i fascinira mnoštvo franjevaca i franjevki. Tako zrače i svi drugi sveci. Majka Terezija danas ižarava dobrotu koju prihvaća čitavo čovječanstvo. Nju slijede brojne djevojke, ulazeći u vidokrug njezina blagoslova. Svaki čovjek koji se približi Bogu, ižarava na druge blagoslov, mir i život. Bez primanja blagoslova ne možemo biti blagoslov za druge. Treba se otvoriti Božjoj ljubavi kako bismo mogli ljubiti i napajati se blagoslovima koji su nam ponuđeni. Oni će zračiti iz nas.
Sv. Ignacije Antiohijski piše: »Neka vam Krist bude sol života, da se tko među vama ne pokvari, jer će vas suditi po mirisu« (Funk 1,199-203).
Krist je u Crkvi mnogostruko prisutan jer je Crkva njegovo mistično tijelo. Crkva stoga zrači kroz vjekove i u sve prostore. Ona je poput goleme vatre čiji sjaj obasjava ne samo zemlju i povijest čovječanstva nego i svemir. Svaka euharistija je veličanstveni oganj koji osvjetljava i grije zemlju. Svaki sakramenat u Crkvi ižarava nebesko svjetlo slobode, zdravlja, vjernosti i mira. Svaki vjernik zrači milošću neba. U vjerniku naime prebiva Duh Sveti.
35
==

Vjernik koji se pričešćuje, ostaje u Isusu i Isus u njemu. Tako i skupovi vjernika ižaravaju Isusovu prisutnost i njegov sjaj. Zato je Crkva »svjetlo naroda«, kako ju naziva II. vatikanski sabor. Svaki samostan je prostor koji ižarava mir, spas i ljubav, jer se u njemu moli i živi Božja riječ. Jedan je senzibilan mladić rekao da u sebi jasno osjeti, kad se i ne znajući nade u blizini neke Crkve ili samostana, kao da je ušao u prostor koji zrači mirom i slobodom.
Gdjegod vjernici mole, stvaraju prostore slobode i spasa. U jednom su eksperimentu stručnjaci pokušali ispitati snagu energije koju posjeduje osoba u trenutku molitve. Sve reakcije su mogli otčitati na skali aparata. No kad je osoba uzdahnuvši zazvala ime Božje, proizvelo je to toliko energije,da kazaljka na skali nije mogla pokazati njezinu snagu; skala je bila premalena za tu energiju. Molitva zrači nevjerojatnom energijom koja štiti ljude i njihove prostore. Svaka strelovita molitva proizvodi silno svjetlo i novi svijet. Prorok Joel kaže: »Tkogod zazove ime Božje, bit će spašen«. Već samo zaziv Imena Božjega »proizvede« tolike sile da to spašava i najtežeg grešnika. Desnom razbojniku na križu, uz Isusa, bilo je dovoljno zamoliti Isusa da ga se sjeti u svom kraljevstvu, i već je bio oslobođen svojih krivnji, razbojstava i prokletstava,te je ušao u nebo. Toliko je zračenje čovjeka koji se iskreno, svjesna srca okrene Bogu.
Sveci su zato siloviti dobročinitelji ljudi. Čudesa koja čine samo su vidljivi, opipljivi vid energije koju nose. Crkva je riznica najveće sile svijeta. Čitav svijet i cijela ljudska povijest mogu tom energijom iz prokletstva ući u blagoslov, iz mraka u svjetlo, iz osude u pomilovanje.
36
==

Blagoslivljanje je uzimanje tih energija i njihovo množenje u prostorima, gdje ih još nema. One su ljubav Božja prema nama ljudima, svjetlo Božje i Božja prisutnost. Gdjegod je Crkva, a to znači, gdjegod je prisutan i najneznatniji kršćanin vjernik, tamo su prostori spasa i pomirenja.

(tiskano fontom 72)
"Neka te obasja blagoslovljeno svjetlo sunca i neka ogrije tvoje srce dok se ne užari kao žarki ugalj, da tvoj brat može doći k tebi i ogrijati se".
(Blagoslov iz Irske)
37
==
.....................
(nastavlja se)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 30 kol 2012 20:57 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 svi 2010 09:23
Postovi: 932
Podijelio: 43 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
NAPAJATI SE BLAGOSLOVOM
Ako sve zrači, onda sve možemo i upijati. No važno je upijati bogatstvo koje nam je Bog dao. Sve je oko nas natopljeno blagoslovom. On nam je sve darovao. Sve dijelove tijela nam je Bog stvorio, svaku stanicu organizma satkao, svaki organ usadio. Udahnuo nam je život i pokrenuo besmrtnu dušu; usadio u nas osjećaje i velikodušno nam darovao slobodnu volju; stavio u nas pamćenje prošlosti i dao nam moć reprodukcije svega doživljenoga u mašti; stvorio razum i pokrenuo lavinu misli i razmišljanja. Osposobio nas je da budemo stvaraoci unutar stvorenoga. Dao nam je religiozni duh da s njime drugujemo po molitvi, vjeri i ljubavi. Jednostavno, sve nam je darovao Bog. Ukoliko živimo povezani s Bogom - izvorom nas samih, mi smo pobjednici u svijetu. Ako zahvalno prihvaćamo sve što nam je Bog dao, tad se punimo blagoslovom. To je temelj svega dobra.
Priroda je dobro Božje stvorenje. Što je čovjek više upija, to postaje sposobniji za blagoslov. Dosta je promatrati prekrasan cvijet, planinska prostranstva, ljepote uvala i jezera, proplanke i razdolja, rijeke i šume, i već je duša puna ushita, radosti i optimizma.
38
==

Promatramo li dijete u igri, osjećamo da je život čudesna igra i da pretjerana briga nije na mjestu.
No moguće je upiti i ružne doživljaje, prizore i slike iz svijeta. Oni nas tada pritišću, more i muče. Moguće je da i zli događaji uđu u naš vidokrug, odijele nas od Boga i zrače nesreću. Nečista savjest grize i razara dušu. Nepravedno djelo uvlači strah i mržnju u međuljudske odnose. Podsvijest pohranjuje dobre, ružne i zle sadržaje te iz njih zrači na naš vlastiti život i na druge oko nas.
Važno je ružne i zle sadržaje odstraniti ili prevladati dobrim, čistim i lijepim sadržajima. Dosta je da se u ljutnji, muci i povrijeđenosti zadržiš na nekom lijepom prizoru, zagledaš u cvijet, sjetiš se gorskog vodopada ili sjenovite travnate uvale kraj bistrog potoka, i već je zlo savladano u tebi. Sve ono što je oko tebe blagoslovljeno, donosi blagoslov. Sve što je dobro dolazi od Boga i odraz je njegove nadmoćnosti nad zlom. Tako je moguće sačuvati živce, zdravlje, mir, radost i životni elan, pa i u najtežim situacijama.
Jedan je mladić sam pobjegao s broda američke mornarice, nadajući se da će čamcem moći stići do obale i osloboditi se vojničke discipline. No prevario se. Obala je bila nedostiživa čamcem i veslima. Iznemogao, mladić je dvadeset dana lutao na valovima oceana. Našli su ga polumrtva i uzeli na brod. Kad se oporavio, rekao je da je stalno mislio na svoju djevojku i njezinu vjernost, te da mu je to davalo snagu da izdrži.
39
==

On se napajao vjernom ljubavlju i izdržao je. Opisani događaj pokazuje da čovjeka može ponekad spasiti svijest o nekome tko ga vjerno čeka. O tome govori pjesma Konstantina Simonova,

Čekaj me.
»Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
samo me čekaj dugo,
čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada drugi nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati iz daleka,
čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kada ti kažu
kako je vrijeme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek' povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek' piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sjesti s njima
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći sve smrti me ubiti neće. Nek' rekne tko me čekao nije: Taj je imao sreće! Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti, niti će znati drugi da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim. Nas dvoje znat ćemo samo kako preživjeh vatru kletu
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.«
40
==

Ljudi donose blagoslov jedni drugima. Važno je kakav je sadržaj tvoje duše, jer od tog sadržaja ćeš živjeti i ti i drugi ljudi.
Vjera, nada i ljubav su snage koje uvijek donose blagoslov. Vjerovati u Boga, nadati se dobru pa i protiv svih prognoza, ljubiti kad te zapljuskuje mržnja, to donosi blagoslov. To te mijenja, daje ti snagu da izdržiš, raduje te, ozdravlja, podiže na noge i čini prodornim u svakoj situaciji. Ti si ono što vjeruješ, a vjeruješ ono čemu se nadaš. Pozitivne i čestite misli te pošteni stavovi pobjeđuju, jer su u savezu s Bogom.
Istovremeno mijenjaš druge upravo onim što o njima misliš i onim što od njih očekuješ. Koliko je divnih talenata zauvijek propalo, jer nije bilo roditelja koji bi djecu podržavali i u nemogućim planovima. Koliki talenti se nisu ostvarili, jer su roditelji svojim negativnim prognozama ubili u djetetu volju za životom. Dosta je čuti izraze kao što su »nikad ništa od tebe« ili »ti ništa ne znaš« ili »za ništa nisi«, pa da to kao prokletstvo počne rastakati velike misli, planove i talente u djeci. Hranimo li ljude nadom, oni će uspjeti. Hranimo li ih vjerom, oni će osvojiti svijet. Očekujmo uvijek ono najbolje, i najbolje će se slijevati u naš život i u život ljudi oko nas. Uvijek imamo saveznika uz sebe, Boga koji nas štiti blagoslovima iz Crkve.
Napajati se blagoslovima znači oživjeti u sebi ono blago koje jesmo i koje nosimo; to znači upijati sve pozitivno oko sebe i time se obogaćivati. No najvažnije je oživjeti u sebi Isusovu prisutnost i prisutnost Duha Svetoga.
41
==

(veliki font):
Neka svjetlo
tvojih očiju
svijetli kao svijeća
koju se stavi
u prozor
kako bi putniku
pokazala put
i ponukala ga
da svrati,
ako je vani
oluja i nevrijeme...
Blagoslov iz Irske
42
==




DIJELITI BLAGOSLOV
Osim nesvjesnog blagoslivljanja postoji i svjesno zračenje blagoslova. Ovdje ćemo govoriti o tom svjesnom blagoslivljanju koje se vrši srcem, mislima, govorom i gestama. Blagoslov koji nosimo u sebi, možemo preko takvih svjesnih čina dijeliti drugima.
Blagoslov je kao rijeka. Dok rijeka teče, dotle je rijeka. Čim prestane teći, znak je da više nije rijeka, i da u nju više ne dotječe voda s izvora.
Blagoslivljaš li ljude, dobivaš blagoslov. Prestaneš li druge blagoslivljati, i sam ostaješ bez blagoslova. Blagoslivljajući, ti bivaš blagoslovljen i postaješ blagoslov za druge.
Bogu ništa nije potrebno jer je punina bitka. On ne može, a da samoga sebe neprestano ne razdaje. Bog uživa u darivanju. On je Ljubav. On daje izravno ili preko drugih. Upućen drugima, tvoj blagoslov postaje Božji dar -darovan njima po tebi. Doklegod ti dijeliš, Bog ti daje. Prestaneš li davati drugima, Bog ni tebi više ne može davati jer On je Ljubav, a ti si postao sebičnost. Bog uvijek želi davati, ali to ne može činiti ako si ti svoje ruke i srce zatvorio za blagoslov i davanje drugima.
43
==

Najkraći put do siromaštva i praznine u životu jest škrtost.
Stoga budi rijeka koja stalno teče. Veći dio svijeta je gladan i siromašan, jer oni koji su bogati ne daju drugima, nego Božje darove zadržavaju samo za sebe. Ti budi rijeka, i tvojim će životom vječno teći bogatstva. A najveće bogatstvo je u tome da nahraniš gladnoga, ohrabriš klonuloga, odjeneš gologa, utješiš tužnoga, te da prepoznaš brata u svakom čovjeku. »Štogod učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste« (Mt 25,40). Bog kojemu daješ što si od njega primio, nagradit će te preobilno.
Biti blagoslovljen znači biti u Božjoj zaštiti, skrbi i radosti. No proklinjući, mi sami bivamo prokleti. Zlo koje drugom želimo ili činimo, pada na nas i nas gazi. Zato se zlo ne može uništiti mržnjom i nanošenjem zla drugima, nego samo praštanjem i dobrim djelima. Čovjeka koji čini dobro, ništa ne može savladati; takav čovjek ne može propasti. Onaj pak koji čini zlo, već je propao. On je na strani pakla. To jednako vrijedi za pojedince, za skupine ljudi i za narode.
Tajna uspješnog života je u blagoslivljanju. Tajna radosti je u davanju. Tajna izvorne vjere je u životu za druge. Tajna stostrukog primanja je u odricanju. Bog se ne da nadmašiti. Na taj način oko nas raste prostor svjetla, zdravlja i mira. Tako svijet postaje bolji.
Tridesetih godina, u Americi je vladala privredna kriza. Inflacija je ljudima odnijela sve zalihe novca i imanja. U mnogim domovima je zavladala glad. Starija gospoda, penzionerka, zamolila je u pismu svoju bolje stojeću sestru, da joj pošalje koji dolar kako bi preživjela.
44
==

Od svoje sestre je dobila neobičan odgovor. Umjesto pomoći, sestra joj je savjetovala da nešto od svoje sirotinje pokloni drugima, pa će joj Bog uzvratiti stostruko. Primivši to pismo, sestra je pobješnjela od takve bi gotske pobožnosti i doslovno shvaćene evanđeoske riječi. Razde-rala je pismo, ispekla posljednji kruh i sjela, tužna i očajna, da pojede zadnji zalogaj i umre. Uto je začula kucanje na vratima. Susjed ju je zamolio da mu dade kruha; upravo je bio došao s puta, gladan i prozebao, a u kući nisu imali ništa. U svojoj srdžbi na sestru, žena ga je htjela izbaciti van. No nešto ju je smirilo. Otišla je do stola, uzela svoj zadnji kruh i dala ga susjedu. Onda je sjela i sama sebi rekla: »Tako, sada ću umrijeti po receptu svoje sestre«.
Nije prošlo dugo vremena i drugi je susjed pokucao na vrata. U naručju je nosio golemi kruh. Rekao je da zna kako su danas svi siromašni, te da joj je on kao susjed donio svoj dar. Žena se nasmiješila, zahvalila, i sa svjetlom u srcu promatrala taj iznenadni dar; onda se najela i legla.
Sutradan je došao poštar i donio novac od neke tvrtke koja je dobro poslovala, a ova je gospođa bila njezin dioničar. Nije mogla vjerovati. Sjela je i počela plakati od sreće. Bila je dala svoj posljednji kruh, a sada je dobila toliko da će imati kruha za slijedećih mjesec dana.
Ipak je evanđelje istina. No ljudi često zaboravljaju na njega, pa se blagoslov zaustavlja. Sjetimo se da nas je Bog stvorio. On se brine za nas, i daje nam za život kao što otac daje svojoj dječici. I još daleko bolje i više nam daje.
45
==

(veliki font)
Oče nebeski, ti si moj Gospodar.
Čini sa mnom što hoćeš.
Daj mi ono što smatraš da je
za moje dobro.
Uzmi od mene što mi škodi.
Učini da moja volja
bude tvojoj jednaka.
Blagoslovi mene
i blagoslovi svijet.
Blagoslovi me danas
i blagoslivljaj me sutra.
Blagoslivljaj me
sve dane moga života.
(Blaise Pascal)
46
==
.....................
(nastavlja se)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 30 kol 2012 20:58 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 svi 2010 09:23
Postovi: 932
Podijelio: 43 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
PLODOVI BLAGOSLOVA
Bog i svako razumno stvorenje mogu blagoslivljati. Oni su subjekti blagoslova. Objekti blagoslova su ne samo Bog i razumna stvorenja već i živa i mrtva priroda. Kako Boga, tako možemo obasipati blagoslovima i sva stvorenja.
Ovdje želimo posebno razmatrati pitanje s obzirom na primaoce blagoslova. Čovjek se, naime, ranjen grijehom, može oprijeti blagoslovu. On može postaviti zapreku djelovanju blagoslova. Pitanje je: može li se tako blagoslivljati da blagoslov donosi plodove unatoč postavljenim zaprekama?
Razlikujemo dvije vrste zapreka blagoslovu. Zapreke mogu biti u nama i u drugima. Prvo je pitanje, kako se otvoriti blagoslovu drugih ljudi, a drugo je pitanje, što učiniti da se drugi otvore našem blagoslovu.




KAKO PRIMITI BLAGOSLOV
Poniznost je uvjet za plodonosni blagoslov. Poniznost je realna, razumna, trijezna svijest da ovisimo o Bogu, i da nam je stoga najvažnije prijateljevati s njim.
47
==

Samo jedno nam se ne smije dogoditi: da s Bogom živimo u ratu te da ostajemo u grijesima i mržnji. Veće tragedije od ove nema i ne može je biti.
Veliki su ljudi oni koji znaju primati. Primati se može materijalno bogatstvo i duhovno blago. Nema malih ljudi ni malih života. I čistač ulica može biti genijalan, ako radeći svoj posao s ljubavlju, traži najbolji način njegova izvođenja i moli Boga da ga podupre svojom snagom, kako bi uvijek, na nov način, mogao raditi stari posao. Crkva moli da nas Bog oslobodi od nemara za njegova nadahnuća (usp. Litanije Svih Svetih).
Čovjek se blagoslovu može zatvoriti grijesima kao što su: mržnja, oholost, sebična skrb samo za sebe, ropstvo stvarima i novcu, škrtost, ljubomora i svako zlo djelo. Zatvaramo se i tako dopuštamo Zlome, napasniku, da nas nadahnjuje na zlo ili blokira u slušanju Božjih nadahnuća. Idoli nas također udaljuju od blagoslova. Idol je stvoreno biće, ograničeni stvor; ma kako bio velik, uvijek je ograničen i ne može davati neograničeni život. Blagoslovu se, također, zatvaramo i onda kad psujemo, proklinjemo, ogovaramo, želimo zlo ili ne praštamo. Tko ogovara, postaje onakav kakvo je zlo koje iznosi u ogovaranju. Stoga su priznavanje grijeha, opraštanje drugima i odricanje od idola, osnovni uvjeti za primanje blagoslova.
Potrebno je, zatim, otkinuti se od idola i robovanja novcu, stvarima, ljudima i zlim duhovnim silama. Vezanost uz grijeh, mržnju i idole zatvara nas pred Bogom. Kao što čovjek, koji je zabavljen nekim poslom, ne primjećuje da mu je prijatelj donio dar i ne čuje njegove riječi, tako i čovjek, koji je ropski vezan uz stvari i ljude, ne može primiti blagoslov.
48
==

Osim toga grijeh je neprijateljstvo s Bogom, i stoga nas onemogućuje u primanju Božjih darova. Ne praštamo li, robujemo mržnji koja ne može prihvatiti dar od Boga, jer on je Ljubav. Zato je važno zadovoljiti osnovne uvjete za primanje blagoslova.




KAKO DRUGE OTVORITI BLAGOSLOVU
Posebno je pak pitanje, što s ljudima koji se ne znaju i ne mogu otvoriti blagoslovu. Možemo li im mi pomoći? Sveto pismo i iskustva svetih ljudi dokazuju nam da je to moguće. Kako to razumjeti?
Svi su ljudi sudbinski vezani u grijehu i u milosti. Adam je sagriješio, i zato svi griješe, svi umiru, svi pate, svi otpadaju od Boga. Po zakonu spojenih posuda, zlo i grijeh jednog čovjeka prelili su se u sve ljude kroz povijest čovječanstva, bez izuzetka. No to se još snažnije dogodilo s milošću i spasom. Kao što smo nekoć bili povezani kao u jednom tijelu, u grijehu, tako smo sada, mnogo obilatije i više, povezani u milosti.
Isus je novi Adam. Kao što je stari Adam na sve prenio grijeh, krivnju, smrt i patnju, tako je novi Adam - Krist prenio na sve ljude oprošten je grijeha, otkupljenje od krivnje, uskrsnuće, pobjedu nad patnjom i Božju blizinu. Jer, čovječanstvo je kao jedno tijelo: kao što otac obitelji prenosi na djecu svoje ime i imanje, tako su to učinili i prvi i drugi Adam. U prvom Adamu svi smo umrli prijateljstvu s Bogom i rodili se kao neprijatelji Božji, a u drugom smo Adamu svi umrli neprijateljstvu s Bogom i rodili se kao prijatelji Božji.
49
==

Kao što smo svi, bez iznimke, bili robovi grijeha, tako sada svi, bez iznimke, i mnogo više, imamo mogućnost da budemo slobodni kao djeca Božja.
Prvi i drugi Adam su djelovali na sve ljude. Iz toga zaključujemo da je moguće djelovati na druge, jer smo iste naravi s njima. Stari Adam je mogao djelovati na sve ljude u negativnom pogledu. Isus je postao čovjekom kako bi mogao djelovati na sve ljude, i svima donijeti spas. Dakle, budući da smo ljudi, možemo djelovati jedni na druge. Kao što možemo primiti injekciju u ruku da bismo liječili pluća, tako možemo postati Božja injekcija kroz koju će Bog liječiti druge ljude. To je opća solidarnost u grijehu i u milosti. Kao što loš primjer kvari druge, tako ih dobar primjer podiže još više.
Pitanje je, sada, kako možemo djelovati na druge ljude. Budući da svaka negativna misao, osjećaj, riječ ili djelo blokira dobrotu, ljubav, zdravlje i mir, onda treba učiniti ono što otklanja negativne blokade za djelovanje blagoslova. Zlo je poput mraka, a dobrota poput svjetla. Mrak se ne tjera mrakom, nego svjetlom. Uklonimo li dakle negativne misli, osjećaje, riječi i djela prema drugima, te na njihovo mjesto stavimo sve pozitivno, događa se sloboda za djelovanje blagoslova u drugim ljudima. U negativnom polju djeluju negativne silnice, u pozitivnom pozitivne.
Zato je nužno da za djelotvornost blagoslova u drugima, najprije mi sami priznajemo grijehe kojima smo ih povrijedili, te da se za njih kajemo; da im nakon toga oprostimo uvrede koje su oni nama nanijeli; te napokon, da ih ne vežemo sebično za sebe, već da ih vlastitim odricanjem oslobađamo od svake navezanosti na nas.
50
==

Važno je da ne budemo u mržnji i neprijateljstvu s onima kojima želimo posredovati Božju »injekciju«, jer smo inače ruka čije su žile neprohodne za protok lijeka prema plućima. Čim oprostimo i priznamo svoje grijehe, osobito u odnosu prema onima koje blagoslivljamo, čim se odreknemo sebične vezanosti uz njih i prihvatimo ih onakvima kakvi oni jesu, milost teče u njih.
Ako nam se čini da je netko osobito ogrezao u zlu, te ne možemo vjerovati da mu naš blagoslov može pomoći, budimo svjesni da ne postoje svemoguće prilike ni svemoćno zlo. Nastojimo li najprije iz srca opraštati toj osobi, potom je zavoljeti poput bolesnog čovjeka kome treba pomoć i njega, te na kraju uporno zahvaljivati Bogu baš za tog i takvog čovjeka, kako nam je iskustvo pokazalo, i »najteži će slučajevi« biti omekšani i preobraženi takvom molitvom. Praštanje uklanja prostor mraka, ljubav ostvaruje prostor kroz koji Bog može djelovati svojom milošću, a zahvaljivanje nas prenosi u povjerenje Bogu koji je svemoćan. Takvo zahvaljivanje je poput odnosa između Davida i Golijata. Zlo nam se čini nadmoćno poput Golijata, a dobro i molitva slabašni poput nenaoružanog i neiskusnog mladića Davida. Pa ipak je David, slaveći Boga svemogućega, u čije je ime išao na naoružana Golijata, s praćkom i kamenom savladao Golijata i vojsku koja je stajala iza njega. Dakle praštanje, ljubav i zahvaljivanje sigurno donose pobjedu.
Gospođa R. je, moleći tako za svoga supruga koji je pio i udaljio se od obitelji s dvoje djece, vratila obitelji oca, a obitelj se potom sva obnovila.
51
==

Jedan tridesetogodišnji sin M. je na taj način potpuno spasio od alkohola svoga starog oca, alkoholičara. Jedna je majka, moleći samo tri tjedna na ovaj način, vratila na pravi put svoje dvije kćeri i sina. Brojne osobe svjedoče da su tako uspjele druge osloboditi od ropstva i vezanosti uz cigarete.
No osim ova dva načina molitve koji su uvjet za plodonosno blagoslivljanje, već i samo uporno blagoslivljanje mijenja ljude. Gospodin N. pripovijeda da je već bio postao očajan zbog stalnih svađa sa susjedima. Onda je odlučio da ih počne blagoslivljati. Nakon relativno kratkog vremena bio je preobražen. Rekao je da mu je blagoslov, kojeg je stalno govorio za susjede, prekrasno pomogao. Sada su on i susjedi postali najbolji prijatelji.
Dakle blagoslov ne pozna nepremostive zapreke. On prodire u srca ljudi. Kraljevstvo se Božje probija silom, kaže Isus. I kad su svi prozori kuće zatvoreni, opet kroz malu rupicu prodire tračak sunca, i upozorava one unutra da je svjetlo blizu. I onda kad su vrata zatvorena, nešto zraka uđe u sobu. Nema hermetički zatvorenog srca. Blagoslov sigurno probija u svaku dušu i donosi nadu. Pa ako si i u najtežem mraku, jednom će doći zora. I u najmračnijoj noći svijetle zvijezde i s njima nada u Boga, izvor svakoga svjetla.
Blagoslivljati treba i onda kad više nema nikakve nade. Sigurnost neka prati sve one koji blagoslivljaju. Kad ti se učini da nema više smisla moliti, pa više i ne znaš moliti, tad počni Bogu zahvaljivati za taj slučaj. Beznađe je samo znak da je vjera u tebi mrtva.
52
==

Čim počneš zahvaljivati za taj mrak beznadnosti u sebi, tvoja vjera oživljava, sile zla se razaraju i nestaju, a u tebi se rasplamsava svjetlo nade i Božje svemoći. Onome koji vjeruje, sve postaje moguće (usp. Mk 9,23). Zahvaljivanje je ono koje rasplamsava i najmanju iskru nade u silnu vjeru. Važno je u tom zahvaljivanju stalno misliti na Božju dobrotu i svemoć.
Dakle zaključimo: da bismo mogli blagoslivljati, potrebno je da prvo mi primimo blagoslov od Boga; da bismo od Boga primili blagoslov, potrebno je imati nakanu davati ga drugima i biti ljubav kao Bog; da bi pak drugi mogli primiti naš blagoslov, potrebno je da mu se otvore i odstrane u sebi sve blokade blagoslovu. Takvo blagoslivljanje postaje svemoćno, i po njemu novi, bolji svijet postaje sigurno moguć. Podsjetimo se još da se kroz blagoslov,u nama i u svijetu, oslobađaju Božje sile - svemoguće snage kojima se ništa ne može oprijeti. To znači da je na nama da okupimo ljude koji će blagoslivljati, i tako stvarati osnovne uvjete za bolji svijet. Čim se čovjek u srcu i savjesti promijeni, i sve drugo se mijenja. Čitava priroda očekuje čovjekovo oslobođenje, da bi se i ona oslobodila od ekoloških trovanja (usp. Rim 8,19-22). Kako nas o tome izvještava Sveto pismo, ona je zarobljena grijehom zbog čovjeka (usp. Post 3,17-19). Čim se čovjek oslobodi, i priroda će biti slobodna. U tome je veličanstvena perspektiva blagoslivljanja.
53
==

(veliki font)
Molio sam Boga za jakost,
a on me načinio slabim
da bih bio skroman i ponizan.
Molio sam njegovu pomoć
da bih činio velika djela;
a on me učinio malenim
da bih činio dobra djela.
Molio sam za bogatstvo i dobra
da bih bio sretan i bezbrižan,
on me učinio siromašnim
da bih bio mudar,
neovisan i slobodan.
54
==

Molio sam za sve stvari
ovog svijeta kako bih
uživao život.
A on mi dade život
da bih se radovao
stvarima u svijetu.
Ništa nisam dobio
od onoga što sam tražio,
ali sam dobio sve ono
što je bilo dobro za mene.
Moja je molitva
bila protiv mene uslišana.
Jer sam blagoslovljeni čovjek
među svim ljudima.
(Nepoznati vojnik u američkom građanskom ratu)
55
==




DUHOVNA SILA BLAGOSLOVA
»Od Boga dolazi svaki blagoslov« - kaže obrednik o blagoslovima (B,6). »Kadgod Bog blagoslivlje, bilo sam, bilo po drugima, svaki se put obećava Gospodinova pomoć, naviješta njegova milost, propovijeda se njegova vjernost sklopljenom savezu. Kad, naime, Bog blagoslivlje, očituje ili pretkazuje svoju dobrotu« - naglašava Crkveni obrednik »Blagoslovi« (B,6).
No i čovjek može Boga blagoslivljati. »Kad ljudi blagoslivljaju, hvale Boga i proglašuju ga dobrim i milosrdnim« - kaže obrednik (B,6).
Bog je punina bitka, apsolutna dobrota i ljepota, i stoga mu se ne može nešto dodati. No možemo mu dati svoje osobno priznanje da je dobar, milosrdan i svet. To možemo, međutim, samo ukoliko smo u to uvjereni. Stoga moć blagoslivljanja Boga pretpostavlja spoznaju Boga i njegove stvarnosti. Bez toga su blagoslovi prazne riječi: »Po Svetom pismu sve što je Bog stvorio i što svojom providnosnom milošću na svijetu uzdržava, izražava Božji blagoslov i mora poticati ljude da ga blagoslivljaju.
56
==

To napose vrijedi otkada je Riječ postala tijelom:sve je stvari na ovom svijetu počela posvećivati otajstvom svojeg utjelovljenja« (B,7). Tako blagoslivljati Boga znači pokazivati mu svoju zahvalnost. Zato obrednik blagoslova kaže: »Ljudi pak blagoslivljaju boga izričući mu pohvale, zahvaljujući mu, časteći ga svojom po-božnošću i služeći mu (B,6). Iako blagoslivljamo i ljude, ipak se blagoslovi prije svega i u prvom redu odnose na Boga: uznose njegovu veličinu i dobrotu« (B,7).
Blagoslivljajući Boga, čovjek se u srcu otvara Božjoj dobroti, postaje sposoban primati Božje darove, i vjerovati da ga Bog voli i da misli samo dobro s njime. Blagoslivljajući Boga, sami postajemo blagoslovljeni i izvorom blagoslova za druge.
Ljudi mogu blagoslivljati jedni druge. Što se tada događa ? »A kad ljudi blagoslivljaju druge, zazivaju Božju pomoć ili na pojedince ili na skupljene zajednice« (B,6). Blagoslovi dakle donose Božju nazočnost i Božju silu tamo gdje šaljemo blagoslov. Tako se spas unosi u svijet, svjetlo u mrak, ljubav u mržnju, zdravlje u bolest, mir u razdrte odnose, i dobrota u zlobu. Blagoslov čisti prostore, razgoni zlo, unosi radost, obraća ljude i mijenja društvo. I ne samo ljude i društvo nego i prirodu. Jer, blagoslovi su »usmjereni i na stvorenja, čijim obiljem i raznolikošću Bog blagoslivlja čovjeka« - kaže obrednik (B,7).
Blagoslov je duhovna snaga. A »Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne vrijedi ništa« - kaže Isus (Iv 6,63). Duh je ona sila koja je izlazila iz Isusa i liječila sve (usp. Lk 6,19). Duh je sloboda: on daje mir, ljubav, dobrotu, vjernost, blagost, radost, uzdržljivost, velikodušnost i duhovne darove.
57
==

Duh pobjeđuje grijeh, mržnju, smrt, bolesti; on izgoni zle duhove, stvara zdrave međuljudske odnose, osposobljava za kreativnost. Duh je živa stvarnost koja sve drži na okupu, svemu daje život, sve uzdržava i sve privodi k cilju. »Bog je Duh« -kaže Isus (usp. Iv 4,24). »Bog je Ljubav« - kaže sveti Ivan (usp. 1 Iv 4,8).
Duh je sila koja sve drži, iza svega stoji, u svemu se nalazi, i posvuda zrači životom. Njega se prepoznaje po znakovima. U cvijetu očima vidimo materijalnu ljepotu, ali po njoj i duhovnu stvarnost koja sve to drži. Čovjekova osoba je duhovne naravi i stoga se izražava znakovima: nema li čovjek jezika, ne može se govorno izraziti; nema li sluha, ne može se glazbeno izreći; nema li noge, ne može se izraziti plesom i sportom; nema li oči, kao da su mu oduzeti prozori kroz koje gleda. Tijelo je poput instrumenta kojim se osoba izražava. Ono može rasti ili slabiti, ali osoba ostaje ista. Organi tijela se mogu presaditi, ali ne i osoba. Čovjekov duh oživljava organe, ali organi nisu čovjek. Duh je taj koji drži kosti, meso, žile, živce, kožu i organe u cjelini. Osoba je duhovna.
Kako osoba, tako se i blagoslov izražava znakovima. Kao što govor predaje nevidljive misli a crteži i slike posreduju osjetno nevidljivu ljepotu, kao što zvukovi prenose glazbu a slova najzamršenije nevidljive misli, tako i blagoslov prenosi Božju silu u našu stvarnost. Kao što zraka sunca prenosi nevidljivu toplinu i zdravlje, tako i blagoslov topi hladnoću mržnje i oplemenjuje grubost duše. Kao što vješt glumac može prenijeti neki prizor i dovesti do suza ili bure smijeha kazalište puno ljudi, tako i blagoslov prenosi Božju samilost i simpatiju u ljudska srca.
58
==

Kao što nas prijateljski pogled ohrabruje, tako blagoslov odnosi strah. Kao što nas majčin dodir nježno oživljuje, tako nam blagoslov posreduje Božju nježnost. Kako ljubav preokreće zaljubljenika u drugačijeg čovjeka, tako blagoslov otvara prostore za zaljubljenost u Božji svijet ljubavi, stvaralaštva i mira. Kao što nadmoć oružja dovodi neprijatelja do poraza, tako nadmoć blagoslova prisiljava zlo, Zloga i sve negativno da prizna poraz. Kao što štit zaustavlja strijele i udarce kopljem, tako blagoslov vraća strijele i lomi koplja svakog zla i proklinjanja. Kao što olovne ploče štite od opasnih Rontgen zraka, tako i blagoslov zaustavlja negativna, mračna i zla zračenja oko nas. Čovjek koji blagoslivlja okružen je božanskom zaštitom; kao da je u zaštitnom oklopu, u tvrđavi spasa.
Blagoslov dakle štiti od negativnih utjecaja i obogaćuje pozitivnim sposobnostima. Blagoslov stvara čisto, mirno, zdravo ozračje i tjera negativna zračenja i razarajuće sile. Čovjek je uronjen u more nevidljivih negativnih silnica: to su grijesi, psovke, zle misli i namjere, mržnja, svađe, prijetnje, proklinjanja, magijske prakse, prijevare, ogovaranja, laži, ratovi, krađe, ubojstva, egoizam, osveta i jal; sve to oplakuje dušu i koči životni elan, stvaralaštvo i optimizam. Blagoslov je onaj koji razgoni taj dim zla, čisti zrak od zadaha Zloga, stvara čiste prostore, vraća nevinost i dražest, opravdava čednost i skrovitost, te daje snagu krotkosti. Blagoslov pomiruje zavađene prijatelje, ura-zumljuje neprijatelje da sjednu za pregovarački stol, iznova zaljubljuje bračne drugove, daje životu novi zanos i novu privlačnost, čovjeku omogućuje stvaralački zamah, otkriva ljepotu kulture i religioznosti, te vraća čovjeka njemu samome i njegovu izvoru-Bogu.
59
==

Blagoslov nam daje volju i snagu da počnemo opet vjerovati u život; on nas ohrabruje da i preko »modre rijeke« radosno ulazimo u život.
Na svijetu se može živjeti, jer postoje ljudi koji blagoslivljaju. Oni su blagoslov zemlje, blagoslov koji drži svijet da se ne raspadne.
Što u životu znači blagoslov, razumjet ćemo usporedimo li zemlje koje vode rat sa zemljama u miru; ili, usporedimo li zatrovanu atmosferu jednog braka sa čistim ozračjem poštovanja i ljubavi bračnih drugova; ili čovjeka koji ohrabruje, tješi, pozdravlja i voli s onim koji straši, prijeti, onemogućuje misli i rad, mrzi i svemu se suprotstavlja. Pogledaj snagu pozitivnih namjera i razornu silu negativnih emocija, i uočit ćeš kolika je snaga blagoslova.
Blagoslov je sila jača od svih negativnih napada, snaga velika kao Bog sam. Blagoslov je prostor u kojem možeš biti ono što jesi, područje koje je vječno i u kojem se ne umire.
Blagoslov je duhovna sila koju daruje Bog za nas i braću ljude.
60
==

(veliki font)
Blagoslovljena ti, univerzalna materijo, bezgranično trajanje, eteru bez obala -trostruki ponoru zvijezda, atoma i pokoljenja, ti
koja naše uske mjere preplavljuješ i rastvaraš i tako nam Božje dimenzije objavljuješ.
(Teilhard de Chardin)
61
==
.....................
(nastavlja se)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 30 kol 2012 21:50 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 svi 2010 09:23
Postovi: 932
Podijelio: 43 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
BLAGOSLIVLJATI RIJEČIMA
Čovjek riječima prenosi sebe drugima. Kakve su nam riječi, takvima nas drugi prepoznaju. Ljudi se riječima ohrabruju, prenose misli i osjećaje. Riječi mogu biti svemoćne ako su ispunjene Božjim Duhom, ali i nemoćne ako su ispunjene zlim duhom. Riječi nas otkrivaju, ali nas one i sakrivaju. Riječi mogu mijenjati nas, ljude i stvarnost oko nas. Važno je kako i koje riječi izgovaramo. Izgovaramo li riječi straha, oko sebe širimo strah. Govorimo li o mržnji i osveti, one će oblikovati naš život. Ako izgovaramo riječi plemenitosti, zdravlja, pomirenja, hrabrosti i vjere, bit ćemo takvi kao pojedinci i kao narod.
U Isusu iz Nazareta Bog je neopozivo stao na stranu čovjeka i zato čovjek više ne mora gubiti bitku za pravdu, mir i bolji svijet. U našoj je »lađi« Bog i ona ne može potonuti. To je nerazorivi temelj našeg postojanja i svih naših nadanja. Kristov križ je najjači znak Božjeg blagoslova na zemlji. U njemu je umrla smrt, a rodio se život; umrlo beznađe, a rodila se budućnost. Stoga se naše riječi trebaju puniti takvim sadržajima, da bi sigurnost, spas i mir mogli rasti među nama.
62
==

Budući da je čovjek materijalno-duhovan, blagoslov ga dotiče i mijenja. S promijenjenim čovjekom imamo promijenjen svijet. Dobar čovjek uvijek govori dobro, a zao zlo. Plemenito stablo rađa dobre plodove, a divlja loza kiselo grožđe. Zemlja ovisi o čovjeku. On joj je gospodar. Ako je čovjek nov, čist, pravedan i tako govori, čitava će priroda reagirati prema njemu.
. Neki je čovjek pošao u posjet dječjoj bolnici. Na otvorenim vratima ustukne pred golemim psom koji je režeći prijetio snažnim zubima. Čovjek je zastao u stranu. Uto je iz kuće izašao petogodišnji dječak. Ne sluteći ništa, pošao je ususret psu. Zaprepašten, čovjek mu doviknu: »Dječače, čuvaj se! Pas je bijesan i grize!« Dječak se nasmiješi, pomiluje psa i odgovori čovjeku: »Ne, on ne grize ako ga se voli.«
Bog nas je tome davno učio u Izaijinom proroštvu: »Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će voditi« (Iz 11,6-8).
Ako u mašti i mislima gledamo Božju svemoć, ljudsku hrabrost i pomiren svijet, tad će to i u nama nastajati. Čovjek inkubira ono što u mašti gleda, o čemu razmišlja i čime su mu ispunjeni osjećaji. No najsnažnije inkubira u sebi ono što govori. Riječi izlaze iz nutrine. Stoga se po govoru prepoznaje čovjekovo srce. Govor je znak nutrine; on je ekran naše duše, otvor kroz koji se vidi i čita čovjekova duša.
Ako svaki dan mislimo na Božju ljubav, za nas raspetu u Isusu iz Nazareta, ispunit ćemo se ponosom, radošću, mirom, optimizmom i hrabrim djelovanjem za mir i blagostanje.
63
==

A iz toga će se onda rađati zdravlje, zadovoljstvo i radost života. Počet ćemo tako i govoriti. Riječi će mijenjati nas i ljude oko nas. Tako će Božji svijet ulaziti u naš svijet.
Riječi iznose ono što je u srcu. Srce je, biblijski gledano, središte osobe. Riječi blagoslova mogu darovati ono što je u srcu. Zato je preduvjet za blagoslivljanje čisto i plemenito srce. Ako nam je srce čisto, naše će izgovorene riječi tada djelovati, i to čudesno.
Kažu da različiti jezici različito zrače. Što su stariji, to snažnije zrače. To se pogotovo odnosi na religijske jezike ili jezike kojima je pisano Sveto pismo. Latinski jezik osobito zrači jer je bio liturgijski svetopisamski jezik kroz gotovo dvije tisuće godina; tako i hebrejski i grčki jer su njima napisane Božje riječi. Klasični jezici, grčki i latinski, zrače kulturom koju su prenosili. Dosta je učiti te jezike, pa da nesvjesno postanemo dionici njihove kulture.
Jezici negdje »žive«. Izgovorena riječ zrači i plavi svemirom. Ona se ne gubi. Izgovorene riječi će nam biti svjedoci. Za svaku izgovorenu riječ ljudi će davati račun, kaže Isus.
Riječi djeluju, sugeriraju, ubijaju ili oživljuju. Negativnim riječima treba suprotstavljati pozitivne riječi. Mračne misli i mračni duhovni naboji u riječima bivaju raspršeni i uništeni svijetlim, optimističkim riječima i Božjim sadržajima. Riječi blagoslova čiste od razornih riječi čitav svemir. Ambijent u koji smo uronjeni prestaje nas bombardirati razarajućim i zlim sadržajima čim ga počnemo blagoslivljati riječima.
64
==

Ako je neki jezik dugo bio upotrebljavan na dobro i za blagoslivljanje, normalno je da nam nekako postaje saveznik u blagoslivljanju. Ako je neki jezik prepun psovke, besramnosti i proklinjanja, pružat će nam otpor kod blagoslivljam'a.
Ambijent u kojem živimo traži ljude koji blagoslivljaju, kako bi se očistio i postao slobodan za rast novih ljudi. I jezik kojim govorimo potreban je ljudi koji će ga čistiti blagoslivljanjem. Što je jezik čišći, to će čišći biti međuljudski razgovori i odnosi, umjetnost, molitva i pouka.
Neki svetopisamski blagoslovi
Što to treba govoriti kad se blagoslivlje ? O tome nam govori Sveto pismo. Evo barem nekih od mnoštva tekstova. Kralj Melkisedek je blagoslovio Abrahama ovim riječima: »Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abrahamu blagoslov« (Post 14,19). Izakov blagoslov prvorodstva prešao je na Jakova po ovim riječima: »Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina. Proklet bio tko tebe proklinje. Blagoslovljen tko te blagoslivlje!« (Post 27,28).
Riječi imaju nečuvenu snagu, bile to riječi prokletstva ili riječi blagoslova. Tu snagu pogotovo imaju riječi svećenika ili riječi oca i majke. Izakov blagoslov je učinio da je prvorodstvo Ezava, brata Jakovljeva, prešlo na drugorođenog Jakova. Iako je taj blagoslov bio dobiven prijevarom, nije se mogao uništiti.
65
==

Gospodin je Moj siju naredio da ovako blagoslivlja Izraelce: »Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva ! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!« (Br 6,22-27). To je blagoslov kojeg svaki vjernik može naučiti i stalno ga imati na ustima.
Ili, želiš li blagoslivljati sebe i svoje, tad uzmi psalam 67: »Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje! Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave. Bog nas blagoslovio! Neka ga štuju svi krajevi svijeta.« (Ps 67,2-4.8).
I drugi psalmi su prepuni blagoslova: »Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i sve što je u meni sveto ime njegovo« - kaže Ps 103. »Blagoslovio te sa Siona Gospodin koji stvori nebo i zemlju« - kaže Ps 134. Veličanstven je blagoslov koji je ispjevan u molitvi triju mladića, bačenih u užarenu peć: »Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka ... Sva djela Gospodnja blagoslivljajte Gospodina, hvalite i uzvisujte ga dovijeka« (Dn 3,52 i 57).
U Novom zavjetu ima također takvih blagoslova upućenih Bogu: »Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj« (Lk 1,68); ili Pavlov blagoslov: »Neka je hvaljen Bog i otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu« (Efl,3).
66
==

Crkveni blagoslovi
Crkvena liturgija poznaje mnoštvo blagoslova za narod i za Boga. Oni su ili kopija svetopisamskih blagoslovnih formula ili su napisani u istom duhu. Liturgija najbolje odražava sadržaj Tradicije kojom se novozavjetna objava predaje usmenim putem. Ona odaje duh vjere cijelog kršćanskog puka, od prvotne Crkve pa sve do naših dana. U i po blagoslovima cijela Crkva istovremeno blagoslivlja i biva blagoslovljena. Budući da su ti blagoslovi izraz čitave Crkve, oni su neodoljivo snažni. Dobro ih je češće čitati, naučiti napamet i po njima blagoslivljati. Ovdje ih donosimo u nasumce uzetim izvacima iz »Rimskog misala« i obrednika »Blagoslovi«. Primjenjeni su na razne dijelove Crkvene godine i na različite životne situacije vjernika.
Nakon svete mise, u došašću, preporuča se da svećenik blagoslovi vjernike ovim riječima:
»Svemogući i milosrdni Bog, otac gospodina našega Isusa Krista posvetio vas svjetlom svoga pohoda i obasuo svojim blagoslovom.«
Na svetkovinu Božića, nakon euharistije, Crkva blagoslivlja vjernike ovim blagoslovom:
»Predobri Bog raspršio je tmine svijeta utjelovljenjem svoga Sina i rasvijetlio ovaj sveti dan njegovim rođenjem. Nek otjera od vas tmine grijeha, a prožme vas dobrotom.«
67
==

Novogodišnji blagoslov ovako zvuči:
»Bog, izvor i počelo svakog blagoslova, obasuo vas obiljem svoje milosti i u novoj godini čuvao žive i zdrave.«

A na Bogojavljenje svećenik ovako blagoslivlja narod:
»Bog vas je iz tmine pozvao u svoje divno svjetlo; on neka na vas izlije svoj blagoslov i učvrsti vas u vjeri, nadi i ljubavi.«

U vrijeme korizme koja je osobito posvećena za primanje blagoslova, Crkva preporuča ovako blagoslivljati narod:
»Bog, otac milosrđa daje vam primjer ljubavi u muci svoga Jedinca; neka vam udijeli da, služeći Bogu i ljudima, primite njegov blagoslov.«

U vazmeno vrijeme svećenik moli nad pukom:
»Bog vas je otkupio smrću svoga Jedinca te postadoste djeca Božja; nek vas obraduje svojim blagoslovom.«

Na svetkovinu Duha Svetoga moli:
»Oganj koji se čudesno pojavio nad učenicima očistio vam srca od zla i obasjao vas svojim svjetlom.«
68
==

U vrijeme kroz godinu, nakon svete mise, Crkva preporuča podijeliti blagoslov ovim riječima:
»Svemogući Bog udaljio od vas svako zlo i ispunio vas darom svoga blagoslova.«
Ili ovaj:
»Bog svake utjehe ispunio vaše dane svojim mirom i udijelio vam svoj blagoslov.«

Svećenik može izabrati za blagoslov i ovaj tekst:
»Mir Božji koji nadilazi svaki razum čuvao srca i misli vaše u mudrosti i ljubavi Oca i Sina njegova, Gospodina našega Isusa Krista.«
Ili:
»Blagoslovio vas svemogući i blagi Bog i ulio u vas mudrost spasenja.«
Na misama Majke Božje svećenik može ovako blagosloviti puk:
»Po Mariji ste primili začetnika života. Njezina zaštita neka vas vazda brani.«
Na pokajničkim slavljima svećenik ovako blagoslovi prisutne:
»Blagoslovio vas Bog svake utjehe koji je u neizmjernoj dobroti stvorio čovjeka i uskrsnućem svoga Jedinca svim vjernima dao nadu vječnog Uskrsa.«
69
==

To su bili blagoslovi koji se mogu koristiti za blagoslov vjernika na kraju svete mise, u različitim vremenima crkvene godine.
Pogledajmo sada molitve, kojima Crkva blagoslivlja vodu kojom se škrope mjesta i osobe, podsjećajući vjernika na njegovo krštenje i na obilje Božjih darova. Velika je snaga blagoslova koju izriče ta molitva. U njoj se odražava vjera Crkve u snagu blagoslova škropljenja vodom.
»Svemogući vječni Bože, po tvojoj se volji vodom i duše čiste i primaju dar vječnog Života. Blagoslovi, Gospodine, ovu vodu kojom se danas na tvoj dan želimo zaštititi. Obnovi u nama živi izvor svoje milosti i njome nas obrani od svakog zla duše i tijela da se tebi čista srca približimo i zavrijedimo primiti tvoje spasenje.«
(Nedjeljni i blagdanski misal za narod ABC, 1976, str. 813)
Ta snaga se odražava i u drugoj molitvi nad vodom:
»Gospodine, Bože svemogući, ti si izvor i počelo tjelesnog i duhovnog života. Molimo te, blagoslovi ovu vodu kojom se pouzdano služimo da isprosimo otpuštenje svojih grijeha i po tvojoj milosti osiguramo obranu od svih bolesti i neprijateljskih zasjeda. Daj, Gospodine, da nam po tvojoj milosti živa voda vazda bude na spasenje te se tebi čista srca približimo i izbjegnemo svim opasnostima duše i tijela. Po Kristu... Amen«
(N. i bi. misal, 813-814). 70
70
==

Ove molitve Crkve daju nam obećanje da ćemo se, blagoslivljajući blagoslovljenom vodom »u ime Oca i Sina i Duha Svetoga«, osloboditi grijeha, obraniti od svih bolesti i neprijateljskih zasjeda, i izbjeći svim opasnostima duše i tijela. Ne radi se dakle samo o duhovnoj pomoći koja je temelj i izvor svake druge pomoći nego i o neposrednoj tjelesnoj, materijalnoj, opipljivoj pomoći. Gospodin nas oslobađa ne samo od grijeha, mržnje i nemira, nego i od bolesti i nepravednih napada. No najvjerojatnije je da se tim činom Bogu približavamo i postajemo dostojni primiti spasenje.
Potrebno je opet oživjeti u nama blagoslivljanje blagoslovljenom vodom; potrebno je imati ju u kući; potrebno je ujutro i uvečer, u važnim odlukama, pri izlascima i ulascima, blagoslivljati škropljenjem blagoslovljene vode. Ona najprije znači da smo djeca Božja i stoga u Božjoj zaštiti. Vodom smo naime kršteni i na to nas podsjeća škropljenje. U toj smo vjeri djece Božje sigurni da će nas Gospodin zaštititi.
Praktički možemo uzeti svete vode i križajući se izgovoriti: »U ime Oca i Sina i Duha Svetoga«; ili možemo, škropeći se svetom vodom izmoliti jedan od brojnih blagoslova koje smo naveli i koje možemo naučiti napamet.
Snaga tog blagoslova očituje se i u molitvi nad solju koja se može prosuti u vodu prilikom blagoslova vode:
»Smjerno te molimo, svemogući Bože, dostoj se blagosloviti ovu sol. Po proroku si Elizeju zapovijedio da se uspe u vodu te ozdravi voda od neplodnosti. Gdjegod se bude skropilo ovom vodom sa solju pomiješanom, odbij, Gospodine, od nas svaki nalet neprijateljev i trajno nas očuvaj nazočnošću svoga Svetoga Duha. Po Kristu...«
(N. i bi. misal, str. 814).
71
==
.....................
(nastavlja se)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 31 kol 2012 18:03 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 svi 2010 09:23
Postovi: 932
Podijelio: 43 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Koliko Crkva danas polaže vrijednost u snagu blagoslova vidi se po blagoslovima koje je predvidjela za razne osobe, skupine osoba, za predmete, stanove, poslove, putovanja i slično. Pogledajmo ih barem letimično. Za obitelj možemo zajedno sa Crkvom izreći ovaj blagoslov:
»Izlij, Bože, svoj blagoslov na ovu obitelj i kuću i srca njezinih stanovnika osvježi ljubavlju i radošću.«
Ili kratko:
»Neka se Kristov mir nastani u vašim srcima. Neka Duh Sveti u vas izlije svoje darove« (B 33).

Kao završetak blagoslova za supruge kaže se:
»Jedinorođeni Sin Božji bio s vama i u sreći i u nesreći. Svemogući Bog udijelio vam svoju radost« (B 37).

Za sve koji su nam dragi možemo reći:
»Bože, blagoslovi nam roditelje, prijatelje i dobročinitelje.«
72
==


Za ženu prije poroda Crkva preporuča moliti:
»Bog, izvor i početnik svakog života, neka te štiti svojom dobrotom. Bog neka ti dijete čuva, neka mu daruje krepko zdravlje i mudrost duha« (B 77).

Slijedeći obrazac, čest u Pavlovim poslanicama, može poslužiti kao pozdravni blagoslov:
»Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.«

Za starca Crkva upotrebljava ovaj blagoslov:
»Gospodin Isus Krist neka ostane uz vas da vas brani. Neka bude pred vama da vas vodi, iza vas da vas štiti. Neka vas pazi, čuva i neka vas blagoslovi« (B 85).
Ili ovaj:
»Gospodin vas blagoslovio, čuvao vas od svakoga zla i priveo vas u život vječni. Blagoslovio te svemogući Bog koji nikog ne napušta i za svoju se djecu očinski brine do duboke starosti« (B 89).
Ulazeći u kuću možemo reći: »Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj.«
73
==


Gdjegod bili, možemo tiho ili glasno moliti ovako:
»I sve nas ovdje prisutne blagoslovio i čuvao svemogući Bog Otac i Sin i Duh Sveti.«

Za bolesnike Crkva ovako preporuča moliti blagoslov:
»Blagoslovio te Bog Otac.
Ozdravio te Bog Sin.
Prosvijetlio te Duh Sveti.
Gospodin Isus koji je prolazio svijetom čineći
dobro i liječeći svaku bolest, neka se udostoji
sačuvati nas u dobru zdravlju i obdariti svojim
blagoslovom.
Bog koji je jedini Gospodin i Otkupitelj neka
te blagoslovi, neka ti čuva tijelo i spasi dušu
za vječni život« (B 96-99).

Za blagoslov nekog hodočašća možemo moliti ovako:
»Neka Gospodin ravna našim putem i neka ga
spasonosno nagrađuje.
Neka Gospodin bude s nama i neka nas prati
na putu.
Put što ga sada s pouzdanjem započinjemo
neka uz Božju pomoć sretno dovršimo« (B 130).

Za putnike se moli ovakva blagoslovna molitva:
»Budi nam, Gospodine, u borbi pomoćnik, na putovanju pratilac i tješitelj, u protivštini zaštita. Daj da pod tvojim vodstvom sretno prispijemo k cilju i radosno se vratimo svojim kućama« (B 143).
74
==


Za blagoslov gradilišta Crkva ovako moli:
»Neka Gospodin prijaznim licem prati vaš rad i neka od svakoga zla čuva vaše živote« (B 52).

Za znanstvenike Crkva moli ovaj blagoslov:
»Bog, Gospodar svih znanosti neka vas učvrsti svojim blagoslovom« (B 186).

Uvijek možemo ovako moliti:
»Blagoslivljajmo Oca i Sina sa Svetim Duhom, hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke« (B 263).

Prije jela možemo moliti:
»Blagoslovi, Gospodine, nas i ove svoje darove što ćemo ih po tvojoj darežljivosti blagovati: Po Kristu Gospodinu našem. Amen.«

Ili ovako:
»Od tebe nam, Gospodine, silaze sva dobra. Blagoslovi, molimo, ovu hranu što je sa zahvalnošću želimo blagovati. Amen.«

Ili ovu molitvu:
»Blagoslovljen si svemogući Oče, koji nam daješ svagdašnji kruh. Blagoslovljen tvoj jedinorođeni Sin, koji nas neprestano hrani svojom riječju. Blagoslovljen Duh Sveti koji nas je sabrao na ovu bratsku gozbu. Amen« (B 265-276).
75
==


Iza jela:
»Udostoj se, Gospodine, okrijepiti sve ljude potrebnom hranom da ti s nama zahvaljuju. Amen« (B 277).

Stan se može ovako blagosloviti:
»Bože, naš Oče! Blagoslovi ovu obitelj, njihov stan i svu imovinu. Učvrsti vjeru njezinih članova, zbližuj ih iz dana u dan sve većom ljubavlju, daj im zdravlje duše i tijela da se ovdje i u vječnosti raduju u tebi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen« (B 451).

Razni drugi blagoslovi
Nakon ovih blagoslova, uzetih iz »Rimskog misala« i obrednika »Blagoslovi«, pogledajmo neke blagoslove koje ljudi spontano slože i koji se čuvaju kroz pokoljenja u narodu.
U Švicarskoj je običaj da svake večeri pastir uzme lijevak poput cijevi za daljinski govor, izađe na otvoreni prostor ili proplanak i govori slijedeći blagoslov:
»Stavljam oko ovog prostora zlatni prsten. Neka su blagoslovljeni ljudi i životinje, šume, livade i polja u ime trojstvenoga Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga, majke Marije i svih svetaca! Neka svaka životinja i svaki čovjek budu sačuvani od nesreće i boli i svakog drugog zla...«
Dragocjeni su u narodu ovakvi jednostavni i dobri običaji. Dobar običaj je kao srce koje vjerno kuca, kao noga koja uvjerljivo nosi, kao oči kojima mogu gledati.
76
==


Dobri običaji blagoslivljanja su kao svagdanje pranje ruku, lica, nogu i zubi; oni su kao čišćenje prostorija, kao pranje rublja i posuda, kao posjet dragog prijatelja, kao povjetarac koji razgoni maglu i kao sunce koje tjera tamu.
Jedan je bivši logoraš iz Dachaua rekao da ga je od smrti u logoru spasio jedan obični žilet. »Kako to?«, upitali su ga. »Jednostavno«, odgovorio je, »nije mi dopustio da pristanem na to da sam životinja, a ne čovjek. Ja sam se naime njime svaki dan brijao. Činio sam to i onda kad je žilet već počeo rdati, kad je bio strahovito tup, i kad je brijanje bilo odviše bolno. I to sam činio samo zato da u sebi održim otpor protiv nacističkog ponižavanja. Morao sam se naime tim brijanjem podsjećati da sam čovjek i da pripadam kulturi čovječanstva. To svagdašnje brijanje me je povezivalo s civilizacijom izvan logora.«
Sela bi bila prepuna blagostanja kad bi očevi ili majke svaku večer i svako jutro stali na dvorište i tiho ili poluglasno blagoslovili kuću, a zatim zažvali blagoslov na štalu, vrt, livade, polja, šume, pašnjake i na sve ulice sela. Zar to ne bi bilo sasvim normalno? Ili da župnik svaku večer, svako jutro i u podne, raširenih ruku zaziva mir, dobrotu, pravdu, radost, zdravlje i svetost na ljude u župi i Božju zaštitu na životinje, polja i rad ljudskih ruku? Zašto nije običaj da otac blagoslivlja djecu prije spavanja, da majke blagoslovljenom vodom poškrope prostore kuće, da svi zajedno blagoslivljaju jelo, rad, školu, stan i sve u njemu? Kad bi svaki kršćanin blagoslivljao sve strukture društva, išlo bi nam sasvim drugačije.
77
==


Sjetimo se psovki, očevih i majčinih proklinjanja, proklinjanja Božjeg imena, i shvatit ćemo kako težak i otrovan teret leži na zemlji, stvarima i ljudima. Sjetimo se bezbrojnih zala, mračnih misli i govora, ogovaranja, spletki i jala što kao nuklearni oblak pritišću zemlju. Koliko samo ima okultnih praksa, crne magije, zlih uroka i čaranja što ih ljudi bacaju jedni na druge... Sve to poput pesticida truje, razara i ubija duše, tijela i rad ljudi; onemogućuje rast polja i šuma te zaziva odsutnost neba u izgradnji zemlje.
Jedanaestogodišnja curica iz K. počela je u desetoj godini života mucati, vrištati u crkvi, bacati se na pod, napadati ljude i ružno govoriti protiv Boga i majke Božje. Liječnici su dijagnosticirali određeni sindrom, ali nisu mogli reći ni kako ni kada će je izliječiti. Nad njom se molilo molitve otklinjanja i blagoslova, ali one su djelovale samo dotle dok bi djevojčica došla kući. Kod kuće je opet postala bolesna. Nije mogla ni u školu ni u crkvu. Ustanovilo se da joj otac i djed psuju. To je rasvijetlilo cijeli slučaj. Trebalo je najprije zatvoriti taj izvor zla da bi moljeni blagoslov ostao trajan. Djeca naime žive od vjere i uvjerenja roditelja; ona i boluju od poroka roditelja i rodbine. Čim su otac i djed prestali psovati, ponovno se molilo za djevojčicu i ona je trajno ostala zdrava. Pošla je u školu i crkvu te sada raste zdrava.
Ljudski je govor djelotvoran. Govoreći zlo, čovjek naređuje svojem organizmu da reagira na te riječi. Kao što mi određujemo svoje misli, podsvjesno naređujemo nogama kamo će nas nositi, odlučujemo o radu i govoru, tako djelujemo i jedni na druge te na prirodu. Životinje nas slušaju, a dokazano je da i biljke reagiraju na nas govor, naše misli i vladanje.
78
==


Čovjek koji je dobar, koji prašta i ljubi ljude i prirodu, sigurno će uspjeti djelotvorno blagoslivljati. I biljke i životinje će ga slušati, a nebo će kroz njega sijati sva svoja bogatstva i pomoć na zemlju. Potrebni su nam najprije ljudi koji će biti dobri prema čovjeku, životinjama i prirodi. A da bismo mi postali takvi, potrebno je da počnemo blagoslivljati.
Čim blagoslivljaš, ti postaješ dobar i kroz tvoj blagoslov se mijenjaju drugi. Blagoslov je kao vjetar koji rastjeruje opasne oblake, kao topovski hitac koji raspršuje tuču, kao topla riječ koja tješi očajno srce; on je kao dolazak nekoga živog u ledenu osamu, kao izvanredno ozdravljenje, kao završetak rata, ili kao vijest da je otjerana pošast. Blagoslov je dolazak Boga u našu nemoć. On je početak čuda, mogućnost nemogućega, svršetak pakla, početak neba i rađanje novog čovječanstva.
Trebaju nam ljudi koji će usvojiti naviku da stalno blagoslivljaju, da poput stražara stoje na zidinama svoga grada i suprotstavljaju se svakom naletu neprijateljske najezde. Oni djeluju blagotvorno kao dobra vijest, kao majčina brižna ruka, kao bdijenje dežurnog liječnika, ili poput spasilaca u nesreći. Dok smo sa svih strana napadani zlim željama i riječima, natapani razaranjem i mrakom, trebaju nam oni koji mole i poput svjetiljke stoje pred Bogom, da bi svaki čovjek u tom svjetlu našao put k Ocu.
Trebalo bi organizirati čitave »mreže ljudi« koji blagoslivljaju zemlju. Jer, uzalud stražar bdije ako Gospodin kuću ne čuva; uzalud je graditi ako Gospodin ne gradi (usp. Ps 127).
79
==


Svaka bi župa mogla imati svoje dežurne molitelje i blagoslivljatelje pred Gospodinom koji bi zazivali blagoslov na župu, svaki grad, svoje skupine i na obitelji. Svaki bi samostan također mogao imati svoje pravilo stalnog blagoslivljanja mjesta i zemlje u kojoj boravi. Tako bi postao glasnik radosne vijesti, čuvar zemlje i ljudi, te navjestitelj mira, Božje zaštite i pomoći. To je temeljno oslobođenje, temeljni uvjet za sve drugo što činimo i planiramo.
Trud oko duhovnog zdravlja ljudi važniji je od brige za tjelesno zdravlje. Jer, ako je čovjek zao, onda će mu tjelesno zdravlje samo pomoći da čini još više zla. Ako je duhovno zdrav i prijatelj neba i zemlje, onda će, makar bio i tjelesno bolestan, širiti mir, stvarati uvjete blagostanja i ozdravljati međuljudske odnose.
Budući da ljudi ne mogu mijenjati ljude - to može samo Bog - nužno je blagoslivljanjem dovoditi Božju prisutnost među ljude. Čovjek nema sudbinu u svojim rukama. On sve ima, samo nema sebe. Njegova je sudbina u Božjim rukama. Stoga čovjek treba Boga da bi živio. Blagoslov je most između Boga i čovjeka; siguran most od neba do zemlje i most između ljudi. Blagoslivljati znači miriti ljude. Jer, blagoslov nas čini sposobnima opraštati i mijenjati ljudska srca.
Priča se da je stari kineski car htio osvojiti zemlju svojih neprijatelja i sve ih uništiti. No jednom su ga našli kako sjedi za istim stolom sa svojim neprijateljima, te s njima jede, pije i šali se. »Zar nisi imao namjeru uništiti svoje neprijatelje?« - upitaše ga. »Već sam ih uništio« - odgovori car. »Pretvorio sam ih u svoje prijatelje.«
Trebaju nam ljudi koji nas pomiruju i pretvaraju u prijatelje. Kad oni budu među nama, nestat će nepravde među ljudima.
80
==


Blagoslivljanje nas uvodi u Božju volju i njegov naum sa svijetom. A tu je izvor svih nebeskih blagodati. Veliki filozof Blaise Pascal je molio:
»Oče nebeski, ti si moj Gospodar. Čini sa mnom što hoćeš. Daj mi ono što smatraš da je za moje dobro. Uzmi od mene što mi škodi. Učini da moja volja bude tvojoj jednaka.
Blagoslovi mene i blagoslovi svijet. Blagoslovi me danas i blagoslivljaj me sutra. Blagoslivljaj me sve dane moga života.«

Blagoslov je Božja volja za nas. Bog može činiti samo dobro. On je apsolutno dobro i ne bi postojao kad bi mogao činiti zlo. Prema tome zazivati njegovu volju znači ulaziti u savršeno dobar svijet: u blagostanje, mir, zdravlje i vječnost. Jer, volja je Božja naš život.
Bog dopušta da biramo dobro i zlo. Prvi i iskonski izbor, istočni grijeh, donio je iskonsko prokletstvo - patnju, smrt, razaranje, mržnju i izgon iz raja. Drugi iskonski izbor, Isus Krist, donio nam je iskonski Božji blagoslov. Blagoslivljanje je vraćanje u izgubljeni raj. Bog je otvorio vrata neba. On nas je »blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu« (Ef 1,3). Zato nas blagoslivljanje uvodi u Božje blago. Koje je to blago?
»Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim. U ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti.
81
==


Njome nas zamilova u Ljubljenome, u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti.« (Ef 1,4-7).
Bog nas je izabrao, odredio da mu budemo voljena djeca, oprostio nam sve grijehe i lutanja, te dvostruko pomilovao: pustio nas je iz tamnice grijeha i rukom pomilovao kao što majka miluje svoje čedo. Bog te beskrajno, nježno, čeznutljivo i vjerno voli. Unatoč svemu te voli. To je najsigurnije tlo na kojem svi stojimo. Tu počinjemo blagoslivljati njega i njegova djela i moliti ga da svo svoje bogatstvo izlijeva na nas. Volja je Božja da blagoslivljajući njegovu volju, uzimamo u posjed ono što nam je odlučio dati od postanka svijeta.
Biti u volji Božjoj znači biti u prostoru u kojem su sve molitve uslišane i svi ljudi na sigurnom. U životu nam treba samo volja Božja. Tu volju Božju izražavaju riječi koje je napisao nepoznati vojnik u američkom građanskom ratu:

»Molio sam Boga za jakost, a on me načinio slabim
da bih bio skroman i ponizan.
Molio sam njegovu pomoć da bih činio velika djela,
a on me učinio malenim da bih činio dobra djela.
Molio sam za bogatstvo i dobra
da bih bio sretan i bezbrižan,
on me učinio siromašnim da bih bio mudar,
neovisan i slobodan.
Molio sam za sve stvari ovog svijeta
kako bih uživao život.
A on mi dade život da bih se radovao stvarima
u svijetu.
Ništa nisam dobio od onoga što sam tražio,
ali sam dobio sve ono što je bilo dobro za mene.
82
==


Moja molitva je bila protiv mene uslišana. Jer sam blagoslovljeni čovjek među svim ljudima.«

U tom smjeru ide i molitva koju mole Židovi:
»Blagoslovljen i slavljen bio ti, vječni Bože, koji si nam dao živjeti, koji si dao da budemo uspravni i koji si dao da doživimo ovaj dan !«

Teilhard de Chardin, veliki učenjak i svećenik isusovac, blagoslivlja svijet koji nam otkriva Božje dimenzije ovako:
»Blagoslovljena ti, univerzalna materijo, bezgranično trajanje, eteru bez obala - trostruki ponoru zvijezda, atoma i pokoljenja, ti koja naše uske mjere preplavljuješ i rastvaraš i tako nam Božje dimenzije objavljuješ.«

Roger Schutz, veliki suvremeni molitelj, koji u Taizeu okuplja one koje nitko ne može okupiti, preporuča:
»Neka prostori tvog stana budu mjesta u koja su drugi uvijek dobrodošli, neka budu kuće mira i blagoslova te međusobnog praštanja.«

Jedna engleska redovnica iz 17. stoljeća kaže na kraju svoje molitve:
»Blagoslovi moju starost, Gospodine, i drži svoju ruku bogatu blagoslovima nad svima koji me vole.«
83
==


Tako je dobro moliti Gospodina za sve koji su nam blizu, koji su nam dragi, koji nas vole i koje nosimo u srcu; za prijatelje, brak i obitelj, za svoj grad, zemlju, domovinu i svijet. Jednostavno molimo Gospodina da ispruži ruke nad njih i da im daruje mir i blagoslov. I dok tako molimo, iskusit ćemo kako se Božji mir poput rose spušta na sve njih.

Jedna staroindijska molitva izražava žeIju:
»Neka sva živa bića ostanu slobodna od boli!«

Blagoslov je to za ljude, ali i za životinje i svu živu prirodu. Koliko dobrote u toj želji!
Jedan nepoznati molitelj ovako blagoslivlja:
»Gospodin, Silni, Početak i Dovršitelj svih stvari, neka te blagoslovi. Neka ti udijeli uspjeh i rast, ispunjenje tvojih nadanja, plod tvojih napora. Neka te sačuva od svega ružnoga. Neka ti je zaštita u opasnosti i utočište u strahu. Neka Gospodin dade da njegovo lice sjaji nad tobom kao što sunce nad zemljom daje toplinu svemu živome. On neka ti bude milostiv ako si zarobljen u krivnju. Neka te otkupi od svakog zla i učini te slobodnim. Gospodin neka uzvisi svoje lice: neka vidi tvoju bol i čuje tvoj glas. Neka te izliječi i utješi i dadne ti mir, dobro tijela i dobro duše tvoje...«
Da bi čovjek mogao blagoslivljati, treba stalno primati blagoslov. Želi li svijetliti, treba stalno stajati u Božjem svjetlu.
84
==
.....................
(nastavlja se)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 ruj 2012 21:49 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 svi 2010 09:23
Postovi: 932
Podijelio: 43 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Želi li biti prohodna cijev za Božju živu vodu, mora dopustiti da ga

Bog pročisti. Kako to činiti, ilustrira nam molitva R. Tagore:
»Gospodine,
Dolazim k tebi
Da me tvoj dodir
Blagoslovi
Prije nego započnem dan.
Gospodine,
Daj da tvoje oči nekoliko trenutaka počinu
Na očima mojim.
Gospodine,
Dopusti mi, da znanje o tvojem prijateljstvu
Ponesem u svoj svagdan.
Gospodine,
Ispunjaj moju dušu
Glazbom svojom,
Mirisom svojim,
Radošću svojom.
Gospodine,
Prati me kroz buku
Dana.
Neka sunčani trak ljubavi tvoje
Poljubi vrhove misli mojih.
Gospodine,
Neka u dolini mojih napora
Sazrijeva žetva moja.«

Bezbroj blagoslova učila nas je Crkva i sačuvala ih kroz tisućljeća.

Isus je blagoslivljao, apostoli su blagoslivljali, pape su blagoslivljali

grad i svijet - »urbi et orbi«, mladomisnici su blagoslivljali okupljeni

narod, a svećenici su dijelili blagoslove gdjegod bi koga sreli.

Blagoslivljali su kuće za Božić ili Uskrs, blagoslivljali su polja za

Markovo, vodu i tamjan na Tri kralja, strojeve, ustanove, vozila,

ženidbu, rođenje djeteta.
85
==


Isto tako i novogradnju, vino, cvijeće na Cvjetnicu, jelo na Uskrs,

pepeo na Čistu srijedu, ulje na Sveti četvrtak, vodu i vatru na Svetu

subotu, križeve i kapelice, bogomolje i crkve, slike i krunice, konje

na blagdan Duhova, životinje o blagdanu sv. Franje Asiškoga,

svijeće na Svijećnicu, grla na sv. Blaža, vatrogasce na sv. Florijana,

mostove i traktore, zastave, groblja, škole, tvornice, garaže, zvona,

kipove, brodove, vlakove i zrakoplove. Crkva sve blagoslivlja. A

osobito ljude na putovanjima, djecu, bolesnike, majke i starce.

Osobit blagoslov daje biskup. Jednostavno, Crkva je blagoslivljala

sve kako bi se sve održalo u Bogu.
Dobro je naučiti blagoslivljati Boga poznatom molitvom s naših

blagoslova pred presvetim otajstvom:
»Blagoslovljen budi Bog! Blagoslovljeno njegovo sveto ime!

Blagoslovljen Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek!
Blagoslovljeno ime Isusovo ! Blagoslovljeno presveto Srce

Isusovo ! Blagoslovljena predragocjena Krv Isusova!

Blagoslovljen Isus u presvetom Oltarskom Sakramentu !
Blagoslovljen Duh Sveti utješitelj! Blagoslovljena velika

Bogorodica, presveta Djevica Marija!
Blagoslovljeno sveto i bezgrešno njezino začeće!
Blagoslovljeno njezino slavno uznesenje! Blagoslovljeno ime

Marije, Djevice i Majke! Blagoslovljen sveti Josip, njezin prečisti

zaručnik!
Blagoslovljen Bog u svojim anđelima i u svojim svetima. Amen.«
86
==


(veliki font)
Blagoslivljajući Boga, želimo reći da se odvajamo od uvreda koje

se nanose Bogu i njegovu spasonosnom djelu s ljudima. Tako

odstranjujemo zapreke između Boga i ljudi i ulazimo u spas koji

nam je darovao Isus.
Svi se ti blagoslovi shvaćaju kao: »... ižaravanje spasa i

otkupiteljskog djela Isusa Krista. Usred svijeta sumnje i

ravnodušnosti ti su blagoslovi svjedočanstvo vjere u uskrsnuće

sveg vremenitog stvorenja« (Alfred L. )
87
==



BLAGOSLIVLJATI SRCEM
Tamo gdje se ne može blagoslivljati riječima, može se srcem.

Gdje su riječi nedostatne, pomoći će srce.
Blagoslivljati srcem znači u tišini, bez riječi, stajati pred Bogom i

otkrivati mu sve svoje tajne molitve. Bog vidi u srce i čuje našu

molitvu i prije nego je izgovorimo.
Srce je središte čovjekova života. U njemu se sastaju osjećaji i

misli, odluke i sloboda, želje i sjećanja, nade i vjera. Budući da je

srce sjedište ljubavi, njime se najbolje blagoslivlja. »Srcem se

najbolje vidi« - kaže Mali princ.
Srcem blagoslivljamo onda kad pred Bogom stojimo sa željama za

ljude koje želimo blagosloviti. Srcem blagoslivljamo Boga onda

kad mu se divimo i klanjamo, kad bismo ga htjeli hvaliti i kad

prepuni zahvalnosti pristupamo njegovu biću. Za blagoslov ga

molimo onda kad smo pred njim otvorena duha, kad smo svjesni

da nam je prisutan i da mu u toj prisutnosti možemo prinijeti sve

što nas okružuje i što nam se događa, te tražiti njegov blagoslov za

sve i za svakoga.
88
==


Srcem blagoslivljati znači željeti nekome zdravlje, mir i spas: to

znači misliti na nekoga i svoje želje za njega iznositi Bogu, u dubini

svoje duše.
Moli da Gospodin stalno blagoslivlja tvoje srce. To čisti maštu i

podsvijest od ružnih i zlih sjećanja, a unosi pobjedu dobra nad

zlom, svjetla nad tamom, i ispunja srce Božjim pogledom na život i

svijet. Što ti je srce punije Božjeg blagoslova, to ćeš se lakše

oprijeti napasti na grijeh, ali i svakoj nervozi, negativnom izazovu,

gruboj kritici, napadu i niskim udarcima. Dok je u tvom srcu Božji

blagoslov, a tvoja svijest stoji pred Gospodinom, mir će biti pratilac

tvoga dana i tvoje noći. Sve nevolje, nesuglasice i neugodnosti

odjednom ćeš moći strpljivo podnijeti i osjetit ćeš da imaš više

snage za nepodnošljive situacije, te da je u tebi veća ljubav za

druge ljude. To je način na koji te blagoslov mijenja.
Brzo ćeš zapaziti da ti poslovi u kući i na radnom mjestu idu od

ruke, da uspijevaš, te da raste i tvoje imanje i tvoje zdravlje.

Osjećat ćeš da sve ovisi o Bogu i tvom odnosu s njim. I zato ćeš

sve više imati potrebu da blagoslivljaš. Postat ćeš slobodan od

neurednih misli i želja, lakše ćeš opraštati, srce će ti postati mekani

je za sućut prema drugima, a tvoja pobožnost iskrenija. I što je još

važnije, drugi će se oko tebe mijenjati. Tvoja obitelj će se

zbližavati, brak obnavljati, posao dobivati nove naglaske, a

slavljenje euharistije će te preobražavati. Sve to počinju doživljavati

oni koji otvoreno, iskreno, uporno i ustrajnim srcem blagoslivljaju.
Kako to praktički činiti?
89
==


Učinit ćeš to tako da u svakoj prilici okreneš srce Bogu i kažeš:

»Blagoslov i mir izlij na ovu situaciju.« Okrenuti se srcem Bogu

znači postati svjestan da je Bog tu, da te gleda, da te njegov

pogled obasjava. On je stalno pred vratima tvoga srca i čeka da

mu otvoriš. Bogu otvaraš srce onda kad ga se sjetiš, kad postaneš

svjestan da je tu i kad odlučiš na njega svrnuti svoj pogled. Kad si

zabavljen drugim stvarima i ljudima, ne možeš biti s Bogom. Tvoja

je pozornost usmjerena na nešto drugo. No čim svratiš pozornost

na Boga, osjećaš kao da si mu otvorio vrata i ugledao ga kao

najugledniju osobu ili najdražeg prijatelja koji stoji pred vratima.

Tad ostaješ s njim stalno. Možeš ga moliti da svojim blagoslovom

najprije opere tvoje grijehe, da ti pomogne oprostiti drugima, a

onda da te oslobodi od vezanosti uz stvari i ljude, i poveže s

nebom i sa sobom. Nakon toga ga moli da svoje ruke ispruži nad

tobom, a onda i nad svima onima za koje moliš blagoslov.
Idi redom. Moli da Isus položi ruke na tvoju obitelj i tvoj stan te da

izlije Duha mira i svoj blagoslov na njih. A onda ga moli za tvoju

župu, za mjesto, za narod, zemlju i napokon za svijet. Nakon toga

ga moli za pojedinosti koje ti leže na srcu: za pojedinog člana

obitelji, za bračnog druga, za rođake, za strukture društva, za

pojedine osobe, za poslove, putovanja, skupove i nakane.
Nakon toga blagoslivljaj Boga, njegovo ime, njegovu jednostavnost

i prijateljevanje s tobom; blagoslivljaj njegovu Crkvu, spas, njegovu

volju i plan s tobom. Blagoslivljaj Boga i pozivaj sva stvorenja da u

tvom srcu blagoslivljaju Boga, doklegod ne osjetiš radost i mir u

srcu.
Blagoslov Božji zazivaj na svoje planove, na mjesta na koja trebaš

poći, na susrete s ljudima, na poslove, na ugodne i neugodne

situacije.
90
==


Osobito ga zazivaj ako se nečega bojiš; počni to odmah

blagoslivljati. Ako te netko mrzi, tad ga blagoslivljaj, doklegod ne

osjetiš da ga se ne bojiš, i da si ga zavolio. Ako te netko proklinje,

blagoslivljaj ga. Tako ćeš slomiti moć njegova prokletstva. Bojiš li

se da te netko želi magijom, urocima ili uopće negativnim

duhovnim utjecajima vezati, blagoslivljaj ga i opraštaj mu. Ne samo

da ćeš se od svega obraniti i postati još sigurniji i zdraviji nego će i

on ostaviti mračne prakse. Blagoslov Božji će ga privesti obraćenju

po tvom praštanju i ljubavi. Ljubav prema neprijatelju ima moć

obratiti ga.
Jednostavno, kamo god dođeš i kamo god pogledaš, neka s

tvojim pogledom dolazi i blagoslov. Vidjet ćeš tada velika čudesa u

svom životu i u životu drugih ljudi. Ljubav je najjača jer ljubav je

Bog.
91
==


(veliki font)
Učini od mene dugu
koja u sebi sadrži sve boje,
u kojoj se lomi tvoja svjetlost!
Gospodine,
htio bih biti obično jezerce
i u sebi odražavati tvoje nebo!
(Dom Helder Camara)
92
==



BLAGOSLIVLJATI GESTAMA
I gestama čovjek iznosi ono što mu je u srcu. Kad je Duh Sveti u

srcu, tada on našim gestama daje svoju božansku djelotvornost.
Dvije se geste osobito koriste za blagoslov: znak križa i polaganje

ruku.
Znak križa može se načiniti na sebi ili na drugima. Na sebi se čini

na uobičajen način na koji se križamo izgovarajući riječi: »U ime

Oca i Sina i Duha Svetoga«. No pri blagoslivljanju izgovaramo uz tu

gestu riječi blagoslova kao npr: Mir i blagoslov Oca i Sina i Duha

Svetoga neka siđe na mene i ostane sa mnom.
Znak križa možemo na drugima učiniti tako da palcem desne ruke

označimo na čelu druge osobe mali znak križa i izgovorimo riječi

blagoslova. Istu gestu možemo načiniti i bez osobitih riječi. Drugi

način je da cijelom desnom rukom označimo znak križa u smjeru

osobe koju želimo blagosloviti, te je tako uz riječi ili u šutnji

blagoslovimo.
Prije ovih znakova dobro je načiniti malu šutnju sabranosti u kojoj,

moleći za blagoslov prije blagoslivljanja, opraštamo osobi i

zahvaljujemo Bogu za nju.
93
==


Nakon blagoslivljanja također ostajemo u šutnji i sabranosti, kako bi

kroz sabranu vjeru blagoslov ispunio dušu onoga koga se

blagoslivlja i onoga tko blagoslivlja.
Na sličan način može se gestom blagosloviti predmete i životinje.

Ljudi su tako znali odvajkada blagoslivljati: npr. otac ili majka bi tako

blagoslivljali novi kruh.
Znak križa može se učiniti i blagoslovljenom vodom. Dobro je da

ga roditelji učine djeci, a djeca roditeljima prije spavanja. Tako se

mogu blagoslivljati i svi prostori u kojima stanujemo i radimo.
Polaganje ruku je znak blagoslova i zazivanja Duha Svetoga. U

Crkvi postoji polaganje ruku kao sakramentalni znak i kao znak

blagoslova. Kao sakramentalni znak prisutno je u sakramentima

svetog reda i potvrde. A kao znak blagoslova i zaziva Duha

Svetoga prisutno je u sv. euharistiji prije pretvorbe te kod

svećeničkog ređenja, jer nakon što je biskup zaredio novog

svećenika polaganjem ruku i molitvom, svi prisutni svećenici u znak

molitve i blagoslova polažu na njega ruke. Jednako tako se i kod

blagoslivljanja i otklinjanja preporuča položiti ruku ili ruke na onoga

za koga se moli.
I Isus je tako polagao svoje ruke u znak blagoslova: »Nato Isus

zagrli djecu pa ih blagoslivljaše, polažući na njih ruke« (Mk 10,16).

No nije to činio samo djeci nego i odraslima: »Zatim ih izvede do

Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi« (Lk 24,50). To da je Isus

podigao ruke, također je znak polaganja ruku. Ruke se, naime,

mogu položiti ili tako, da se stavi ruka ili obje ruke na glavu ili rame

onoga koga se blagoslivlja ili tako, da se ruke drže podignute iznad

njega. Crkva do danas na oba načina blagoslivlja i moli za ljude,

polažući na njih ruke.
94
==


Dietrich Bonhoeffer kaže o tom blagoslovu:
»Blagosloviti, to znači ruku na nešto staviti i reći: 'Unatoč svemu ti

pripadaš Bogu'. Božji smo blagoslov priznali u sreći i patnji. Ali,

onaj koji je blagoslovljen ne može drugo nego da blagoslov dalje

dijeli, još više, on treba tamo gdje jest biti blagoslov. Svijet se

može obnoviti samo iz Nemogućega. To Nemoguće je baš Božji

blagoslov.«
Čudesna je snaga tog blagoslivljanja koje se vrši polaganjem ruku.

To može biti jedva primjetljivo polaganje. Može biti i tako da očima

i željama »prenesemo« nekako svoje ruke na onoga ili ono što

želimo blagoslivljati, i božanska će snaga poteći u ljude i u svijet.

Takvim polaganjem ruku događaju se čudesna ozdravljenja -

fizička i psihička, velika obraćenja i unutarnji izljevi Božjih darova, a

sve to po Duhu Svetom koji prebiva u nama. Tako se brzo može

stići do iskustva vjere i do njfezinog novog produbljivanja.
Bilo bi poželjno kad bi takvo blagoslivljanje postalo prisutno i

uobičajeno u svim kršćanskim domovima. Bezbroj teških i

bezizlaznih situacija riješilo bi se Božjom prisutnošću kroz

blagoslov. Bezbroj svađa, napetosti, otrovnih riječi, olovnih

pogleda i lutanja moglo bi se izbjeći. Poželjno je da bračni drugovi,

na kraju zajedničke molitve ili prilikom nekog rastanka ili važnih

odluka, polože ruke jedan na drugoga uz blagoslov. Osobito je to

potrebno činiti djeci. Da bi se dijete u utrobi majke sačuvalo od

stresova te rodilo zdravo, dobro je da majka što češće položi ruku

na svoju utrobu i moli blagoslov, izražavajući tako nježnost i ljubav

za dijete.
95
==


Poznato je da dijete u utrobi majke podmeće glavicu tamo, gdje

majka stavi ruku na utrobu. Ono spontano traži blagoslov i nježnost.

Kao i svaki čovjek, tako je i dijete žedno ljubavi. Ono čezne za

svakim znakom nježnosti i simpatije. Svi smo mi naime ugroženi u

svijetu, osuđeni na smrt, svjesni da smo ovdje samo na prolazu.

Zato trebamo sigurnost. A sigurnost nam ne mogu dati ni stvari ni

osobe koje su i same ugrožene. Potpunu sigurnost daje nam

samo Bog. Tko je s njim u prijateljstvu, taj živi unatoč prolaznosti

svijeta i umiranja. Zato i dijete traži najprije majčinu simpatiju, kako

bi bilo sigurno da ga ona neće odbaciti. Nije li to poput čežnje

čovjeka da bude Bogu simpatičan te da ga Bog ne odbaci?
Dijete koje je u majčinoj utrobi doživljava svoju majku izvan sebe i

svoga svijeta slično kao što čovjek doživljava Boga izvan svoga

zemaljskog svijeta. Svaki znak simpatije i nježnosti koji majka pruži

djetetu, za njega je znak nade i života, a time ujedno i dijete prima

uvjete da se zdravo i svestrano razvija u utrobi majke. Dijete treba

tu simpatiju, kako ne bi doživljavalo da su majčine bolesti, srdžbe,

neraspoloženja, neugodne situacije i stresovi upereni protiv njega.
No ni sama majka ne može djetetu pružiti svu sigurnost kao što ni

anđeli ili sveci ne mogu ljudima dati život. Oni su samo stvorenja.

Zato molitva za dijete, s položenom rukom na utrobu, daje djetetu

neograničenu sigurnost, snagu i Božju ljubav. Sve to djetetov duh

može nesmetano primati. Na taj se način dijete od trenutka začeća

osjeća dionikom ne samo zemaljskog zajedništva s ljudima nego i

nebeskog zajedništva s Bogom.
96
==


Dokazano je da se mnoge negativne dijagnoze nad

novorođenčetom i mnoga, gotovo sigurna, negativna predviđanja

uklanjaju baš takvom molitvom.
Mladoj majci R. T. liječnici su rekli u sedmom mjesecu trudnoće da

ni njoj ni djetetu nema spasa, ali da će ipak pokušati barem nju

spasiti. Ona im je odgovorila da Bog ima zadnju riječ, te da zato

pokušaju spasiti dijete. Liječnici su odgovorili da je to medicinski

nemoguće. Dvadesetak ljudi iz njezine molitvene skupine molilo je

za nju. Dogodilo se čudo. Dijete je rođeno zdravo, već ide u školu,

a i majka je ostala živa. Liječnici su joj nakon toga rekli da više ne

smije rađati djecu, jer inače neće ostati na životu. Naglasili su joj da

se čudesa i slučajnosti u medicini ne događaju svaki dan. Ona je,

međutim, začela drugo dijete i rodila ga bez osobitih teškoća.

Dapače i treće. Ali, stalno su molili oni i drugi oko njih. Bog naime

preuzima vodstvo takvih situacija čim se u njega pouzdamo.

Nemoguće postaje moguće. Bog, čini se, voli činiti ljudima

nemoguće stvari, kako bi ga lakše ugledali na djelu i u brizi za njih.
Mnoge obitelji svjedoče kako im je Bog čudesno omogućivao

dobro zaposlenje i dobitak stana upravo onda kad su imali

hrabrosti roditi više djece. Bračni par J. D. svjedoči kako mu je

Bog sa svakim djetetom davao novi stan i novu kuću. Jedan drugi

bračni par B. B. svima radosno svjedoči kako je u Zagrebu, u

nekoliko godina, napredovao od podstanarstva do dvosobnog

stana, a onda i do nove jednokatne kuće. Istodobno su se rađala

djeca i sada ih već imaju petero. Bračni par P. Z. koji ima sedmero

djece govori uz smiješak, da nije teško imati puno djece, samo je

teško odlučiti se na to.
97
==


Kad su jednom uvidjeli da im s više djece uopće nije bilo teže

nego prije, te da nisu postali siromašniji nego još bogatiji - sa

stanom, autom i svim pogodnostima suvremenog života, počeli su

rađati djecu s mirom i odgovornošću. Upravo djeca su im danas

najveća radost i zadovoljstvo.
Kad se dijete rodi, treba i dalje nastaviti s blagoslivljanjem. Osobito

kad se zapazi nemir ili bolest kod djeteta, potrebno je sipati puno

blagoslova i nježnosti u njegovu dušu. Najbolje je to činiti dok

dijete spava. Tada bi otac i majka trebali polagati ruke na glavu

djeteta i moliti za dijete blagoslov i mir po nekoliko minuta. Na taj

način se djetetu pomaže da lakše prođe kroz traume

prilagođavanja svijetu. Mnogi roditelji svjedoče da su takva djeca

također fizički zdravija, a da su se oslobodila i od nekih vidnih

psihičkih nemira.
Bračni par S. R. - žena psihijatar, a muž kardiolog, došli su do

uvjerenja da se trebaju rastaviti baš kad je žena u utrobi nosila

dijete. Njihove su se nesuglasice slijevale i na dijete. Kad se

rodilo, dijete je pokazivalo znakove nemira; trzalo se noću, bilo je

povučeno i tražilo osobitu njegu; bilo je preosjetljivo i često

bolesno. Kad su čuli za blagoslov, svaku su večer polagali ruke na

djetetovu glavu. Nakon nekog vremena svi simptomi prijašnjih

devijacija su nestali. Djevojčica je danas draga, zdrava i slobodna

u ponašanju. Isus i danas voli djecu i blagoslivlja ih.
No jednako tako i na odraslu djecu i starije ljude treba polagati ruke

na blagoslov. Dobro je to činiti svaku večer pri večernjoj molitvi, a

osobito u kriznim situacijama kao što su bolesti, strah, važne

odluke, opasnosti, rastanci, proslave, važni datumi i blagdani, ispiti

i razne druge potrebe.
98
==


Mnogi su ljudi mogli psihički ozdraviti tek uz pomoć blagoslova.

Lijekovi dobivaju veću djelotvornost kad se čovjekov duh i savjest

otvore Bogu. Jer, svaka bolest pogađa čitavog čovjeka, a to znači

njegovu tjelesnost, psihičnost i duhovnost. On je istovremeno

pripadnik prirode, ljudskog društva i Božjeg zajedništva. Čim nešto

od toga ne funkcionira, čitav čovjek trpi. Stoga liječenje tijela i

psihe mora ići usporedo s liječenjem duha i savjesti. Konačno, u

Bogu je naš život i izvor naših dana.
Polagati ruke u obitelji ili nekoj skupini može se pojedinačno ili da

istodobno svi polažu ruke na jednoga.
Važno je dobro razlikovati kršćanske blagoslovne geste od

magijskih gesta. Magija je hladna, neosobna, traži određenu

formulu ili gestu da bi djelovala. Ona je bliža fizici nego religiji.

Osim toga čovjek je taj koji magijom raspolaže i vlada, barem do

neke mjere, dok neke druge sile ne počnu kroz magiju vladati

čovjekom, ili bolje, razarati ga.
Kršćanske blagoslovne geste su, naprotiv, govor čovjeka Bogu.

Kao što se gestama rukovanja, mahanja rukom, zagrljaja, poljupca,

klimanja glave, naklona i sličnim gestama govori živom čovjeku,

tako se blagoslovima polaganja ruku ili križanja ne aktivira neka

neosobna sila, nego čovjek osobno govori osobnom Bogu -Ocu,

Sinu i Duhu Svetomu. To je srce koje se izražava gestom. Nema li

tog osobnog odnosa koji se uspostavlja čistim i svjesnim srcem,

nema ni blagoslova.
Bog je nježnost i ljubav. On želi zajedništvo s čovjekom. Bog

dolazi u blagoslovu k nama kao osoba te u nama stanuje i djeluje,

obnavljajući rasklimane strukture svijeta.
99
==
.....................
(nastavlja se)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 ruj 2012 21:50 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 svi 2010 09:23
Postovi: 932
Podijelio: 43 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Bog uvijek gradi, liječi, njeguje, nježno prašta i ljubi.
Osim toga polaganje ruku očituje djelotvornost samoga Isusa. Oni koji polažu ruke su kršćani, udovi Kristova Tijela - Crkve. To znači da je Krist taj koji polaže naše ruke ili po našim rukama on, Glava svoga Tijela - Crkve, polaže ruke na ljude i dijeli im mir, zdravlje, život i spas. Svako magijsko shvaćanje i pristupanje blagoslovu onemogućuje blagoslov i njegove plodove. Uostalom, ništa nije tako protivno religiji i vjeri kao magija.
Konačno, rezultati blagoslova nisu bezimeni poput djelovanja lijeka ili zračenja zrakama. Blagoslov najprije donosi Božju prisutnost čovjeku, daje mu obraćenje k živom Bogu i s Bogom ga povezuje u osobno, svjesno prijateljstvo. Autor svemira, zemlje, prirode i čovjeka, Bog svemogući i dobri, dolazi čovjeku i čini ga dionikom svoga božanskog života. Magija ostavlja čovjeka istim, nepromijenjenim i još bolesnijim. Vjera ga ozdravlja, oživljuje i uključuje u prijateljstvo s Bogom. Blagoslov je osobni, svjesni Božji život koji se ulijeva u čovjeka.
U magiji je čovjek taj koji njome raspolaže, dok u blagoslivljanju Bog raspolaže čovjekom. Čovjek nikada ne raspolaže Bogom. Stoga blagoslov ne djeluje automatski ili magijski i ne smije se shvatiti kao čovjekovo raspolaganje Božjim snagama poput shvaćanja bijele magije. Ništa nije blagoslovu dalje od toga.
Može se dogoditi da nam se učini kao da blagoslov nije koristio ili kao da se ništa nije promijenilo.
100
===


To je varka. Bog često zategne s uslišanjem, da bi porasla naša vjera i naš molitveni žar, a mi često ne vidimo plodove blagoslova, iako su oni prisutni. To je kao zasijano sjeme čiju klicu ne vidimo odmah, ali ona će uskoro prodrijeti u vidljivost. Bog uvijek uslišava naše molitve, ali ne uvijek na nama očekivani način. Često tek kasnije uvidimo kako je Bog čudesno uslišao naše molitve, ali drugačije nego smo mi molili. Bitno je da nas blagoslov dovodi u Božju blizinu i mogućnost da se Bog za nas brine. Bog je slobodna, apsolutna, neograničena i vječna osoba. Čovjek je »od drugoga« i treba Boga da bi bio samosvojan. Bog raspolaže čovjekom, ali u ljubavi. I više nego što otac i majka mogu voljeti dijete, Bog ljubi tebe i svakog čovjeka. Ta ljubav, taj odnos, ta avantura vjere i hodanja u vjeri s Bogom, s kojim drugujemo kao da vidimo Nevidljivoga, jesu blagoslov.
Za blagoslivljanje je najprije potrebno uzdignuti srce i um k Bogu i s njime »razgovarati«. Molitva je razgovor s njime. I blagoslov je molitva. Potrebno je između Boga i tebe očistiti sve ono što ti smeta da ga susretneš, da mu povjeruješ da te voli, te da primiš nesmetano od njega sve što ti nudi.
101
===



BLAGOSLIVLJATI SNAGOM SVOJE SLUŽBE
Do sada smo blagoslivljanje općenito promatrali s obzirom na one koji blagoslivljaju. Međutim i tu postoji u Crkvi određena hijerarhičnost. Netko može "blagoslivljati ukoliko je privatni vjernik, a može i ukoliko obavlja neku službu u Crkvi, iz snage te karizme - milosti službe dijeljenja blagoslova.
U društvu postoje razne službe. Svi možemo do neke mjere liječiti sebe i druge, ali snagom svoje službe liječnik to čini profesionalno. Svi znamo ponešto popraviti oko struje, ali električar će to načiniti stručno. Tako i svećenik može blagoslivljati ukoliko je vjernik, ali može i snagom svećeničkog reda. Svećenički red je dar, milost dana za druge, za vjernike. Po njoj Bog specijalno vodi, posvećuje i poučava svoj narod. Kao što Bog po učiteljima i profesorima poučava svijet, po političarima upravlja narodima, po liječnicima ozdravlja ljude, po privrednicima ih oblači i hrani, tako je i u Crkvi Bog darovao službe. Pape, biskupi i đakoni imaju službu blagoslivljati narod. Oni to službeno čine kod svake svete mise, na euharistijskim blagoslovima, kod blagoslova kuća, polja, kapelica i drugoga.
102
===


No vjernik može i izvan tih službenih blagoslova tražiti posebni blagoslov svećenika u prilikama kad osjeća potrebu za molitvom cijele Crkve i svećeničke službe. Po svećeniku kao predstavniku Crkve, čitava Crkva moli i blagoslivlja.
Narod je svjestan te svećenikove karizme. Zato očekuje da svećenik moli, blagoslivlja župu i narod u nevoljama, ratu, tuči, nevremenu, poplavama i pošastima. Njemu donose dječje haljine i nabožne predmete da ih blagoslovi; njega zovu bolesnicima bilo za sakrament bolesničkog pomazanja bilo za blagoslov. Gdje se svećenik nalazi usred naroda, narod to osjeća kao Božju zaštitu i blagoslov neba.
U današnje vrijeme je, međutim, naglašena potreba da laici snagom svoje laičke karizme blagoslivljaju. Kao što svećenik blagoslivlja njemu povjereni puk, tako laik treba blagoslivljati njemu povjereni svijet obitelji, radnog mjesta, i uopće svakog mjesta, gdjegod se nalazio. Ono što svećenik vrši snagom ministerijalnog svećeništva, to laik vrši snagom općeg svećeništva. To znači da i laik ima uz opći, vjernički blagoslov i poseban blagoslov svoje službe.
On je službenik u svijetu te posvećuje svijet, vršeći svoje zvanje snagom Božjih blagoslova, molitava i karizmi dobivenih po sakramentima krštenja, krizme i ženidbe. To znači da i laik ima specijalne blagoslove za svijet: biti svjetlo svijeta i sol zemlje. Ako je laik toga svjestan, može se više otvoriti Božjoj milosti za svijet. Jer, njegov će blagoslov ići u svijet i mijenjati ga toliko, koliko laik bude vjerovao u snagu koju mu je Bog dao za svijet. Da bi laik mogao obratiti svijet svojom molitvom i svojim životom, mora se u svojoj vjeri obratiti onoj snazi koja mu je dana protiv svega što razara svijet.
103
===


Drugi vatikanski sabor izjavljuje da je laik prorok, kralj i svećenik. Kao prorok, laik može svijet uvjeriti u grijeh i Božje opravdanje, u spas i slobodu koju je Isus donio. Duh Sveti to u njemu dokazuje svijetu, kaže sv. Ivan (usp. Iv 16,8-11). Laik je i kralj, a to znači da ima vlast protiv zla i protiv Zloga. Snagom Isusova Imena kome se mora pokloniti nebo, zemlja i podzemlje, laik može tjerati prokletstva, bolesti, nevolje, mržnje, ratove i svako duhovno zlo. On ima tu ovlast kao ud tijela Crkve. Laik je i svećenik jer prinosi Bogu čitavu prirodu i društvo, a to znači da oslobađa ljude i prirodu od ropstva grijehu, od raspadanja, od robovanja »knezu ovoga svijeta« i smrti. Tako sve dobiva svoju iskonsku slobodu i onaj smisao koji je Bog dao svakom stvorenju.
U euharistiji se hrane i preobrazuju i svećenik i laik, te bivaju sve snažnije osposobljeni za svoje službe u Crkvi i svijetu. Iz euharistije izviru svi blagoslovi Crkve. U njoj su sve snage koje mogu preobraziti kršćane i po njima svijet. Zajednička nedjeljna euharistija je stoga osobiti i vrhunski blagoslov za župu, pojedince i svijet. Ona pretvara naše blagoslove u Božje blagoslove, naše riječi u Božje riječi, ljudsko djelovanje u božansko, a ljudsku nemoć u Božju svemoć.
Blagoslovi vjernika, privatni ili službeni, imaju tako svoju dubinu, razloge i izvore. Oni su veliki koliko je velik sam Bog. Po blagoslovima naime Bog sam silazi među nas. On prebiva u blagoslivljanju naroda. Isus je Božji blagoslov za svijet.
104
===



BLAGOSLIVLJATI ONE KOJI NAS PROKLINJU
Svijet može biti sasvim drugačiji. Ali kako?
U jednoj pauzi seminara za evangelizaciju Crkve zaustavi me gospođa srednjih godina, ateist, i ganutim glasom mi reče: »Znate, ja sam ateist, ali sam ovdje. Danas sam otkrila veličanstvenu perspektivu za sebe i svijet. Znate, sve može postati drugačije. Snaga za to je praštanje. Sve je u tome!«
Sveti Pavao je to izrekao riječima: »Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim savladavaj zlo« (Rim 12,21). Isus je došao i umro za oproštenje naših grijeha, »milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se« (Kol 2,13-14). Drugog puta za svijet nema. Jer, ako Bog bude gledao na bezakonja, tko će opstati ? Rabinska anegdota kaže da Bog svaki dan satima sjedi na sudačkoj stolici i sudi svijet. No kad zlo prevlada nad dobrim, ustane sa sudačke stolice i s uzdahom olakšanja provede ostali dio dana, sjedeći na stolici milosrđa.
Bog je odredio da se svijet može spasiti samo praštanjem. Takav put za bolji svijet je uspješan i prohodan.
105
===


Isus nam je to naredio: »Ne sudite i nećete biti suđeni, ne osuđujte i nećete biti osuđeni« (usp. Lk 6,37). I napokon je rekao nevjerojatne riječi u kojima se krije snaga za bolji svijet: »Ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji vas mrze, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju« (Lk 6.27-28).

Ako je Bog apsolutno dobro biće kome se nitko ne može soprotstaviti, ako je punina, jedincat i savršeno dobar, onda iz toga slijedi da se sve može nadvladati samo dobrotom. Bog je sama dobrota bez i najmanje sjenke zla. Prema tome svako zlo je izgubljeno i već poraženo. Jer, samo je jedan Bog, jedan dobar, jedan svet. Pokušavamo li bilo što dobiti zloćom, mržnjom ili tamom, osuđeni smo na neuspjeh. Štogod činimo s ljubavlju, dobrotom i blagoslivljanjem, sigurno će uspjeti. Ljubav ne poznaje poraz.

Bog je ljubav. On je i svjetlo. Zlo je mrak, tama i noć. Može li tama ugasiti svjetlost svijeće? Ili, može li se tama oprijeti svjetlu? Svjetlo s lakoćom rastjeruje tamu. Tako i ljubav i dobrota rastjeruju zloću. Siguran uspjeh protiv neprijatelja jest u tome da mu praštamo i da ga ljubimo. Siguran neuspjeh nastaje ako ga mrzimo. To je strategija evanđelja.
Ako te netko mrzi, počni mu činiti dobro. Zašto nam tako loše ide u životu? Zato jer radimo suprotno tome. Mrzimo na sve strane i time stvaramo prostor u kojem se sile zla i Zli slobodno kreću, te razaraju nas i naše odnose s drugima. Čim počnemo činiti dobro, zlu su zatvoreni putovi, a tama ne dopire jer je upaljeno svjetlo. Ondje gdje činimo dobro i gdje ljubimo, tamo je Bog. A kad je Bog za nas, tko može protiv nas? (usp. Rim 8,31).
106
===


Isus nas uči da je sigurno sredstvo protiv svih vrsta proklinjanja i prokletstava - blagoslov. Nitko nas ne može vezati zlim silama bilo koje vrste i u bilo kojem predjelu naše duše ili tijela dok blagoslivljamo. Želimo li obratiti one koji nas proklinju i mrze, počnimo mirno, iz srca, uporno blagoslivljati baš te ljude. Blagoslivljajmo sve u njima i oko njih, pa će pucati okovi njihove mržnje, osvete, jala i proklinjanja. S povjerenjem da je Bog jači i da on uvijek pobjeđuje, s mirom i trijeznošću, glasno i u srcu, s ponekom gestom, blagoslivljajmo ih. Tako će Božja sila kroz nas ulaziti u njihove prostore i tjerati zlo koje ih drži u ropstvu mržnje. To izgleda slično kao kad gasimo požar: sipamo vodu i bacamo na njega zemlju, doklegod se ne ugasi. Ili slično kao da udaramo bijesnu zvijer koja nas je napala, dok je ne vidimo mrtvu pred svojih nogama.
Jedna majka iz L. nije mogla roditi muško dijete jer je njena obitelj bila pod teškim javnim prokletstvom. Župnik je nad njom izmorio molitve otklinjanja i blagoslovio je. Nakon nekoliko mjeseci začela je muško dijete. No stalno se plašila da će ga pobaciti, jer se tako događalo s nekoliko prethodne muške djece. Župnik ju je poučio da ne misli na to zlo, nego da blagoslivlja Boga i svoje dijete. Čineći tako, ona je uspjela u sebi pobijediti strah, oprostiti onima koji su je proklinjali, i s radošću očekivati novorođenče. Zaista, rodila je prvo muško dijete.
Uvijek je dobro u svemu Boga blagoslivljati i Bogu zahvaljivati. Ne samo u dobru nego i u zlu. »Ako od Boga primamo dobro, zašto da i zlo ne primimo ?« - pita Job.
107
===


Stisnu li nas nesreće, bolesti, nepravedne osude, klevete, grubi napadi, neuspjesi, porazi, neugodni susreti, tad blagoslivljajmo Boga i njegovu odluku kojom je dopustio da nas zadesi zlo, i zahvaljujmo mu za to. Brzo ćemo doživjeti da se zlo obratilo u dobro, da je poraz postao pobjeda, da je gubitak nadoknađen i bolest nestala. Isus nam je rekao da kličemo od veselja kad nas počnu progoniti i sve zlo svaljivati na nas. Blagoslivljajući Boga zbog zla koje nas je zadesilo, izravno se suprotstavljamo zlu i Zlome, ne vjerujući u njegovu moć, nego vjerujući u Božju svemoć. Time raste vjera u Boga koja lomi svako zlo. »Vjera te tvoja spasila« - govorio je Isus. Ni od čega đavao tako ne bježi kao od toga da ga ismijavamo i pokazujemo mu da ga se ne bojimo, kaže C. Levvis. S druge pak strane, blagoslivljajući Boga u nevolji, oslanjamo se na njega i njegovu dobrotu. Time ujedno prihvaćamo njegov plan za naš život i ono dobro koje nam Bog želi darovati kroz trenutačno zlo.
Bog ima za svakoga od nas plan spasa i života. Taj plan obično prolazi kroz kušnje. A kušnje su znak da nas Bog ljubi, da smo njegova djeca i da nas uzima ozbiljno. Kušnje znače da umiremo starom svijetu i uskrišavamo novom. Bog je i svog Sina proveo kroz križ i smrt, pa zato i nas čeka slična sudbina. No kušnja nije teška ako u njoj ne zapadnemo u rezignaciju, samosažaljenje i mrmljanje. Poč nemo li Boga blagoslivljati za kušnju, pobjeđujemo ju, izlazimo iz nje, i ulazimo u ono dobro koje nam je Bog preko te kušnje želio dati.
Blagoslivljajući u kušnjama i zahvaljujući za njih, najizravnije ulazimo u Božju volju i time u njegovo Kraljevstvo. Ponekom je to teško razumski shvatiti. Bolje je zato početi tako činiti, pa će onda doći i shvaćanje.
108
===


Ovakva molitva čini velika čudesa. Po njoj su mnogi bili oslobođeni alkoholizma, mnogi su ozdravili od neizlječivih bolesti, a mnogi su spasili brak i obitelj. Toj je molitvi obećana velika nagrada (usp. Mt 5,12).
Molimo za one koji nam čine zlo. Da bismo mogli drugima praštati, potrebno je da najprije molimo za njih; zatim zahvaljujemo za njihove duše; nakon toga razlikujemo u njima zlo od njih samih, i napokon zaželimo osloboditi ih od zla; onda ih blagoslivljamo i od srca im želimo dobro te to činimo tako dugo, dok ne stignemo do toga da ih ljubimo. To je snaga koja i najgoreg čovjeka može promijeniti u sveca. Oprostiti mu, zavoljeti ga i Bogu za njega zahvaljivati!
Na nama je da uzmemo u ruke oružje dobra i pobjeđujemo*.
Brazilski biskup Dom Helder Camara molio je Boga za to riječima:
»Učini od mene dugu koja u sebi sadrži sve boje, u kojoj se lomi tvoja svjetlost! Gospodine, htio bih biti obično jezerce i u sebi odražavati tvoje nebo!«

Da bi se to i tebi dogodilo i da bi bio glasnik boljeg svijeta, neka se na tebe prospe u izobilju ovaj blagoslov iz Irske:
»Neka te obasja blagoslovljeno svjetlo sunca i neka ogrije tvoje srce dok se ne užari kao žarki ugalj, da tvoj brat može doći k tebi i ogrijati se. Neka svjetlo tvojih očiju svijetli kao svijeća koju se stavi u prozor kako bi putniku pokazala put i ponukala ga da svrati, ako je vani oluja i nevrijeme...«
109
===



BLAGOSLIVLJATI SVIJET
Svijet bi htio biti bolji. »O pomozi palom svijetu koji želi ozdravljenje« kaže marijanski himan. Isus nam je pokazao put do novog svijeta. On je taj put. Svijet treba voljeti onako kako ga voli Bog. Pravi stav prema suvremenom svijetu je sućut. Svijet je ugrožen. Zrak, vode, hrana, šume, međuljudski i međunacionalni odnosi su zagađeni. Čovjek je preskupo platio civilizacijski napredak. Čini se da ga to stoji čak života. Ali, optuživati svijet nije rješenje. Voljeti taj i takav svijet i zagrabiti svom dušom i snagom u Božja rješenja, u Božju silu, i tako iskapati nove izvore za bolji svijet, to je stav vjernika. Ti izvori su u nama. Važno je početi. Čim jedni započnu blagoslivljati, oslo-bađat će nove molitelje i tako će se umjesto nuklearne lančane reakcije smrti aktivirati molitvena lančana reakcija života i mira. »Gdje ljudi mole, tamo je Duh Sveti na djelu« - kaže papa Ivan Pavao II.
Nevjerojatno je to kako molitva blagoslivljanja može zaustaviti ratove, bolesti i svađe, oslobađati od alkoholizma, zaustaviti rastave brakova, spriječiti ubojstva, socijalnu nepravdu i ravnodušnost za druge.
110
===


Majka Terezija naglašava da joj je molitva omogućila sve što čini. Biskupi iz Filipina poručuju da je molitva zaustavila već započeti građanski rat. Brojni bračni parovi svjedoče da ih je molitva osvijestila, pomirila i vratila na početke ljubavi. Potrebno je samo započeti veliki pokret blagoslivljanja; najprije blagoslivljati Boga kako bi se okončala neprijateljstva između neba i zemlje, a onda blagoslivljati zemlje, narode, gradove, obitelji i pojedince. Napokon, potrebno je i sam postati blagoslov za društvo u kome živimo.
Pokušaj ovako moliti:
»Oče sveti, neka je blagoslovljeno tvoje sveto Ime. Neka je blagoslovljen Tvoj jedinorođeni Sin, naš Spasitelj i Prijatelj, neka je blagoslovljen Duh Sveti Utješitelj. Bože troje-dini, neka Te stvorenja uvijek blagoslivlju, neka čitav svemir pjeva himnu najljepših blagoslova Tebi.
O dobri Bože, neka Tvoj blagoslov ispuni sve predjele svemira i zemlje i neka zaustavi razaranja zla. Svojim blagoslovom natopi strukture svijeta i iscijeli ih. Razori đavolska djela među nacijama i državama. Neka Tvoj blagoslov uđe u sve strukture našeg društva i našeg mjesta i neka se taj blagoslov bori s nama za bolji svijet, za boljeg čovjeka. Pogledaj Crkvu u našem narodu i obilno je blagoslovi. Oče Sveti, svoj blagoslov spusti na moju obitelj i rodbinu. Oče, neka me dodirnu ruke Tvoga Sina i blagoslove blagoslovom Oca, Sina i Duha Svetoga. Neka Tvoj mir zavlada svijetom, Crkvom, mojim narodom, obitelji, kućom. Promijeni nas po svojoj volji i učini novim ljudima. Hvala, Oče, za rijeke Tvoga blagoslova koje se sada spuštaju kao slapovi na svijet. Želim biti prohodan za Tvoj blagoslov svijetu. Evo me, Oče, upotrijebi me! Amen.«
111
===


Dok blagoslivljaš, možeš upotrijebiti bilo koju molitvu. Ali možeš moliti i svojim riječima. Najprije postani svjestan da je Bog tu, pred tobom i u tebi, a onda mu govori. Nakon toga zašuti i neka tvoje srce govori žarko, uporno i povjerljivo. Zatim napravi neku gestu blagoslova te na neko vrijeme, ako si sam, drži ispružene ruke ispred sebe kao da ih polažeš na grad, ljude, narod, razne predjele svijeta, razne skupine i skupove ljudi i tome slično. Ostani zatim miran u uvjerenju da je Bog čuo i uslišao tvoju molitvu, i već blagoslivlja svojim bogatstvom, mirom, zdravljem i novim životom zemlju i svijet.

Ako osjećaš neki grijeh u sebi, priznaj ga. Ako te netko povrijedio, odluči mu oprostiti. Ako te nešto ili netko zarobljava, odreci se. Tako postaješ prohodan za Božji mir i snage koje mijenjaju ljude. Tako ustraj danima. Neka ti to postane navika, kako bi neprijatelj odmah osjetio da se ne šališ i ne kaniš odustati od blagoslivljanja, sve dok ne zapaziš ti i drugi, da je sve više dobrote, sloge, slobode, blagostanja, mira i razumijevanja među ljudima. Nemoj moliti otprilike, nego sa sigurnim ciljem, kao da si na startu i želiš prvi stići na cilj. U takvoj molitvi uvijek dobivaš od Boga, ako moliš kao onaj koji ne kani odustati od molbe, dok ne dobije ono za što je molio.
Misli na to da u blagoslivljanju nisi sam. Bezbrojni ljudi mole i blagoslivljaju kao ti i tako postaju veliki dobrotvori svijeta.
112
===


Bezbrojni ljudi ne kane odustati od molitve dok ne vide promijenjene sebe i druge, doklegod čovjek u čovjeku ne prepozna brata i sestru. Bezbrojni ljudi danju i noću mole, poste i blagoslivljaju, da bi zemlji donijeli temeljnu slobodu - slobodu od grijeha, zla i Zloga. Hoćeš li im se i ti priključiti?

Dietrich Bonhoeffer je proročki govorio o ovim vremenima još za drugog svjetskog rata: »Nije na nama da proreknemo dan - ali taj dan će doći - kad će ljudi biti ponovno pozvani da Božju riječ tako izgovore da ona mogne promijeniti i obnoviti svijet. Bit će to nov govor, možda posve- nereligiozan, ali osloboditeljski i otkupiteljski, poput Isusova govora, nad kojim su se ljudi prenerazili, a ipak su od njega bili pobijeđeni. Bit će to govor nove pravednosti
1 istine, govor koji naviješta Božji mir među ljudima i približavanje Božjeg kraljevstva. 'Kad čuju za sve dobro kojim ću ih nadijeliti, divit će se i čuditi svoj onoj sreći i miru što ću im ja dati' (Jr 33,9). Sve dotle će kršćani živjeti u tišini i skrovitosti; no postojat će ljudi koji mole i čine pravdu čekajući na Božje vrijeme. O kad bi ti pripadao njima i kad bi se o tebi jednom reklo: 'Pravednička je staza kao svjetlo svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana' (Izr 4,18).« (D. Bonhoeffer, Otpor i predanje, KS 1974, str. 140).

Bog, stvoritelj svijeta, poznaje naš povijesni trenutak i zna zašto nas poziva na blagoslivljanje. Bog i svijet nas trebaju.
113
===


Autor ove knjige Tomislav Ivančić rođen je u Davoru 1938. godine. Studirao je u Zagrebu i Rimu. Od 1971. godine profesor je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je kasnije postao pročelnik Katedre za fundamentalnu teologiju. Član je uredništava nekoliko naših teoloških časopisa, a objavljuje svoje članke u domaćim i inozemnim časopisima s područja teologije, filozofije i književnosti. Član je Društva književnih prevodilaca. Od 1972. godine djelovao je kao vjeroučitelj studenata u Zagrebu i tako postao jedan od predvodnika molitvenog gibanja u nas. Od 1979. godine vodi seminare za evangelizaciju Crkve kod nas i u inozemstvu. Uz brojne članke na tom području napisao je i slijedeće knjige:
»OČE" - Upute i predlošci za kršćansku meditaciju« Zagreb 1982, 1983, 1987, 1989.
»SUSRET SA ŽIVIM BOGOM-Zagreb 1983, 1985. 1986. 1987. 1990.
..333 MEDITACIJE- Na putu do smisla«, Zagreb 1983, 1987, 1989.
115
===


»BUDNI BUDITE I MOLITE«, Zagreb 1986, 1987.
»POĐI ZA MNOM« Zagreb 1988, 1989, 1991.
»KRŠĆANSTVO U TRAGANJU ZA IDENTITETOM« Zagreb 1990.
»VJERUJEM U DUHA SVETOGA« Slavonski Brod 1987.
»MARIJA, MAJKA CRKVE I MAJKA NAŠA« Slavonski Brod 1988.
»HOĆEŠ LI ŽIVJETI?« Slavonski Brod 1989.

Na njemački jezik su prevedene slijedeće knjige:
»ABBA - LIEBER VATER«, Zagreb 1987, 1989, 1990.
»FOLGE MIR NACH«, Zagreb 1988, 1989, 1990.
»SEID WACHSAM UND BETET«, Neuberg 1989, 1990.
»BEGEGNUNG MIT DEM LEBENDIGEN GOTT« Zagreb 1991.
Prevedene se knjige mogu naručiti na adresi: Verein »Auferstehung«, A - 7535 Neuberg 267.
116
===
=====================
K R A J

_________________
"Sluge smo beskorisne!
Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"(Lk 17,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 ruj 2012 10:38 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 svi 2010 09:23
Postovi: 932
Podijelio: 43 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Linkovi svih tema namijenjenih za copy/paste:

SAMO ZA COPY-PASTE KRŠĆANINU
viewtopic.php?f=97&t=6713&start=90

ZA BOLJI SVIJET
viewtopic.php?f=97&t=6778

TEMELJI VJERE
viewtopic.php?f=97&t=6776

GRIJEH - TAJNA ZLA
viewtopic.php?f=97&t=6751


Ili tri teme za utvrđenog vjernika:
NAŠE PRAVO NA LJUBAV
viewtopic.php?f=97&t=6752

RAZLIKOVATI DUHOVE
viewtopic.php?f=97&t=6749
i
"Povijest Crkve kroz likove svetaca - za c/p"
viewtopic.php?f=6&t=6743&start=30

_________________
"Sluge smo beskorisne!
Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"(Lk 17,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 ruj 2012 10:07 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 svi 2010 09:23
Postovi: 932
Podijelio: 43 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Admine, da sve teme za C / P prebaciš u moj Osobi forum i tako oslobodiš prostor?
Sumnjam da ikome ovo išta koristi!

_________________
"Sluge smo beskorisne!
Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"(Lk 17,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 11 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr