Bog uvijek gradi, liječi, njeguje, nježno prašta i ljubi. Osim toga polaganje ruku očituje djelotvornost samoga Isusa. Oni koji polažu ruke su kršćani, udovi Kristova Tijela - Crkve. To znači da je Krist taj koji polaže naše ruke ili po našim rukama on, Glava svoga Tijela - Crkve, polaže ruke na ljude i dijeli im mir, zdravlje, život i spas. Svako magijsko shvaćanje i pristupanje blagoslovu onemogućuje blagoslov i njegove plodove. Uostalom, ništa nije tako protivno religiji i vjeri kao magija. Konačno, rezultati blagoslova nisu bezimeni poput djelovanja lijeka ili zračenja zrakama. Blagoslov najprije donosi Božju prisutnost čovjeku, daje mu obraćenje k živom Bogu i s Bogom ga povezuje u osobno, svjesno prijateljstvo. Autor svemira, zemlje, prirode i čovjeka, Bog svemogući i dobri, dolazi čovjeku i čini ga dionikom svoga božanskog života. Magija ostavlja čovjeka istim, nepromijenjenim i još bolesnijim. Vjera ga ozdravlja, oživljuje i uključuje u prijateljstvo s Bogom. Blagoslov je osobni, svjesni Božji život koji se ulijeva u čovjeka. U magiji je čovjek taj koji njome raspolaže, dok u blagoslivljanju Bog raspolaže čovjekom. Čovjek nikada ne raspolaže Bogom. Stoga blagoslov ne djeluje automatski ili magijski i ne smije se shvatiti kao čovjekovo raspolaganje Božjim snagama poput shvaćanja bijele magije. Ništa nije blagoslovu dalje od toga. Može se dogoditi da nam se učini kao da blagoslov nije koristio ili kao da se ništa nije promijenilo. 100 ===
To je varka. Bog često zategne s uslišanjem, da bi porasla naša vjera i naš molitveni žar, a mi često ne vidimo plodove blagoslova, iako su oni prisutni. To je kao zasijano sjeme čiju klicu ne vidimo odmah, ali ona će uskoro prodrijeti u vidljivost. Bog uvijek uslišava naše molitve, ali ne uvijek na nama očekivani način. Često tek kasnije uvidimo kako je Bog čudesno uslišao naše molitve, ali drugačije nego smo mi molili. Bitno je da nas blagoslov dovodi u Božju blizinu i mogućnost da se Bog za nas brine. Bog je slobodna, apsolutna, neograničena i vječna osoba. Čovjek je »od drugoga« i treba Boga da bi bio samosvojan. Bog raspolaže čovjekom, ali u ljubavi. I više nego što otac i majka mogu voljeti dijete, Bog ljubi tebe i svakog čovjeka. Ta ljubav, taj odnos, ta avantura vjere i hodanja u vjeri s Bogom, s kojim drugujemo kao da vidimo Nevidljivoga, jesu blagoslov. Za blagoslivljanje je najprije potrebno uzdignuti srce i um k Bogu i s njime »razgovarati«. Molitva je razgovor s njime. I blagoslov je molitva. Potrebno je između Boga i tebe očistiti sve ono što ti smeta da ga susretneš, da mu povjeruješ da te voli, te da primiš nesmetano od njega sve što ti nudi. 101 ===
BLAGOSLIVLJATI SNAGOM SVOJE SLUŽBE Do sada smo blagoslivljanje općenito promatrali s obzirom na one koji blagoslivljaju. Međutim i tu postoji u Crkvi određena hijerarhičnost. Netko može "blagoslivljati ukoliko je privatni vjernik, a može i ukoliko obavlja neku službu u Crkvi, iz snage te karizme - milosti službe dijeljenja blagoslova. U društvu postoje razne službe. Svi možemo do neke mjere liječiti sebe i druge, ali snagom svoje službe liječnik to čini profesionalno. Svi znamo ponešto popraviti oko struje, ali električar će to načiniti stručno. Tako i svećenik može blagoslivljati ukoliko je vjernik, ali može i snagom svećeničkog reda. Svećenički red je dar, milost dana za druge, za vjernike. Po njoj Bog specijalno vodi, posvećuje i poučava svoj narod. Kao što Bog po učiteljima i profesorima poučava svijet, po političarima upravlja narodima, po liječnicima ozdravlja ljude, po privrednicima ih oblači i hrani, tako je i u Crkvi Bog darovao službe. Pape, biskupi i đakoni imaju službu blagoslivljati narod. Oni to službeno čine kod svake svete mise, na euharistijskim blagoslovima, kod blagoslova kuća, polja, kapelica i drugoga. 102 ===
No vjernik može i izvan tih službenih blagoslova tražiti posebni blagoslov svećenika u prilikama kad osjeća potrebu za molitvom cijele Crkve i svećeničke službe. Po svećeniku kao predstavniku Crkve, čitava Crkva moli i blagoslivlja. Narod je svjestan te svećenikove karizme. Zato očekuje da svećenik moli, blagoslivlja župu i narod u nevoljama, ratu, tuči, nevremenu, poplavama i pošastima. Njemu donose dječje haljine i nabožne predmete da ih blagoslovi; njega zovu bolesnicima bilo za sakrament bolesničkog pomazanja bilo za blagoslov. Gdje se svećenik nalazi usred naroda, narod to osjeća kao Božju zaštitu i blagoslov neba. U današnje vrijeme je, međutim, naglašena potreba da laici snagom svoje laičke karizme blagoslivljaju. Kao što svećenik blagoslivlja njemu povjereni puk, tako laik treba blagoslivljati njemu povjereni svijet obitelji, radnog mjesta, i uopće svakog mjesta, gdjegod se nalazio. Ono što svećenik vrši snagom ministerijalnog svećeništva, to laik vrši snagom općeg svećeništva. To znači da i laik ima uz opći, vjernički blagoslov i poseban blagoslov svoje službe. On je službenik u svijetu te posvećuje svijet, vršeći svoje zvanje snagom Božjih blagoslova, molitava i karizmi dobivenih po sakramentima krštenja, krizme i ženidbe. To znači da i laik ima specijalne blagoslove za svijet: biti svjetlo svijeta i sol zemlje. Ako je laik toga svjestan, može se više otvoriti Božjoj milosti za svijet. Jer, njegov će blagoslov ići u svijet i mijenjati ga toliko, koliko laik bude vjerovao u snagu koju mu je Bog dao za svijet. Da bi laik mogao obratiti svijet svojom molitvom i svojim životom, mora se u svojoj vjeri obratiti onoj snazi koja mu je dana protiv svega što razara svijet. 103 ===
Drugi vatikanski sabor izjavljuje da je laik prorok, kralj i svećenik. Kao prorok, laik može svijet uvjeriti u grijeh i Božje opravdanje, u spas i slobodu koju je Isus donio. Duh Sveti to u njemu dokazuje svijetu, kaže sv. Ivan (usp. Iv 16,8-11). Laik je i kralj, a to znači da ima vlast protiv zla i protiv Zloga. Snagom Isusova Imena kome se mora pokloniti nebo, zemlja i podzemlje, laik može tjerati prokletstva, bolesti, nevolje, mržnje, ratove i svako duhovno zlo. On ima tu ovlast kao ud tijela Crkve. Laik je i svećenik jer prinosi Bogu čitavu prirodu i društvo, a to znači da oslobađa ljude i prirodu od ropstva grijehu, od raspadanja, od robovanja »knezu ovoga svijeta« i smrti. Tako sve dobiva svoju iskonsku slobodu i onaj smisao koji je Bog dao svakom stvorenju. U euharistiji se hrane i preobrazuju i svećenik i laik, te bivaju sve snažnije osposobljeni za svoje službe u Crkvi i svijetu. Iz euharistije izviru svi blagoslovi Crkve. U njoj su sve snage koje mogu preobraziti kršćane i po njima svijet. Zajednička nedjeljna euharistija je stoga osobiti i vrhunski blagoslov za župu, pojedince i svijet. Ona pretvara naše blagoslove u Božje blagoslove, naše riječi u Božje riječi, ljudsko djelovanje u božansko, a ljudsku nemoć u Božju svemoć. Blagoslovi vjernika, privatni ili službeni, imaju tako svoju dubinu, razloge i izvore. Oni su veliki koliko je velik sam Bog. Po blagoslovima naime Bog sam silazi među nas. On prebiva u blagoslivljanju naroda. Isus je Božji blagoslov za svijet. 104 ===
BLAGOSLIVLJATI ONE KOJI NAS PROKLINJU Svijet može biti sasvim drugačiji. Ali kako? U jednoj pauzi seminara za evangelizaciju Crkve zaustavi me gospođa srednjih godina, ateist, i ganutim glasom mi reče: »Znate, ja sam ateist, ali sam ovdje. Danas sam otkrila veličanstvenu perspektivu za sebe i svijet. Znate, sve može postati drugačije. Snaga za to je praštanje. Sve je u tome!« Sveti Pavao je to izrekao riječima: »Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim savladavaj zlo« (Rim 12,21). Isus je došao i umro za oproštenje naših grijeha, »milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se« (Kol 2,13-14). Drugog puta za svijet nema. Jer, ako Bog bude gledao na bezakonja, tko će opstati ? Rabinska anegdota kaže da Bog svaki dan satima sjedi na sudačkoj stolici i sudi svijet. No kad zlo prevlada nad dobrim, ustane sa sudačke stolice i s uzdahom olakšanja provede ostali dio dana, sjedeći na stolici milosrđa. Bog je odredio da se svijet može spasiti samo praštanjem. Takav put za bolji svijet je uspješan i prohodan. 105 ===
Isus nam je to naredio: »Ne sudite i nećete biti suđeni, ne osuđujte i nećete biti osuđeni« (usp. Lk 6,37). I napokon je rekao nevjerojatne riječi u kojima se krije snaga za bolji svijet: »Ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji vas mrze, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju« (Lk 6.27-28).
Ako je Bog apsolutno dobro biće kome se nitko ne može soprotstaviti, ako je punina, jedincat i savršeno dobar, onda iz toga slijedi da se sve može nadvladati samo dobrotom. Bog je sama dobrota bez i najmanje sjenke zla. Prema tome svako zlo je izgubljeno i već poraženo. Jer, samo je jedan Bog, jedan dobar, jedan svet. Pokušavamo li bilo što dobiti zloćom, mržnjom ili tamom, osuđeni smo na neuspjeh. Štogod činimo s ljubavlju, dobrotom i blagoslivljanjem, sigurno će uspjeti. Ljubav ne poznaje poraz.
Bog je ljubav. On je i svjetlo. Zlo je mrak, tama i noć. Može li tama ugasiti svjetlost svijeće? Ili, može li se tama oprijeti svjetlu? Svjetlo s lakoćom rastjeruje tamu. Tako i ljubav i dobrota rastjeruju zloću. Siguran uspjeh protiv neprijatelja jest u tome da mu praštamo i da ga ljubimo. Siguran neuspjeh nastaje ako ga mrzimo. To je strategija evanđelja. Ako te netko mrzi, počni mu činiti dobro. Zašto nam tako loše ide u životu? Zato jer radimo suprotno tome. Mrzimo na sve strane i time stvaramo prostor u kojem se sile zla i Zli slobodno kreću, te razaraju nas i naše odnose s drugima. Čim počnemo činiti dobro, zlu su zatvoreni putovi, a tama ne dopire jer je upaljeno svjetlo. Ondje gdje činimo dobro i gdje ljubimo, tamo je Bog. A kad je Bog za nas, tko može protiv nas? (usp. Rim 8,31). 106 ===
Isus nas uči da je sigurno sredstvo protiv svih vrsta proklinjanja i prokletstava - blagoslov. Nitko nas ne može vezati zlim silama bilo koje vrste i u bilo kojem predjelu naše duše ili tijela dok blagoslivljamo. Želimo li obratiti one koji nas proklinju i mrze, počnimo mirno, iz srca, uporno blagoslivljati baš te ljude. Blagoslivljajmo sve u njima i oko njih, pa će pucati okovi njihove mržnje, osvete, jala i proklinjanja. S povjerenjem da je Bog jači i da on uvijek pobjeđuje, s mirom i trijeznošću, glasno i u srcu, s ponekom gestom, blagoslivljajmo ih. Tako će Božja sila kroz nas ulaziti u njihove prostore i tjerati zlo koje ih drži u ropstvu mržnje. To izgleda slično kao kad gasimo požar: sipamo vodu i bacamo na njega zemlju, doklegod se ne ugasi. Ili slično kao da udaramo bijesnu zvijer koja nas je napala, dok je ne vidimo mrtvu pred svojih nogama. Jedna majka iz L. nije mogla roditi muško dijete jer je njena obitelj bila pod teškim javnim prokletstvom. Župnik je nad njom izmorio molitve otklinjanja i blagoslovio je. Nakon nekoliko mjeseci začela je muško dijete. No stalno se plašila da će ga pobaciti, jer se tako događalo s nekoliko prethodne muške djece. Župnik ju je poučio da ne misli na to zlo, nego da blagoslivlja Boga i svoje dijete. Čineći tako, ona je uspjela u sebi pobijediti strah, oprostiti onima koji su je proklinjali, i s radošću očekivati novorođenče. Zaista, rodila je prvo muško dijete. Uvijek je dobro u svemu Boga blagoslivljati i Bogu zahvaljivati. Ne samo u dobru nego i u zlu. »Ako od Boga primamo dobro, zašto da i zlo ne primimo ?« - pita Job. 107 ===
Stisnu li nas nesreće, bolesti, nepravedne osude, klevete, grubi napadi, neuspjesi, porazi, neugodni susreti, tad blagoslivljajmo Boga i njegovu odluku kojom je dopustio da nas zadesi zlo, i zahvaljujmo mu za to. Brzo ćemo doživjeti da se zlo obratilo u dobro, da je poraz postao pobjeda, da je gubitak nadoknađen i bolest nestala. Isus nam je rekao da kličemo od veselja kad nas počnu progoniti i sve zlo svaljivati na nas. Blagoslivljajući Boga zbog zla koje nas je zadesilo, izravno se suprotstavljamo zlu i Zlome, ne vjerujući u njegovu moć, nego vjerujući u Božju svemoć. Time raste vjera u Boga koja lomi svako zlo. »Vjera te tvoja spasila« - govorio je Isus. Ni od čega đavao tako ne bježi kao od toga da ga ismijavamo i pokazujemo mu da ga se ne bojimo, kaže C. Levvis. S druge pak strane, blagoslivljajući Boga u nevolji, oslanjamo se na njega i njegovu dobrotu. Time ujedno prihvaćamo njegov plan za naš život i ono dobro koje nam Bog želi darovati kroz trenutačno zlo. Bog ima za svakoga od nas plan spasa i života. Taj plan obično prolazi kroz kušnje. A kušnje su znak da nas Bog ljubi, da smo njegova djeca i da nas uzima ozbiljno. Kušnje znače da umiremo starom svijetu i uskrišavamo novom. Bog je i svog Sina proveo kroz križ i smrt, pa zato i nas čeka slična sudbina. No kušnja nije teška ako u njoj ne zapadnemo u rezignaciju, samosažaljenje i mrmljanje. Poč nemo li Boga blagoslivljati za kušnju, pobjeđujemo ju, izlazimo iz nje, i ulazimo u ono dobro koje nam je Bog preko te kušnje želio dati. Blagoslivljajući u kušnjama i zahvaljujući za njih, najizravnije ulazimo u Božju volju i time u njegovo Kraljevstvo. Ponekom je to teško razumski shvatiti. Bolje je zato početi tako činiti, pa će onda doći i shvaćanje. 108 ===
Ovakva molitva čini velika čudesa. Po njoj su mnogi bili oslobođeni alkoholizma, mnogi su ozdravili od neizlječivih bolesti, a mnogi su spasili brak i obitelj. Toj je molitvi obećana velika nagrada (usp. Mt 5,12). Molimo za one koji nam čine zlo. Da bismo mogli drugima praštati, potrebno je da najprije molimo za njih; zatim zahvaljujemo za njihove duše; nakon toga razlikujemo u njima zlo od njih samih, i napokon zaželimo osloboditi ih od zla; onda ih blagoslivljamo i od srca im želimo dobro te to činimo tako dugo, dok ne stignemo do toga da ih ljubimo. To je snaga koja i najgoreg čovjeka može promijeniti u sveca. Oprostiti mu, zavoljeti ga i Bogu za njega zahvaljivati! Na nama je da uzmemo u ruke oružje dobra i pobjeđujemo*. Brazilski biskup Dom Helder Camara molio je Boga za to riječima: »Učini od mene dugu koja u sebi sadrži sve boje, u kojoj se lomi tvoja svjetlost! Gospodine, htio bih biti obično jezerce i u sebi odražavati tvoje nebo!«
Da bi se to i tebi dogodilo i da bi bio glasnik boljeg svijeta, neka se na tebe prospe u izobilju ovaj blagoslov iz Irske: »Neka te obasja blagoslovljeno svjetlo sunca i neka ogrije tvoje srce dok se ne užari kao žarki ugalj, da tvoj brat može doći k tebi i ogrijati se. Neka svjetlo tvojih očiju svijetli kao svijeća koju se stavi u prozor kako bi putniku pokazala put i ponukala ga da svrati, ako je vani oluja i nevrijeme...« 109 ===
BLAGOSLIVLJATI SVIJET Svijet bi htio biti bolji. »O pomozi palom svijetu koji želi ozdravljenje« kaže marijanski himan. Isus nam je pokazao put do novog svijeta. On je taj put. Svijet treba voljeti onako kako ga voli Bog. Pravi stav prema suvremenom svijetu je sućut. Svijet je ugrožen. Zrak, vode, hrana, šume, međuljudski i međunacionalni odnosi su zagađeni. Čovjek je preskupo platio civilizacijski napredak. Čini se da ga to stoji čak života. Ali, optuživati svijet nije rješenje. Voljeti taj i takav svijet i zagrabiti svom dušom i snagom u Božja rješenja, u Božju silu, i tako iskapati nove izvore za bolji svijet, to je stav vjernika. Ti izvori su u nama. Važno je početi. Čim jedni započnu blagoslivljati, oslo-bađat će nove molitelje i tako će se umjesto nuklearne lančane reakcije smrti aktivirati molitvena lančana reakcija života i mira. »Gdje ljudi mole, tamo je Duh Sveti na djelu« - kaže papa Ivan Pavao II. Nevjerojatno je to kako molitva blagoslivljanja može zaustaviti ratove, bolesti i svađe, oslobađati od alkoholizma, zaustaviti rastave brakova, spriječiti ubojstva, socijalnu nepravdu i ravnodušnost za druge. 110 ===
Majka Terezija naglašava da joj je molitva omogućila sve što čini. Biskupi iz Filipina poručuju da je molitva zaustavila već započeti građanski rat. Brojni bračni parovi svjedoče da ih je molitva osvijestila, pomirila i vratila na početke ljubavi. Potrebno je samo započeti veliki pokret blagoslivljanja; najprije blagoslivljati Boga kako bi se okončala neprijateljstva između neba i zemlje, a onda blagoslivljati zemlje, narode, gradove, obitelji i pojedince. Napokon, potrebno je i sam postati blagoslov za društvo u kome živimo. Pokušaj ovako moliti: »Oče sveti, neka je blagoslovljeno tvoje sveto Ime. Neka je blagoslovljen Tvoj jedinorođeni Sin, naš Spasitelj i Prijatelj, neka je blagoslovljen Duh Sveti Utješitelj. Bože troje-dini, neka Te stvorenja uvijek blagoslivlju, neka čitav svemir pjeva himnu najljepših blagoslova Tebi. O dobri Bože, neka Tvoj blagoslov ispuni sve predjele svemira i zemlje i neka zaustavi razaranja zla. Svojim blagoslovom natopi strukture svijeta i iscijeli ih. Razori đavolska djela među nacijama i državama. Neka Tvoj blagoslov uđe u sve strukture našeg društva i našeg mjesta i neka se taj blagoslov bori s nama za bolji svijet, za boljeg čovjeka. Pogledaj Crkvu u našem narodu i obilno je blagoslovi. Oče Sveti, svoj blagoslov spusti na moju obitelj i rodbinu. Oče, neka me dodirnu ruke Tvoga Sina i blagoslove blagoslovom Oca, Sina i Duha Svetoga. Neka Tvoj mir zavlada svijetom, Crkvom, mojim narodom, obitelji, kućom. Promijeni nas po svojoj volji i učini novim ljudima. Hvala, Oče, za rijeke Tvoga blagoslova koje se sada spuštaju kao slapovi na svijet. Želim biti prohodan za Tvoj blagoslov svijetu. Evo me, Oče, upotrijebi me! Amen.« 111 ===
Dok blagoslivljaš, možeš upotrijebiti bilo koju molitvu. Ali možeš moliti i svojim riječima. Najprije postani svjestan da je Bog tu, pred tobom i u tebi, a onda mu govori. Nakon toga zašuti i neka tvoje srce govori žarko, uporno i povjerljivo. Zatim napravi neku gestu blagoslova te na neko vrijeme, ako si sam, drži ispružene ruke ispred sebe kao da ih polažeš na grad, ljude, narod, razne predjele svijeta, razne skupine i skupove ljudi i tome slično. Ostani zatim miran u uvjerenju da je Bog čuo i uslišao tvoju molitvu, i već blagoslivlja svojim bogatstvom, mirom, zdravljem i novim životom zemlju i svijet.
Ako osjećaš neki grijeh u sebi, priznaj ga. Ako te netko povrijedio, odluči mu oprostiti. Ako te nešto ili netko zarobljava, odreci se. Tako postaješ prohodan za Božji mir i snage koje mijenjaju ljude. Tako ustraj danima. Neka ti to postane navika, kako bi neprijatelj odmah osjetio da se ne šališ i ne kaniš odustati od blagoslivljanja, sve dok ne zapaziš ti i drugi, da je sve više dobrote, sloge, slobode, blagostanja, mira i razumijevanja među ljudima. Nemoj moliti otprilike, nego sa sigurnim ciljem, kao da si na startu i želiš prvi stići na cilj. U takvoj molitvi uvijek dobivaš od Boga, ako moliš kao onaj koji ne kani odustati od molbe, dok ne dobije ono za što je molio. Misli na to da u blagoslivljanju nisi sam. Bezbrojni ljudi mole i blagoslivljaju kao ti i tako postaju veliki dobrotvori svijeta. 112 ===
Bezbrojni ljudi ne kane odustati od molitve dok ne vide promijenjene sebe i druge, doklegod čovjek u čovjeku ne prepozna brata i sestru. Bezbrojni ljudi danju i noću mole, poste i blagoslivljaju, da bi zemlji donijeli temeljnu slobodu - slobodu od grijeha, zla i Zloga. Hoćeš li im se i ti priključiti?
Dietrich Bonhoeffer je proročki govorio o ovim vremenima još za drugog svjetskog rata: »Nije na nama da proreknemo dan - ali taj dan će doći - kad će ljudi biti ponovno pozvani da Božju riječ tako izgovore da ona mogne promijeniti i obnoviti svijet. Bit će to nov govor, možda posve- nereligiozan, ali osloboditeljski i otkupiteljski, poput Isusova govora, nad kojim su se ljudi prenerazili, a ipak su od njega bili pobijeđeni. Bit će to govor nove pravednosti 1 istine, govor koji naviješta Božji mir među ljudima i približavanje Božjeg kraljevstva. 'Kad čuju za sve dobro kojim ću ih nadijeliti, divit će se i čuditi svoj onoj sreći i miru što ću im ja dati' (Jr 33,9). Sve dotle će kršćani živjeti u tišini i skrovitosti; no postojat će ljudi koji mole i čine pravdu čekajući na Božje vrijeme. O kad bi ti pripadao njima i kad bi se o tebi jednom reklo: 'Pravednička je staza kao svjetlo svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana' (Izr 4,18).« (D. Bonhoeffer, Otpor i predanje, KS 1974, str. 140).
Bog, stvoritelj svijeta, poznaje naš povijesni trenutak i zna zašto nas poziva na blagoslivljanje. Bog i svijet nas trebaju. 113 ===
Autor ove knjige Tomislav Ivančić rođen je u Davoru 1938. godine. Studirao je u Zagrebu i Rimu. Od 1971. godine profesor je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je kasnije postao pročelnik Katedre za fundamentalnu teologiju. Član je uredništava nekoliko naših teoloških časopisa, a objavljuje svoje članke u domaćim i inozemnim časopisima s područja teologije, filozofije i književnosti. Član je Društva književnih prevodilaca. Od 1972. godine djelovao je kao vjeroučitelj studenata u Zagrebu i tako postao jedan od predvodnika molitvenog gibanja u nas. Od 1979. godine vodi seminare za evangelizaciju Crkve kod nas i u inozemstvu. Uz brojne članke na tom području napisao je i slijedeće knjige: »OČE" - Upute i predlošci za kršćansku meditaciju« Zagreb 1982, 1983, 1987, 1989. »SUSRET SA ŽIVIM BOGOM-Zagreb 1983, 1985. 1986. 1987. 1990. ..333 MEDITACIJE- Na putu do smisla«, Zagreb 1983, 1987, 1989. 115 ===
»BUDNI BUDITE I MOLITE«, Zagreb 1986, 1987. »POĐI ZA MNOM« Zagreb 1988, 1989, 1991. »KRŠĆANSTVO U TRAGANJU ZA IDENTITETOM« Zagreb 1990. »VJERUJEM U DUHA SVETOGA« Slavonski Brod 1987. »MARIJA, MAJKA CRKVE I MAJKA NAŠA« Slavonski Brod 1988. »HOĆEŠ LI ŽIVJETI?« Slavonski Brod 1989.
Na njemački jezik su prevedene slijedeće knjige: »ABBA - LIEBER VATER«, Zagreb 1987, 1989, 1990. »FOLGE MIR NACH«, Zagreb 1988, 1989, 1990. »SEID WACHSAM UND BETET«, Neuberg 1989, 1990. »BEGEGNUNG MIT DEM LEBENDIGEN GOTT« Zagreb 1991. Prevedene se knjige mogu naručiti na adresi: Verein »Auferstehung«, A - 7535 Neuberg 267. 116 === ===================== K R A J
|