zbunjena05 napisao:
Draga braćo i sestre lijepo vas pozdravljam.
Molim vas da se pomolite za mene jer sama ne znam više kako se boriti. Dečko me ostavio i brzo krenuo dalje, a ja sam još uvjerena da ga volim. Ne želim biti ogorčena i mrziti, ali osjećam se tako izdano i slabo. Bezvrijedno. Molim se da nam Bog da novu priliku za vezu ili da mi očisti srce od ovih osjećaja ako nismo doista jedno za drugo i pošalje onoga koji će me iskreno voljeti. Molim vas pomolite se za mene jer mi je teško samoj i znam kolika je moć grupne molitve, a okolina oko mene baš i nije okolina koja bi me razumjela s ove vjerske strane i molila se za mene.
Već zadnja 2 tjedna čitam ovaj forum na koji sam "slučajno" naišla i vidim da tu ima doista prekrasnih ljudi i znam da me razumijete i da vas je dosta prošlo slične stvari. Ali bojim se, baš osjetim neki strah u sebi i osjećam se toliko usamljeno, ne želim se udaljiti od Boga zbog ovog razočarenja kojeg trenutno osjećam, ali ne znam kako ću više nekome ubuduće vjerovati.
Kroz glavu mi prolaze sve one klasične misli da više nikada neću nikog upoznati tko mi odgovara i u koga ću se zaljubiti jer sam u kasnim dvadesetima i osjećam se samo prazno iznutra. Kao da sam potrošila sve emocije i sve ono dobro u sebi baš na njega, a ne želim biti takva osoba. Ne želim se zatvarati i biti ogorčena jer to nisam ja, ali tako se osjećam trenutno i ne mogu se maknuti od toga.
Slobodno mi napišite koju riječ utjehe ili vašeg iskustva, znam da će mi pomoći saslušati nekoga.
Da bi čovjek mogao živjeti u miru svoj život, bez gnjeva , bez srdžbe i očaja,<
mora napraviti samo dvije stvari;
1. Prvo čovjek mora
"namiriti nebesko" a to je da shvati svoju pravu zemaljsku bit
a to je da je
ljubljeno Božje stvorenje, da je zemaljski život prolazan,
da ćemo nakon zemaljskog života ,
živjeti vječno u Nebu s Kristom,
da postoji
dobro i zlo i da čovjek mora odabrati dobro, da bi
spasio svoju dušu, da je zemaljski život: kvalifikacije za vječni život, i da ništa
nije naše na ovoj zemlji, da ništa nećemo ponijeti sa sobom, osim DJELA LJUBAVI, jer
JEDINO JE LJUBAV VAŽNA, ništa nije naše, čak ni naša djeca, jer su
dar Božji a mi smo samo ,
sustvoritelji. Vjerujte svim srcem da je naš
BOG SVEMOGUĆ, i prvo se njemu obratite kad trebate pomoć, jer će nam uslišite sve naše molitve, ako ih izmolimo
žarko iz sveg srca i ljubavi,i ako je to dobro za nas, a dobro je sve što našu dušu spašava, to je ponekad i bolno ali neophodno jer je sve
podređeno [b]SPASU DUŠE, pa je sve što nam se dešava u životu, neka vrsta spašavanja,
i to
NAKON naših izbora, jer čovjek je savršeno slobodan jer je na sliku Božju, pa Bog može učiniti sve, samo jednu stvar ne čini , a to je
ODLUČIVANJE umjesto nas,jer onda ne bi bili slobodni, već roboti, tako da je NAJSAVRŠENIJI LJUDSKI IZBOR-VRŠENJE BOŽJE VOLJE, volje onoga koji je savršen , koji sve zna, i koji nam ŽELI SVE NAJBOLJE.
pa u
tom kontekstu treba prihvatiti život koji živimo, da bi živjeli u miru ovaj zemaljski život unatoč svim burama i olujama, padovima.
2.
POMIRBA SA SAMIM SOBOM I SA BOGOM :
Pa tako treba živjeti, sam kreirati život,
sam odlučivati ali znati sve ovo, i znati da NETKO UVIJEK
STOJI IZA TEBE I PAZI NA TE. Na taj se način
IZMIRUJEMO S BOGOM I SA SAMIM SOBOM, ta pomirba donosi
mir u naše živote, čak i onda kad sve izgleda
STRAŠNO, kad ostaješ bez dečka, bez zaručnika, supruga,
kad umiru naši
bližnji, ne odlaze oni u propast, već
odlaze k ISUSU, pa može li ihtko bolje
ČUVATI od ISUSA, kad će ih ON POZVATI U ŽIVOT VJEČNI, pa i nas jednog dana. Normalno je da budemo tužni
jer smo krhka bića i trebamo jedni druge, no kad u
OČAJU promatramo takve događaje, onda za nas ISUS ne postoji,
jer ne vjerujemo da je On pripravio stanove za sve nas kod OCA NEBESKOG.
NO Otac i SIN nam žele dati
ŽIVOTA U PUNINI, obilja, da dobro živimo i da nam bude dobro na zemlji, pa s tom vjerom, treba započeti SVE U ŽIVOTU.
Sa KRISTOM živjeti, PO Kristu živjeti, i SA KRISTOM umrijeti, jer znamo da to nije kraj, već NOVI POČETAK, obećanja Božjeg „
EVO SVE ČINIM NOVO“ tako budemo svjesni RADOSTI USKRSNUĆA,
Da dobit ćemo dar vječnog života,jer ćemo onda postati
„bogovi“, ali ne sami po sebi, već po Božjem MILOSRĐU. A Bog to sve čini, jer nas je stvorio SEBI, da mu budemo društvo u Kraljevstvu nebeskom.
pa eto potrudimo se da za života zemaljskog živimo tako da nas ne bude sram, Božje prisutnosti
Sad idi moli i radi , kreiraj svoj život, a NEBO će te podržati, s istom snagom, kolika je snaga tvoje vjere.