www.tebe-trazim.com

Prestani gledat druge

Nesretne samce?Pa nismo svi nesretni i sami,ja san odnedavno opet sam,pa sam sve samo ne nesretan!
Mogu posvjedocit da mi je bilo lipo u cistoci kroz vezu....nas dvoje smo ostali prijatelji i drago mi je da san tako dobru curu upoznao,nazalost nije islo ali da san nesretan,ne.
Bog je velik,neizmjerna je Njegova Ljubav i Milosrdje prema nama ,ljudi citajte dnevnik sv.Faustine Kowalske u kojem je predivno opisan njen odnos sa Bogom i velicini Njegova Milosrdja prema nama gresnicima ali njegovim sinovima i kcerima,uistinu nema veceg dostojanstva nego spoznati da smo Njegovi .
Mir,koji trenutno osjecam,ne poznaje ovaj svijet,nisam to zasluzio ni najmanje ali mi ga nas Otac daje,neizmjerno,hvala Isuse
Cudno ti se,sestro lalelu,mozda cini da covjek sam moze biti tako ispunjen,ali je istinito.Uistinu,prije ove cure sam se osjecao cesto jadno i osamljeno,ali ovo sad je veliki korak naprid,kao da mi je Bog preko nje govorio koliko me ljubi i koliko brine o meni,poslao nas je jedno drugomu u periodu kad smo bili oboje zabrinuti zbog samoce.Ta cura takodjer nastoji zivit sakramentalno i to se vidi,i ona je uvjerena da se nismo slucajno sreli,iako nismo jedno za drugo,nazalost,spoznali smo oboje jos jedan nacin na koji nas Bog ljubi-salje nam ljude koji su otvoreni Njemu i svjedoce Njegovu Ljubav.
Neznam sto me ceka sutra,neznam ocu li se ozenit,imat dicu(a ceznem za tim)...ali to sve nije bitno,bitno je da san siguran zauvik u
Njegovim rukama,nikad me nije ispustao i napustio i nikad nece,sve ostalo je manje bitno i doci ce na svoje misto,100%,u to sumnje nema,hvala Isuse
Ali svjestan san da je vjera dar Odozgor,od Boga,ja san se malo otvorio i toliko primam,ali mogu i moran puno vise i obracenje je uistinu cjelodnevni proces,zapravo put Ljubavi,jer putovanje sa Kristom je putovanje uljubavi i sa Ljubavi.
A da je zivot tezak,naravno da je,pa jel Isusu bilo lako????Ne,ponio je moje i tvoje grijehe i boli na kriz,ali ono sto je bitno je doci ka Njemu,bas svaki dan i uvik sve vise i vise,toliko puta sam vec preporucio hagioterapiju ali neznam jel itko to uopce cuo,nebitno,necu mucat,ljudi probajte po principima hagioterapije polako ulazit u svoj odnos sa sobom i nasim Ocem i rezultati ce doci sigurno.Hagioterapija je potrebna svima,uvjeren sam ali postoje i drugi nacini kako prihvatit i zavolit sebe,Boga i bliznjega,Bog je preko hagioterapije mene promijenio i to cu uvik reci.
Lalelu,probaj krscanske spajalice,duhovne obnove za samce ili neki drugi vid trazenja decka u vjernickom duhu,ako vec nemozes naci onog pravoga face to face,ma Bog nam salje potencijalne bracne partnere na 100 nacina,trazi i naci ces 100%.
Ali mene fascinira Ela Bredi koja se jedina ovdje(od vas zena koje ste same),ne brine toliko i ne kuka toliko o samoci te prelijepo svjedoci,ma Bog ce dati uvik,nikad nije u Njemu problem.Ako smo sami a ogorceni,nesto duboko u nama ne stima-naravno da mozemo biti nezadovoljni pa i nesretni ponekad zbog samoce,ali da smo zato nonstop ogorceni-tu nesto ne stima.
Nevjerovatno,ali ponekad se cini da su ateisti mirniji i sretniji u zivotu od nas-nas koji smo navodno upoznali i zivimo sa zivim Kristom,apsurd i farsa, a ne dokaz za Njega.....

Evo još nešto ( mislim da bi ti koristilo da pročitaš) nije usko vezano uz ovu temu, al o molitvi je:



Pitanje:

Poštovani, može li se pretjerati u molitvi? Npr. Želim moliti po cijele dane, može li to naškoditi mome zdravlju. Razmislite dobro prije negoli mi odgovorite. Ne pitam bez veze. Hvala. BB

Odgovor:

Poštovana!
Hvala Vam na Vašem pitanju i u pravu ste kada me upozoravate da prije odgovora o tome dobro razmislim. Čini mi se da nema ni jedne tzv svete navike koja je zloupotrebljena kao molitva. Gotovo u svim segmentima našeg života Sotona je uspio stvoriti određene krajnosti te nas izbaciti iz ravnoteže bilo da se radi o duhovnoj ili fizičkoj sferi. Ipak pitanje, može li se pretjerati u molitvi je potpuno na mjestu, jer se ipak s nekim stvarima ne može pretjerati.
Kako je to s molitvom? Sveti Pavao je savjetovao vjernike u Solunu, a i nas danas: Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. 1. Solunjanima 5,17.18. Iz ovog što sveti Pavao piše, očito ne možemo pretjerati u molitvi. Na osnovi ovog teksta, netko je molitvu usporedio sa disanjem duše. To bi značilo da ako čovjek ne diše samo nekoliko minuta, jednostavno će fizički umrijeti. Što se duhovnosti tiče to je slično. Ako samo nekoliko minuta ne molimo, to znači da ćemo duhovno umrijeti. Iz toga bi se onako na brzinu mogao izvući zaključak : S MOLITVOM SE NE MOŽE PRETJERATI.
Ipak kao što i sami kažete da ne preuranimo sa zaključkom. Možda bi prije toga trebali definirati što mi zovemo ili smatramo molitvom? Jeli to što mi smatramo molitvom sukladno definiciji molitve koju opisuje Sveto Pismo. Vjerujem da svi vjernici su osvjedočeni da postoji molitva i da ju koriste. Bez obzira na to uvjeren sam da je molitva jedna od značajnih oblasti duhovnog života s kojom imamo najviše problema. Molitva je duhovna disciplina. Molitva je sveta navika, koja se mora izgrađivati. U njoj nije ništa mehanički, ništa automatski, ništa jasno samo po sebi, ništa osigurano. Trikovi i neke forme koje nam se tu i tamo nude, uvijek se pokažu kao neučinkovite, čak i štetne.
Nedavno me jedna gospođa pitala: Koja bi vrsta molitve bila najučinkovitija za njenog muža. Dali da moli Očenaš ili da se izražava svojim riječima. Očito ova gospođa ima krivo mišljenje o molitvi. Ona misli da je molitvena forma ta koja rješava problem. Ukoliko nađe ispravnu formu, stvar će biti sređena. Međutim, ona zaboravlja da problem ne rješava molitva, već Bog.
Molitva je u svojoj osnovi iščekivanje. Bez čekanja molitva gubi smisao, jednako kao i čekanje bez molitve. Molitva nas treba oblikovati na sliku našeg Gospodina. Treba nas mijenjati, prilagođavati, obnavljati. Kada bi smisao molitve bio dosegnuti to što želimo, kao blagoslovi, zdravlje, bogatstvo, obrana naših prava, tada bi taj fenomen morali nazvati drugim imenom, zato što bi dosezanje imenovanih uspješno obavljala magija, medicina, kapitalizam, lobiji. Molitva nije pogađanje i pregovaranje s Bogom. To nije definiranje optimalnih uvjeta. To nije poslovni ugovor u smislu, jedan kilogram pobožnosti za jedno ozdravljenje. Molitva u svojoj osnovi je put i način kako se neprestano približavati raspetom i uskrslom Kristu. To je proces sličan tome kao kada vjetar i voda umivaju stijenu. To je spori, veoma bolni, teški, jedino iznimno, brzi i laki proces koji često proizvodi razne neizvjesnosti, padove, uspone, a uspjesi su uglavnom neočekivani i iznenađujući, koji nisu rezultat nekog ciljanog i programiranog procesa.
Jednom prilikom učenici su se obratili Isusu s molbom: „Gospodine, nauči nas moliti.“ Nekada imam osjećaj da kada bih ja tamo bio, da bi to pitanje drukčije formulirao. Možda bi rekao: „Gospodine, ne uči nas kako i zašto se moliti, već nam jednom za uvijek objasni, zašto bi to morali raditi. Zašto bi se trebao moliti kada ti i onako sve već znaš. Zašto bi se u opće trebali moliti, kada to i onako ne funkcionira onako kako bi si to predstavili.
Na molbu učenika „Gospodine, nauči nas moliti,“ Isus im je rekao, Mat 6,10-11. „Vi dakle ovako molite. Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! To je ustvari molba koja se neće ispuniti danas. Možda se ne ispuni ni idući tjedan. Možda se ne ispuni ni ove godine, a možda čak ni za našeg života. Nasljednici Isusa Krista ovu molitvu mole već skoro 20 stoljeća. Mi možemo samo pitati, Gospode, koliko još dugo.
Moliti, to znači izgrađivati strpljenje i ustrajnost. To je izgradnja svetog strpljenja ili kako to naziva Otkrivenje „trpljenje svetih.“ To znači, moliti se i onda kada ne vidim nikakve rezultate.
Stoljećima kršćani prakticiraju dvije forme molitava, (pored još mnogo drugih, naravno). Jedna od tih molitava je molitva Psalama, a druga je molitva bez prestanka. Iako postoji mnogo vrsta molitvenih formi, željeli bi pogledati samo ove dvije.
Psalmi, to su molitve Božjih ljudi. To je inspirirana reakcija na Božju intervenciju, ili Njegovu riječ. Oni izgledaju kao ogledni primjeri, ili prijedlozi ka molitvama. Opisuju pobjede i razočarenja, Nadu i beznađe, gnjev i oprost, odlazak i povratak. Opisuju cijelu širinu naših emocija, i njihovih usmjerenja k Bogu. Kaka stav trebam zauzeti dok sam ljut, dok sam ogorčen, dok sam razočaran. Također, kakav stav trebam zauzeti dok sam sretan, dok sam oduševljen. Komu mogu ići, s kime mogu podijeliti tu radost, komu se mogu povjeriti. Što uraditi kada nisam spreman usredotočiti se na molitvu, kada mi to nekako ne ide, kada se tomu moram očajnički prisiljavati? Psalmi nude formu jezičnih načina izražavanja svih situacija našeg života. Dodiruju cijeli naš život, svaku životnu situaciju. Oblikuju prostor gdje možemo srediti sva naša mišljenja i iskustva, napraviti si red u vlastitom srcu, pa to sve povjeriti našem Bogu. Posebno u tim situacijama gdje se tako teško usredotočujemo na molitvu, kada se molitve čine besmislene čak i nama, a kamo li Bogu, to je zgodan trenutak otvoriti psalme i poistovjetiti se s time što je tamo napisano.
Druga forma molitve koja zaslužuje pozornost, je molitva bez prestanka. 1. Sol. 5,16-18. Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Što to znači, bez prestanka se molite! To bi značilo trajna molitva bez obzira što se oko nas dešava. To je zasigurno jedna od velikih tajni života u Božjoj blizini. Molitva bez prestanka, to je izgrađena osjetljivost na Boga koji je svuda i stalno s nama. Molitva bez prestanka i ne ovisi o tome koliko i što radimo. Molitva bez prestanka nije klečanje ili ponavljanje neke rečenice bezbroj puta, već prije je to stav o tome kako živimo, što sam. To je svijest ili spoznaja da je Bog ovdje sa mnom, i da vodi moj život. To je u svakom slučaju poseban životni stil, koji se mora izgrađivati kao pobožna navika.
Dali ste promatrali nekoga tko je gluhonijem i pored sebe ima nekoga tko čuje, i prevodi mu to u znakove koje pokazuje rukama. Jednom sam prigodom promatrao takve razgovore. Pored ruku, tu se koristi i mimika. Ono što mi je bilo zanimljivo, bila je jedna gospođa koja je dobro čula, i prevodila je ovim gluhonijemim ljudima. Pitao sam se kako li je izgledalo kada je ova žena počela prevoditi gluhonijemima, nakon završene škole za to. Očito u početku je trebala imati veliku koncentraciju, i trebala je jako misliti kako bi učinila ispravne znakove i kako bi objasnila što je bilo rečeno. Vremenom to postane takovom navikom, da je očito da ta gospođa uopće više nije mislila, već joj je to išlo automatski. To joj je vremenom postalo prirođeno, jednako kao što je prirođeno govoriti ustima. Za mene je to bila ilustracija što znači moliti se bez prestanka. To je prirodni rezultat zajednice s Bogom, nešto što našoj molitvi daje ljepotu i život. To je postalo svetom navikom, a tada to iz nas izlazi automatski, spontano, prirođeno, da u opće na to ne moramo misliti. To je molitva bez prestanka.
Usporedit ću stoga naš duhovni život sa tjelesnim. Kako bi tjelesno živjeli, mi trebamo disati, jesti i piti i kretati se i raditi. Jednako je tako i sa duhovnim životom. Da bi duhovno živjeli mi trebamo duhovno disati (molitva), trebamo duhovno jesti i piti (čitati i proučavati Sveto Pismo), i duhovno se kretati i raditi (ići i reći drugima što ti je učinio Gospodin). Ove tri radnje čine začarani krug koji mora biti u ravnoteži jednako kao i naš tjelesni život. Ukoliko čovjek odluči da će samo disati, a neće se hraniti ni raditi, ubrzo će se razboljeti, a ustraje li u tome, onda i umrijeti. Jednako tako ukoliko odlučite provesti cijele dane na molitvi, a ne budete li se duhovno hranili proučavajući Božju Riječ vrlo brzo će te duhovno i umrijeti te će te se prestati i moliti. Jednako tako ukoliko čovjek samo diše i jede, a ništa se ne kreće niti radi, brzo će se razboljeti te će možda i umrijeti ustraje li u tome. Onaj koji radi, a ne moli, brzo će prestati raditi, ili će to raditi rutinski bez većih blagoslova za sebe i druge.
Ono što bi želio naglasiti je da je molitva ustvari razgovor s Isusom. To bi značilo da kada molite, tada bi ustvari trebali s Kristom razgovarati. Na žalost molitve današnjih kršćana češće izgledaju kao monolog. Oni izlaze pred Boga, iznesu mu svoje želje i potrebe, ustaju s molitve i odlaze. Ne slušaju što im Bog želi poručiti. Kako bi to bolje razumjeli, pokušajte se staviti u ulogu roditelja i da Vaše dijete dođe svakog jutra k Vama, izdiktira Vam svoje želje i potrebe, odlazi od kuće, i tako svako jutro. Kako bi se osjećali kao majka ili otac sa takvim djetetom? Jednako tako osjeća se i Naš Nebeski Otac. Molitva nije sredstvo koja će Boga navesti da izvrši našu volju, već sredstvo koje treba biti da nas navede da vršimo Božju volju.
S druge strane kako bi se osjećali kao roditelj kojem bi dijete dolazilo i svako jutro mu izrecitiralo pjesmicu koje je naučilo. Iz početka dok je dijete malo, tada bi to možda bilo i zanimljivo, ali kako djeca odrastaju roditelji očekuju da dijete s njima i razgovara. Upravo se tako Bog osjeća kada mu ponekad iznosimo naše molitve kao neku pjesmicu, ponovimo ju nekoliko desetaka puta, i mislimo kako će zbog toga biti sretan i uslišiti nam našu želju, ma kakva ona bila.
Stoga da zaključim. Odgovor na pitanje, može li se pretjerati s molitvom, odgovor je, s molitvom kako ju definira Biblija ne može se pretjerati. Ipak postoji opasnost da molimo na pogrešan način, i mi mislimo da molimo, a ustvari to molitva i nije. Molitva je uvijek bila ta koja je potaknuta duhovnom hranom (proučavanjem Božje riječi) i duhovnim radom (svjedočenjem i pomaganjem potrebitima).
Stoga bi Vam moj prijedlog bio da na primjeru Isusovih učenika prvenstveno molite „ Gospodine nauči me moliti! Nauči me jer je to duhovna disciplina koju jednostavno ne znam kako se ispravno radi, a želim to saznati.
O toj temi je napisano puno knjiga. Ukoliko mi pošaljete adresu, mogu Vam poslati neke koje na praktičan način opisuju kako moliti.
Neka Vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko

Pa da, moza je i najpametniji savijet. Zatvori se u cetiri zida da ne vidis sretne parove vani. To je stvarno najpametniji savjet koji sam dobila. (mislim iskreno bez ikakve ironije)

I koliko godina ti imas? 24, 25? I ja u tim godinama nisam bila nesretna kad sam bila sama. bolje am podnosila nego dana. Uvijek se nadala i govorila da ce se to stanje promijeniti. Ali nije se mijenjalo. Krscanske spajalice. Nemoj molim te, probala sam ih... Ako aj napsiem prvu poruku, odgovor sigurno ne dobijem. Ako se meni netko svidja, ja se njemu ne svidjam - zajamceno.

Lalelu, jasno ti je valjda da nitko ne zna zašto ti nisi u vezi i kako da ostvariš ono što želiš?
Ovi tekstovi - tipa ovaj:

"GDJE JE MOJ PAR, GOSPODINE?

Svatko čezne za tim da se u potpunosti nekome preda, da ima duboku duhovnu vezu s drugim, da bude ljubljen potpuno i ekskluzivno. Ali Bog kaže kršćanima: “Ne, dok nisi zadovoljan, ispunjen i sretan s tim da te Ja ljubim, da predaš sebe potpuno i bez rezerve meni, da imaš intenzivan i poseban odnos samo sa mnom, otkrivajući da samo u meni možeš naći svoje zadovoljstvo; tek tada ćeš biti sposoban za savršeni ljudski odnos koji sam za tebe isplanirao.

Nikada nećeš biti sjedinjen s drugim dok se ne sjediniš sa mnom, zasebno od svega i svakoga, zasebno od svake želje i čežnje. Ja želim da prestaneš planirati, prestaneš željeti, i dozvoliš mi da ti predam najuzbudljiviji plan koji postoji, onaj koji ti ne možeš niti zamisliti. Ja želim da ti imaš najbolje. Molim te dopusti mi da ti to dam. Samo nastaviti mene gledati i očekuj najveće stvari. Nastavi doživljavati i učiti stvari koje ti Ja govorim… Samo moraš čekati. To je sve.

Ne budi tjeskoban. Ne brini se. Ne gledaj okolo na stvari koje su drugi dobili ili koje sam im Ja dao. Ne gledaj okolo na stvari koje misliš da želiš. Samo nastavi gledati za mnom i u mene, ili ćeš propustiti ono što ti želim pokazati. I onda … kad budeš spreman, iznenadit ću te s ljubavlju puno ljepšom nego si ikada mogao sanjati. Vidiš, dok se ti pripremaš i dok onaj kojeg sam za tebe namijenio priprema, ja i u ovom trenutku radim na tome da oboje budete spremni u isto vrijeme. Sve dok oboje ne budete samo sa mnom zadovoljni i životom koji sam za vas pripremio, nećete moći iskusiti Ljubav koja je oličenje vašeg odnosa sa mnom i ovom savršenom Ljubavi.

Predragi, ja želim da vi imate ovu divnu ljubav. Ja želim da vidite u živo sliku vašeg odnosa sa mnom i da konkretno uživate vječno jedinstvo ljepote, savršenosti, i Ljubavi koju vam dajem sa Sobom. Znajte da vas ljubim neizmjerno. Ja sam Bog. Vjerujte i budite zadovoljni.”

Nepoznati autor"

su pseudoreligijski tekstovi koji, kako kaže moj prijatelj, veze s kršćanstvom nemaju. To je hrpa besmislica koje ti više mogu škoditi nego koristiti.

Razumijem tvoju frustraciju, sve nekako stječem dojam da ti uistinu očekuješ odgovor zašto je to tako, zašto ti moraš patiti i biti sama, a netko drugi ne?
Na to pitanje imamo odgovor malo prekosutra isto koliko imamo odgovor na pitanje - zašto se jedan rađa slijep, a drugi sa zdravim očima, zašto je netko zdrav, a
netko deformiranog tijela.

Pretpostavljam da bi ti "najpametnji" savjet bio da iz te i takve situacije pokušaš izvući najbolje što možeš. Lako reći, teško učiniti, jasno mi je.
Ali mislim da se ništa bolje od toga ne može smisliti. A ako u vjeri možeš naći utjehu - sjajno!
Samo nemoj zaboraviti da kršćanstvo obećaje nepomućenu sreću tek na onome svijetu, a da je ovaj suzna dolina.

EDIT: ajde samo da se ispravim, vjerujem da i ovakvi tekstovi nekima mogu pomoći, ai mi sve nešto zvoni da ti nisi jedna od tih.

Onda najbolje ne moliti se vise, kad molitvom nista ne moze promijeniti. Samo se pitam sto neki tvrde da su im se molitve uslisale. Kkavim jezikom oni govore? Zasto enkoga Bog cuje a nekoga ne?

Pretpostavljam da ti je lakše kada tako napišeš pitanje "na glas" , ali sama znaš odgovor na to. Mi ne znamo zašto je to tako, zašto se jednom ispuni, drugom ne.

Lalelu iman 28 god,samo moli i ne odustaj od spajalica i duh obnova i Bog ce ti dat muza ako je za tvoje bolje