|
Evo jedan maturalni rad o anđelima.
-------------------------------------
Gotovo da nema djeteta kojem u djetinjstvu baka, teta, mama nije recitirala ili ga učila molitvu Anđelu čuvaru. Prije spavanja, ili pri ustajanju... "Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili".
Tko se ne sjeća ili, tko nema bar jednu malu sličicu kod kuće s prikazom dvoje male djece koje anđeo čuvar vodi preko mosta, dok pod njima pijeni virovita rijeka! Vjerovanje, omiljeno u puku, da svaka osoba ima svog anđela čuvara, nalazi opravdanje u Isusovim riječima: "Pazite da ne prezrete nijednog od ovih najmanjih, jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima". (Mt 18, 10).
Hebrejska riječ za anđela je mal’āk, što znači glasnik ili poslanik. Ista riječ se pojavljuje u imenu proroka Malahije, “moj glasnik”, upućujući na glasnika poslanog od Boga.
Na grčkom jeziku riječ "aggelos" znači vjesnik, glasnik. Javljaju se u Bibliji kao bića koja prenose Božje poruke, objavljuju njegovu volju, javljaju se u snu, ili slave Boga na nebesima. Oni su posrednici između Boga i čovjeka, kao što su to bili često puta upravo po anđelima nadahnuti proroci, a kasnije i sveci.
Prvo, zapitajmo se što su anđeli. Oni su nevidljiva bića, izvršitelji Božje volje na zemlji i njegovi služitelji. Zapravo, anđeli su veza, raspon između relativnog (ljudi) i Apsolutnog (Bog). Biblija spominje, tri arkanđela: Mihaela, Gabrijela i Rafaela, te anđeoske vojske, no u kršćanskoj tradiciji među raznim njihovim podjelama, ustalila se ona iz kraja 5. stoljeća Dionizija Aeropagita. Simbol ljudi je ljudski lik hermafrodita (anđeo nije ni muško ni žensko jer je oboje), a simbol nebeskog su krila kojima se uzdiže iznad zemaljskog. On je anđeosku hijerarhiju podijelio na devet korova podijeljenih na tri reda.
Anđeoski redovi
U prvom redu su Serafini (Seraphim), imaju šestora krila plamteće crvene boje sa mnogo očiju na njima. Jednim parom lete, jednim pokrivaju noge, a trećim zakriljuju lice jer stoje najbliže pred Svevišnjim. Serafini se često javljaju u prikazu stigmatizacije sv. Franje, kada iz njihovih krila izvire Krist na križu i daje stigme svecu. Kerubini (Cherubim) imaju četvora krila, nebesko su modre boje, te stoje uz prijestolje. Prijestolja (Throni) rijetko se prikazuju, nemaju antropomorfni oblik, već kao plameni kotači s krilima na kojima počiva prijestolje Božje. U drugom redu su Gospodstva (Dominationes). Nose oklop te krunu, a u rukama žezlo i vladarsku jabuku. Moći (Virtutes) obično imaju knjigu u ruci, Vlasti (Potestates) također imaju žezlo i krunu. U trećem redu su Poglavarstva (Principatus) odjeveni u dalmatike, ili drugo liturgijsko ruho, a u ruci drže ljiljan.
Arhanđela (Archangeli) ima sedam. Svaki ima ime i svoju individualizaciju. Mihael, "Tko je kao Bog", nebeski je vojskovođa, pobjednik nad Sotonom, najčešće prikazivani anđeo u umjetnosti, često puta zasebno personificira posljednji sud. Odjeven u ratničku odjeću: mač, štit, kacigu, a ujedno mu je i vaga simbol na posljednjem sudu, jer je on onaj koji važe duše. Gabrijel, "Božji glasnik", uz Mihaela najpopularniji. On donosi i prenosi obavijesti od Boga, u ruci mu je glasnički štap ili ljiljan, a ponekad i upaljena svjetiljka, ili zrcalo od zelenog jaspisa (dragi kamen) na kojem su ispisane Božje riječi. Najpoznatiji je po prikazima navještenja Bogorodici. Rafael, "Bog liječi", pratitelj malog Tobije, i izlječitelj sljepoće njegovog oca. Nosi posudicu s lijekom ili vodi Tobiju za ruku. Urijel, "Svijetlo Božje", ima plameni mač u ruci, i anđeo je koji čuva ulaz u raj. On je istjerao plačućeg Adama i Evu iz raja. Barahijel, "Božji blagoslov", on se javio Mojsiju iz gorućeg grma. Oznaka su mu bijele ruže. Jehudijel, anđeo zatornik i kažnjavatelj, ima zlatnu krunu i trostruki bič. Sealtijel, anđeo koji je spriječio žrtvovanje Izakovo, ima ruke sklopljene na molitvu. Na kraju hijerarhije stoje "obični" anđeli (Angeli) kao zaštitnici ljudi, i Božji poslužitelji.
Istina vjere
Jedna od temeljnih vjerskih istina je vjera u postojanje duhovnih, nevidljivih bića ili nadosjetilnog anđeoskog svijeta. Anđeli nisu nikakva apstrakcija niti slikoviti govor. Oni su konkretna Božja stvorenja koja kroz svu vječnost slave svoga Stvoritelja i izvršavaju njegove naume. Katolička Crkva to ispovijeda, vjeruje i uči, istom sigurnošću kojom ispovijeda vjeru u Boga stvoritelja. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i predaja jednodušna.
Sabor u Niceji 325. i sabor u Carigradu 381. proglašavaju zajedničku vjeru u jednoga Boga koji je stvorio vidljivi i nevidljivi svijet: «Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga...». Tako je utvrđeno i jasno izraženo već na samom početku ono što nas ovdje zanima, a to je postojanje anđela. Sv. Augustin izričito kaže da je vjera u nadosjetilni svijet dogma Katoličke Crkve o kojoj nitko ne smije dvojiti. Četvrti lateranski sabor (1215.) o toj tematici jasno poručuje i ponovno iznosi zajedničku vjeru: Bog je svojom svemogućnošću iz ništa stvorio jedno i drugo stvorenje, duhovno i tjelesno, tj. anđele i svijet. Sabor u Firenci (1442.) ponovno donosi nauk Niceje i Carigrada. Prvi vatikanski sabor (1870.), da bi istakao važnost, navodi doslovce tekst Četvrtog lateranskog sabora. Konačno Drugi vatikanski sabor potvrđuje da vjernici s pravom štuju anđele (LG 50). Također pojašnjava da su anđeli određeni doći s Kristom u njegovoj slavi (LG 49) i da su u nebeskoj slavi podložni velikoj Majci Božjoj.
Kada su stvoreni anđeli?
Ono što sigurno možemo ustvrditi je da su anđeli stvoreni i da imaju svoj početak. Teže je ustanoviti kada su stvoreni, ali u (Job 38, 4 – 7) dade se naslutiti da su već postojali kada je Bog stvorio svijet, jer veli: ...tko joj postavi kamen ugaoni dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? Oni su vjerojatno bili dijelom stvaranja «neba» u (Post 1, 1). Razlog njihova stvaranja je da bi uzvisivali Boga i radovali se njegovom silnom stvoriteljskom djelu.
Anđeosko stanje
Teško je ljudskom umu prodrijeti u anđeosko stanje i razumjeti anđeoski svijet jer je neizmjerna razlika između njihove i ljudske naravi. Njihova narav, naime, uzvišenija je i savršenija od ljudske i između svih stvorenja zauzimaju najodličnije mjesto u svemiru.4 Anđeli su čisti duhovi, savršena stvorenja Božja, obdareni razumom i slobodnom voljom, posve jednostavne naravi, besmrtni, nepromjenljivi, i ljudskim tjelesnim očima nevidljivi, te kao takvi odražavaju sliku svoga Stvoritelja. Ne podliježu fizičkim ograničenjima niti zakonima propadljivosti. Sam Isus se poziva na anđeosko stanje kada opisuje budući život onih ... koji se nađoše dostojni onoga svijeta... Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća (Lk 20, 36).
Krist i anđeli
«Krist je središte anđeoskog svijeta. Anđeli su njegovi: "Kad Sin čovječiji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime» (Mt 25, 31). Njegovi su jer su stvoreni po njemu i za njega: «U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno»(Kol 1, 16). Još su više njegovi jer ih on čini glasnicima svoga spasenjskog nauma: «Svi ti, nisu li služnički duhovi, što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?» (Heb 1, 14).»
«Od Utjelovljenja do Uzašašća život utjelovljene Riječi okružen je anđeoskim klanjanjem i službom. Kad Bog «uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji» (Heb 1,6). Njihov hvalospjev kod Kristova rođenja nije prestao odzvanjati u crkvenoj pohvali: «Slava Bogu na visini» (Lk2, 14). Oni zaštićuju Isusovo djetinjstvo, služe mu u pustinji, krijepe ga u smrtnoj borbi, kad bi ga bili mogli spasiti iz neprijateljske ruke kao negda Izraela. Anđeli su i blagovjesnici (Lk 2, 10): navješćuju radosnu vijest o Utjelovljenju i o Uskrsnuću Kristovu. Oni će na Kristovu povratku, koji navješćuju, biti prisutni u službi njegova suda.
Marija i anđeli
Najdivniji pozdrav od anđela upućen čovjeku i najdivniji odgovor čovjeka anđelu otvorili su Nebo čovjeku i povezali zemlju s nebom. Sve se to dogodilo zahvaljujući jednoj divnoj ženi, poniznoj službenici. Jakovljeve ljestve konačno su se utvrdile pod Marijinim srcem utjelovljenjem Sina Božjega i otvorile prostor trajne komunikacije Božjih anđela s čovjekom. Zato je i okrunjena od strane presvetog Trojstva za kraljicu neba i zemlje, odnosno i anđela i čovjeka. Dakle, anđeli imaju za kraljicu jednostavnu ženu.
U krilu Djevice započeo je nezustavljivi proces koji svoj iscjeliteljski klicaj odašilje preko boli Križa da bi nas pobjedom nad smrću doveo trijumfu života i pripremio u nadi za radosno isčekivanje konačnog dolaska u slavi.
Anđeli u bogoštovlju i molitvi
Bogoštovlje i drevne predaje davale su veliku važnost ulozi anđela u povijesti spasenja. Dovoljno je pomisliti na lik žrtvenog anđela, što ga predočuje rimski kanon, sadašnja Prva euharistijska molitva; na himan «cheroubikon» bizantske liturgije; na važnost što se pripisuje anđelima u obredima krštenja, pomirenja, bolesničkog pomazanja i sprovoda i dr. Štovanje anđela započelo je već u IV. st. na Istoku a proširilo se u V. st. na Zapadu i to sa značajnim svetištima, kao npr. sv. Mihaela na Monte Garganu i Mont Saint-Michel u Francuskoj. U Rimskom Misalu sv. Pija V. (objavljen 1570.) nalazimo na četiri blagdana posvećena anđelima čuvarima i arkanđelima Gabrielu, Mihaeli i Rafaelu. Ovakav raspored ostao je na snazi do 1970.
Obnova liturgijskih tekstova nakon Drugog vatikanskog sabora samo je preuređenje, a nikako isključenje nečega što je prevladano. Potvrdu toga nalazimo u tekstovima novog Rimskog misala Pavla VI., sastavljen prema odredbama II. vatikanskog sabora. Tako je blagdan arkanđela (29. rujna), a anđela čuvara (2. listopada). «Ostaje spominjanje anđela u predslovljima i u brojnim molitvama, također u molitvama sakramentalnih obreda. Prvi put uvedeno je predslovlje što hvali anđele i zahvaljuje Bogu za dar njihova spasenjskog djela. Sva predslovlja završavaju pridružujući vjernike pohvali anđela i svetih s takvom neposrednošću koja ne ostavlja dvojbe o uvjerenju da se radi o osobnim stvarnostima.»
Cio crkveni život uživa tajnovitu i moćnu anđeosku pomoć. «U liturgiji Crkva se sjedinjuje s anđelima da se klanja triput svetom Bogu. Ona zaziva njihovu pomoć, kao u molitvi «Smjerno te molimo – Supplices te rogamus» u Rimskom kanonu, ili u pjesmi «U raj poveli te anđeli – In Paradisum deducant te angeli» u Redu sprovoda, ili još u «Kerubinskom himnu» bizantske liturgije, a posebno slavi spomen nekih anđela (Mihaela, Gabriela, Rafaela i anđela čuvara).» «Od djetinjstva do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom. «Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život». Već na zemlji kršćanski život po vjeri sudjeluje u blaženom društvu s anđelima i ljudima koji su
sjedinjeni u Bogu.»
Što anđeli rade?
Milioni i milioni anđela nastanjuju Nebo, služeći Bogu, ali milioni i milioni anđela su također ovdje na zemlji, služeći nama. Oni su među nama, oko nas, blizu nas, svugdje.
Njihova aktivnost što se tiče nas, nikada ne prestaje u svakom trenu dana, iako ih mi ne vidimo, niti čak slutimo njihovu prisutnost, niti osjećamo njihov utjecaj. Oni nas paze neograničenom brigom i ljubavlju.
Da nije njihove uvijek prisutne zaštite, povijest svijeta bi bila potpuno drugačija, mnogo opasnija nego je bila.
Također i život svakog od nas, da nemamo anđela koji nas čuva, bio bi krajnje tužan. Kakav bi bio život djeteta da je odbačeno, zaboravljeno, bez majke, oca, ili prijatelja, takav bi bio i naš da nam Bog nije, po svojoj milosti, dao našeg svetog anđela.
Ovi anđeli nam u svakoj prilici pomažu, čineći nam bezbrojne usluge i čuvajući nas od opasnosti i zala svake vrste. Bog nas je dao njima na brigu: “Jer je on dao svojim anđelima da se brinu za tebe; da te čuvaju na svim putevima tvojim. Na svojim rukama će te nositi: da se tvoja noga ne spotakne o kamen.” (Ps. 90: 11-12).
Gdje saznajemo činjenice o anđelima?
Prvi veliki izvor informacija o anđelima je Sveto Pismo, nadahnuta Riječ Božja. I Stari i Novi Zavjet govore mnoge i lijepe stvari o velikim prinčevima nebeskim.
Drugo, Kristova nepogrešiva Crkva naučava osnovne doktrine o anđelima.
Treće, tradicija nam je predavala, od najranijih dana, istine u vezi anđela.
Četvrto, opće učenje doktora i svetaca rasvjetljava ovu doktrinu.
Peto, naš razum prepoznaje ne samo mogućnost postojanja anđela, nego umjesnost, potrebu njihova postojanja, jer bi inače postojala velika praznina, da se tako izrazimo, u harmoničnom uređenju u planu stvaranja, koji je tako božanski savršen.
Poganski filozofi su priznali postojanje anđela, i misionari iz dalekih poganskih zemalja nam govore da čak i urođenici vjeruju u duhovni svijet.
Šesto, imamo brojne dobro potvrđene priče o ukazanjima anđela - neoborive činjenice.
Anđeli Čuvari
Anđeo čuvar u času smrti
Budući da je Bog povjerio brigu o našim dušama našim anđelima čuvarima, ovi nebeski prijatelji su potaknuti iskrenom željom da nam osiguraju sretnu smrt. Na svaki mogući način se trude da nas hrabre i pripreme se za nju; posebno nas potiču da vodimo plodonosne živote. Kada vide da se približava trenutak smrti, udvostručuju svoju brigu i pažnju. Oni potiču budnost onih koji su oko nas. Naš Gospodin je dozvolio sv. Filipu Neriju nekoliko puta da vidi anđele nagovještati onima oko bolesnih, riječi koje bi im trebali reći. Oni čine sve kako bi mi mogli napustiti ovaj život tek poslije “pranja naše odjeće i njenog izbjeljivanja u Krvi Jagančevoj”.
“Čitamo u životima mnogih svetaca da su njihovi anđeli čuvari bili vidno prisutni u njihovu posljednjem času, tješeći ih u njihovoj završnoj bitki, jačajući ih protiv udvostručenih napada pakla, objavljujući im sat smrti i dajući im sigurnost da će biti nasljedovatelji nebeskog kraljevstva. Nije mali broj svetaca kod svoje smrti bio viđen kako ih nose razdragani anđeli u Raj. Također su, često, sveti anđeli čuvari pribavljali za svoje štićenike milost sretne smrti pozivajući svećenika da da posljednje sakramente.
“U djelima blaženog Ivana Avilskog iz Španjolske, nalazimo sljedeći događaj, čiju istinitost je potvrđivao i sam svetac. Godine 1575., Otac Centenares, član Zajednice blaženog Ivana, se probudio jedne olujne noći i zatražio da da Bolesničko pomazanje umirućoj osobi. U početku je svećenik dvojio i htio čekati do jutra, jer nije znao put i jer je bilo jako mračno. Ali ljubav Božja je pobijedila strah i on je krenuo, noseći sa sobom dvije posvećene Hostije. Ali jedva da je napustio crkvu, kada su se dva mladića anđeoskog izgleda postavila jedan na njegovu desnu, a drugi na lijevu stranu. Oni su nosili goruće svijeće, koje nije uspjela ugasiti kiša, i pratili su svećenika do bolesne osobe i ponovno natrag u crkvu. Kada je on stavio svetu Hostiju u tabernakul, oni su nestali iznenada, isto kao što su se i pojavili. Dok se dobri svećenik čudio u neobičnosti ovog događaja, primio je poruku od blaženog Ivana koja je sadržavala riječi: “Ne čudi se zbog ovog što ti se dogodilo večeras. Sigurno je da su dva mladića koja si vidio, bili anđeli koje je poslao Bog da nagrade tvoju revnost. …”
Oni također nadahnjuju bolesne s pozitivnim osjećajima i njihovo pomaganje se nastavlja čak i poslije smrti. “Jedna od najljepših i najutješnijih osobitosti Crkvina učenja koja se tiču anđela čuvara, je činjenica da misija svetih anđela ne prestaje sa zemaljskim životom njihovih štićenika, nego tek poslije ulaska u Raj onih duša koje su im predane na brigu.” “Pomažite mu, vi sveci Božji,” Crkva moli kada je duša odvojena od tijela, “dođite ga susresti, vi anđeli Gospodnji, primite njegovu dušu i povedite je pred Najvišega.” Sigurno je da anđeo čuvar mora igrati važnu ulogu. Zajedno sa drugim anđeoskim duhovima, anđeo čuvar vodi Bogu dušu pravednika u trenutku odlaska iz ovog života.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
, a nekako mi se svidio i anđeo Gabrijel , pa sam se i s njim sprijateljila 
..
