www.tebe-trazim.com

ja o tome neznam, i ja mislim na meditaciju kojom se bave u hinduizmu, crkva ne moze biti za to, jer sve sto je sa istoka nije dobro za krscanski rast

evo malo s drugog topica...

dakle konteplativna molitva, vlč. Zlatko Sudac:

Ja bih vas sada pozvao da sjednete na te klupe udobno, namjestite se, ravno kičmu, ruke u krilo, da se ne morate micati barem pola dana najmanje… Tako. Sada bih vas pozvao da zatvorite oči. Odmah da vas pripremim na galamu i buku oko vas. Neka vas to ne ometa. Ja baš volim sa grupama meditirati tamo gdje ima puno prometa. Zašto? Zato jer je čitav taj svijet pjeva pjesmu o Bogu. I ljudi i motori i ptice i brujanje i topovi i avioni i sve pjeva i svjedoči da je Bog živ, jer ništa ne postoji bez njega. Zato neka vas to ne ometa. To vam samo može pomoći da idete putem svoga srca.
Pet minuta ulaženja u meditaciju. Počinje se tako da osjećate svoje disanje. Kad kažem osjeti sebe, onda kad sam vam rekao: postani živ, čovječe, a živ si dok je dah u tebi. To je taj dah 'Ruah Elohim' – Duh Gospodnji udahnut u svako ljudsko biće. Kad budeš na kraju onaj zadnji 'aaah' znaj da više nema života u tebi. Dok dišeš, živ si. Osjećaj svoje disanje i ništa više. Odmori se. S vremenom ćete vidjeti da je to najobičnije disanje simfonija, pjesma Bogu. Osjećaj tisuće nijansi osjećaja koje budi najobičnije disanje. Koji su osjećaji na primjer? Strujanje zraka kroz nosnicu. Na lijevoj nosnici drugačije, desnoj drugačije. Hladni zrak ulazi, topli izlazi. Primijeti razliku. Strujanje zraka niz tvoje grlo, širenje vaših pluća. Kako se pluća šire, grudi dodiruju vašu odjeću i stvaraju nove osjete. Taj kisik se raspada, prelazi u krv i hrani vaše tijelo. Milijardu osjeta. Opustite se. Ne bojte se. Zatvorite oči. Prepustite se Bogu. Osjećajte disanje. Pet minuta, a već su tri prošle. Važno je da niti ne ubrzavate, niti ne usporavate, niti dublje, niti pliće, nego onako kako dišeš. Jednostavno otkrij kako dišeš. Osjećaj. Ništa ne pitaj. Samo uživaj. Osjećaj disanje.
Sada jeste malo pribraniji. Sada ćete u to disanje ubaciti najsvetiju riječ i ime našeg Boga. Isus.. Dišite Isusa. Svaki put izgovaraj I-sus, I-sus, I-sus… Onako kako dišeš. Ponavljaj Isus, a tijelo neka ti ga diše. To je kucaj kojim će on otvoriti vrata svoga srca. Svakim izgovorom Isusa, kucate na njegovo srce. Odgovorit će vam jako brzo. Svako izgovoreno ime na takav način, sabrano, predano… da budete mudre djevice kad on dođe. Doći će vam brige u glavu. Ništa. Samo se mirno vratite na ponavljanje Isusa. Ako je itko od vas vizualan tip, a ima vas dosta i imate problema s mislima, zamislite da ste u pijesku napisali ime Isus. Pijeskom, prstom na pijesku. Gledaj u to, a tijelom diši Isusa. To će ti jako pomoći da zavežeš misli. Nekima to neće biti potrebno. Nekima je dovoljno ponavljanje Isusa. Sad ću vas pustit, a kad dođe dvadeset minuta, onda ću vas voditi van. Vi se prepustite milosnim trenutcima. Samo mirno diši Isusa.
Prestanite ponavljati. Ostanite u tome. Polako izlazite iz meditacije. Mičite malo glavu lijevo, desno. Ispružite ruke prema koljenima. Podignite ramena, kao da ćete kičmu ispraviti. Udahnite. Sad se nagnite prema naprijed i polako otvarajte oči.
Ova meditacija nije za sve. Ne može se generalizirati. Zato bih vas molio one časne kojima je jako teško biti u ovome, koje čak nisu mogle ni oči zatvoriti, da nastave s onom molitvom koju su do sada činile. Neka se ne opterećuju da ovo ne mogu. To je u Božjoj volji. Ja bih vam savjetovao: sve molitve koje ste do sada, pobožnosti, časoslov, krunicu, sve zadržite, a ovo ubacite. To vam je kao podmazivanje, kao ulje. I što će se dogoditi? Ako budete ustrajni. Dogodit će se to da ćete poludit, da će biti lakše sve drugo raditi osim tih dvadeset minuta ili pola sata odsjedit i meditirat. Upravo ćete tu vidjeti koliko je to kvalitetna stvar.Ako izdržite prvim napastima događat će se katarze,čišćenja najprije na vašoj tjelesnoj razini,zatim na psihološkoj razini i zatim duhovna razina.


više na http://www.tebe-trazim.com/forum/viewtopic.php?t=1630

Ti mislis...daj pocni nas citati..pa ces se uvjeriti tok je..

TEBE-TRAZIM

Dali ti mi licimo na Hinduse..???

kad mi nitko ne zeli objesniti na koju meditaciju vi mislite?

Dragi brate Janko mogu ti reći da ja često meditiram na ulomke iz Biblije, pročitam nešto iz Biblije onda u tišini svoje sobe pokušavam isti tekst shvatiti, pšronaći se u njemu te spoznati koliko ja Božju riječ primjenjujem u svom životu.

m ne mozemo tumaciti bibliju, to moze samo Isus, ako ga trazimo da nam otkrije, mi ne mozemo jer su nase misli i srce gresni

Vjerojatno nisi čuo za duhovne vježbe sv. Ignacija, ponešto o njima smo pisali ovdje.
http://www.tebe-trazim.com/forum/viewto ... sc&start=0

Kad bi Janko malo vise procitao sve nase postove od prije znao bi sve odgovore na pitanja koja postavlja.U vise navrata sam ga na to potaknula ali on i dalje uporno po svome.Vjerujem da ce se potruditi i procitati prijasnje postove.Zaista ima toliko razjasnjenih stvari i molitvi da netreba komplicirati.

SIGURNOST U NEMOĆI
Ponedjeljak, 3. ožujka


Čitanja


(Iz 65, 17-21)


U ovim recima progovara 2500 godina čežnje za dubinskom promjenom. Nema više plača i tugovanja, nema više smrti prije no što se život naživi... Vizija svijeta kakvoga ga je Bog zamislio: pravednost, ljepota, mir. Novo nebo, nova zemlja. Od tih se dana dogodilo mnogo toga lijepoga, pravednoga, mnogo mira. No dogodilo se i barem toliko drugačijega. Dan za danom novi problemi, koje očito nitko ne može riješiti. Dan za danom, sve do danas, u Jeruzalemu i širom svijeta umjesto klicanja i radosti plač i tuga. Vjerovati znači: izreći svoju nemoć, a ipak se čvrsto držati apsolutne sigurnosti. Ne samo za sebe, nego za sve i posvuda. Govor čežnje u jednom je trenutku povijesti postao iskustvom. Po čovjeku iz Nazareta. Na to se iskustvo mora osloniti vjera, i "ti ćeš stajati na stotinu grobova, ali ćeš u razbijenim ogledalima naslućivati lice Uskrsa" (Hans Werner Dannowski).


Evanđelje (Iv 4, 43-54)


Imam li povjerenja u Boga, da ono što je ljudima nemoguće on može učiniti mogućim.


Molitva


Bože našeg životnog puta, smrt i rođenje, sreća i nesreća, zdravlje i nevolja dio su našega života. Smijemo se i plačemo, veselimo se i žalosni smo, ponekad srditi, a onda opet nježni. U svim životnim prilikama vjerujemo u život, a od toliko se toga moramo rastati. Pošalji nas na put života, da kad se susretnemo sa smrću znademo pronaći pravu riječ, lijepu gestu i djelo koje oslobađa. To te molimo po Isusu Kristu koji ne dopušta da se smrt raširi u našemu životu. Amen.






2008. Samostan sv. Margarite Pag
Oblikovanje i izvedba: Glas Koncila

Da bi mi ulili u tvoju casu ti moras iz svoje izliti, jer vidim da je prepuna. BTB