www.tebe-trazim.com

DRAGA KIKI PREPUSTI SVE ISUSU , ZNAJ DA JE SAMO U NJEMU SPAS. SAMO ON ZNA ŠTO JE ZA NAS NAJBOLJE JER ISUS JE SAMA LJUBAV. VJERUJEM DA ĆEŠ PO ZAGOVORU GOSPE LURDSKE PRIMITI MNOGE MILOSTI
----------------------------------------------------------------------------

TKO JE KAO BOG.

draga kiki i ti i tvoja prijateljica ste u mojim molitvama. neka vam se dragi Bog smiluje i pomogne vam.

Molit cu se.
Neka te Gospodin ozdravi ako hoce!

Sad bas mislim koliko je Isus ozdravio ljudi. Svi ti ljudi su imali vjeru i ona ih je ozdravila, jer Isus se sažali nad takvim ljudima koji nose križ bolesti.
Ivan Merz kaže:"Ako Gospodin želi da trpite i da ne ozdravite, onda se valja predati u Njegove ruke - jer se ni najmanji bacil ne miče bez prisutnosti i djelatnosti Gospodnje." I još dodaje:"Zemaljskim očima možda nećemo vidjeti plodove tog trpljenja, ali gore, u Srcu Božjem, ukazat će nam se koliko je njime duša spaseno, kolikim katoličkim pothvatima je donijelo blagoslova."

Dragi moj brate nije samo Katolickim vec svima koji se u Njega uzdaju i cvrsto vjeruju.

Isuse uzdam se u tebe

HVALA VAM SVIMA

Pitao si me nešto, ali nemogu slati privatne poruke zbog glupog razloga, jer je vjeko to zabranio, već moraš od njega tražiti dozvolu, to je najveća mana stranice i baš je bez veze.
A odgovor: Nemam blage veze jeli ti imaš vjeru i nemam blage veze hoće li te Isus ozdraviti u Lurdu. To samo Bog zna i biti će onako kako bude. On zna koliko ti je teško i to će biti Njegova volja. Na nama je da se molimo za tebe i nadamo se najboljemu. A na tebi je da se potpuno predaš u Božje ruke i molitvom i dobrim djelima pokušavaš dobiti Njegovu milost. Ma sve će biti dobro! Vjerujem i molim se za tebe, jer si zaslužio!

Draga Kiki..evo jedan tekst,koji kopiram da procitas...
Ja sam bila u Lurdu..(ako te nesto interesuje pitaj me ,pp )
bila sam i jako puno Gospini Svetista...
Prije nego sto krenes na hodocasce,pripremi se..

LURD

Izvir vode je poseban,u kojoj se bolesnici ,kupaju ,puju i posvecuju,
izvor vode samo je simbol Božje milosti koja počinje provirati nakon obraćenja i pokore. Pokora otvara put milosti Božjoj u srce čovjeka, uprljano grijehom. I zato treba da i mi sami stvorimo sve preduvjete kako bi konačno milost Božja ispunila i očistila našu dušu. To je smisao pokorničkih čina koje je obavila Bernardica, a koji su tako usko povezani s izvorom vode - simbolom milosti Božje.

Bolesnici, ozdravljenje

Već od prvih dana lurdska spilja i izvor privukli su mnoge bolesnike. Prisutnost bolesnika u Lurdu, koja se dalje nastavila u sve organiziranijim oblicima, jest jedna od velikih značajki tog hodočasničkog mjesta. Činjenica je da su stvarno mnogi bolesnici zadobili zdravlje na čudesan način, što je potvrđeno od liječnika, a onda i od Crkve.
Spomenimo samo neka značajnija što ih navodi dr. Božo Vuco u svojoj knjizi »Lurd - nebeska ukazanja i čudesna ozdravljenja« (str. 43-72).
Petar de Rudder iz Belgije pri sječi grana slomio je nogu ispod koljena, 1864. god. Obje kosti provirile su kroz meso. Rana se međutim rastrovala u svoj dubini i zahvatila je mišićno tkivo. Liječnik dr. Affenaer nakon više mjeseci bezuspješnog liječenja dolazi do uvjerenja da je rana neizlječiva, a to potvrđuju i najveći belgijski specijalisti. Predlažu da se noga odreže, ali g. Rudder to odbija. Osam godina mučio se sa svojom bolesnom nogom, koja je uvijek bila sva gnojna, a kosti nezaraštene virile kroz ognojeno meso. Od neprestanog trljanja gornji dijelovi kostiju su se skratili za tri centimetra. Donji dio noge zbog prijeloma kostiju klimao se i njihao tamo amo. U takvom stanju Petar odlučuje poći svetištu Majke Božje Lurdske u Oostaker 7. IV. 1875. Pred kipom i spiljom Gospe Lurdske sjeo je da se malo odmori. Zatim na štakama vukući nogu za sobom obiđe oko spilje dva puta. Htio je i treći puta, ali nije mogao od umora. Sjedne opet ispred kipa Majke Božje i stane se moliti, prije svega da mu Bog oprosti grijehe, a onda da mu Majka Božja dade zdravlje. U taj čas i ne misleći što radi diže se bez štaka, što već godinama nije mogao činiti, sav u čudu što se to događa, odmah polazi pred kip Majke Božje da joj zahvali za čudesno ozdravljenje. S drugima obavlja tri hodočasnička ophoda po spilji.
Petar de Rudder ozdravio je u jedan čas: obje rane su se sasvim zatvorile, nestalo je svega gnjileža i sukrvice, obje su kosti narasle za tri centimetra i potpuno srasle pa su sada obje noge jednake. Ozdravljenje je potpu¬no! Istoga dana su to vidjeli oni koji su ga jutros unosili u vlak i druge osobe koje su ga još donedavno poznavale kao teškog, neizlječivog bolesnika. Već dva dana nakon ozdravljenja dr. Affenaer, o svemu obaviješten, odmah dolazi i pregledava de Ruddera. Izdaje liječničko svjedočanstvo da je »temeljito ozdravio, da mu je sada noga kao u djeteta što se tek rodilo.« To su potvrdili i drugi liječnici i specijalisti.
Evo još jednoga veoma uvjerljivog i čudesnog ozdravljenja. U sudaru brzih vlakova 17. XII. 1899. je stradao Gabrijel Gargam, činovnik u poštanskom vagonu. Odbačen je 18 metara, pao je u snijeg i tu je onesviješten i nepomičan ležao oko sedam sati. Kad su ga pronašli, liječnik je izjavio da je pravo čudo što je još živ. Sav je bio u ranama, slomljene ključne kosti u ramenu i s brojnim unutrašnjim povredama. Prelom kosti i vanjske rane zarasle su dosta brzo, ali unutarnje povrede nikako. Iz dana u dan bivalo je sve gore. Donji mu je dio tijela bio sav paraliziran i bez osjeta. Hranili su ga pomoću sonde. Izgubio je kroz 20 mjeseci 50 kilograma, pa je težio samo 36 kilograma. Liječnici su ustanovili trajnu nesposobnost koja bi se teško mogla poboljšati a najvjerojatnije je da će ići samo na gore. I tako je i bilo. Nožni prsti počeli su crnjeti i gnojiti se, a meso se počelo rastvarati i otpadati. Stanje je neizlječivo, svršetak neminovan.
Majka i rodbina nagovaraju ga neka pođe s njima u Lurd i moli zdravlje od Gospe Lurdske. Gabrijel pristaje i 20. kolovoza 1901. dovoze ga u Lrud. Dugo putovanje izmorilo ga je i iscrpilo do kraja. Leži na nosiljci i prisustvuje poslijepodnevnoj procesiji s Presv. Sakramentom. Stanje mu je takvo da oni oko njega misle da će umrijeti. Predlažu da ga odnesu. Njegova majka odgovori: »Pustite ga, ako umre, ja ću mu rupcem pokriti glavu, pa nitko neće opaziti da je umro.«.
I odjednom zbiva se čudo. Gargam otvori oči, stane micati rukama, hvata se nosiljke, hoće da se pridigne na rukama, a što nije činio već 20 mjeseci. Pomalo se ispravlja na nosiljci, spušta na zemlju jednu pa drugu nogu, i bosonog u noćnoj košulji ustaje. Čovjek bi rekao: mrtvac izlazi iz groba. Na nogama je, pridružuje se procesiji s Presv. Sakramentom, a prve su mu riječi izrazi zahvale Isusu i Mariji što su mu povratili zdravlje i život.
Nakon procesije odvode ga odmah u Liječnički ured. Prisutno je 60 liječnika. Pregledavaju ga i raspravljaju. Kirurg pariške bolnice veli: »Gospodo, što nam treba tražiti gdje je ozljeda. U ovom slučaju sve je bila jedna rana.« Svi se složiše da je Gabrijel Gargam potpuno ozdravio. Sve rane su mu tako zacijelile da nije trebalo nikakvog oporavljanja. Razorena tkiva zarasla su i narasla sasvim iznova, nova je koža već sve prekrila, više nema ukočenosti; hoda bez ičije pomoći; jede kao najzdraviji, brzo dobiva normalnu težinu. 28 mu je godina. Odmah se prihvaća posla i radi.
Iz zahvalnosti prema Isusu i Blaženoj Djevici svake godine dolazi u Lurd da kao dobrovoljni nosač dvori bolesnike u prihvatilištima, kupatilima i u procesijama. Tako je poslije ozdravljenja sve do svoje smrti dolazio 53 puta. Umro je 24. veljače 1953. godine.
Spomenimo još ono čudesno ozdravljenje djevojke Henrike Hauton, 20 godina stare, koja sva tuberkulozna dolazi u Lurd, 1908. Teška svega 17 kilograma, živi kostur! Smatraju je da je starica od 80 godina. Kupa se u lurdskoj vodi. Već joj je bolje. Sutradan prisustvuje procesiji za bolesnike s Presv. Sakramentom. U času kad biskup dolazi do nje i blagoslivlja je Presvetim Sakramentom, Henrika osjeća da u njoj struji novi život, pruža ruke, ustaje sa svoga ležaja, diže se i sva sretna kliče da je ozdravila.
Dolazi u Liječnički ured. Liječnici su zapanjeni. Jučer se ustanovilo da je sva tuberkulozna, koju bolest vuče još iz djetinjstva, a sada je pred njima potpuno zdrava. Istina, mršava je, ali potpuno zdrava! Oporavljanje ide brzo. Za tri tjedna već je teška 30 kilograma, a nakon tri mjeseca ima težinu preko 50 kilograma.
I tako bismo mogli redati čudo za čudom od onih koje su i liječnici i Crkva kao takve proglasili u ovih 120 godina postojanja Lurda. Nedvojbeni su dokaz Božjeg djelovanja u svijetu, apologija su kršćanske vjere i potvrda lurdske poruke i njezinog nadnaravnog značaja.
No, što trebamo pročitati u tim vidljivim znakovima Božje svemoći koja se očituje u ozdravljenju bolesnih? Isto ono što je bilo i u Isusovo vrijeme, kad je i on liječio bolesne. Čudo je u prvom redu znak jednog većeg važnijeg čuda, a to je ozdravljenje duše od grijeha. Ono nas podsjeća na Božju Svemoć, da je Bog uvijek tu, živ, da spasi cijeloga čovjeka. I ona nutarnja čudesa milosti, ona obraćenja koja izmiču vanjskom nadzoru, a poznaju ih i obavijaju tajnom brojne lurdske ispovjedaonice, jesu ono pravo, bitno, kamo nas Bezgrešna vodi, fizička ozdravljenja k tome samo upućuju. Obraćenja na dublji, revniji, kršćanskiji život, što svi hodočasnici u Lurdu doživljavaju i sa sobom nose svojim kućama, jest ono najvažnije kamo nas Bezgrešna Djevica želi povesti i zašto se i spustila na zemlju.
Iako mnogi bolesnici dolaze u Lurd, rijetki dobivaju tjelesno ozdravljenje. Većina ih se vraća u onom stanju kako su i došli, ali ipak u duši promijenjeni. Shvaćaju po Kristovu križu otajstvo trpljenja i njegovu vrijednost. Shvaćaju da jalovost ljudske patnje po ljubavi postaje spasenje. To je tajna koja mijenja mnoge bolesnike i njihov život, jer nastavljaju u svome tijelu »ono što nedostaje mukama Kristovim za njegovo tijelo a to je Crkva«, kako kaže sv. Pavao. Prisutnost brojnih bolesnika u Lurdu jest veliki poticaj na razmišljanje: zašto oni, a ne ja? No, ipak, možda jednoga dana? Ali ovdje pod okriljem Bezgrešne sve dobiva svoj smisao: i milosni izvor koji provire nakon obavljene pokore i prisutnost bolesnika, te čudesna ozdravljenja koja rijetko dolaze ali su samo eshatološki znak; očituju Spasiteljevu snagu koja je tu, prisutna, u ovom vremenu koje nas dijeli od Vječnosti i ko¬ja pokazuje svoju moć najviše u ozdravljanju duše od grijeha po sakramentu pokore.

Bravo Rebeka. Korisnija si mnogo od mene.