www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 07:41

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 27 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 09 stu 2008 22:20 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 svi 2006 12:15
Postovi: 830
Lokacija: Sl. Brod, Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Dragi moji, već duže vrijeme sam u nekoj meni do sada nepoznatoj situaciji što se tiče moje duhovnosti, vjere, povjerenja, molitve...
Istina, prije tome možda i nisam posvećivala toliku pažnju, pa možda nisam zamjećivala neke „sitnice“ koje me sada kontinuirano, intenzivno muče :cry:

Ukratko da opišem situaciju u kojoj se nalazim....
Otkad sam prošla duhovne vježbe i bolje shvatila neke stvari, počela sam malo previše paziti na svoje ponašanje, riječi, djela, pa i misli.
Sve mi je počelo biti nekako pod povećalom.
Prestala sam se družiti s previše ljudi koji su totalno drukčiji od mene, koji ne drže do stvari i vrednota koje meni puno znače.... udaljila sam se od njih i moram priznati da sada kad sam upoznala ljude koji su u vjeri i koji su meni sličniji, puno mi je lakše biti normalna... više ne moram glumiti nešto što nisam, ne moram trpjeti i prešućivati ono što mi smeta...

To je pozitivna strana tog mog preokreta, ali ima i ona teža strana... s kojom se još nisam naučila nositi...

Počela sam biti odgovornija i dobro promisliti i pitati savjet prije nego donesem neku odluku, manje sam brzopleta, što mi je sad, rekla bi, mana više nego vrlina... :oops:
Sad mi treba previše vremena, previše nekih činjenica za ne-učiniti nešto.
Redovnija sam nego ikad prije što se tiče faksa i učenja, pa me i tu više nego ikad sputavaju razne kušnje...
Otkad sam se odlučila na neke malo veće poteze i promjene u životu, postala sam preemotivna i preiskrena, što ne mora nužno biti loše, ali iz moje perspektive gledano, meni je teže nego ikad prije i bojim se pada....a kad i padnem, odmah se dižem, kao po nekom pravilu (ne znam), imam osijećaj da je kod mene sve pretjerano.......a opet nisam sigurna... trebam nekog tko će biti objektivniji od mene same, da mi konkretno i direktno kaže što, gdje, kako??? :shock:

Još jedan problem mi je postao strah.....od nekih ljudi, situacija, bojim se kako će drugi reagirati na istinu koju želim staviti u prvi plan, pa imam ponekad osjećaj da stalno nešto moram riskirati...
Sve više susrećem ljude koji me ne shvaćaju i krivo interpretiraju, pa svašta govore, pa i one koji sa strane govore da bi najradije da mi se nešto dogodi, da me nema tu gdje jesam... :twisted:

Na kraju svega ovoga ipak moram priznati da, koliko god mi je teško nositi se sa svim tim stvarima, ipak mi srce ispunja Mir i Radost, jer znam da je Bog uz mene i kad se svi okrenu protiv mene... :D

Ja bi ipak da se to sve malo smiri, jer mi je previše... :oops:

Molim vas da molite i na moje nakane
Hvala vam što ste tu, volim vas i blagoslivljam! :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 stu 2008 07:40 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 11 vel 2008 16:08
Postovi: 969
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
moram priznat da se u slicnoj situaciji nalazim... kad sam u drustvu manje pricam jer poceo sam pazit da nebi povrijedio nekog drugog svojim nepromisljenim rijecima... ali opet... dzaba... opet to ucinim... tesko se je kontrolirat... jer moras nesto reci :lol: :lol: ... a kad kazes nesto stvaras i sebi i drugome bol... trudim se kontrolirat maksimalno ali izleti.. kao da je jace od mene... a onda mi je zao te osobe koju sam povrijedio nepromisljenoscu

BTB fighterice... :a1250: :a1250:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 stu 2008 10:37 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
e dragi moji...samo kratko, da ne seciram sada rečenicu po rečenicu jer bi daleko otišli a i moj dragi kleofa ne voli moje duge upise :lol: :wink:

danas uza sve vrste straha koje se roje u čovjeku i prebivaju,kao što je strah od bolesti,strah pred budućnošću,osamljenošću,strah pred neuspjehom i smrti,raznim nezgodama,današnjeg čovjeka (a vjerujem i one prije nas)muči sve više i više strah pred odlučnom riječi kako nastupiti u pravo vrijeme i na pravom mjestu...

neki se posavjetuju ako imaju koga,neki ne znaju što bi,a neki se pak povlače u sebe i tako daju prostora raznim skepsama koje mogu okupirati cijelog čovjeka...i vječno pitanje..što da radim,da se prepirem ili da šutim??

e sad bi moglio za takovog čovjeka kazati kako je baš super "odgojen",jer naravno on svoje osobno uvjerenje ne usuđuje ispovijediti...mnogi ljudi u takovim situacijama,ili brzo popuste kad većina drugačije misli i govori ili se pak brzo povuku, kad pak vide da je na neki način u pitanju njihov rejting u drušzvu ili pak njihov dobar glas...u većini slučajeva takove osobe izbjegavaju donositi bilo kakove odluke i radije ih prepuštaju drugima,jer u sebi misle tko zna što će se iz svega toga "izroditi".....

često puta se dešava da takove osobe,radije šute i govore samo o stvarima za koje već unaprijed znaju das će ih većina prihvatiti i naravno tako sebi pribaviti prihvaćanje društva,jer dobijaju apsolutno pristanak drugih...tu dolazimo do lažne sigurnosti,koja je toliko rasprostranjena danas među nama,jer očito danas većina milsi kako u svoj toj plašljivosti se od svega zaštiti i "zanijekati"svoja životna uvjerenja(vjeru),jer ona danas nikako ne prolaze u društvu..

evo nekoliko redaka o kojima možemo razmišljati i koja nam mogu biti poticaj kako nastupati i onda kada ne znamo "kud bi sa sobom"...

Js 1
9odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj."


1 Kor 16
13Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti.


1 Tim 6
20Timoteju, poklad čuvaj kloneći se svjetovnoga praznoglasja i proturječja nekog nazovispoznanja.


Kol 3
17I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!


Mt 5
12Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"


Ps 119
114Ti si moj štit i moj zaklon,
u tvoju se riječ ja uzdam.


Mt 10
32"Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima.


Dj 5
29Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!


Mk 10
29Reče Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, 30a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni.


2 Kor 4
5Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa.


budimo jaki i čvrsti,a to što ponekad nam i takove stvari dohode,ne moramo se toliko za njih brinuti ako ne ostanu dugo u nama...stoga,razmatrajmo o Riječi Božjoj, a tada će i Bog priskočiti...i imajmo pred očima ove divne riječi koje je kazao sv.Ivan od Križa..."u tuzi i trpljenju idi s pouzdanjem izravno k Bogu i bit ćeš osnažen,prosvijetljen i upućen."


Božji blagoslov bio nad vama i svim vašima! :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 stu 2008 11:07 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 srp 2007 12:56
Postovi: 2335
Lokacija: Gdje je blago, tamo je i srce..
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 39 zahvala
Draga Marinice, u mojoj si molitvi...

I mislim da je dobro da se ne družiš s ljudima koji su poptuno drugačiji od tebe i koji ti samo kontriraju.
Budi sama sebi na prvom mjestu...Imaš svoju vjeru, svoje katoličke prijatelje i svoj fakultet koji također traži puno truda i vremena. Stoga, mislim da je zapravo super da se malo distanciraš od ovih neprikladnih poznanika...
Ma hajde, molim te, zar je potrebno da u 6:30h razgovaraš s nekim tko ti govori da ti je vjera isprala mozak?
Radije pristojno završi taj razgovor, pomoli se za tu osobu i nastavi spavati ili kreni u svoj dan pun tvojih lijepih obveza...
Smatram da previše robujemo nekim ljudima, obvezama, mislim da si stvaramo toliko tereta da smo na kraju poptuno NEsvoji - poptuno se nekako izgubimo i iziđemo iz sebe...Razdajemo se na sto strana, a od svega toga imamo samo nemir..Mislim da smo svi sposobni procijeniti kome smo uistinu potrebni i kome možemo pomoći...Ne možemo svima, ma koliko bismo htjeli..Fizički je to neizvedivo..Odakle nam vrijeme za sve te kave i razgovore?? Nema boljeg načina nego pomoći molitvom.

A što se tiče toga da si jako počela paziti što i kako reći, te što učiniti - msilim da je to dobro. Mislim da u svemu moramo biti jako promišljeni i nebrzopleti. Bolje da si promišljena i oprezna, nego da odmah kažeš što misliš i što ti je na srcu...

A ovi ljudi koji ti ružno govore - nemoj primati te riječi od njih, zamoli Isusa da ih udalji od tebe...Neka im Bog oprosti.

Budi mirna, draga Marina i živi tako da si samo ti trenutno sebi na prvom mjestu. Razveseli svoje roditelje svojim učenjem i položenim ispitima (a i sebe), okruži se samo dobrim prijateljima, ponekad je dobro i osamiti se...

Evo ja sam sad u razdoblju kad se uopće nikome ne javljam i neki se već i pomalo ljute na mene - ali meni treba mir. Našoj duši ponekad treba odmor i samoća, da se odmori od svih ljudi, od svih očekivanja koja drugi imaju, od svih obveza...
Dušu je ponekad potrebno maknuti iz tog žrvnja u kojem smo svakodnevno i podariti joj samo Božju prisutnost, neki film za razbibrigu, dobru knjigu ili društvo osobito dragog prijatelja koji nas neće opteretiti...Mislim da je to i naša dužnost...Odmoriti svoju dušu kad nas sve pritišće sa svih strana...Nemojmo ni misliti o svim tim brigama..Ostavimo ih neko vrijeme tamo gjde jesu i zamolimo Isusa da ih sredi...
Odmori se, Marina, odmori od svih i svega..Tvoj je Bog s tobom i nitko ti ništa ne može!

Mi smo uz tebe, iako nas možda i ne vidiš... :grlim te: :grlim te: :grlim te: :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 stu 2008 11:31 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 svi 2006 12:15
Postovi: 830
Lokacija: Sl. Brod, Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Dragi moj Joakime, samo ti meni piši :D
Radije čitam tvoje duge postove koji mi mogu puno toga reći negoli neke kratke, nedovršene komentare :grlim te: a u ostalom, na ovoj temi sam ja ta koja je tražila savjet, pa se drugi nemaju šta bunit :wink:

Ela, znam da imaš pravo, jer već sam učinila isto što i ti....
A onaj poziv mi je bio ko "grom iz vedra neba" a i rekla sam mu da me ne gnjavi, al eto, bilo je potrebno da čuje napokon neke stvari da si ne stvara krivi film u glavi...

Molim dosta, ali imam osijećaj kao da mi riječi koje izgovaram u molitvi "odlaze u vjetar" :cry:
Ne znam....nisam zadovoljna :twisted:

Hvala vam na podršci i molitvi, koja mi je potrebna :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 stu 2008 11:34 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Draga nasa Figi to su kusnje kojima se nemoj predati-evo ti ljepu molitvu a i ja cu moliti za tebe :grlim te: :grlim te: :grlim te:

Molitva za poniznost (u kušnji, napasti)
Srce u pjesku



- Gospodine, daj da budem blag prema onima koji su tvrdoglavi ili nepodnošljivi. Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.

- Nauči me da šutim na upućene prigovore. Nauči me da slušam sa smirenim zadovoljstvom nezaslužene grube riječi. Daj mi novo srce, jer se moje tako često ponaša grubo i prije nego što ga uspijem smiriti.

- Isuse blaga i ponizna Srca, sačuvaj me od oholosti: bilo bi to najgore zlo koje bi me moglo zadesiti. Volim biti od svih zaboravljen, nepriznat, prezren, ponižen do dna - nego li se vidjeti, punog samozadovoljstva, uzdignutog iznad drugih. Daj da želim ostati malen, slab i nemoćan.

- Isuse, daj da moje uši tako rado ne slušaju upućena mi priznanja; da moje srce ostane zatvoreno uživanjima u mojim osobnim poslovima; da se moja misao ne vraća neprestano na ostvarene uspjehe, učinjena dobra djela, primljene pohvale. Neka mi nepravedni sudovi, kojih sam žrtva, postanu slatkost, kao i upućene mi ponižavajuće riječi, gorke kritike mojih djela, omalovažavajući postupci koje imam podnijeti. Daj da ljubim da budem nepriznat.

- Kada će ipak doći čas kad ću biti sretan da sam zaboravljen od sviju, da vidim da nitko ne sanja o meni, osim da me prezire kao zadnji otpadak? Vjerujem da će doći taj čas kada ću po Tvojoj milosti spoznati da je istina samo ova: da sam ništa i da ne zaslužujem ništa.
Edouard Poppe

Pošaljite Komentirajte Ispišite


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 stu 2008 14:19 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 28 lis 2007 20:14
Postovi: 717
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Marinice draga, bura novosti kroz koju prolaziš je normalna pojava jer duhovno rasteš,...treba vremena i ta promjene na bolje, kažu šest mjeseci kontinuiranoga ponašanja tek čini naviku (jesi čula za to? :lol: ). Bog zna zašto miče neke ljude sa tvoga životnoga puta i postavlja ti nove...vjeruj mu jer on zna najbolje za tebe i za tvoju okolinu. Svaka promjena je bolna, ali na koncu čovjeku može donijeti i puno radosti. Budi hrabra i čvrsto stoj kod svojih svjetonazora, ne daj se pokolebati, budi prava fighterica kakvom te tvoj nick i opisuje. BTB

Mir s Tobom sestro.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 stu 2008 20:47 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
(Onima,kojima je moj post dug,ne mora da cita....
mene kada nesto interesuje,ja citam 10 stranica..)


Citat:
Još jedan problem mi je postao strah.....od nekih ljudi, situacija, bojim se kako će drugi reagirati na istinu koju želim staviti u prvi plan, pa imam ponekad osjećaj da stalno nešto moram riskirati...
Sve više susrećem ljude koji me ne shvaćaju i krivo interpretiraju, pa svašta govore, pa i one koji sa strane govore da bi najradije da mi se nešto dogodi, da me nema tu gdje jesam


Bog je uvjek slao,pa i danas salje svojem narodu ljude koji ce voditi Njegov narod. Glavni voditelji i Sluzba voditelja je Bozji poziv,to su najcesce Svecenici,duzobriznici ..Ali cesto su to i roditelji,prijatelji i neko dobro drustvo..Jedino sto moramo stalno imati pred ocima likove voditelja Dobrog Pastira koji svoj zivot daje za svoje ovce .A ,kako danas nije bas uvjek tako,onaj tko trazi da postane dijete Bozje,cesto dodje do zakljucka,da je bolje povuci se u samocu,i predati se molitvi..nego drustvu ,koje nam ne koristi ,ukoliko smo u losem drustvu.Ili mnogo puta usutiti ,iako znamo da to dolazi od zloga.Tu pomaze molitva. . Molitvom , treba znati razgovarati s Bogom, nije dovoljno uvjek brbljanje molitve..treba znati primiti od Njega i zapovijed i opomenu,a to mi je dugo vremena trebalo da shvatim,da treba biti covjek od povjerenja,Uh,koliko sam puta „kiksnula na takvim stvarima“ biti hrabara.

Gospodin:
1. Sinko, ja sam Gospod, »zaštita u dan tjeskobe«. Dođi k meni kad ti ne bude dobro. Najviše sprečava božansku utjehu to što se kasno daješ na molitvu.
Jer prije nego mene revno zamoliš, ti tražiš u međuvremenu mnoge utjehe i tješiš se izvanjskim stvarima. Stoga se događa da sve malo koristi dok ne opaziš da sam ja onaj koji izbavljam one što se ufaju u me, te da izvan mene nema sigurne pomoći ni korisna savjeta ni trajnoga lijeka.


Nego, pošto si nakon oluje došao k sebi, oporavi se u svjetlu smilovanja mojih; jer sam blizu (govori Gospodin) da obnovim sve, ne samo potpuno nego i obilato i dovoljno.

Mozda sada ovdje na forumu izgleda da sam hrabra, ali sam u biti uvjek bila ,koja se radje prepustala nekom povlacenju , cesto u nekom strahu samo da drugima bude dobro, bojala sam se svadje ,nisam se usudila suprostaviti..Falila mi je odvaznost. Za neku mudrost ,bi uvjek trebala mnogo vremena.Kada sam usla u brak ,radila sam na tome da ostanem vjerana Bogu i svom pozivu obitelji, morala sam sluziti u ljubavi ali i zapovijedati, poticati, voditi povjereno i ono za sto sam odgovorna.

2. Zar je meni išta teško? Ili ću biti sličan onome koji govori, a ne čini? Gdje je vjera
tvoja ?
Stoj čvrsto i ustrajno. Budi odvažan i hrabar junak, primit ćeš utjehu u svoje vrijeme. Čekaj me, čekaj; doći ću i ozdravit ću te.
Napast je koja te muči i lud je strah koji te plaši. Čemu zabrinutost za ono što će biti u buduće, osim da se još više žalostiš?
»Dovoljno je svakom danu njegova zla«. Ludo je i beskorisno uznemirivati se ili veseliti za budućnost, jer se ona možda nikada i neće ostvariti
.

Budi odvazana i hrabara,budi junak, primit ces utjehu u svoje vrijeme Biti junak i znati uvjek izvesti ladju na pucinu nije bilo lako ,ni danas ne polazi mi uvjek za rukom po svim neugodnim okolnostima koje se mogu naci na putu do Boga,a toga je u mojem krugu najblizih i ovom svjetu, dosta toga.. Iz oluja i uzburkanog mora izvuci ladju i dovesti je u mirnu luku ,samo zu pouzdanje u Isusa, odnosno sve valove zajedno s Isusom i u Isusovo ime pretvarati u mirno more..Ajme.. biti spreman na sve,bez straha , biti spremna dati sebe, biti spremna sluziti iz ljubavi prema Bogu i ljudima,pocevsi od obitelji pa nadalje.Isus koji nam pomaze,On koji nas hrabri,On koji nas uci, lijeci,On nam daje hrabrost ,On nas cini sposobnima za neke stvari koje bi On ,sasvim drugacije rijesio…
I nama bile nemoguce uciniti i rijesiti. On nam ponavlja da je s nama i da se ne bojimo..Hm..tko je taj,koji moze da kaze da se nikada nije bojao…??

1. Sinko, ne vjeruj svojoj sklonosti; sadašnja će se brzo promijeniti u drugu.
Dokle god živiš podložan si promjeni i protiv svoje volje: te si sad veseo, sad žalostan; sad smiren, sad smeten; sad pobožan; sad nisi pobožan; sad marljiv, sad lijen, sad ozbiljan, sad neozbiljan.
Ali nad ovom promjenljivošću stoji mudar i u duhu dobro poučen čovjek ne pazeći što u sebi osjeća, ili s koje strane puše vjetar nestalnosti, nego na to da sva nakana srca njegova dođe do pravog i željenog cilja.
Tako će naime moći ostati jedan i isti i postojan kad mu bezazleno oko nakane kroz tolika razna zbivanja bude nepokolebivo upereno na me

Vec sam vise puta pisala,i ponoviti cu ponovno…Imala sa prije nekoliko godina veliki problem,gdje nisam imala dovoljno povjerenja..a imala sam strah…Umjeto,da predam sve Bogu na volja, borila sam se sama…

Moj , tata…od kada su se moji roditelji rastali zivi sam..Oni su rastavljeni preko 40 godina..U pocetku je bila baka i djeda,a onda i oni umrijese,i tako moj tata zivi podpuno sam preko 30godina..Nista to nije posebno,da on nije i u selu izoliran od svih…To je jedan stari dido,koji nekako ne odgovara danasnjoj sredina…No ,sto je tu je..Imala sa ,mozda 5-6godina borbu,cim se ujutro ustanem,morala sam da pomislim „da li je moj otac ziv“…Uh,sta ce biti,ako ja dodjem kuci ,nakon par mjeseci i nadjem ga tako mrtvog…?? Sta ce narod da kaze.? Kako ce moja obitelj na to reagirati???...I onda jednoga dana dobijem spoznaju…kuda ides, zasto tones, sta u stvari hoces..???Ne sjecam se bas tocno,dali odmah prve Nedjelje ili poslje jednog vremena…cujem propovjed od Svecenika,koja je direktno meni govorila…Propudi se, o malovjerana…Za cega sam ja tu…Zar nemas pouzdanja u meine…? Tada je nesto u mojoj glavi ,napravilo „klik“..Znaci On je tu,On je samnom, On se brine…a sumnjam i dovodim svoju vjeru i ljubav u pitanje.On voli svakoga covjeka vise od mene,pa tako i mojega tatu.Tada shvatila sam ,kada prevladala ljubav, ljubav i pouzdanje prema Bogu i prema bliznjemu nema potrebe za strah..Nista ne mogu pripisivati sebi nikakvu zaslugu. Isus je ucinio ono sto je bilo presudno, doveo me u Njegov zagrljaj ,gdje sam sada sigurna ,da ce On sigurno uciniti onako,kako je za sve najbolje.
I pobrinuti se za mojega tatu..

3. Ali to je ljudski: dati se zavarati takvim utvarama a pogotovo je znak slaboga duha: dati se tako lako zavesti došaptavnjem neprijatelja. On se naime ne brine da li je koga nasamario i prevario istinom ili lažju, da li ljubavlju prema sadanjim stvarima ili strahom pred budućim događajima.
Neka se dakle ne straši tvoje srce i neka ne strepi. Vjeruj u me i imaj pouzdanje u moje milosrđe.
Kad misliš da si daleko od mene, često sam ti veoma blizu. Kad misliš da je gotovo sve propalo, onda često postoji prilika da se postigne dobitak.
Nije sve izgubljeno kad se dogodi što protivno. Ne smiješ suditi po sadanjem osjećaju niti tako shvatiti i primiti kakvu poteškoću — odakle god — kao da je ponestalo svake nade za spas


I tako odlucih ,ne zelim vise sebe stavljati u prvi plan.. Cesto je jako tesko pobijediti sebe, pogotovo kada nemas snage ne isticati svoje JA,pogotovo u strahu, svoj egoizam, ne pripisivati uspjehe sebi, jer nas to moze dovesti do oholosti. To su zablude ,s kojima se varamo..A cim se pojavi oholost i hvalisavost gubi vrijednost, ljubav uzmice a bez ljubavi ne mozemo nista , jer joj tada tu nema mjesta. Uloga voditelja Isusa , nije vise sluzenje Njemu,nego sebi ,ne iz ljubavi nego gospodarenje moje vlastite nutrine,onog kako ja hocu i zelim.Isus nije vise na prvom mjestu,zavaravam samu sebe. Umjesto da zanemarim sebe ,i gledanjem na Njegovu slavu, da se On proslavlja po meni ,da sam mu ja alatka ,koju On treba..jaku i bez straha. Biti ponizna i puna ljubavi za Gospodina i ljude koje volim.Odlucila sam , neka Gospodin uvijek bude na prvom mjestu u mojem zivotu i mojoj sluzbi. Pozvana na sluzenje Gospodinu i braci i sestrama ,obitelji , ljudima, i to sluzenje bez ikakvog interesa..Cesto sam cula glas budi odvazana i hrabara, u miru da sve ucinis vjerno prema naredbama svoje vjere . Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god podjes, s tobom je Isus, Bog tvoj."

4. Ne smatraj se posve napuštenim, makar ti za neko vrijeme pošaljem kakvu nevolju, ili
ti uskratim žuđenu utjehu; jer se tako ide u kraljevstvo nebesko.
I bez sumnje više koristi i tebi i ostalim slugama mojim da vas muče protivštine nego da imate sve po volji.
Ja poznam skrivene misli; jer je veoma korisno za tvoj spas da katkada ostaneš bez utjehe, kako se ne bi možda uzoholio dobrim uspjehom i kako se ne bi pokušao dopasti samome sebi u onom što nisi. Što sam dao, mogu oduzeti — i opet vratiti kad mi se svidi.


Ako je nase pouzdanje u Gospodinu, onda se ne trebamo nicega bojati.A kako cesto u zivotu biva,fail nam pouzdanja,a dobro znamo da ; On je s nama. Nas pogled treba uvijek pocivati na Njemu,jer On gledi drugacijim ocima na svijet i svakog pojedinaca. . Njegov glas utjehe i ohrabrenja ,je velika milost bez koje smo slabi.. S Njim mozemo sve. Ne treba se bojati izazova i smatrati same sebe nesposobnima, nedoraslima zadaci..Zadace su cesto razlicite. Bog ne bira po svjetskim kriterijima. Kada On nekoga izabere On mu daje i snagu i pomazanje za sluzbu kao i sve ostalo sto mu je potrebno ,tako oslobadja straha,daje pouzdanje i snagu,koja nam je toliko potrebna…Bas u Bogu je nasa snaga i odvaznost i hrabrost.Bez Njega nismo nitko i nista.. Nalazimo se usred uzburkanog mora,gdje smo cesto slabi u olujama ovoga svijeta i oceana .Zato nam treba , itekako hrabrost i ne predate se nemoci.

5. Kad dadem, moje je; kad uzmem, nisam uzeo tvojega; jer je od mene »svaki dobar dar i svaki savršeni poklon«. Ako pripustim na te poteškoću ili kakvu god protivštinu, nemoj se ljutiti i neka ne klone srce tvoje. Ja mogu brzo pomoći i svaki jad pretvoriti u radost. Ali sam ipak pravedan i svake hvale vrijedan kad tako radini s tobom.
.


Mozda sam i sama ,mogla toga dosta drugacije uciniti..Uvjerila sam se,kad mi vjera jaca,i dok pomazem ljudima ,znam dobivati napasti ..Gdje se lomim..,jer mozda da odustanem..??.” Nemojte sustati, pomazite i dalje, vodite ljude Isusu. Svijetu mozete dati najbolje od sebe, svoje slobodno vrijeme, samoga sebe, svoje srce, svoj zivot, a to vas sve moze kostati. Ali ipak dajte najbolje od sebe, jer dajuci ljudima dajete Isusu. Budite odvazni i hrabri. Budite voditelj.”

6. Ako prvo misliš i ispravno gledaš, ne smiješ se nikada radi neprilika tako malodušno žalostiti, nego se, naprotiv, moraš radovati i zahvaljivati. Dapače, već samo to što te ne štedim, kad te šibam nevoljama, moraš držati za veselje.
»Kao što je Otac ljubio mene, tako i ja vas ljubim« rekao sam svojim dragim učenicima koje dakako nisam poslao za velike vremenite radosti nego za velike borbe, ne za časti nego za prezir, ne za odmor nega za trud, ne za počinak nego da donesu obilan plod u strpljivosti. Sinko moj, upamti ove riječi!


Ponekada se hvatamo i za slamku.. Slijepac slijepca ne moze voditi. Voditelj treba znati pravac kojim treba ici.Zato je vrlo vazno,u takvim situacijama odluciti se sto prije na Sv.Ispovjed.Jer ne mozemo ici naslijepo,posebne kada nemao pouzdanja u Boga,i kada je strah prisutan i to cesto pripisivati Bogu.Najlakse je kad svoje neznanje ,svoju nemoc pripisujemo da smo sve prepustili Bogu i onda mislimo Bog "suti" Upravo je ovo cest izgovor i razlog zasto ,postajemo malovjerni.. Treba znati pronaci nove putove kojima treba ici, izmoliti novo pomazanje Duha Svetoga da bismo imali sliku onoga sto trebamo biti, kamo trebamo ici, da bismo da bismo se oslobodili sveg i jednoga dana postali dijete Bozje..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 11 stu 2008 12:07 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 svi 2006 12:15
Postovi: 830
Lokacija: Sl. Brod, Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
:grlim te: Višnja, Rebeka, Ivt i ostali BVB :grlim te:

Hvala vam što ste me podsjetili kojim Putem da se vratim u normalu :D 8)

Volim vas :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 29 stu 2008 23:31 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 svi 2006 12:15
Postovi: 830
Lokacija: Sl. Brod, Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Evo, da ne otvaram novu temu, ovdje ću napisati... :wink:

Ovih dana sam prilično izlomljena, opet kao da me lomi sa svih strana....
U biti, sve je počelo kad sam se ja odrekla nekih svojih odluka, kad sam ih izrekla (mada u tom trenu čak nisam niti mislila ozbiljno se odreći tih svojih teških odluka), koje su me držale godinama jakom i neslomljivom osobom....
I sad, došlo je vrijeme da i te neke naizgled nebitne i sporedne stvari odbacim, ali kako sam unosila promjene u svoj život, kako sam puštala da se stvari mijenjaju, otišli su sa starim životom i ljudi s kojima sam se intenzivno družila, više se gotovo i ne čujemo....samo ponekad... ni ja, a ni oni više nemamo potrebu viđati se, ko prije...
Kao da je došlo vrijeme da svatko krene svojim putem....
Nije mi žao što je tako, ali mi nije jasno zašto sam ja postala tak nekak sama sebi neprepoznatljiva gledajući iz ove nove perspektive...
Iskreni, nikad ne bi bila rekla da će se u meni ovak šta prelomit, al eto....

Ne kažu ljudi bezveze "nikad ne reci nikad!"

Samo sam ja bila ta koja je redovno govorila "nikad više..."
Sad kad sam se tog "nikad više..." morala odreći, sve je krenulo nizbrdo... bar se meni tako čini.... lomim se između dvaju svjetova :roll:
moj i tvoj, hihi

Aj molite za mene da se saberem da mogu učit bar kak bi trebala....a ne samo čekat da mi se Bog smiluje :lol:

pussa i BVB :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 27 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr