(Onima,kojima je moj post dug,ne mora da cita....
mene kada nesto interesuje,ja citam 10 stranica..)
Citat:
Još jedan problem mi je postao strah.....od nekih ljudi, situacija, bojim se kako će drugi reagirati na istinu koju želim staviti u prvi plan, pa imam ponekad osjećaj da stalno nešto moram riskirati...
Sve više susrećem ljude koji me ne shvaćaju i krivo interpretiraju, pa svašta govore, pa i one koji sa strane govore da bi najradije da mi se nešto dogodi, da me nema tu gdje jesam
Bog je uvjek slao,pa i danas salje svojem narodu ljude koji ce voditi Njegov narod. Glavni voditelji i Sluzba voditelja je Bozji poziv,to su najcesce Svecenici,duzobriznici ..Ali cesto su to i roditelji,prijatelji i neko dobro drustvo..Jedino sto moramo stalno imati pred ocima likove voditelja Dobrog Pastira koji svoj zivot daje za svoje ovce .A ,kako danas nije bas uvjek tako,onaj tko trazi da postane dijete Bozje,cesto dodje do zakljucka,da je bolje povuci se u samocu,i predati se molitvi..nego drustvu ,koje nam ne koristi ,ukoliko smo u losem drustvu.Ili mnogo puta usutiti ,iako znamo da to dolazi od zloga.Tu pomaze molitva. . Molitvom , treba znati razgovarati s Bogom, nije dovoljno uvjek brbljanje molitve..treba znati primiti od Njega i zapovijed i opomenu,a to mi je dugo vremena trebalo da shvatim,da treba biti covjek od povjerenja,Uh,koliko sam puta „kiksnula na takvim stvarima“ biti hrabara.
Gospodin:
1. Sinko, ja sam Gospod, »zaštita u dan tjeskobe«. Dođi k meni kad ti ne bude dobro. Najviše sprečava božansku utjehu to što se kasno daješ na molitvu.
Jer prije nego mene revno zamoliš, ti tražiš u međuvremenu mnoge utjehe i tješiš se izvanjskim stvarima. Stoga se događa da sve malo koristi dok ne opaziš da sam ja onaj koji izbavljam one što se ufaju u me, te da izvan mene nema sigurne pomoći ni korisna savjeta ni trajnoga lijeka.
Nego, pošto si nakon oluje došao k sebi, oporavi se u svjetlu smilovanja mojih; jer sam blizu (govori Gospodin) da obnovim sve, ne samo potpuno nego i obilato i dovoljno.
Mozda sada ovdje na forumu izgleda da sam hrabra, ali sam u biti uvjek bila ,koja se radje prepustala nekom povlacenju , cesto u nekom strahu samo da drugima bude dobro, bojala sam se svadje ,nisam se usudila suprostaviti..Falila mi je odvaznost. Za neku mudrost ,bi uvjek trebala mnogo vremena.Kada sam usla u brak ,radila sam na tome da ostanem vjerana Bogu i svom pozivu obitelji, morala sam sluziti u ljubavi ali i zapovijedati, poticati, voditi povjereno i ono za sto sam odgovorna.
2. Zar je meni išta teško? Ili ću biti sličan onome koji govori, a ne čini? Gdje je vjera
tvoja ?
Stoj čvrsto i ustrajno. Budi odvažan i hrabar junak, primit ćeš utjehu u svoje vrijeme. Čekaj me, čekaj; doći ću i ozdravit ću te.
Napast je koja te muči i lud je strah koji te plaši. Čemu zabrinutost za ono što će biti u buduće, osim da se još više žalostiš?
»Dovoljno je svakom danu njegova zla«. Ludo je i beskorisno uznemirivati se ili veseliti za budućnost, jer se ona možda nikada i neće ostvariti.
Budi odvazana i hrabara,budi junak, primit ces utjehu u svoje vrijeme Biti junak i znati uvjek izvesti ladju na pucinu nije bilo lako ,ni danas ne polazi mi uvjek za rukom po svim neugodnim okolnostima koje se mogu naci na putu do Boga,a toga je u mojem krugu najblizih i ovom svjetu, dosta toga.. Iz oluja i uzburkanog mora izvuci ladju i dovesti je u mirnu luku ,samo zu pouzdanje u Isusa, odnosno sve valove zajedno s Isusom i u Isusovo ime pretvarati u mirno more..Ajme.. biti spreman na sve,bez straha , biti spremna dati sebe, biti spremna sluziti iz ljubavi prema Bogu i ljudima,pocevsi od obitelji pa nadalje.Isus koji nam pomaze,On koji nas hrabri,On koji nas uci, lijeci,On nam daje hrabrost ,On nas cini sposobnima za neke stvari koje bi On ,sasvim drugacije rijesio…
I nama bile nemoguce uciniti i rijesiti. On nam ponavlja da je s nama i da se ne bojimo..Hm..tko je taj,koji moze da kaze da se nikada nije bojao…??
1. Sinko, ne vjeruj svojoj sklonosti; sadašnja će se brzo promijeniti u drugu.
Dokle god živiš podložan si promjeni i protiv svoje volje: te si sad veseo, sad žalostan; sad smiren, sad smeten; sad pobožan; sad nisi pobožan; sad marljiv, sad lijen, sad ozbiljan, sad neozbiljan.
Ali nad ovom promjenljivošću stoji mudar i u duhu dobro poučen čovjek ne pazeći što u sebi osjeća, ili s koje strane puše vjetar nestalnosti, nego na to da sva nakana srca njegova dođe do pravog i željenog cilja.
Tako će naime moći ostati jedan i isti i postojan kad mu bezazleno oko nakane kroz tolika razna zbivanja bude nepokolebivo upereno na me
Vec sam vise puta pisala,i ponoviti cu ponovno…Imala sa prije nekoliko godina veliki problem,gdje nisam imala dovoljno povjerenja..a imala sam strah…Umjeto,da predam sve Bogu na volja, borila sam se sama…
Moj , tata…od kada su se moji roditelji rastali zivi sam..Oni su rastavljeni preko 40 godina..U pocetku je bila baka i djeda,a onda i oni umrijese,i tako moj tata zivi podpuno sam preko 30godina..Nista to nije posebno,da on nije i u selu izoliran od svih…To je jedan stari dido,koji nekako ne odgovara danasnjoj sredina…No ,sto je tu je..Imala sa ,mozda 5-6godina borbu,cim se ujutro ustanem,morala sam da pomislim „da li je moj otac ziv“…Uh,sta ce biti,ako ja dodjem kuci ,nakon par mjeseci i nadjem ga tako mrtvog…?? Sta ce narod da kaze.? Kako ce moja obitelj na to reagirati???...I onda jednoga dana dobijem spoznaju…kuda ides, zasto tones, sta u stvari hoces..???Ne sjecam se bas tocno,dali odmah prve Nedjelje ili poslje jednog vremena…cujem propovjed od Svecenika,koja je direktno meni govorila…Propudi se, o malovjerana…Za cega sam ja tu…Zar nemas pouzdanja u meine…? Tada je nesto u mojoj glavi ,napravilo „klik“..Znaci On je tu,On je samnom, On se brine…a sumnjam i dovodim svoju vjeru i ljubav u pitanje.On voli svakoga covjeka vise od mene,pa tako i mojega tatu.Tada shvatila sam ,kada prevladala ljubav, ljubav i pouzdanje prema Bogu i prema bliznjemu nema potrebe za strah..Nista ne mogu pripisivati sebi nikakvu zaslugu. Isus je ucinio ono sto je bilo presudno, doveo me u Njegov zagrljaj ,gdje sam sada sigurna ,da ce On sigurno uciniti onako,kako je za sve najbolje.
I pobrinuti se za mojega tatu..
3. Ali to je ljudski: dati se zavarati takvim utvarama a pogotovo je znak slaboga duha: dati se tako lako zavesti došaptavnjem neprijatelja. On se naime ne brine da li je koga nasamario i prevario istinom ili lažju, da li ljubavlju prema sadanjim stvarima ili strahom pred budućim događajima.
Neka se dakle ne straši tvoje srce i neka ne strepi. Vjeruj u me i imaj pouzdanje u moje milosrđe.
Kad misliš da si daleko od mene, često sam ti veoma blizu. Kad misliš da je gotovo sve propalo, onda često postoji prilika da se postigne dobitak.
Nije sve izgubljeno kad se dogodi što protivno. Ne smiješ suditi po sadanjem osjećaju niti tako shvatiti i primiti kakvu poteškoću — odakle god — kao da je ponestalo svake nade za spas
I tako odlucih ,ne zelim vise sebe stavljati u prvi plan.. Cesto je jako tesko pobijediti sebe, pogotovo kada nemas snage ne isticati svoje JA,pogotovo u strahu, svoj egoizam, ne pripisivati uspjehe sebi, jer nas to moze dovesti do oholosti. To su zablude ,s kojima se varamo..A cim se pojavi oholost i hvalisavost gubi vrijednost, ljubav uzmice a bez ljubavi ne mozemo nista , jer joj tada tu nema mjesta. Uloga voditelja Isusa , nije vise sluzenje Njemu,nego sebi ,ne iz ljubavi nego gospodarenje moje vlastite nutrine,onog kako ja hocu i zelim.Isus nije vise na prvom mjestu,zavaravam samu sebe. Umjesto da zanemarim sebe ,i gledanjem na Njegovu slavu, da se On proslavlja po meni ,da sam mu ja alatka ,koju On treba..jaku i bez straha. Biti ponizna i puna ljubavi za Gospodina i ljude koje volim.Odlucila sam , neka Gospodin uvijek bude na prvom mjestu u mojem zivotu i mojoj sluzbi. Pozvana na sluzenje Gospodinu i braci i sestrama ,obitelji , ljudima, i to sluzenje bez ikakvog interesa..Cesto sam cula glas budi odvazana i hrabara, u miru da sve ucinis vjerno prema naredbama svoje vjere . Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god podjes, s tobom je Isus, Bog tvoj."
4. Ne smatraj se posve napuštenim, makar ti za neko vrijeme pošaljem kakvu nevolju, ili
ti uskratim žuđenu utjehu; jer se tako ide u kraljevstvo nebesko.
I bez sumnje više koristi i tebi i ostalim slugama mojim da vas muče protivštine nego da imate sve po volji.
Ja poznam skrivene misli; jer je veoma korisno za tvoj spas da katkada ostaneš bez utjehe, kako se ne bi možda uzoholio dobrim uspjehom i kako se ne bi pokušao dopasti samome sebi u onom što nisi. Što sam dao, mogu oduzeti — i opet vratiti kad mi se svidi.
Ako je nase pouzdanje u Gospodinu, onda se ne trebamo nicega bojati.A kako cesto u zivotu biva,fail nam pouzdanja,a dobro znamo da ; On je s nama. Nas pogled treba uvijek pocivati na Njemu,jer On gledi drugacijim ocima na svijet i svakog pojedinaca. . Njegov glas utjehe i ohrabrenja ,je velika milost bez koje smo slabi.. S Njim mozemo sve. Ne treba se bojati izazova i smatrati same sebe nesposobnima, nedoraslima zadaci..Zadace su cesto razlicite. Bog ne bira po svjetskim kriterijima. Kada On nekoga izabere On mu daje i snagu i pomazanje za sluzbu kao i sve ostalo sto mu je potrebno ,tako oslobadja straha,daje pouzdanje i snagu,koja nam je toliko potrebna…Bas u Bogu je nasa snaga i odvaznost i hrabrost.Bez Njega nismo nitko i nista.. Nalazimo se usred uzburkanog mora,gdje smo cesto slabi u olujama ovoga svijeta i oceana .Zato nam treba , itekako hrabrost i ne predate se nemoci.
5. Kad dadem, moje je; kad uzmem, nisam uzeo tvojega; jer je od mene »svaki dobar dar i svaki savršeni poklon«. Ako pripustim na te poteškoću ili kakvu god protivštinu, nemoj se ljutiti i neka ne klone srce tvoje. Ja mogu brzo pomoći i svaki jad pretvoriti u radost. Ali sam ipak pravedan i svake hvale vrijedan kad tako radini s tobom.
.
Mozda sam i sama ,mogla toga dosta drugacije uciniti..Uvjerila sam se,kad mi vjera jaca,i dok pomazem ljudima ,znam dobivati napasti ..Gdje se lomim..,jer mozda da odustanem..??.” Nemojte sustati, pomazite i dalje, vodite ljude Isusu. Svijetu mozete dati najbolje od sebe, svoje slobodno vrijeme, samoga sebe, svoje srce, svoj zivot, a to vas sve moze kostati. Ali ipak dajte najbolje od sebe, jer dajuci ljudima dajete Isusu. Budite odvazni i hrabri. Budite voditelj.”
6. Ako prvo misliš i ispravno gledaš, ne smiješ se nikada radi neprilika tako malodušno žalostiti, nego se, naprotiv, moraš radovati i zahvaljivati. Dapače, već samo to što te ne štedim, kad te šibam nevoljama, moraš držati za veselje.
»Kao što je Otac ljubio mene, tako i ja vas ljubim« rekao sam svojim dragim učenicima koje dakako nisam poslao za velike vremenite radosti nego za velike borbe, ne za časti nego za prezir, ne za odmor nega za trud, ne za počinak nego da donesu obilan plod u strpljivosti. Sinko moj, upamti ove riječi!
Ponekada se hvatamo i za slamku.. Slijepac slijepca ne moze voditi. Voditelj treba znati pravac kojim treba ici.Zato je vrlo vazno,u takvim situacijama odluciti se sto prije na Sv.Ispovjed.Jer ne mozemo ici naslijepo,posebne kada nemao pouzdanja u Boga,i kada je strah prisutan i to cesto pripisivati Bogu.Najlakse je kad svoje neznanje ,svoju nemoc pripisujemo da smo sve prepustili Bogu i onda mislimo Bog "suti" Upravo je ovo cest izgovor i razlog zasto ,postajemo malovjerni.. Treba znati pronaci nove putove kojima treba ici, izmoliti novo pomazanje Duha Svetoga da bismo imali sliku onoga sto trebamo biti, kamo trebamo ici, da bismo da bismo se oslobodili sveg i jednoga dana postali dijete Bozje..