Možete li nešto reći o zaprekama uslišenju molitvi, te kako pravilno moliti? von Megi Megania, Freitag, 3. September 2010 um 21:24
Svećenik odgovara:
Molitva je ključ za nebo (bez molitve se još nitko nije spasio). Sve su milosti svetaca po kojima su postali sveci, bile odgovor na njihove molitve. Onaj tko najviše moli, najviše prima. Molitva privlači Duha Svetoga u dušu i uzdiže čovjeka u nebo, donosi duhovnu radost i obraćenje; čovjek pruža svoju ruku prema Bogu kao dijete prema svom ocu koji će ga povesti - i to je dosta! Čovjek tako daje Bogu najveću moguću slavu. Osim toga, sve molitve koje molimo za druge, najviše su nama na korist; to je najbolja milostinja. Sveto Pismo nas potiče na molitvu (npr.: 'Zazovi me, i odazvat ću ti se i objavit ću ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš' /Jer 33,3/, govori Jahve, Bog Izraelov; 'Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će mu se!' /Mt 7,7-8/). Zašto onda 'neuslišane' molitve? Ne, one ne postoje. Bog uvijek čuje naše molitve. I prije nego Ga zamolimo, On zna što nam treba. No, možda nam nije dao baš ono što smo tražili, ali nam je zato udijelio nešto drugo (i ja sam imao, na sreću, 'neuslišanih molivi', osobito kada sam činio devetnice i pokore i zavjete, između ostalog, i za sretnu ženidbu, i nisam bio uslišan, pa sam opet i opet to ponavljao... a vidite što mi je Bog dao iz mojih neuslišanih molitvi: svećeništvo! /očito, Gospodin ima osobitog smisla i za humor/). Tko zna koliko će Gospodin iz naših 'neuslišanih' molitvi u posljednjim danima spasiti grješnika?! Bog uslišava svaku molitvu. Ali svaka molitva ne zaslužuje uslišenje. Kao prvo, nikad ne upućuj riječi Bogu dok misliš na nešto drugo. Nadalje, duhovni pisci navode mnoge razloge zašto Bog nije mogao uslišati našu molitvu. Prije svega, molitva nije trgovina: mi Bogu neki Očenaš... naručimo Sv. Misu i On bi nam morao dati što od Njega tražimo. Trebali bismo se zapitati, je li to što od Boga tražimo, zaista za naše duhovno dobro i spasenje, ili na našu propast? Jesmo li molili u stanju teškoga grijeha, bez pokajanja i bez volje za obraćenjem? Jesmo li molili ponizno, ili umišljeno, čak oholo? Možda inače ne marimo za molitvu, za Boga, već Ga se samo onda sjetimo kad nam je nešto potrebno, kad se razbolimo ili kad nam se nešto strašno desi. Možda mi od Njega tražimo da On vrši našu volju, a ne Svoju; molitva bi trebala biti puna predanja i uvijek završiti: 'Ali neka se vrši Tvoja volja, a ne moja!'; tada je, i prividno neuslišana molitva, u stvarnosti uslišana, jer se izvršila Božja volja, a ne naša. Koji su, dakle, uvjeti da Gospodin usliši naše molitve? 1. imati čvrstu vjeru da Bog može učiniti sve ono što Ga zamolimo (Mt 21,22; Hebr 11,6); 2. moliti čista srca (jer u stanju teškoga grijeha, grijehom smo prekinuli milosnu vezu s Bogom, i potrebno je ukloniti tu zapreku, bilo savršenim pokajanjem ili u iskrenoj Ispovijedi); 3. tražiti i vršiti volju Božju (dopustiti Duhu Svetom da nas On vodi i u nama izvede djelo spasenja, pouzdati se u Boga i moliti da se Njegova volja izvrši s nama /Mt 26,59/; ostati, dakle, u zajedništvu s Bogom /Iv 15,7/); 4. biti Bogu zahvalan za sve (jer On zna bolje od mene što je za moje dobro i vječno spasenje; Fil 1,6); 5. biti strpljiv ali ustrajan do 'bezočnosti' (prepustiti Bogu da On bude Bog, tj. da On odluči kad će nam nešto darovati, jer smo mi veoma ograničeni što se tiče budućnosti, no istovremeno 'dodijavati' /Lk 11,5-13/); 6. tražiti pravednost, ljubav, mir, kraljevstvo Božje i slavu Božju, odnosno Duha Svetoga (Ps 105,4; Sef 2,3; Mt 6,33; Lk 11,13, 12,31; 7. tražiti u Kristovo ime (Iv 14,13-14). - Tada ćemo od Boga sve dobiti što god tražimo, jer smo ispunili sve uvjete koje je On sam postavio.
|