www.tebe-trazim.com

Draga braćo i sestre!
Pročitala sam mnoštvo postova na ovom forumu gdje ljudi svjedoče Božju milost po vašim molitvama...zato bih vas htjela zamoliti da se ponekad pomolite za mene...

Ukratko odgajana sam u kršćanskoj obitelji, oduvijek se molim Bogu ali ponekad jednostavno ne mogu više izdržati...problemi su počeli odavno...kako da vam opišem sebe kao osobu?? ne bi se moglo reći sam povučena osoba, ali kada se nađem među nepoznatim ljudima,ili među ljudima koji su otvoreniji od mene samo se "izgubim"...niti mogu pričat, svlada me neki strah..i tako oduvijek...neznam koliko me shvaćate ali teško je biti odbačen, teško je ne moći se družiti a htjeti...član sam jedne zajednice mladih...ali ti su ljudi za mene potpuni stranci..moja braća u Kristu za mene su nepoznati...a ne želim da bude tako...molim Boga da mi da snage, da mi pošalje Duha Svetoga, da mi pošalje dar komunikativnosti, otvorenosti..u subotu idem u zadar...a tako se bojim...strah me da se ponovno neću uklopiti u tu ekipu...bila sam dosada na susretima mladih i uvijek je bilo isto..svi se vesele, slave Boga a ja...nikako se uklopiti...a samo se želim veseliti životu..jer život je dar od Boga..i tako ga želim živjeti...želim slaviti Boga...u sebi nosim toliku volju za životom,a ne mogu je pokazati...najveća želja mi je raditi s mladima... a kako...
zato vas preklinjem sjetite me se u svojim molitvama...da mi Gospodin pošalje Duha svoga svetoga...da me Duh Sveti ispuni i odagna strah koji osjećam...
Isuse proslavi se u mom životu...Hvala ti i slava

taj strah je vjerojatno posljedica nekog loseg zivotnog iskustva... odbacivanja okoline ili mozda imas prevelika ocekivanja od sebe...

iskusio sam u zivotu kada se najmanje nadam necemu tada se najvise iznenadim... mislim u pozitivnom smislu... jer ocekivajuci puno od sebe i drugih dolazi do razocarenja... a razocarenje rezultira povlacenjem u sebe i nekomunikaciju...

mozda je najbolje da budes to sto jesi i da se opustis bez nekog "forsiranja same sebe" i pokusavajuci biti nesto na silu...

tako sam ja to iskusio u svom zivotu...

sličan"problem" imam i ja...doduše sada sve manje,ali ipak je još tu...kad sam u društvu s nekim nepoznatim ljudima,koje prvi puta vidim...prilično sam šutljiva i više se stavim u poziciju promatrača ne namjerno..jednostavno ne mogu biti onakva kakva sam sa svojim društvom koje dobro znam,kakva sam na domaćem terenu... zašto ne mogu biti "normalna" u društvu koje prvi puta vidim? (jest da granice u ponašanju u toj situaciji postoje,jasno da ne možeš s nekim bit odma dobar kao da se znate sto godina,ali...)
sad se ja pitam dal je to dio osobnosti,pa ono,reć,takva jesam...ili taj dio osobnosti mjenjati..? al opet,ne možeš se silit
paloma imaš PP, baš sam ovako nešto htjela stavit na TT al si me preduhitrila..
(al mislim da ovo zbrčkano kaj sam sad napisala ne spada pod molitvene nakane.. )

Draga,
znaj da nisi sama. Bog je uz tebe i sve što se događa u tvom životu on dopušta kako bi ti kroz sve to naučila, stekla iskustvo i postala bolja osoba. Ne samo da je Bog uz tebe, već uvijek se sjeti kako mnogi prolaze isto što i ti, možda čak i tvoja bliska prijateljica, a da ti pritom uopće nije ničim dala do znanja da itko nasluti njezinu nesigurnost... čak i oni ljudi za koje bi ti rekla da su 1. u društvu zapravo je moguće da imaju isti osjećaj nesigurnosti kao i ti, samo imaju druge obrambene mehanizme. Npr. kad je mene strah pred ispit, ja se cijela tresem, a moja najbolja prijateljica i kolegica na faksu, za koju znam da je još u većem strahu jer je takva, u istoj toj situaciji koristi smijeh kao obrambeni mehanizam i stvori takvu sliku o sebi da bi čovjek rekao: Vidi kako je ona opuštena pred ispit!! hehe
Treba vidjeti koji je uzrok tvom strahu (koje iskustvo mu je doprinjelo), i predati taj strah Bogu svaki dan iznova i... kroz neko vrijeme će samo nestati!! A kad te uhvati strah ubuduće, probaj ga prihvatiti i u terapeutskom smislu se koristi tehnika da razgovaraš s njim, zaželiš mu čak i dobrodošlicu i pitaš ga je li to sve što ti može ponuditi i on... nestane!!! ...jer jednostavno nema više mjesta u tebi hrabroj!!
BTB i budi sigurna da ćeš se jednog dana samo nasmijati tome čega si se bojala... samo treba biti svjestan da je Bog nad svime i reći: Ma neka se dogodi sve što treba, ma da se i osramotim pred svima ako je to Božja volja!! ... a to sigurno nije Božja volja...

hvala vam svima!
puno mi znači znati da postoje ljudi koji me razumiju pa možda i sami prolaze kroz sličnu situaciju...
Bog vas blagoslovio
a daria tvoja terapija mi se čini veoma zanimljiva, mislim da ću je pokušati

Dorothea pokušavam ti poslat PP ali ne ide...čim otkrijem problem,stići će...
evo samo da ne misliš da ne želim vratit poruku

Problem ti je u tome što nijedan novi član nema mogućnost slanja pp-a. Da bi to dobila moraš ići tamo gdje ti piše obavijesti moderatore/admina i napisati poruku da tražiš da ti se omogući slanje PP-a. Onda kad admin to vidi on ti to sredi.