www.tebe-trazim.com

Hvala vikice draga,

nama su govorili da je to zaštitna molitva, da ju treba moliti često tijekom dana, al vjerojatno ne kad se moli za nekog drugog.
Inače nama preporučuju (ovima koji još nisu jaki u vjeri dovoljno, a ja sam u toj skupini) da molimo za druge samo na način da ih se spomenemi, a ne ciljano jer nismo dovoljno jaki.

Mozda je bolje onda moliti onu sv. Mihaelu arkandjelu. Ona isto stiti od zla. Gospa ju preporuca moliti svaki dan. Obicno ju molim nakon krunice.

I sama znaš kako je ona..i prije svake moltve zaštita...
Kada se moli..teret primaš na sebe..tj.dio njega..onda ga lipo triba pridati Gospodinu...
Ode sve kao rukom odnešeno...

Ja osobno kad molim, najčešće molim molitvu Oče naš i Vjerovanje tako sam naučila od malena i većinom se njih držim.
A što se tiče molitve za druge stvarno mi se nikad nije ništa loše desilo,nikad mi nije ni palo napamet moliti neku zaštitu ,jer mislim čim molim dragom Isusu kojem se upotpunosti predam mene je On automatski zaštitio BVB.

Da samo vratim malo ovu temu...

Mala škola molitve

Molitva je uzdizanje duše k Bogu. Zato se može moliti na različite načine:
- ako samo u svojoj nutrini mislima i željama razgovaramo s Bogom - to je nutarnja molitva;
- ako misli i želje popratimo i riječima - to je usmena molitva;
- ako pjevamo nabožne pjesme - tko pobožno pjeva, dvostruko moli;
-ako razmišljamo o istinama naše vjere, pogotovo ako o njima razgovaramo ili neuke poučavamo;
- najuzvišenija je molitva ako pobožno pratimo svetu misu i sudjelujemo u njoj ili u drugim svetim
obredima, zajedno sa svećenikom i ostalim vjernicima.

Što treba znati o molitvi?
Čovjek se ponekad nađe u teškoj životnoj situaciji kad nitko ne može pomoći te se sjeti Boga i počinje moliti. Obično kažemo da je to molitva očajnika koji se hvata za slamku spasa. Molitva kršćanina, a posebno mladih, ne smije biti ovakva. Kada nam je dobro u životu - Boga se ni ne sjetimo, no dogodi li se nešto loše ili neočekivano - odmah se križamo i zazivamo pomoć s Neba. Naime, to bi bilo kao cjenkanje na tržnici: „Bože, ja ću izmoliti tri Očenaša, a ti mi podaj uspjeh na ispitu!“ Ako i ti ovako moliš – vrijeme je da obnoviš svoju molitvu, vrijeme je da „pođeš u malu školu molitve“.

Kršćanin pred Bogom nije prosjak nego ljubljeno dijete koje se Bogu ne obraća samo onda kad treba njegovu pomoć, nego, prije svega, kad treba Bogu odati čast i slavu, zahvaliti mu i moliti za oproštenje.

Molitva je razgovor s Bogom!
Molitva je poput stranog jezika! Ako želimo govoriti i razumjeti neki strani jezik – to se ne događa preko noći. Potrebno je određeno vrijeme ustrajne vježbe kako bismo progovorili i razumjeli neki strani jezik. Isto tako, potrebno je i stalno obnavljati i koristiti se stranim jezikom kako se on ne bi zaboravio. Slično je i s molitvom. Naša molitva u početku može biti vrlo kratka i jednostavna, a s vremenom ona će „rasti i produbljivati se“. Tako molitva može biti usmena molitva, razmatranje ili meditacija te kontemplativna molitva (molitva potpunog predanja u šutnji).

Molitva je:

- rješenje za mnoge probleme – potrebno je da ljudi ponovno počnu moliti, kako bi se sve promijenilo i
popravilo;
- pomirenje i ljubav između Boga i čovjeka – Isus je obnovio dijalog između Stvoritelja i stvorenja;
- bila Marijin život – Evanđelje nam govori o Mariji koja je razmišljala u svome srcu o Božjim riječima te
je izrekla veličanstvenu molitvu “Veliča”;
- bila život svetaca – svi su oni bili ljudi molitve;
- životna potreba vjernika – kao što je jelo potrebno za fizički život, tako je molitva potrebna za čovjekov duhovni život;
- naša poveznica s Bogom – čovjekova usmjerenost prema Božjoj blizini se najbolje ostvaruje molitvom;
- naš instrument spasenja – samo onaj koji moli pobjeđuje snage Zla, sposoban je za obraćenje, sposoban je
izabrati Boga i ljubiti ga na najpotpuniji način i, na koncu, dobiva od Boga milost spasenja.

Molitva nikako ne bi smjela biti tek puko blebetanje ispraznih riječi, jer ona je pravi razgovor s Bogom. A evo
odgovora kako sve možemo moliti!

Molitva može biti:
- molitva oprosta: "Bože, oprosti mi..."
- molitva blagoslova: "Blagoslovljen si, Bože..." ili "Bože, blagoslovi..."
- molitva slave i pohvale Svevišnjega: „Neka si hvaljen i slavljen, Bože...“
- molitva zahvale: "Bože, hvala ti..."
- prosidbena molitva: "Bože, molim te..." ili "Bože, podaj mi..."
- zagovorna molitva: molimo je u korist nekoga ili se utječemo nekom svecu da nas zagovora kod Boga.

Ako, dakle, prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.Mt 5, 23-24

Moliti se treba:
- pouzdano, jer Krist nam je obećao: “Što god zamolite u moje ime, učinit ću to”;
- ponizno, jer moramo biti svjesni da smo slabi i grešni po sebi, a sva naša vrijednost dolazi od Božje darežljivosti;
- predano, to jest onako kao Isus na Maslinskoj gori: “Ne moja volja, nego tvoja volja neka bude!”;
- ustrajno, jer Bog nekad i svece pusti da za jednu milost mole godinama.

Vrijeme molitve
Mogu li biljke, ptice i životinje bez zraka? Ako nema zraka i kisika, život se gasi i nestaje. Za čovjekov tjelesni život potrebno je disanje i što čistiji zrak. Za našu dušu i duhovni život potrebna je svakodnevna molitva, koja je disanje naše duše. Slaba i neredovita molitva gasi Božji život u nama. Tko se ne moli - taj je poput plućnog bolesnika koji se žali na teško disanje.

Kada i koliko moliti?

Moliti možemo u svakom trenutku, jer svi su trenutci prikladni za molitvu. Crkva vjernicima predlaže moliti u određenim prigodama: ujutro i navečer, prije i poslije jela, nedjeljom u zajednici na svetoj misi i za obiteljskim stolom... Ali moliti možemo u svakom trenutku i na svakom mjestu – npr. kada se vozimo automobilom ili pak dok čekamo red u trgovini, kada se šetamo ili vozimo biciklom, itd. Molitva je milosni dar, no uvijek od nas traži odlučnost posvetiti joj se. U borbi s Napasnikom koji nas odvraća od molitve – bitno je imati na umu da je bolje
moliti i kratko, ali zato pribrano i ustrajno. Kada se želite duže moliti, odvojite točno onoliko vremena koliko želite provesti u molitvi. Odaberite mjesto gdje ćete biti pribrani. Zauzmite udoban položaj (sjedenje, klečanje, ležanje, šetnja…), i opustite se. Tako pripravljate svoj duh i tijelo za susret s Bogom u molitvi.



http://www.molitvenici.net/izdvojeno.ph ... godni&id=7

Sad budem opet ja stal nekome na žulj jer imam drugačije mišljenje.
Znam za susret egzorcista u Poljskoj jer tamo ima problema i u porastu je opsjednutost...
Nisam znao da ne preporučaju molitvu zaštite.
Dakle, kako navodi vikica ne preporučaju, a ne i zabranjuju. Razlika je velika.
Evo jedan članak o toj molitvi.
http://www.injigo.com/documents/40c4c49e510a621fce833cbb198ccbde6a30f0b90bc9ea6b3cd07c698d6a6a71.pdf

E da i ja kazem moje..Slusam nasih katolika "nakane" ,gdje traze molitvu za svoje potrebe...Uzas,kao se danas sve to definira...Ne mogu s tim nikako da se slazem,jer nitko ne "trazi volju Bozju"...Daj Boze ovo-ono i gotovo..samo narudzbe..pogotove je jako aktualno ono sto je navikano da se sve ispunjava...Sveci ispunjavaju sve ,a Bog vise nema posla...

Poljska , hrvatska i italija kazu najcae su sa karizmatikom,a isto tako i sa vracanjem i crnom magijom...a isto tako, u svemu se vidi " oosjednuce" Svako ZLO je "opsjednuce"dok u drugim zemljama nije tako.
Ako TRAJNI EGZORCIST nema posla s opsjednucem,to je znak da nije sve opsednuce...u hr,a negdje sam procitala da je tako i u poljskoj..
Ja nikada ne molim "zastitne molitve" jer moj duhovnik kaze prepusti Bogu..nije tvoje da sudis,a ni ti ne znas tko je opsjednut a tko ne..To je vrlo lose, misliti da je netko opsjednut samo zbog toga sto je neko zlo u pitanju..i ako je covjek u teskom grijehu,smrtnom grijeh..radje ga blagoslivljaj i moli za njega i njegovo obracenje..

Na mnogo toga smo na krivom putu..

Ljudi danas mole sve i svašta. Pitanje je samo jesmo li spremni kad nešto izmolimo i zahvaliti Bogu.
Bio sam i sam u sitaciji da sam molio za posao. Bio sam u velikim problemima koji su se svakodnevno samo komplicirali.
Molio sam se prvo krunicu, pa sv, Judi Tadeju, pa sv. Riti. Bio sam sav nabrijan jer kako to da mi se ispunjava a ja molim?!
Tek kada sam prepustio stvari iskreno Isusu, rekavši si pa kaj bude i moleći bezbrižno krunicu Božanskog milosrđa, dan nakon blagdana (Božanskog Milosrđa) sam pronašao posao, a potom i počeo raditi.
Opsjednuća su rijetkost ali ih ima. Kako ima malo egzorcista onda se dešava da pojedinci imaju posla preko glave.
Opet ću da spomenem Amortha koji je svoj posao radio i na Uskrs i na Božić i nije bilo dana da nije egzorcirao. Uglavnom ako osoba nije bila opsjednuta imala je nekakav problem.
Evo da navedem kako se đavao manifestira.
1. Izravni fizički napad sotone.
To je jako rijetko. Poznato je iz životopisa pojedinih velikih ljudi (primjerice sv. Ivana od Križa, svetoga župnika Arhškog – Ivana Vianeyija ili nedavno proglašenoga svetim o. Pija iz Pitrelcine)
kako su na izvanredan način bili šikanirani od zloga duha. Opisuje kako ih je Sotona bičevao i
batinao. To su napadi kao što je sotona napadao Joba. To su uglavnom bogu posvećene osobe i sve što im se dešava je sa Božjom dozvolom.
2. Đavolsko opsjednuće.
Sotona u takvome slučaju potpuno
uzme u posjed čovjekovo tijelo, ali ne i dušu. Čovjek tada djeluje ili govori kako Sotona hoće.
U takvoj se situaciji dotični jednostavno ne može oprijeti Zloduhu i zato nije moralno
odgovoran za svoje riječi ni za svoje čine. Ovakvo je stanje popraćeno čudnim fenomenima:
opsjednuti zna početi govoriti nekim novim jezikom, pokazuje izvanrednu snagu, kida čak
željezne lance, otkriva skrivene stvari ili čak tuže misli...
3. Đavolska zlostavljanja.
Pod ovim podrazumijevamo najrazličitije poteškoće koje mogu imati pojedine osobe, a
izazvane su djelovanjem Zloduha. Tu pripadaju razne smetnje i bolesti, od onih manje teških
pa do vrlo teških, koje mogu prijeći čak u opsjednuće. U takvim se slučajevima može dogoditi
da osoba izgubi svijest ili počne činiti djela ili izgovarati neke riječi za koje nije odgovorna.
Navest ćemo samo neke primjere koje nam donosi Biblija kako bismo bolje shvatili ovakvo
djelovanje. U Starome Zavjetu imamo slučaj pravednoga Joba koji nije bio opsjednut od
Sotone, ali je bio od njega teško udaren bolešću, u djeci i u svojemu materijalnome posjedu. U
Novome Zavjetu karakterističan je slučaj zgrbljene žene te slučaj gluhonijemoga, koje je Isus
oslobodio: oni nisu bili pod potpunim opsjednućem đavla, ali je njegova prisutnost kod njih
izazivala teške fizičke smetnje. Spomenima i slučaj sv. Pavla, koji očito nije bio pod utjecaje
Sotone, ali kako sam donosi, Zli ga je trajno mučio: I da se zbog uzvišenosti objava ne bih
uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anñeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim (2 Kor 12,7).
4. Đavolske opsesije
U osoba koje imaju ovakve smetnje često se mogu uočiti opsesivne misli, koje su u biti
besmislene, ali koje se nikako ne mogu osloboditi. Takva osoba doživljava u sebi podvo-
jnost. Njezina je volja, doduše, slobodna, ali je u velikoj mjeri pod pritiskom opsjesivnih,
prisilnih misli. Riječ je o neočekivanim napadima. Ti se napadi uvijek ponavljaju, u vrlo
dugom vremenskom razdoblju. Zbog opsesivnih misli udarena osoba živi u trajnom stanju
iscrpljenosti, očaja depresije i s napastima na samoubojstvo. Opsesivne misli tada gotovo
redovito utječu i na snove.
5. Đavolsko uznemiravanje
Ovdje se ne misli na sotonsko djelovanje izravno na čovjeka. Riječ je o ñavolskome uznemi-
rivanju koje se očituje na pojedinim mjestima – primjerice, kućama, uredima, trgovinama,
poljima... kao i na različitim predmetima – krevetima, jastucima, lutkama, automobilima i sl.,
a takoñer i na pojedinim životinjama. Poznat su razni šumovi u pojedinim prostorijama, u
svako doba dana i noći; sa svjetlima koja se pojavljuju neovisno o električnom ili danjem
svjetlu; sa zvukovima i posve nepoznatim pjesmama; odnošenjem predmeta ili prevrtanjem
namještaja i stolica; s madracima koji se pretvaraju u prave krevete od trnja i čavala; s
tanjurima, bocama i čašama koje se, iz nerazumljivih razloga, razbijaju na komade, a da ih
nitko nije dirnuo; s vratima i prozorima koji se najednom otvaraju ili zatvaraju, iako su bili
dobro zatvoreni i bez ikakva utjecja vjetra; sa slavinama iz kojih satima teče krv umjesto vode
itd.Cijele obitelji mjesecima ne mogu spavati zbog takvih ñavolskih uznemirivanja prostora i
neobjašnjivo obolijevaju zbog užasnih strahova i zastrašivanja jer se živci kidaju, javljaju se
posve neobične bolesti sa snažnim bolovima koji se pri kliničkoj i psihijatrijskoj analizi ne
pokazuju na aparatima.
6. Potčinjenost đavlu
Pod ovim se izrazom misli na čovjekov osobni svojevoljni čin kojim netko sklapa ugovor s
ðavlom. Poznato je i sklapanje saveza sa Sotonom u krvi. Užasne i ogavne scene dogañaju se
u tzv. crnim misama. I to se danas širi, još uvijek tajno, ali je već vrlo prisutno i u našim
gradovima.
Molitve zaštite ne odnose se samo na pod br.2 opsjednuće nego protiv svih navedenih đavlovih djelovanja. Smatram da svećenici olako govore da laici nesmiju se za zaštitu koristiti njima. Protiv đavla se treba koristiti sva moguća sredstva. Upravo su ona dokinuta pogotovo kad su 60-tih godina prošlog stoljeća odlučili da se nakon mise ne moli Molitva Sv. Mihaelu arkanđelu, a koja se molila naredbom pape Lava XIII nakon što je imao viđenje.
Prepustiti sve Bogu je ravnodušno, a ravnodušnost spada u grijeh. Bog traži od nas da molimo, ali moramo biti spremno da prihvatimo darove koje i kako nam ih je namijenio.

MOLITVA ZA PRIHVAĆANJE VOLJE BOŽJE
Moj Bože,
neka bude volja Tvoja.
Neka bude sa mnom kako ti želiš,
a ne kako ja želim.
Poštujem i služim Tvoju svetu volju!
Želim sve što Ti želiš,
kako Ti želiš i koliko Ti želiš,
jer to Ti želiš i jer Te ljubim
i jer bih htio biti što više sličan Isusu,
svome božanskome Spasitelju.
Amen.

Molitva čini čuda

Odvažna, ponizna i žarka molitva čini čuda – ustvrdio je papa Franjo u propovijedi na jutrošnjoj svetoj misi u Domu Sveta Marta, na kojoj je sudjelovala skupina zaposlenika naše radijske postaje u pratnji patra Lombardija.
Današnji ulomak iz evanđelja govori o nemoći učenika da ozdrave jedno dijete, a mora intervenirati Isus koji se pak žali na nevjeru nazočnih, i dječakovu ocu koji traži pomoć odgovara da je sve moguće onomu tko vjeruje. Papa je primijetio da često i oni koji ljube Isusa ne vjeruju svojoj vjeri i ne predaju se posvema Isusu. Ali zašto to nepovjerenje? Uvjeren sam da se srce ne otvara, zatvoreno srce, srce koje želi držati sve pod nadzorom – odgovorio je Sveti Otac.
Srce se dakle ne otvara i ne prepušta Isusu nadzor nad stvarima – protumačio je Papa dodajući: A kad su ga učenici upitali zašto nisu mogli ozdraviti dječaka, Isus odgovara da se „ta vrsta đavola nikako ne može istjerati osim molitvom“. Svi mi u sebi imamo malo nevjere. Potrebna je žarka molitva, a ta ponizna i žarka molitva omogućuje Isusu da čini čudesa – ustvrdio je Papa.
Molitva po kojoj se zbiva čudo, neki izvanredni pothvat, mora biti istinska, posvema nas obuzimati – ustvrdio je Sveti Otac te glede toga ispričao čudesni događaj u Argentini. Sedmogodišnja je djevojčica teško oboljela a liječnici su joj davali nekoliko sati života. Otac, električar, „čovjek vjere“ bio je izvan sebe i u tom je bezumlju uzeo autobus i zaputio se u svetište u Lujahu, udaljeno sedamdeset kilometara.
Stigao je poslije 21 sat, kada je sve bilo zatvoreno. On se počeo moliti Gospi, rukama naslonjenim na željezna vrata. Molio je, molio, plakao i molio... cijelu noć. Taj se čovjek borio, borio se s Bogom da izliječi njegovu djevojčicu. Poslije šest ujutro, otišao je na autobusni kolodvor i autobusom se vratio kući, u bolnicu, oko devet sati zatekavši uplakanu suprugu. Pomislio je na najgore. Što se događa? Ne shvaćam, ne shvaćam, što se dogodilo? Ma, došli su liječnici i rekli mi da je nestalo vrućice, da dobro diše, da nema ništa. Ostavit će je još dva u bolnici, ali ne shvaćaju što se dogodilo. A to se još događa, da?, ima čudesa – ustvrdio je Papa dodajući da je potrebno moliti srcem.
Odvažna molitva, koja se bori da se dogodi čudo; a ne molitve iz uljudnosti, molit ću za tebe: izmolim Očenaš, Zdravo Marijo i zaboravim sve. Ne, potrebna je hrabra molitva, kao ona Abrahamova koji se borio s Bogom da spasi grad, kao Mojsijeva koji je molio uzdignutih ruku i umarao se moleći Gospodina; kao molitva brojnih osoba, mnoštva ljudi koji vjeruju i s pouzdanjem mole – rekao je Sveti Otac, dodajući.
Molitva čini čudesa, ali moramo vjerovati! Uvjeren sam da možemo izmoliti lijepu molitvu... i danas mu, cijeli dan govoriti: Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri... a kad nas traže da molimo za narod ispaćen ratom, za sve izbjeglice, da se no događaju sve sadašnje drame, valja moliti, ali srcem moliti Gospodina: Učini to!, i reći mu: Vjerujem, Gospodine! Pomozi mojoj nevjeri koja se zbiva i u molitvi. Učinimo to danas – zaključio je papa Franjo.


http://hr.radiovaticana.va/news/2013/05/20/molitva_čini_čuda/cro-693918