www.tebe-trazim.com

Još uvijek. Dok sam vidio da si ga spomenula, trebalo je 0.3 sec da mi ta priča padne na pamet. Sa koliko strasti je doktor fizike opisivao njihov susret. Prava štata da si to obrisala kaj sad nemerem citirati.


Sve je to vredu. Samo da te pitam: od koga bi se onda naučila sve lijepe manire?! Od meni sigurno ne. Dobro znaš kak se znam ponašati. U dva sata provedena sa Ferdinandom Zvonimirom von Habsburgom, spomenuti doktor fizike je naučio više lijepih manira nego što je naučio od tebe i mene u deset godina. Razmisli malo o tome. Definitivno se slažem sa ovim šta si napisala. Plata miješanog mesa (ona za 125 kn) i svaki drmenmo po tri pive- mila majka! Kakvi Ferdinand Zvonimir von Habsburg?! Kakvi carski princ Austrije, kakvi kraljevski princ Ugarske, Hrvatske i Češke?! O čemu ti govoriš pajdo?! Nemerem verovati da netko ne vidi u kojem svijetu živi. Gadno si moraš umišljati da si tak nešto posložiš u glavi kak si je doktor fizike posložio. Proziran si. Proziran si do te mjere da je to nevjerovatno. Ti i tvoj Ferdinand Zvonimir von Habsburg. Nisam smio kod tebe, nesmem ni ovde napisati. Recimo samo da sam se upravo prisjetio njihove uže i šire rodbine.



Ne. Tko nema u glavi ima u nogama znači nešto drugo.




Iz ovog napisanog znamo tko si ti. Definitivno još jedan tip u nizu kojem je Toma Blizanac isprao mozak sa pravovjerjem.






Znam kaj znači smucati se. Ja ne rezmem kaj znači "kantunu".





Kak vi dalmatinci veliste emper juha?! Živo me zanima.

Nije mi bila namjera objašnjavat a pogotovo teloški šta je ljubav, nego ukazati kako Mashna razumom može tako osiromašiti i ogoliti nešto takvo lijepo i vrijedno kao supružnička ljubav. Usput moje shvaćanje agape ljubavi, je da je ono bliže volji nego razumu, agape je kada drvo daje hlad drvosjeći koji ga kani posjeći, agape je kada vidaš rane osobi koja te u isto vrijeme proklinje i vrijeđa, agape je kad Otac daruje Sina za spas grešnika.Kada se volja preobrazi u ljubav, ona nije odluka, ona ljubi jer samo to umije, da ljubi..

Imam i jednu meni divnu meditaciju vezano za supruzničku ljubav, ako je i nadjem rado ću je pretipkati. Sada koliko je mojoj ženi blago, to je druga stvar, koliko ja toga uspijevam ispuniti, al znam čemu težim..
Ovo kako je Mashna napravila diferencijalnu krvnu sliku brakova, može uz to svoje izlaganje preporučiti Franklov priručnik Zašto se niste ubili, jer da tako živim, ja ne znam koji bi mi uopće bio smisao za ustat se iz kreveta. Ne znam možda ja pijem plavu pilulu a ona crvenu, ali ko to može odrediti?

A koji ti je sad smisao ustajanja iz kreveta? Cisto me zanima sta bi odg na to..
A sta se Mashne tice, postoji razlika izmedu znanja i spoznaje. Ona znanje ima, ali je jasno navela da nije dosla do nikakve spoznaje ljubavi o kojoj Krscanstvo govori. Ti, pretpostavljam jesi. I sad se to moze gledat; koliko je tebi dano spoznaje o/i ljubavi i sto si ucinio s tim, a sto je ona ucinila bez spoznaje i ljubavi;

11On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano


Ti si je upitao zasto se ne ubije (ne doslovno), ali ona se i dalje bori. Ona i dalje cita ovaj forum, i nalazi negdje nadu, neki smisao. Jel vidis kakva je tvoja reakcija na stvarnost koju ona zivi? Dobro si primjetio; zasto se nije ubila. Odakle joj nada. Odakle? Zato se jezim na ovakve postove;

....a u paklu ces postati pravi demon. Uzivaj u svon bezboznom zivotu jer u paklu neces vise uzivat.

Zato ja bez ikakvog problema ovakve ljude nazovem majmuncinama, jer oni u svojoj gluposti rade veliku stetu. Jao takvima;

(7:1)"Ne sudite da ne budete suđeni! (2) Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.

Rekoh već u jednom postu da mi je smisao života u duhovnom rastu u ljubavi prema Bogu, i ako uspijem u jednom danu se pomaknuti i jedan milimetar u tom smjeru smatram taj dan ispunjenim danom.
A za ovo drugo nisam joj sigurno rekao doslovno zašto se ne ubije, nego aludiram na Franka, kada bi živio svoj bračni i duhovni život na način koji ga ona prikazuje jednostavno nastala bi mi takva noogena neuroza da bi se JA teško ustao iz kreveta.

Da, bitno je shvatit poantu

Ček, ček, ček, koja diferencijalna krvna slika brakova koju sam ja napravila? Gore još negdi spominješ kako sam osiromašila i ogolila supružničku ljubav, na koje moje pisanje misliš? Da nije možda na ovo što sam napisala Duji:

Ja primjećujem taj fenomen raspada sistema kroz vrijeme, najljepši primjer mi je moj krug bližih suradnika na poslu, jer tu je onako presjek svih generacija. Generacija koja je sad kasne četrdesete i rane pedesete je živila još u vrijeme postojanja jake strukture, bilo je seksa prije braka, ali to je to, ljudi bi se brzo ženili jer se to očekivalo, pogotovo ako bi koja nenadano ostala trudna, onda brže bolje organiziraj pir dok susidi to ne skuže, a brzo se dobivalo i dvoje djece jer je to bilo očekivano. I ti ljudi su uglavnom se oženili na vrijeme, dobili dvoje djece, a brakovi su koliko toliko potrajali makar i u raspadu. Onda ide generacija kasne tridesete i rane četrdesete, tu se već proširio fenomen kohabitacije prije braka, al se još neka struktura zadržavala u smislu da su ljudi na useljavanje s nekim gledali ozbiljno u stilu 'to je to', samo će eto formalnosti riješit kasnije jer sad bi se još malo provodili. Posljedica je da se ta generacija ženila/udavala u ranim tridesetima i ima često samo jedno dijete, a ima dosta ljudi koji su ostali solo. I onda tu ide sad ta tvoja generacija kasne dvadesete, rane tridesete, e tu je nastao teški raspašoj čini mi se i raspad sistema, izgubila se svaka struktura i pomisao na trajnost i ozbiljnost. Tu se polazi i prekida s nekim dok si reko keks, useli i živi 'dok nam je dobro', poslije bez pardona iseli 'jer te više ne volim', održava odnos 'prijatelja s povlasticama', svega čega, teži raspad.

Nisam se mislila više javljat, ali kako mi se čini da se na to referiraš ne mogu da ne komentiram. Čovječe, na kojem god oblaku ti odlučio živjeti i pisati elegije bračnoj ljubavi svirajući pri tom harfu, što se mene tiče slobodno, realnost je uistinu ružna, pa ako tako možeš bolje za tebe. Ali ja još nisam dovoljno pukla da tako mogu, pa vidim ovo gore realno stanje stvari u svom okruženju. Može se dovodit u pitanje je li moje poslovno okruženje reprezentativan uzorak, što vjerojatno nije posve, ali mislim da ipak lijepo slika opće tendencije. Evo ti konkretno stanje u užem krugu mojih poslovnih suradnika preko 30 godina kojih, ne računajući mene, ima osam.

Kasne četrdesete/rane pedesete

Kolega 1, oženio se u dvadesetima, dvoje djece, brak potrajao dok su djeca pošla u srednju, razveden već nekoliko godina

Kolegica 2, udala se u srednjim dvadesetima, dvoje djece, brak još uvijek traje ali je u malo težoj komi već neko vrijeme i općenito je s djecom đumbus, sve je nered

Kasne tridesete/rane četrdesete

Kolegica 3, neudana, nema djece, imala neke veze

Kolegica 4, udana, udala se u ranim tridesetima za momka s kojim je išla od ranih dvadesetih i kohabitirala od srednjih dvadesetih, jedno dijete

Kolegica 5, neudana, nema djece, imala neke veze

Kolegica 6, udana, udala se u ranim tridesetima za momka s kojim je pošla s 18 godina i kohabitirala od srednjih dvadesetih, jedno dijete

Kasne dvadesete/rane tridesete

Kolegica 7, neudana, promijenila nekoliko momaka šta ja znam, ništa ozbiljno niti pokazuje naznake postati

Kolegica 8, udana, dvoje djece, e ova je za tu generaciju bila kontrakulturalna, jer je našla momka za vrijeme, udala se za tog prvog ozbiljnijeg momka na vrijeme, dobila djecu na vrijeme, da bi sad nedavno došla vijest da se razvodi, mašala


Dakle, dragi moj francisko, ti moš pisat elegije kakve oćeš mističnoj i uzvišenoj supružničkoj ljubavi, ali činjenica je da je veliki broj ljudi u mom okruženju naprosto ne uspijeva ostvariti. Od osam osoba u mom okruženju, koje su sve preko 30, tu su samo dvije osobe koje imaju koliko toliko funkcionalan brak, a ostalo je sve u rasulu, a tu komodno moš dodat i mene kao devetu koja sam također neudana i bez djece. A sad ti samo nastavi pisat elegije, ko da to nešto znači ljudima koji žive u društvu koje sve brže ide na kvasinu i u kojem ljudi OČITO sve teže uspijevaju ostvariti stabilne i trajne brakove.

I točno se gore vidi ta progresija koju sam spomenula, dvoje najstarijih kolega se ubračilo u dvadesetima i brzo dobilo dvoje djece. Od četiri kolegice iz druge skupine, dvije ostadoše solo bez djece, a druge dvije su se udale za prvog ozbiljnijeg momka, ali tek u ranim tridesetima nakon nekoliko godina kohabitacije i imaju samo jedno dijete. I onda ide ta Dujina generacija od koje je ovdje vjeran predstavnik samo kolegica 7, ova kolegica 8 je rijetka iznimka. Zašto tako mislim? Pa manje više kod svih iz te generacije koje znam je ista priča ko kod kolegice 7, evo da ti pobrojim.

Momak A, pošo s curom s 20 godina, hodali 7 godina, sve samo ne čisto, nisu kohabitirali jer nisu imali di i od čega živit, razišli se, on nakon dva mjeseca dana našao novu curu, s tom je već nakon tri tjedna išao na nekoliko dana u Zagreb, da su spavali u odvojenim sobama nekako sumnjam

Momak B, rođak od momka A, živio sa ženskom 3 godine, jednog dana ona došla i rekla da ga više ne voli, odselila, navrati digod prijateljski na kavu, jel se on u međuvremenu snašo ne znam

Cura C, sestra od momka B, živila s nekim momkom nekoliko godina, to se razišlo, otišla u inozemstvo, sad se tamo povlači s nekim crncem

Momak D, živio s curom od 25 do 30, oboje dobar faks i dobar posao, ženit se očito nisu pomišljali, onda ga ona ostavila, on se razočarao i vratio u svoj rodni grad, sad na daljinu održava vezu tipa 'prijatelji s povlasticama' s nekom bivšom kolegicom s posla već godinu i po dana

Cura E, imala ozbiljnog momka nekoliko godina, e da mu ona neće kuvat i prat, udavat se i rađat djecu, momku prekipilo pa je šutnuo, nije njoj dugo trebalo da nađe drugog, uselila živit s njim, udala se nedavno samo jer je slučajno ostala trudna

Cura F, sestra od cure E, imala jednog momka, kojeg je uredno predstavila kao momka kad smo je slučajno srele i prijavila da zajedno idu na ljetovanje na neki otok, par godina poslije na piru je u paru s nekim posve drugim likom, s tim sad živi, navodno će se skoro udavat što bi lako moglo značit da je trudna


Ovo ti je manje više lista *svih* ljudi iz te generacije koje ja dovoljno dobro znam da bih im znala te stvari, a kako vidiš ni jedne normalne priče nema. Za razliku od one generacije deset godina starije (kasne tridesete/rane četrdesete) kad su ljudi uglavnom ostajali s prvim ozbiljnijim momkom/curom, iako su odgađali ženidbu i kohabitirali, u ovoj generaciji je taj 'prvi ozbiljni momak/cura' očito tek davna uspomena. I sad ti reci ja razumom osiromašila i ogolila supružničku ljubav. Čovječe Božji, ovo gore su stvarni ljudi sa stvarnim životnim situacijama!!! I sad ćeš ti doć Duji i Belive pisat lijepe elegije o supružničkoj ljubavi. A i Duje i Belive pripadnici generacije u kojoj su stvari po tom pitanju otišle poprilično na kvasinu i to o čem ti pišeš je rjeđe od bijeloga slona.

Ja mislin da je problem sto su ljudi opcenito neupuceni u zivot, i onda se spontano konstruira drustvo. Po meni je glavni problem u kapitalizmu, koji je uvjeria zene u karijeru i slicne gluposti. Jer cura onda pola zivota provede uceci po skolama i faksu, do cca 30-godine. I onda ocekuje da je ceka neka karijera, sto je, jel, laz. Srusila se ta neka slika zene koja je postojala stoljecima. Realno gledajuci po cemu se danas zena razlikuje od muskarca? Iste uloge vrse; oboje rade i odgajaju dicu. To je u nekom prosjeku. Nema razlike u njihovim drustvenim ulogama. Ovo govorim o modernim brakovima, jel... Ocu rec da su zeznuli brak s tom promjenom uloge zene u drustvu, jer brak funkcionira upravo zbog razlicitih uloga, onda se nadopunjuju.
Inace, zanimljivo stajaliste ima J. Peterson;

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=Zy4a8T45GiQ&t=0s[/youtube]

Mogao sam, al je mene zanimalo iz "prve ruke" a ne kaj će neki tip nadrobit a u životu nije vidio dalmacije.


To ti vjerujem da nikad nisi čula. Vjeruj mi! Bolje da ne probaš!


Obitavam na tom području, ali sam kriva osoba za to pitanje. Nije baš da izlazim na večere po restoranima. Nekad sam znao iti u "Stari Orah" i bilo je dobro tam. Bumo rekli: bilo je to mjesto za normalne ljude. Jela jako fina, cijene za sirotinju. Al to se zaprlo, ima dosta vremena. Odlazio sam nekad u "Restoran Domenico" i "Restoran Santa Maria". To je isto manje-više za normalne ljude. I to su više pizzerije nego restorani, ali možeš svašta naručiti. Isto se može fino pojesti. Na druga mjesta nisam zavirivao u Varaždinu, iako ih ima dosta. Navodno da je "Restoran Palatin" više za bogatune i da se može dobro pojest. Tako kažu!


Kaj to znači: polu bodulka, polu vlajina?!


U Medonji je lepo i more se čovek dobro naroljati. Stvarno imaš peh da ne piješ pivo!

Sad sam se sjetil! Imaš i nekadašnja "Katarza" ne bi znao kak se sad po novom zove. Lepo mjesto za sedit na terasi i pojesti nekaj dobroga. Nedaleko groblja. Odma pogledaš Varaždinsko grbolje koje je toliko na "glasu".

Hm, ovo je zanimljiv post, pa ću ja onako nafilozofirat šta mi dođe, naravno uvijek vrijedi da je to tek neka slika koju ja gradim iz ovog tvog relativno šturog napisa, pa je svakako nadograđena mojim životnim iskustvom, mišljenjima, procjenama i sl., a što sve skupa znači da može biti tek obična moja fantazija koja nikakve veze s realnošću nema, ali ja ću napisat svoj dojam pa ti vidi.

No, prije toga moram prvo obradit jednu drugu stvar, a to je to nesretno persiranje. Gle, ful je čudno vidjeti persiranje na forumu gdje se neobavezno ćakula i svi su anonimni. A i bez toga nekako tješim sebe da još nisam tako časna starina da bi me ti trebala persirati i u stvarnom životu da se upoznamo, ono, jesam starija od tebe, ali nisam toliko starija. Ergo, zamolila bih da to vi prijeđe u ti, nije da se namjeravam ovdje zadržavat, ali jedan post jedan post.

A sad na glavnu stvar. Dakle, moram priznat da ne vidim kako ovo što ti pišeš ima veze s onim što sam ja pisala u prethodnom postu, jer ja sam pričala o fenomenu da ljudi iz te generacije koja je danas u kasnim dvadesetima se upuštaju ozbiljno s nekim, a nestabilno i kratkoročno, što ima za posljedicu da su u to malo godina nanizali više takvih veza. Ovo tvoje nije ta kategorija, jer ti se nisi upustila sa sva ta četiri momka, dapače, nisi ni sa jednim, a nisi prijavila ni da su oni imali takvih prijašnjih veza. Ovo tvoje meni priča jednu drugu priču, koja isto može imati veze s mojom pričom, ali tangencijalno. Koje veze može imati? Hm, doći ću do toga.

Dakle, po ovom što si ispričala ja stičem sljedeći dojam. Najprije, po svemu sudeći ti si onako atraktivnija cura, prosječne cure uglavnom nemaju toliko ozbiljno zainteresiranih, i to po opisu dobrih partija. Druga stvar, ful je neobično da ti nijednome od njih nisi dala niti šansu. To meni onako ful jako vrišti da i ti iz nekog psihološkog razloga (nesvjesni strahovi i sl.) također kočiš i to jako. Isključimo iz priče ovog trećega, ako ti je bio dosadan ko što po priči zvuči da ti je bio dosadan, nema smisla da siluješ sebe, tim više što po priči imaš ili si imala nekoliko prilika gdje su ti zainteresirani momci bili zanimljiviji. Uzmimo na primjer ova prva dva. Pa, po ovome što pričaš ovaj prvi je bio dobra partija, a meni se između redaka čini i da ti nije bio nezanimljiv. A izgleda da je momak mislio ozbiljno, dočim se kratko nakon toga oženio drugom. Dobro, ti kažeš ateist, nije za očekivat da će htjeti hodati čisto, a ti taman počela otkrivati vjeru. Hm, rekla bi moja mater - nemoj ti Mashna ljude iz vire izgonit, ali ima nešto u ovome šta lalelu kaže - one koje su redovito nedjeljom bile na misi su danas solo, one koje su se nedjeljom ujutro trijeznile od subotnjeg izlaska su danas udane i imaju dvoje djece. Vidiš da je ta druga, koja je ostala trudna prije braka, danas udana i ima barem jedno dijete. Ne znam, opet neki moj dojam, ali ne činiš mi se sad baš tako autentični vjernik, da baš vidiš tu neku grozotu tog grijeha, više mi se čini da je to kod tebe naučeno i na razumskoj razini, jer si se počela priklanjati vjeri, a počela si joj se priklanjati vjerojatno iz onih istih razloga zbog kojih kočiš, a to su neki problemi sleš strahovi. Jer vidiš šta je zanimljivo, sve da i jesi tako autentični vjernik, mogla si barem pokušati. Ali ti nisi niti pokušala, tipa izašla na kavu s tim likom i predložila čisto hodanje, pretpostavljam da biste imali od čega živit u bilo kojem trenutku da se odlučite ženit, pa vam ne bi ni trebalo više od pola godine ili godinu hodanja da odlučite jeste li ili niste, možda bi momak pristao. Ako ne bi, onda znaš da ne ide i ćao. Ali ti nisi niti pokušala. Čudno.

No dobro, ajmo reć da ti je stvarno toliko bitna vjera i hodanje po vjerskom nauku, procijenila si da kod njega to nema šanse, bla. Ali šta je onda bio problem s ovim drugim? Pretpostavljam da je taj bio neokatekumen, dočim je priča o misi subotom navečer, i meni oni malo vuku na sektu i ne bih im se rado pridružila. Ali onda opet, ako ti je bitno da je momak vjernik i da pristaje na hodanje po vjerskim normama, ako bi još usput htjela da ti se momak i sviđa, a taj ti se svidio, ne znam koliko se mogu cijepit dlake na taj način. Može se barem pokušat, pa vidit ne bi li on možda razmislio o napuštanju neokatekumena, znam ih ja nekoliko što su napustili neokatekumene a svejedno nastavili biti praktični vjernici. No opet, ti nisi niti pokušala, a to tvoje o misama subotom mi zvuči kao da si baš tražila što mu možeš reći da te on otkači (i tako te riješi muke?). Konačno, tu je i taj četvrti kojemu isto niti šansu ne želiš dati. A imaš 28 godina, što su već godine za nešto ozbiljno. Ful mi je to čudno.

E sad, kad se u te stvari koje mi zvone na čudno umijesi to što mi se onako mutno čini da se sjećam kad sam zadnji put ode pisala da si ti spominjala neku ful problematičnu vezu s nekim likom koju si imala, meni se sve to zaokružuje u sliku da je tebi od tog negativnog iskustva s tim davnašnjim likom ostao podsvjesni strah zbog kojeg kočiš i bojiš se upustiti u novu vezu. Reko, sve ovo može bit najobičnija fantazija koja veze s realnošću nema, jer ti si napisala samo bits and pieces, koje onda čitatelji neminovno nadograđuju nekim svojim idejama i iskustvom, ali meni se u glavi takva slika stvorila. I automatski si me onda jako podsjetila na jednu žensku šta je ja znam. Ta je isto bila atraktivnija ženska, u ranim dvadesetima našla lika na papiru sve pet, čak se i udala, a onda otkrila o njemu jednu vrlo tešku stvar koju joj je zatajio i od koje je ona doživjela šok. Rastali su se, dobila je zbog toga čak i crkveno poništenje braka, iskobeljala se iz svega najdalje do neke 25. Ili 26. godine, dakle dovoljno mlada da je kao atraktivna cura imala još ozbiljno zainteresiranih i prilike udati se ohoho. Ali zadžabe sve to kad je u nju ušao tako težak nesvjesni strah, da se više nije mogla od straha upustiti. Ako je neki frajer kakvi joj se sviđa, odma smrzne i zakoči, takvi su po njoj svi banditi ko taj njen prvi. S druge strane ona svjesno pokuša s takvim dobricama ko taj tvoj treći, koji joj se uopće ne sviđaju, ali ti su jel dobrice pa je nije toliko strah, ali ne može kontra sebe, ne sviđa joj se pa joj se ne sviđa (da nije i kod tebe isti fenomen, jer to je jedini s kojim si dejt bila dogovorila?). Ta ženska će uskoro napunit četrdeset, dan danas je još uvijek solo. Kasnije je taj strah nešto olabavio pa bi se ona još i upustila, ali zadžabe kad više nema izbora. Te stvari treba rješavati dok je na vrijeme. Ona se isto bila jako okrenula crkvi i vjeri nakon svega, ono, opet ne bih htjela izgonit ljude iz vjere, ako kome pomaže super, ali za nju konkretno mislim da bi joj svakako bilo korisno da se pozabavila paralelno svojim strahovima, ako ne sama onda uz pomoć psihologa.

Konačno, kakve usputne veze to može imat s mojim postom? Pa, ako se uistinu o tome radi i nije samo moja fantazija, onda to pokazuje zašto je taj životni stil današnjih dvadesetogodišnjaka loš, kad tebi prva ozbiljnija veza ne uspije, kasnije vučeš prtljagu i to postaje puno teže.