www.tebe-trazim.com

Hvala, dragi prijatelji, neznani.
Lakse mi je kad procitam vase reci utehe.
Moze li Bog da ne uslisi molitve ako ste bili sa osobom koja zbog nekih stvari "nije za vas", i koju jos uvek volite iako ste raskinuli? Da li kaznjava sto smo bili u grehu? Zanimljivo je da sam Ga molila da mi da znak, dok sam bila sa tim deckom, da li da se povucem iz te veze, medjutim, kada smo raskinuli ja se ne oporavljam, cini mi se da je jos teze i to traje dve godine.
Na stranu sto smo bili razlicte vere (on je katolik, konkretno, Hrvat), ni mrvu nam nije smetalo vec me je strah da nekako ispastam zbog te veze.
Kao da sam kaznjena. Ne znam zasto.

ja sam možda jedna od rijetkih koja nije imala sreće u ljubavi, niti ne znam šta je ljubav, jer nisam naletila na nekoga tko bi me volio...vidjeti par kako se vole i vjerovati u to da se vole meni je to postalo toliko ČUDO
A život bez ljubavi nema smisla, često sam molila na tu nakanu i još uvijek molim... jako me to boli ...toliko da pređem s molitvom da me Bog radije uzme k sebi..najgore je kad čovjek nema kontrolu nad emocijama,-kad me uhvati kriza to je prestrašno, radije bi da me šibaju!
mnogi dobiju ljubav a da boga ne poznaju, ne znam...ne razumijem sve to.vjerujem u Boga i volim ga i ako čitam knjige na prvom mjestu se duhovne knjige ali isto se bojim kao da me on ne čuje....kada čujem i pročitam razna svjedočanstva ajme oblije me tako predivna radost i pomislim si "vau, blago tim ljudima, Bog razgovara s njima"

Molila sam mnogim svecima,Isusu...neke sam ponovila više puta, neke uz post (kruh i vodu), i sada molim...sve bi ja to izdržala ali u zadnje vrijeme toliko sam umorna, i toliko me emocije ubijaju da gubim kontrolu nad sobom...samo tražim milost da i ja doživim LJUBAV
jer ljubav je ipak nešto, na šta nemogu utjecati, ne mogu prisiliti nekoga da volim a još manje da drugi vole mene, mogu biti (i jesam) dobra prema svima i poštovati sve ljude ali baš ljubav da doživiš to nemogu sama stvoriti...tu očekujem Božju pomoć
Nažalost preostaje mi samo izlaziti u mračnim noćnim klubovima i zadimljenim kafićima,nakon čeka doma dođem jako nesretna

Blago se Vama kojima su molitve uslišane na vaše nakane, nadam se da ću i ja uskoro biti dio Vas

eh razumijem te,i ja sam imao slično iskustvo.Ali sad vidim koliko mi je ta patnja u samoći bila značajna za budući život,zbog toga sam i mogao reći Bogu "neka se vrši Volja Tvoja šta god to bilo,samoća,brak ili duhovno zvanje".Zato sad znam da je moj životni put brak a ne nešto drugo i kad dođe suhoća u moj bračni život neću se misliti jesam li pogriješio što sam se oženio nego ću znati da je to napast

Svaka patnja ima smisla,i mene je moja doslovce promjenila, čak me uči kroz život....kad bolje pomislim "Hvala Bogu da se nisam udala po svojim željama i živjela u nekom svom svijetu "mislima",
ali opet ova faza mi predugo traje...jako me iscrpljuje,taman kad sam sve posložila u životu uz božju pomoć-naravno, došla sam do toga da na ljubav ne mogu utjecati i da uz toliko molitvi , molitvi i molitvi ništa mi se ne dešava...

Čak molim i po 2-3 molitve dnevno na tu nakanu, sad ne znam da li je to loše...

kod mene je trajalo 13 godina,toliko dugo nisam imao djevojku.Nema šta nisam izmolio,hodočastio,postio.Ali kroz sve te molitve Bog mi je davao rasvjetljenja vezana uz hodanje i brak koja su mi sad dragocjena.A s mojom suprugom sam prohodao tek kad sam imao potpuno predanje u Volju Božju.

Zapazio sam da puno ljudi prođe kroz sličnu krizu,neki kao ja je prođu dok su sami,neki prije vjenčanja upadnu u krizu jel to prava osoba a neki tek u braku počnu imati sumnje jesu li dobro učinili što su se vjenčali i je li to prava osoba za njih.Mislim da je puno bolje to proći prije nego pred vjenčanje ili još neugodnije u braku

Hm, dobro mi je poznata ova situacija,
da, lijepo sve to zvuči kad ti netko kaže da je sve to samo iskušenje, da treba nositi križ koji nam je stavljen na leđa, da je to način na koji nas Bog gradi za ono što nam sprema ali svi smo mi samo ljudi,nestrpljivi smo, želimo biti radosni i ljubiti, želimo biti ispunjeni kroz onu osobu za koju stalno molimo i onda kada se to ne dogodi pored svega uloženog truda čovjek se razočara, povuče se u sebe i postane ravnodušan, barem u mojem slučaju, i ja se često molim na tu nakanu ali nekako to nakon toliko vremena činim automatski bez pravog žara, često se pitam pa za što me je Bog stvorio, kako mu mogu biti od koristi i ne nalazim odgovor, ali ono što me tjera naprijed je ta nada...mala nada ali opet nada koja nikako da isčezne koliko se god razočarao u ljude i u sebe...ono što želim reći jest da ne treba prestati moliti, molitva je razgovor s Bogom, ona uzdiže naše srce izvoru sve radosti i koliko god se nama činilo da Bog ne čuje, sluša On sve molitve i sve čini u svoje vrijeme, svi imamo pravo na frustraciju, na tugi i žalost jednostavno zato jer smo ljudi, maleni smo i grešni ali takve nas je Bog stvorio, vjerujem da će i nagraditi našu strpljivost i vjeru

ajme 13 godina??? , to najmanje sam htjela čuti ! ali super drago mi je za čuti tvoje iskustvo/svjedočanstvo...

pojavi se koji put neka osoba u mom život za zanimaciju za vezu,ljubav (jako dobri dečki,kakvog bi i htjela imati, ponašanje,izgled,ma sve 5) ali nema od moje strane nikakvih emocija, toliko puta sam bila ljuta na sebe, molila sam boga da ako treba neka mene promjeni, moje emocije, da zavolim tu osobe, jer ne želim u vezu tek toliko da "imam dečka" tražim baš LJUBAV, da volim i budem voljena
molim i ja već godinama.... ali tek sada uviđam da molim ispravno i na Božiji način,kada pogledam npr samo unazad 10 mj. i sada, prevelika je razlika u mojim razmišljanjima, željama,načinu života,molitvama... samo što eto ponekad se osjećaš nemoćan u svemu tome i nema ništa gore kada te napadnu osjećaji...u zadnje vrijeme prečesto imam te napade
mislim da kad se pojavi ta prava osoba da ću već izgubiti zanimaciju za sve i volju...
"Jer ono što te ne ubije, ne ojača te, već te sam umori i čovjek bude slab..." kakav god taj čovjek bio , jako me izmorio

ali u svakom slučaju očekujem da Bog ima za mene nešto bolje pripremljeno..

Bog nikada nece dozvoliti tezi kriz ,nego sto mozemo nositi..ON trazi da prepustimo Njemu na volju,onako kako to molimo u Oce nasu..

Svasta..Marija..ne sumnjaj,Prepusti Gospodinu puteve svoje u Njega se uzdaj i on ce te voditi

Ima uvjek- ima i gorih stvari od onoga sto prolazimo i trpimo.On uvjek zna sta je za nas najbolje,i cesto puta dok suti zeli nas postediti necega,tko zna -mozda i gorega..Svi trpe na svoj nacin,i ta osoba i druge osobe trpe na svoj nacin..i ako su zarobiti s necim i to je preteski kriz..

Bog ne kaznjava nikoga,Bog je sama ljubav.Kako se moze znati,tko je zakoga ,onako ,kako to Bog gleda,njegovim ocima?
Cojek kada nesto izgubi pocne to da cijeni,jer vidi koliko mu je to vrijedilo.Zalosno,ali to je cinjenica.Za grijehe snosimo krivicu ,to dobro znamo.Bog nam daje slobodu ,i sami odlucujemo o svemu.

Ne znam,kako moliti Boga za znak? I ne znam da li je ovo znak..zasto?Bog nam ne daje takve znakove ,On nas zove na obracenje.

A,sta kaze on na sve to?


Zasto bi svaka patnja trebala biti kazna ,i zasto bi to trebalo znati zasto Bog dozvoljava..?
Sve je u Bozjim rukama..Patnici su miljenici Bozji,samo to trebamo prihvatiti bez mrmljanja i kukanja..
Bog te sigurno nije zaboravio..Prepusti se Bogu i moli..on ce te izvesti na dobro.

"Tražite najprije kraljevstvo Božje, a drugo će vam se nadodati"

Rebeka... ne znam sta on kaze,nismo u kontaktu, blokirali smo se posle raskida na FB a nismo se ni culi.
Ako je sve u Njegovim rukama, zasto je uopste dozvolio da budem sa ovim deckom? Ok, imamo slobodnu volju, znam ali opet, trazila sam znak, kao sto rekoh, neku vrstu saveta, da li da pocnem vezu. Nije ga bilo ili ga nisam videla. Kako god, strasno sam propatila zbog raskida.
I nemam pojma sta da radim, ako se sretnemo (on je u drugom gradu, zato se do sada nismo videli ali postoji nacin da se sretnemo). Plasim se kako cu reagovati, kad ga vidim, posto znam da ce za dva meseca doci u moj grad... deluje smesno ovako kad pisem, decje, ali nije, ni malo.
Zasto On ne daje zaborav? Bar to.