www.tebe-trazim.com

znaj da se slažem 100 % s tobom.

I sigurna sam da je upravo jedan od glavnih i najčešćih razloga koji tjera Duha Sv. od nas: nepraštanje.

Onj tko cita pazljivo nase postove "Molitvu prosnje",moze se dobro uvjeriti ,sta u stvari mi trazimo..
Najcesce se zelimo osloboditi kriza..I bas,taj kriz nam je najveca prepreka k volji Bozjoj..
Nase prosnje poneki puta izgledaju ,(kao da narucujemo zelje,cestitke i pozdrave)
Nisam nista bolja od drugih..

Prastanje je vazno itekako,prastati moramo da uopce mozemo pristupiti Euharistiji..da dozivimo istinski susret s Gospodinom..

Ima ljudi koji su oprostili sve i drugome i sebi..a Bog ipak odgovara drugacije,ne uslisava njegovu zelju...Sve zavisi sta covjek trazi..
Mozda Bog jednostavno kaze,ne to ,to nije dobro za tebe," zelim te na drugom mjestu ,da me istinski sljedis"
Ti mozes mnogo vise da ucinis za mene.. E,sada da li cu prihvatiti kriz i zivjeti u patnji,ili se osloboditi kriza i uzivati u lagodnom zivotu..opet moj izbor..
Bog ima vremena,on ima strpljenja i ceka na nase obracenje ,da kazemo Evo me Gospodine..On nam daje sansu da prepoznamo,i da se odlucimo,a cesto ostajemo uporni kod svoga..
Jedini Bog zna ,zasto bas tako!

Mi možemo samo nagađati, razbijati glavu time... a nema smisla... Jer mi uglavnom razmišljamo prizemno, imajući na umu ovaj svijet i trenutne potrebe... A Bog gleda u vječnost...
Jedino što možemo učiniti jest predati svoj život, i sve svoje, u Njegove ruke. I onda, možemo biti mirni... Jer ako se On brine o nečemu, to ne može loše ispasti
On će nam uvijek dati dovoljno snage da idemo naprijed... dat će nam sve što nam je potrebno... uvijek... i još će brinuti o tome da rastemo... da smo svakim danom sve bliže Njemu...

Sami ne bismo mogli brinuti o svemu tome... Ja bi prva uvijek sebi izabrala radost i blagostanje, sada i odmah
Ali i sama sam se toliko puta uvjerila da su se u mom životu trenuci najveće milosti dogodili upravo onda kada mi je bilo najteže... i da su to taako blagoslovljeni trenuci... u kojima jednostavno svoj život prepuštaš Bogu...

Kad mi je sve super u životu, nemam toliku potrebu za molitvom, sve je onako, površno... ne bi trebalo biti, ali najčešće bude tako....

Knjigu koja mi je promijenila cjelokupno viđenje i stav o molitvi i ono najvažnije KAKO moliti (da to je najvažnije) ne bi dala nizašto na svijetu. Nedugo nakon što sam nju pročitala Gospodin mi je doista potvrdio da NITIJEDNU autentičnu molitvu koja svoj pogled i uporište stavlja na Njega, neće odbiti. Pa čak i ako to nije ono ispravo za nas.
Samo jesmo li mi autentični? Molimo li mi s pogledom uprtim u nebesa ili ipak prekrižimo prste za "svaki slučaj". Da li u molitvi naša ljudskost i sebičnost prevladavaju i da li s određenim, često i nesvjesnim oklijevanjem tražimo Oca za nešto?
Nije li to najveća uvreda za Njega, sumnjati da će nas uslišiti?
Isto tako smatram da kad grčevito za nešto molimo da nas neće uslišiti. Jer opet pokazujemo da svoju volju stavljamo ispred Njegove. I da se nismo u stanju toga odreći.

Kad se molim, nastojim imati pasivno-gorući stav. Pasivno u smislu: odbijam duhovni grč, odbijam se navezivati na ono što tražim, a goruće: istodobno živom vjerom zazivam i ufam se u Gospodina i što je važno, odlučujem sama u sebi da mi je molitva već uslišana. Odluku je potrebno donijeti kako bismo proizveli efekt žive vjere u sebi samima. Tad će se polako molitva doista okretati na Boga, više ćemo misliti na Njega, a manje na ono što tražimo. I dok ne budemo ni svjesni, ili već polako zaboravimo na to.....uslišati će nam se.
Vjerujem da imamo krive slike o Bogu, da Ga nenamjerno stavljamo u ljudske okvire... a ne znamo ono glavno: svidjeti mu se. Pokazati iskreno i autentično srce... ne znamo osluškivati Boga. I ušutkati same sebe.
Da me netko krivo ne shvati, imam i ja razdoblja kad mi je molitva živi očaj, sve samo ne autentična...i tad je borba.
A imam i razdoblja kad već osjećam da će me Bog uslišati jer mu dajem potpuno povjerenje. I to je jedna životna škola molitve...koja nikad ne prestaje.


evo nešto malo iz knjige koja mi je promijenila viđenje i Boga i molitve.

"Vidjeli smo da je kako u Joba, tako i učenika iz Emausa, bilo vrlo važno da Bogu, bez ukrašavanja,
reknu što im je na srcu. Tek je tada Gospodin mogao poslati svoju riječ, pravu riječ za danu situaciju, koja
bi unijela svjetlo u njihovu tamu. Valja nam dakle učiti izlijevati svoja srca pred Gospodinom, ali nije
manje važno znati pred Gospodinom i ušutjeti, prema Jobovim riječima "staviti ruku na usta", i dopustiti mu
da progovori on sam. Jednostavno dati mu prostor kako bi nam prenio svoj pogld na situaciju, kako bi nam
ulio novu nadu, novo svjetlo - a možda nas i opomenuo ili ispravio naš pogled na stvari. Tko njegove riječi čeka
otvorena srca, dočekat će ih. Važno je međutim da ne zamijenimo Boga s kantom za smeće koju nakon pražnjenja
nepoželjnog sadržaja zatvorimo i više nas ne zanima.
Svaka se molitva događa ili u međuodnosu ili uopće nije molitva. A ako se događa u međuodnosu, čovjek mora
primijećivati ne samo sebe i svoje riječi nego i drugu osobu s kojom razgovara. Zato nas Bog mora povremeno podsjetiti:
"Prestanite i znajte da sam ja Bog!" (Ps 46, 11).
Ne postavljajmo se pred Bogom u superduhovna stanja do kojih nismo dorasli. Radije pred Bogom izgovorimo ono što nam
je doista na srcu. Ne izgovarajmo pod svaku cijenu: Mili Bože, predivan si i život je s Tobom predivan", kad u svojoj nutrini
osjećamo nešto posve drukčije. Bog vidi u ljudsko srce i ljubi istinu. On će je također i podnijeti -
ne valja ga mjeriti svojom vlastitom mjerom podnošenja.
Ne moram patetično izjavljivati: "Predajem ti se, slijedit ću te bilo kamo pa i u smrt", kad proživljavam tjeskobu
i zbog malih prepreka i zahtjeva koje mi postavlja život.
Ukratko mogu sebi dopustiti da tek budem na putu sazrijevanja, ne moram preskakati etape.

Često možemo susresti kršćane koji doduše općenito imaju u snagu molitve zagovora, ali imaju dojam da njihova
molitva ne može imati nikakvu snagu i učinkovitost jer se ne osjećaju dovoljno bliski Bogu, dovoljno sveti.

Isus je rekao da kad bismo imali vjere koliko gorušičino zrno i naredili gori da se pomakne ona bi se pomaknula.
Drugom prigodom kaže: "Sve je moguće onome koji vjeruje." (Mk 9, 23). I apostol Jakov kad govori o molitvama za
mudrost potiče na bezrezervno povjerenje, a nedostatak povjerenja vidi kao veliku smetnju uslišanju molitve.
I doista kako bi molitva bila učinkovita, pred našim unutarnjim pogledom mora porasti Bog kojemu se molimo; zato molitvu
zagovora često započinjemo hvalom Bogu i zahvaljivanjem, kako bismo se uvjerili da naš Bog nije bespomoćan, nije umoran
poput nas, nije na kraju svojih snaga i mogućnosti, iako mi možda upravo jesmo.


ovo su bili različiti dijelovi iz knjige: Snaga molitve zagovora, Katerina Lachmanova.
Meni knjiga osobno pobuđuje nešto posebno jer je potpuno beskompromisno pisana i to u tehničkom stilu. Doslovce kao da
netko dobije "šalabahter" za kvalitetnu molitvu. Do's and dont's. Piše koje stvari obezvrijeđuju molitvu, a koje je čine djelotvornom.
Jedno divno malo remek djelce o molitvi. Uhvatim li viška vremena, pokušat ću je skenirat čitavu. Inače košta 80 kn u KS-u.

Znaš čiji su to glasovi...
i tko te silno želi omesti u spašavanju te duše. Pa zli naravno.

To neka ti bude poticaj da ne odustaješ od te molitve jer će ona biti plodonosna. Nijedna molitva zagovora za druge ljude neće ostati neuslišana.
Tako nam je bar obećao Bog.
Smatram da se treba zapitat ako nam je molitva bez kušnji...nešto tu onda možda i ne štima, ako zli ne protestira tj. ne nastoji nas omesti...biće da mu naša molitva toliko i ne smeta. Pa se zapitajmo jel iskrena.. Tvoja očito jest, zato i takve kušnje.
Izdrži do kraja.

Vjerujem da ti je jako tesko, ali istodobno se veselim s tobom jer ce tvoja molitva poluciti velike milosti kako za osobu za koju molis, kako za tebe. Kad zlome zelimo istrgnut neku dusu moleci za nju, onda nas on napada svim silama i preko nje, zeleci da odustanemo od molitve i da pocnemo sumnjati jeli uopce vrijedi moliti..
VRIJEDI!!Upravo tad kad imas kusnje znas da vrijedi..

Evo kratki citat iz knjige: "Kroz molitvu zagovora u nevidljivoj se sferi odigrava duhovna borba, ciji ce se plodovi s vremenom, objaviti na vidljiv nacin."
Preporucit cu te u svoje molitve da dobijes snagu kad ti ponestaje...

Draga Ana...
Pokusaj da umjesto molitve Blagoslivljas..Salji blagoslov toj osobi za koju molis,vise puta na dan!

Tu smo da nosimo bremena jedni drugih, a i nesvjesno čovjek tako sam sebi pomogne.
Otkako molim Brigitine molitve za koje i kažu da mogu biti uzrokom velikih kušnji, dešava mi se često da
zaboravim tu gore spomenutu realnost. Da đavo napada preko naših najbližih.
Već sam isto skoro digla ruke od molitve za neke ljude zbog teških kušnji koje imam s njima....

a često zaboravimo tko to stoji iza tih napada.
Zato hvala tebi Discipula jer sam s ciljem da pomognem tebi, nesvjesno pomogla i sebi.
BB

p.s. mislim da sam ono boldano upravo pročitala u dnevniku sv. Faustine, no nemoj me držati za riječ...

Vjeruj da kad su kušnje najveće onda je i Božja milost puno veća!

Pa sotona i najčešće djeluje tako da nas napada kroz riječi bližnjih. Tako nas najviše izbacuje iz takta i povrijeđuje.
Pa i kroz nas same sotona često djeluje, kad vrijeđamo drugog jer imamo jednu konstrukciju u glavi da smo u pravu ali se ta konstrukcija skoro uvijek zasniva na lažnim sotonim tezama kojima nas je punio a mi u njih povjerovali!
Poslije nas peče savjest pa trčimo Isusu da nas liječi!
Zato je neophodno otežat sotoni posao i bit združen s Isusom kroz Sakramente i molitvu! A što se žešće trudimo za nečije obraćenje to će nas demoni tog budućeg obraćenika sve žešće i perfidnije napadat...i skoro uvijek kroz postupke bližnjih koji nas najlakše izbacuju iz takta i kradu nam mir kojeg smo mukotrpno sticali čime nas Zli obeshrabruje, ruši vjeru i udaljuje od molitve....to je neprekidna borba.