www.tebe-trazim.com

o da.. o da...o da...
I najbolji udarac koji možemo sotoni zadat je kad se pomolimo za osobu koja nas je upravo povrijedila, i nastojimo joj unatoč tome željeti sve najbolje i ne zadržavati gorčinu... i nije na odmet podsjećati se da se doista iza zastora bije nevidljivi duhovni boj koji režira upravo zli, a ne naši najbliži.

Draga sestro, sigurna sam da je tako. Da je Bog ovaj puta mene upotrijebio kako bi došla do potrebnih odgovora.
Znam da kod Boga nema slučajnosti, kao što nije slučajnost da sam dobila neku potrebu pisati o molitvi zagovora, a upravo je to tebi koristilo... Bogu hvala.. Koliki su ljudi meni stavljeni na put baš kad sam tražila neke važne odgovore, pomogli su mi, stvorili se najednom i pružili mi veliku utjehu.

Gospodin ima svoje puteve, rekla bih svoj networking, da jedni drugima pomažemo u potrebi. Odnosno On nas nadahnjuje da pomažemo kad je drugima pomoć potrebna.

Sad si me podsjetila na jednu epizodu koje se s velikim sramom i nelagodom sjećam.. Imala sam neke neriješene stvari iz prošlosti s jednim prijateljem. I valjda kako je to sve u meni ostalo zakopano, (iako sam se svojski trudila da nadiđem tu zlovolju svoju) sotona je u meni proradio, istresla sam svu svoju gorčinu na jadnog čovjeka koji mi je nešto rekao. Ja to skroz krivo interpretirala, a poslije se ispostavilo da ništa loše nije mislio svojim komentarom. A ja pukla u sekundi doslovce i rekla mu štošta... Nisam mogla vjerovati. I odma sam shvatila kako me sotona opet prešao..... kako mi je ubacio u glavu kojekakve misli, ljutnju i sl.
I znaš kako se sve popravilo? ponudila sam mu iskrenu i duboku ispriku... ovo što kaže Rebeka: blagoslovila sam ga.
Iako mi je u prošlosti učinio neke loše stvari... al ne smijemo djelovati po principu: oko za oko, zub za zub.
Neprijatelj nas vreba upravo na ovakve načine... zna gdje smo slabi i preko kojih ljudi.

Jedinu kontru koju mu možemo udariti jest: blagoslivljati!!!!! Naravno da je teže reći nego učiniti...ali čim ti doneseš i najmanju odluku da ćeš oprostiti, Bog će te voditi ostatkom puta i učiniti čuda... i za tebe i za tu osobu.

Molit ću za tebe da se uspiješ riješiti ljutnje i gorčine koja te toliko muči..

Očajna sam. Mislim da me je zaboravio...

Prorok Izaija kaže...Sion reče: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi". Može li žena zaboraviti svojedojenče, ne imati sučuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, ti si moj, zidovi tvoji svagda su mi pred očima...Iz 49, 14-16
A u svezi očaja kaže sv Pavao Solunjanima...Radujte se uvijek! Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahvaljujte, što je dobro zadržavajte. Uklanjajte se svakom zlu. Duha ne gasite!...Sol1 5,16-20.....i još Rimljanima...Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.....Nemoj zaboraviti Gospodinov Duh je svugdje u svemu i svagda, uvijek te prati, nikad nisi sama...Njegov Duh je u tebi, ti si hram toga Duha...dopusti mu da te oslobodi laži zloga, jer on te zavarava da te Otac ne ljubi i da te zaboravio...zagledaj se u Mamu Mariju i zamoli je da te stavi u Srce našeg brata Isusa...osobno sam se puno puta sreo s tim problemom, treba se izdići iznad te laži...

Dobijaš 3 odgovora
-Da
-To za čega moliš nije dobro za tvoju dušu
-Strpi se, spremam za tebe nešto bolje

moram podijeliti s vama nešto što mi se prekjučer dogodilo. Već dugo molim za jednu osobu koja jako puno psuje Boga i ne samo njega, strašno je to za čuti, srce ti se strese..molila sam Boga da nešto učini da on prestane iako sam znala da ga ustvari moram najprije opomenuti, ali mi to nikako nije išlo.dugo sam to odgađala jer mi ta opomena nije izlazila iz usta, ne znam zašto..
Dok sam se molila osjetila sam jaki poticaj da se obratim Mariji i da zamolim da mi isprosi snagu za opomenu, i vjerujem da me je uslišala jer sam to napokon uspjela nakon duuugo vremena! vjerujem da je to plod molitva na čast 7 Marijinih žalosti Ono što nisam očekivala je da ću od te osobe, koja ne podnosi crkvu i izruguje se vjernicima čuti da imam pravo što opominjem, da je ružno tako govoriti, da nakon psovke pomisli zašto je to rekao itd. ukratko on osjeća KAJANJE! Nisam mogla vjerovati, u jednu ruku sam bila uvjerena da se molim uzalud, ponekad su mi dolazile svakakve misli, da njega Bog neće spasiti itd.
U njegovoj duši se nešto događa, nedavno je došao do zaključka da neka viša sila mora postojati!
želim reći da nijedna molitva za drugog nije uzaludna i da puno puta ne možemo znati što se točno događa u duši onog drugog...
samo da još nadodam, vjerujem da je svaki poticaj da se molimo za nekoga ustvari Božje nadahnuće i Providnost. zato, samo se treba moliti a Njegovo Milosrđe zna što će s tim

Bog vas blagoslovio

divnoo Lyra, hvala na ovom krasnom svjedočanstvu..baš mi je podiglo dan.
I slažem se da nijedna molitva zagovora za onog drugog nije uzaludna, iako se nama tako često čini.

Uuuh... duga je to prica.
Dve godine bukvalno zivim u paklu, porodicni problemi (bolest i neslaganje), jedva sam nasla posao, jedva a imam sjajan CV tj. iskustvo za posao kojim se bavim, prijatelji su isparili (osim jednog) ali ono sto me najvise pogadja je ravnodusnost, da ne kazem bezobzirnost ljudi. Najvise iz porodice. Dok imas novca i pomazes- dobar si, kad ti je tesko nikoga nema.
Medjutim, trpela sam i to ali svega mi je preko glave. Svega. Povukla sam se u sebe, prilicno, pitajuci se sta sam to zgresila da prozivljavam ovako teske trenutke, ne bih da pisem detalje jer su strasni za citanje. Nisam osoba koja panici i sl. dakle realna sam i sa pravom kazem, ovo sto prolazim ne bih pozelela ni neproijatelju.
Zasto se sve ovako desava, ne znam, uvek sam bila fer i svima pomagala, kako god sam mogla. Molim se cesto ali imam utisak da me ON ne cuje, kao da ne vidi kako mi je tesko. Ne bih da kukam, samo odgovaram na tvoje pitanje, kazem istinu.
Kako dalje, ne znam imam utisak da sam iscrpela sebe kroz brojne probleme koji me prate. Da znam da je On tu, lakse bi mi bilo. Mislim, znam da jeste ali moj zivot je postao jako tuzan, zbog svega. Iako nisam sujeverna, posumnjala sam i u crnu magiju jer ovoliko losih stvari, da se sruci na jednu osobu, nije normalno. Nije.

dete drago kad bi ti ja ispričal svojih 25 godina života(pogotovo prvih 25), pa onda zadnjih 7 hm, koma do bola, a gleč dete drago to su sve kušnje (tak si ja nekak mislim) jer kad promislim uz sve te opake probleme i gadna stanja ima i fakat dobrih stvari, stanja, djela al to nekak masovno ljudi zaobiđu.

x milion puta sam se pital zakaj i čemu to i eto u zadnje vrijeme sve ide nekak nabolje i sve me manje muče sjene prošlosti

naime dete drago najlakše je vjerovat u Boga kad je sve divno i krasno, ali kad se život pogorša i postane težak ljudi su skloni odbacit vjeru e treba i malo križa nosit kaj ne ?

bum ti samo spomenul kratko najfriškiju vijest, nekaj se dogodilo ne baš lepoga meni mami, tati i bratu i pita mene mama: i sad još vjeruješ u Bog? Ja kazem da!

i nakon par dana doduše uz malo muke obrat situacije nije riješena ali je povoljnija(poprilično)

Marija čuje On sve i vidi, i možeš samo zamisliti koliko je veliki razlog što toliko patiš kad On to dopušta. Ne voli On vidjeti da mi patimo ali za sve postoji razlog, i ne mora biti kazna nego da nam u nebu da nagradu za povjerenje i stpljivost u patnji.
nedavno sam čitala knjigu "Čistilište: tumačeno životima i legendama svetaca", F.X.Schouppe i u toliko stvari mi je otvorilo oči, drugačije gledam na patnju. urezalo mi se u pamćenje iz Objava sv.Brigite da je Isus rekao da neke osobe ni ne zaslužuju da pate jer bi im kazna na onom svijetu bila samo još veća. zato trebamo s pouzdanjem prihvatiti patnju ,i baš zato što je to tako teško Isus će nas nagraditi, pogotovo kad patimo nevini, onda smo kao On. velik je to dar, iako zvuči tako paradoksalno!