dujam napisao:
Ali ja funkcioniram sasvim normalno. Ja budem s curama, iman odnose.
Nisam arogantan, ali mislim da i kroz razgovor s menon mozes vidit da nisan opran, nadasve bolestan, da san vise-manje bistar.
Sto ce tice blokada, emocija itd...Tu sam naucia jednu stvar - muskarci i zene su tu nebo i zemlja. Vama je svaki muskarac blokiran, emocionalno poremecen.
No, primjetia sam da je ljudima cudno; neman curu i ne trazin curu. Pa i zasto bi? Ako se dogodi veza dogodi se.. Ne znam zasto bi to mora forsirat. I to je jednostavno istina koju mnogi mladi zive danas, ali je tabu temu upravo zbog ovakvih komentara;
Tu san recenicu cua miljun puta. No, izgleda da to nije normalno danas, tj. da nije uobicajeno. Taj trend se mijenja.
Ugl, postavljam pitanje u ovom svijetlu; ja (i moja generacija) razmislja ovako; iman dobar posal, nista mi ne fali generalno, i cemu sad forsiranje nekog obvezivanja, kad mogu imat beneficije svega toga bez odgovornosti?
Realno, brak je odgovornost. I tu odgovornost jedino zelim ako se zaljubim u nekoga, i onda to kasnije preraste u ljubav. To je moje trenutno stajaliste. Znam, mozes rec da cu za 20 godina bit i dalje sam, ali sam spreman uc u taj rizik. Ali tako vecina razmislja, zato su i brakovi sve manje popularni.
Jesan ima veza? Jesam. I di sam se ja zeznia od obracenja? Krscanske cure - najgori tip cura, jer svaka ima neki problem.
Ajd, opet ću organski da ne cjepkam. Istina, postoji tu i taj generacijski jaz, to se svakako treba uračunat. Ja primjećujem taj fenomen raspada sistema kroz vrijeme, najljepši primjer mi je moj krug bližih suradnika na poslu, jer tu je onako presjek svih generacija. Generacija koja je sad kasne četrdesete i rane pedesete je živila još u vrijeme postojanja jake strukture, bilo je seksa prije braka, ali to je to, ljudi bi se brzo ženili jer se to očekivalo, pogotovo ako bi koja nenadano ostala trudna, onda brže bolje organiziraj pir dok susidi to ne skuže, a brzo se dobivalo i dvoje djece jer je to bilo očekivano. I ti ljudi su uglavnom se oženili na vrijeme, dobili dvoje djece, a brakovi su koliko toliko potrajali makar i u raspadu. Onda ide generacija kasne tridesete i rane četrdesete, tu se već proširio fenomen kohabitacije prije braka, al se još neka struktura zadržavala u smislu da su ljudi na useljavanje s nekim gledali ozbiljno u stilu 'to je to', samo će eto formalnosti riješit kasnije jer sad bi se još malo provodili. Posljedica je da se ta generacija ženila/udavala u ranim tridesetima i ima često samo jedno dijete, a ima dosta ljudi koji su ostali solo. I onda tu ide sad ta tvoja generacija kasne dvadesete, rane tridesete, e tu je nastao teški raspašoj čini mi se i raspad sistema, izgubila se svaka struktura i pomisao na trajnost i ozbiljnost. Tu se polazi i prekida s nekim dok si reko keks, useli i živi 'dok nam je dobro', poslije bez pardona iseli 'jer te više ne volim', održava odnos 'prijatelja s povlasticama', svega čega, teži raspad.
E gle, ja nisam popila svu pamet svijeta, pa da je sigurno onako kako ja kažem, ali ja bi tipovala dobre pare na – neće vas to dugoročno usrećiti. Gubite životne godine kojima je priroda dala energiju i elan iz vrlo konkretnog razloga na obično smucanje od kojeg vam ništa za 10 godina neće ostat. E sad, kako pronać strukturu u vrijeme u koje se svaka struktura urušila i to smucanje je postalo normalno ponašanje u toj generaciji, to je malo teži problem, ali to vam je životno važan problem, ili bar ja tako mislim.
E sad, iako sam svjesna da je došlo do malo jačeg raspada sistema u tim tvojim generacijama, meni se ipak čini da ti konkretno imaš neki problem i mimo toga. Kad ja kažem da mi se čini da je problem na psihološkom planu, ljudi obično pomisle na ku-ku puknutost, di čovik nije baš sav svoj u glavi i slično. Nema to veze s tim. Ne pričam o psihičkoj bolesti, nego o nekim psihološkim stvarima poput nesvjesnog straha od nečega i sl. I nije istina da to mislim za svakog muškog, recimo Frane je sasvim drugi profil, za njega to ne bih nikad rekla. I ne samo on, nego imaš ti muških kojima s nekih 25 dođe u glavu da im je vrime nać ozbiljnu curu, ako neće jedna oće druga, brzo je takvi nađu, a onda se poslije ožene za tu. Ti visiš po religiji, ha, to nije dobar znak, ali i mimo toga meni se čini da tebe nešto koči. Ja vjerujem da si ti sasvim sposoban leć sa ženom, ali ako misliš da to dokazuje išta po ovom pitanju, to samo pokazuje da si muško i da si još mlad i neiskusan po nekim pitanjima. Većina muških može neosobno leć sa ženom, no strings attached, da ne mogu ne bi postojale kurve. Međutim, uspostaviti i održavati malo bogatiji odnos sa ženom od toga je već neka posve druga priča, upustit se emocionalno, dignit brane, itd.
E sad, ti kažeš zašto forsirati, zašto se ne zaljubiti, pa da to preraste u ljubav i sl. Sve pet s tom teorijom, pitanje je iz kojeg razloga se to ne događa. Ako je neki nesvjesni problem po srijedi, možeš ti čekat dulje nego ona dvojica Godota i onda se čudit zašto taj Godot ne dolazi. Ne dolazi zato što ti nesvjesno kočiš čovječe (ne ti Duje kao ti, nego čovjek općenito), ili se bojiš upustiti, ili kad postane ozbiljno se uplašiš i dadeš petama vjetra i sl. Znala ja jednog lika, nije baš moj tip, ali svidio se prijateljici pa ja promatrala sa strane. Mirniji momak, marriage materijal, a u nekim već tridesetima stalno solo. I trznula ona na njega i on na nju, kemija u zraku, al kad treba postat ozbiljno lik zbriše. Ženska ga otkačila, našla drugog, brzo se udala, on sad ima 45 i još uvijek je solo, iako znam i kasnije cura jako zgodnih da su trznile na njega. I možda i on filma 'nije se nikad dogodilo'. Da, nije, ali postoji razlog zašto nije, kojeg je trebalo rješavati.
Uglavnom, da i nije toga opet ostaje taj problem gubitka svake strukture u toj generaciji, kako naći nekog da nije inficiran tim virusom... hm... teži problem. Mislim da nije rješenje tipovati na deklarirane vjernice, ima i tu svega, a ko što reko ljudi koji vise po religiji često imaju ozbiljnijih problema (ali, hej, i ti visiš na religiji), ali nać neku koja ima takva razmišljanja i ciljeve, to već da.
Ergo, meni se čini da imaš i unutarnjih i vanjskih problema, što hoće reći da je krajnje vrijeme da se marljivo primiš posla rašćišćavanja. Što ne pozoveš ovu Belive na kavu? To bi mogao bit dobar početak. Ali nemoj joj doć s tim suvremenim dekadentnim 'ej, curo, oćemo mi noćas u krevet, a poslije šta će bit ko zna'. Nego se upoznate ko ljudi s jasnim i svjesnim stavom da gledate jeste li jedno za drugo trajno i ozbiljno, odlučni da je ili tako ili nikako, pa ide ide, ne ide ne ide.