Draga Ana, evo tu sam!!
I ja ovdje dođem pronaći utjehu i pomoć i zaista je Tebe tražim jedno od rijetkih mjesta gdje se pomoć ipak uvijek dobije! Ma koliko nam se čini da nema puno koristi od "mudrovanja", da se samo treba moliti i sl., svjedok sam i znam na svom primjeru koliko mi je često upravo ovdje na Tebe tražim pružena utjeha!! Tu nikad nismo sami...pa iako većinu ljudi koji su ovdje ni ne poznajemo osobno!
Od onih sam koji vjeruju da se razgovorom puno toga može riješiti...i raščistiti...iskristalizirati...Nekad nije dovoljno samo moliti, nekad treba i razgovarati s nekim, čuti druga mišljenja, viđenja...Nekad ne možemo kroz svoju molitvu iščitati odgovor...i tu nastupaju ti naši bližnji.... Tu smo da jedni drugima pomažemo. Svi i sami znamo koliko je ipak nekad teško u ovoj suznoj dolini.. Sigurno svi imamo nekad osjećaj kao da se utapamo u tuzi, osjećaj kad nemamo snage ni moliti i kad nam se sve čini uzalud...U takvim teškim situacijama uvijek mi je pomagao Tebe tražim, tj. divna srca divnih ljudi ovdje!
Ne pretjerujem... Ja nisam sklona nigdje se dugo zadržati, imam možda tek tri mjesta u srcu na koja se uvijek vraćam, tek nekoliko ljudi za koje mi se čini da "ne mogu bez njih" (znam da mogu, tj. moram)...i ovaj Tebe tražim je jedno od tih mjesta gdje se uvijek osjećam dobrodošlo, gdje uvijek kad sam jako tužna - pronađem utjehu....
Tako da samo ti piši!!
Zdrave je spomenuo da imam problema s kralježnicom..Joj da... Toliko me nekad boli da stvarno nemam snage ni tipkati niti išta čitati, svaki pokret je bolan pa ti ja maksimalno izbjegavam tipkanje. Silne količine teksta na ovom Forumu sam napisala prije, kad tih problema nije bilo.
Danas isto većinom pišem jako duge postove (ili iznimno kratke) - iskoristim trenutke kad bol nije jaka, pretrpim malo pa svašta napišem i onda uzmem nekoliko dana odmora....
Nadam se da si bolje. Znam da se ne može biti bolje preko noći... i da su to velike promjene raspoloženja...ali nemamo druge nego izdržati.
Imam jednu prekrasnu prijateljicu, stariju od mene 10 godina...Možda prije nekih 7-8 godina, kad sam mislila da imam veliki problem, rekla sam joj: Pa gle, jednostavno gore od ovog ne može biti, pa nije li tako?? Znači, od sad može krenuti samo na bolje!
Ona, ipak 10 godina dulje prisutna na ovoj kugli zemaljskoj, onako nježno, ali i vrlo uvjerljivo mi je rekla: Uvijek može gore!
Sjećam se da sam ostala jako iznenađena takvim njezinim stavom, da uvijek može gore!
I to je rekla mlada žena koja je iznimno jaka, hrabra, bez pravog životnog oslonca....naučena na najgore, ali i na dobra vremena....
Ubrzo mi je bilo jasno na što je mislila i kako su godine prolazile, shvatila sam da je istina - uvijek može gore i nekad jednostavno samo treba IZDRŽATI.
Ponekad ima dana, tjedana, mjeseci kad nam baš ništa nema smisla i utjeha kao da ne dolazi ni od kuda....i znam da sam tad znala pitati ljude oko sebe...drage svećenike, vjernike, prijatelje, nema koga nisam pitala....i one srcu najdraže ljude.... Ponekad je zaista jedino što možemo učiniti - IZDRŽATI.
Izdržati te teškoće i muke u kojima se trenutno utapamo.
I ima još jedna lijepa stvar....u velikoj većini slučajeva - sve prolazi....
Sve tuge i sva zla prolaze.
Vjeruj mi, tuge zbog "nesretnih ljubavi" zaista prolaze, zaista u nama ne ostanu ni tragovi, ponekad ni sjećanja!! Čini mi se nekako da od svih muka koje imamo najbrže prolaze te ljubavne - osobito kad to nisu bile one dugogodišnje, "prave" veze gdje se jako voljelo i gdje se planirao brak....
To sigurno ostavlja tragove, iako se i to s vremenom zaliječi.
Vjeruj, neće Bog dopustiti da trpiš za nekim tko nije u tebi prepoznao ono najbolje i najljepše! Za takvima tuga nije dugotrajna i tvoje će srce i duh to uskoro spoznati.
Starija sam od tebe 5 godina, prošla sam jako puno, skupila možda jedan ozbiljan ožiljak kroz život, a bilo je barem 5 situacija kad sam mislila da nikad neću preboljeti. I vjeruj mi, teže je preboljeti kad si sam kriv...Kad si ti kriv što je nešto loše ispalo!
Kad je netko drugi odlučio da to nije "to" i otišao - tad nakon kratkog vremena shvatiš - pa za kime da žalim??
Često sam znala reći.....Nije dobro žaliti ni za prekrasnim ljudima koje smo mi napustili iz nekih čudnih razloga, a kamoli žaliti za nekim tko je nas ostavio....
Nemoj se pitati što bi bilo da je bilo, jednostavno živi iz dana u dan....iz sata u sat....Znam da ti se možda već diže kosa na glavi od te izjave
, ali iskoristi ovo vrijeme da radiš na sebi....
Ja kad to čujem više se ni ne ljutim, toliko mi je to već i smiješno jer mislim da kako godine prolaze, stvarno više ne znam što bih radila na sebi....ma koliko uvijek ima nečega. Ja sam spremna od 2008. g. Za svog budućeg muža sam spremna od 2008. g., to je bila godina mog sazrijevanja kad sam shvatila da sam spremna postati supruga i majka.
I otad - ništa.
Nije se pojavio taj u kojemu bih to prepoznala.
Puno sam teških riječi morala čuti, i od dobronamjernih ljudi. Ono što mene nekako najviše zaboli je kad mi govore: Ti si izbirljiva. Ti si sebična. Što s nekime ne podijeliš tu svoju mladost i ljepotu (dok je još imaš)? Što se ne udaš i ne rodiš?
Eee, koliko nekad boli daju takva pitanja i krivi zaključci....kad te gotovo napadaju i osuđuju što si još sam/sama..osobito valjda ako lijepo izgledaš i ako si vedre naravi - tad si uvijek nekako ti kriva što si još sama...."jer nije moguće da se nitko još nije pojavio".
Da, pojavila se velika rijeka raznih laneta i vukova, ali nije se pojavio ON.
Znam dosta samaca...Evo npr. jedna moja prijateljica je nedavno na jako ružan način ostavljena... Već je u 40ima, nekako ljubav na njezina vrata nije zakucala. A žena je prekrasna na sve načine, mislim da ne poznajem ljepše žensko srce (OK, znam ih nekoliko..ne zna se koje je ljepše!
)...i sad neka njezina rođakinja koja ima sve - muža kojeg voli i koji nju voli, divnu djecu i kuću...ostala je trudna i želi pobaciti. Da ne može ona opet prolaziti kroz "pelene i to sve".
Mojoj se prijateljici kida srce, pokušava je urazumiti, ali ova ne sluša....nikako ne želi prihvatiti to dijete. A što bi dala moja prijateljica i mnoge druge žene (i ja među njima) da smo u toj situaciji - da imamo voljenog muža, dječicu i novo dijete na putu????? Za nekoga je to RAJ, nešto što možda nažalost nikad neće ostvariti.....a netko želi to odbaciti i pretvoriti život u Pakao....
Evo iskreno, mislim da nema veće radosti nego biti u braku s voljenom osobom i imati djecu. I najveći problemi tad se lakše rješavaju.
Kad si sam - kao da se boriš protiv cijelog svijeta.... Jer kao da moraš dokazivati da si sasvim normalan, da nisi neki čudak ili promiskuitetna osoba ili sl. Ili kažu da si sebičan jer nikog ne želiš i ne želiš se "žrtvovati".
Ja poludim kad čujem da čak i neki vjernici pitaju pa kako ja to izdržim bez poljubaca i ostalih tjelesnosti...Joj, kojih li glupih pitanja. Itekako možeš bez onoga što nikad nije postalo dijelom tvoje svakodnevice. Ti ne znaš onako do kraja što je to, ti samo naslućuješ kolika je to radost (s pravom osobom) i kakve to duboke veze stvara između bračnih drugova. Ali ti sam ipak ne znaš kako je to i što je to do kraja i nema tu onda te neke preizražene čežnje. Bog je to sve tako namjestio. Ali naravno, naslućuješ ti tu neizmjernu ljubav i ljepotu kakvu daje bračni život i to je sigurno najdublja čežnja svakog čovjeka - čežnja da se preda i da ljubi voljenu osobu.
Ali savjeti da se odeš ljubakati s nekim tko ti se i ne sviđa, pa ti se onda možda počne sviđati??? O, kakve su to gluposti. I takvi savjeti često budu savjetovani.
Od prijatelja, roditelja, rodbina, poznanika....
Tako mi je lijepo neki dan napisala jedna naša draga duša s ovog Foruma..nismo se čule oko godinu dana...samo je onako lijepo napisala, kratko, iskreno, jasno i toplo: Žao mi je što nisi nikoga našla...da ti bude lakše u životu.
Ona koja nikad nije osjetila ljepotu braka i koja je cijeli život patnica ipak zna da je brak zaista namijenjen da jedno drugome OLAKŠAMO i ULJEPŠAMO život. I iako sama to nikad nije dobila, ZNA da to postoji i da bi takav brak trebao biti. Ganula me ta njezina iskrena i topla rečenica. Nikakva pitanja, nikakvo "A joj, pa kako još nitko?? Koliko ti je već godina??"
Jao, Ana, bolje da nisi pitala gdje sam....
Opet se ja raspisala o svemu i svačemu.
Neće me biti sljedećih nekoliko dana pa sam to sve sad već unaprijed nadoknadila!
Ana draga, samo odvažno i hrabro, ne boj se nikog i ničeg osim Boga i dok si na Njegovom putu - SVE će biti dobro!!!!
Tvoje vrijeme tek dolazi.
Login
FAQ
Chat
Traži
...ali tu opet intervenira nas Otac i daje nam npr.ovaj forum,cudni su putevi Gospodnji,nama cesto nerazumljivi i to sve shvacamo zdravo za gotovo,a to nije ni izbliza tocno.Bog uistinu ima punu sliku i zna sto nam je potrebno,mi ne;ali On nam salje zivotne suputnike,nazalost mi nekad to zaribamo...
.
