slavonac napisao:
Ivana28 napisao:
Ušla sam na forum da zatrazim savjet od starijih i iskusnijih (u vjeri) članova foruma, baš vezano za ljubav.. i vidim da je među zadnjim komentiranim postovima baš Molitva za ljubav
Nekad mi se čini da uopće nisam predodređena za sreću. Imam 25 godina,otkad znam za sebe,uvijek je mnogo muškaraca htjelo da im dam priliku, nije mi nedostajalo udvarača, ali svaki put kad bi se zaljubila u nekoga, vremenom bi shvatila da nije za mene, i to je rezultiralo slomljenim srcem, ne jednom,nego mnogo puta. Imala sam divnog dečka,zaljubila se, međutim, nakon nekog vremena, kao da mi više nije bilo to to, prekinula sam, i nakon toga se znali pomiriti nekoliko puta jer svaki put kad se uvjerim kakvi su i ostali muškarci, shvaćala sam da je on divan i da ga ne bih trebala napuštati tek tako. Međutim,u međuvremenu,tj.nedavno sam upoznala momka koji me očarao na prvu, komunikativan,pametan, i sa njim sam osjetila leptiriće koje nisam dugo vremena. Ali on zivi stotinama kilometara dalje od mene, iako potječe iz mog mjesta, od početka sam mogla znati da je to osuđeno na propast zbog daljine, a i što je to jedan od dečkiju za koje se djevojke lijepe,drugim riječima- neosvojiv. Ali eto, htjela sam riskirati, i opet je rezultiralo time da sam povrijeđena. Nakon par izlazaka, velikih riječi uzivo sa njegove strane, sad saznam da je stigao za Bozic i nije se javio.
Potonule su mi lađe, i osjećam se tako razočarano, iako od početka imam intuiciju da je bolje da se odmaknem.
Svjesna sam da Bozji plan nije za mene, kao i za druge zene, da imamo nekoga tko će nam unositi nemir, i za koga ne mozemo garantirati da ce sutra biti dobar muz u braku, ili nekoga tko neće postovati stav o predbracnoj cistoci. Nazalost, ja sam se svaki put dosad zaljubila u takve tipove.
A citavo to vrijeme moj bivši dečko,kojeg sam već spomenula, čeka da vidi hoću li se ja urazumiti i shvatiti da me on najviše voli od ovih kojekakvih tipova, i da je spreman biti uz mene bezuvjetno.
Svaki put kad se razočaram, on se javi, iako ne zna što se događa u mom zivotu, kao da predosjeti kad se treba javiti. A ja ga odbijam jer sa njim više ne osjećam ushićenost i sreću zaljubljenosti, i pitam se griješim li, da li su ti poletni osjećaji uopće pravi pokazatelj ? Kaos mi je u glavi jer uvijek kao da zelim nesto novo, a znam da imam u blizini zrelu osobu za brak, sa kojom bi bila mirna i svoja, ali ja i dalje razmišljam o nedostiznim tipovima koje treba osvajati..Počela sam moliti 30-dnevnu poboznost svetom Josipu jer mi ju je predlozio jedan svecenik, i čvrsto vjerujem da će mi Bog pokazati pravi put i Svoju volju za mene.
Od mnogo prijateljica čujem kako je brak kriz, kako se osjećaji poslije izgube i ostaje osoba kakva jest, i da ne treba previše obraćati paznju na osjecaje jer su varljivi. Ali sa druge strane, da li je ispravno ući u brak s nekim ako ga dozivljavas vise kao prijatelja, a kemija se izgubila?
Ispricavam se na dugom postu,zaista bih volila čuti iskren savjet
Predodređena si za sreću ali toliku da ti um to nemože dokučiti. Moli i neodustaj od svojih stavova, i nepristaj na nikakve kompromise što se predbračne čistoće tiće. Bori se! Ili jesi ili nisi
Nisam puno stariji od tebe (imam 27 godina), a vjerojatno niti u vjeri nisam iskusniji, ali također se sa sličnim situacijama susrećem. Donedavno sam bio samo "tradicionalni" vjernik ali pravu Istinu sam počeo shvaćati tek prije par godina kada sam za vrijeme studiranja počeo čitati duhovnu literaturu i odlaziti na klanjanja i susrete koje organizira jedna studentska katolička udruga. Prije toga sam djelomično živjeo u zabludama, pretjerivao sa izlascima, putovanjima na kojima sam doživljavao doslovno filmske scenarije pri kojima sam uvijek "plesao po rubu", ali me Isus uvijek spašavao i to sada vidim kristalno čisto. Jedna stvar je i iz tih "starih dana" uvijek bila prisutna, a to je molitva i pouzdanje u Boga. Toliko sam bio griješan, a tolike milosti sam dobio, čak i posao koji mi je čisti Božji dar. I jednostavno nakon svega što sam prošao i spoznao, za mene više nema povratka na staro. A to "staro" odnosi se i na poimanje veze, karaktera djevojki koje sam tražio i samog poimanja smisla veze. Totalno mi se sve okrenulo i promjenilo, Bogu hvala. Da sam ostao u onim zabludama od prije tko zna gdje bi i u kakvom stanju bio sada.
Sadašnje stanje mi je, ajmo reći, kompleksno. Imam društvo sastavljeno od nekoliko "tradicionalnih vjernika" (kakav sam i sam prije bio) i nekoliko ljudi kojima vjera ništa neznači (i koristim svaku spontanu priliku da im pokušam pomoći da i oni shvate Istinu, što je trenutačno dosta teško, jer i sam imam puno kušnji i svaki dan mi je praktički borba, i ja još jako puno toga moram shvatiti). I dalje izlazim, bavim se intenzivno sportom ("klesanje" fizičkog izgleda mi je jedan od eventualnih poroka koji vučem iz "starih dana"), radim, krećem se puno među ljudima ali nemam curu jer jednostavno na mjestima i sa ljudima sa kojima se družim dosta teško mi se čini pronaći djevojku kakvu bih želio. Vani često upoznam nove osobe suprotnog spola, ali to jednostavno nije to. Imam prilike biti u vezi (koja se ne temelji na kršćanskim načelima) i sa dosta cura, ali ja to jednostavno neželim. I borba mi je već praktički nekoliko godina. Doslovno iz vikenda u vikend. Bogu hvala što mi daje snage da sam jako čvrst što se tiče šeste zapovjedi, i da mi je netko rekao prije par godina da ću imati ovakvo razmišljanje, čežnje i ponašanje što se tih stvari tiče vjerojatno bi mi se činilo nemoguće. Do te mjere je došlo da mi se vani dogodilo da me cura koju sam odbio upita dali sam homoseksualac
Nisam svetac, duhovni život mi je borba, dosta stvari sam shvatio ali još je jaaako dugačak put predamnom, koči me dosta svjetovnih stvari kojima danas mladi općenito podliježu, ali čvrsti stav mi je ovakav: Ako sa djevojkom pored tih svjetovnih stvari koje nam se nameću neću
otvoreno moći pričati o Bogu, pomoliti se, otići na misu, klanjanje/duhovnu obnovu i živjeti čistoću (zbog ovog zadnjeg bi moje društvo bilo u čudu da zna, i većina ih nebi to vjerovala), e pa u tom slučaju biram biti SAM. I moliti. I čekati. Isusu pustiti sve, i boriti se. Jer neznam način na koji bih vlastitim snagama mogao pronaći djevojku sa kojom bih mogao gore navedeno, s obzirom na mjesta i ljude sa kojima se krećem.
Često sam i nestrpljiv i čak i požurujem Boga u tome svemu, ali uvijek se smirim i shvatim da Bog ima najbolji plan samnom, budući da me poznaje više nego što se sam poznajem, do najsitnijih detalja. Bog nas je sve stvorio, voli nas toliko da je ograničenom ljudskom umu to nemoguće niti zamisliti, i siguran sam da ima najsavršeniji plan za svakog čovjeka ponaosob. I zbog svega toga, u šumi svjetovnih stvari sa kojima se svaki dan svi susrećemo, nedopuštam si da budem u vezi u kojoj neću biti sretan (prema već prije navedenim prioritetima). I jednostavno neželim biti u "tek toliko instant vezi" koja svoje temelje ima u Holywoodskim filmovima, niti pristajati na kompromise (poput neživljenja predbračne čistoće). Ponavljam da nisam svetac, niti glumim čednost i moralista, ali za mene su stavovi što se veze, braka i obitelji tiče zabetonirani zidinama neprobojnim
Fali nam ljudi pravih kršćanih brakova, i na tome svi mi koji nismo osjetili poziv za redovništvo moramo poraditi. A mi koji se krećemo više u svjetovnom društvu bi svojim primjerom polagano i ostatku društva trebali otvoriti oči i uši.
I na kraju ostaje otvoreno pitanje za sve nas, na koji način mi samci možemo utjecati da se upoznamo sa suprotnim spolom koji ima iste stavove kao i mi? Svaki savjet onih koji su slično već prošli je dobrodošao.
PS admini, novi sam član i nemogu posluti privatnu poruku. To je neka greška ili?[/quote]
Sviđa mi se sve ovo kako si napisao
Imamo dosta sličnosti, samo što ja još nisam dosegla taj stupanj u vjeri na kojemu se ti nalazis, ali tezim tome.. Hvala na iscrpnom odgovoru
p.s.- ne mozes poslati još poruku, jer mislim da moraš imati minimalno 5 postova, pa tek nakon toga
Login
FAQ
Chat
Traži
