www.tebe-trazim.com

Volio bih malo popricat s tom baba jagom bas u vezi milosti Bozje i slobodne volje jer je i meni taj teoloski problem godinama bio glavna preokupacija u teoloskom razmisljanju.

Ovu temu otvaram radi jedne osobe koja se odrekla vjere nakon sto je u toj svetoj,katolickoj,apostolskoj vjeri provela mnoge godine svoga zivota. Pred ljudskom slobodom i sam je Bog nemocan,kako je rekao Isus u objavama jednoj svetici. Bog,koji je covjeku dao neizrecivi dar slobodne volje,uvijek i potpuno postiva tu slobodnu volju,bilo da se radi o Vrhovnom sveceniku Kristove crkve,bilo da se radi o covjeku koji zivi u nekoj prasumi. I Bog postiva tu slobodnu volju bez obzira na posljedice koje mogu iz toga proizaci,a posljedice su vise nego strasne. Tako je Bog postivao slobodnu volju nasih praroditelja,makar je dobro znao da ce zbog pogresne upotrebe te volje morati milijarde ljudi osuditi na vjecne i preuzasne paklene muke. Postivao je i slobodnu volju proroka Muhameda,makar je dobro znao da ce taj lazni prorok zavesti milijune ljudi od kojih ce vecina zavrsiti u paklu. Postivao je i slobodnu volju Arija,Nestorija, Pelagija, Luthera,Kalvina i svih ostalih heretika koji su zlorabeci svoju slobodu postali zavodnici bezbrojnih dusa. Ali sto ako bi i sam papa odlucio na pogresan nacin koristi dar slobodne volje i ako bi na taj nacin cinio stetu mnogim dusama za koje je Krist umro? Odgovor je sljedeci: Bog bi i u tom slucaju postivao papinu slobodnu volju,makar bi zbog tog upornog postivanja slobodne volje jednog pape milijuni katolika otisli u pakao. I upravo zbog toga papa ne moze biti nepogresiv jer i on ima slobodnu volju koju Bog uvijek postiva i koju on moze pogresno koristit. Ne moze biti nepogresiv cak ni onda kad govori ex cathedra,a jos manje kad ne govori ex cathedra. Dogma o nepogresivosti jednostavno se protivi istini da svaki covjek,ukljucujuci i papu,uziva dar slobodne volje. Kad bi papa mogao govorit samo istinu,vise ne bi bio slobodni covjek. I zato se ne trebamo ni malo cuditi ako vidimo da neki pape promicu odvratne i bezbozne teorije kao sto je teorija da se gotovo svi spasavaju(Spe salvi,Benedikt XVI).U toj enciklici papa otvoreno tvrdi da mi ne bi trebali vjerovati da je pakao gusto naseljen i da ce velika vecina ljudi,nakon nuznog ciscenja,biti prenesena u Nebo,a to je misljenje u potpunoj suprotnosti sa Svetim pismom,sa misljenjem najvecih teologa,s objavama svetaca pa i sa zdravim razumom.
Dakle,Katolicka crkva je prava Crkva koju je sam Bog ustanovio na zemlji radi spasenja ljudskog roda,ali nije nepogresiva jer se sastoji od ljudi koji dar slobodne volje mogu uvijek pogresno upotrijebit. Ali ako Crkva moze pogrijesit i u pitanjima vjere,to nikome ne daje pravo da tu Crkvu napusti.

Nakon ovog uvoda prelazim na glavno pitanje oko kojeg su se stoljecima lomila koplja u nasoj svetoj Crkvi. To pitanje glasi ovako:Moze li covjek svojim vlastitim snagama,bez nadnaravne pomoci Bozje milosti,ciniti ono sto Bog od njega trazi i tako postici vjecno spasenje? A odgovor je i vise nego jednostavan: Sigurno da moze jer Bog od covjeka ne trazi nemoguce stvari. Bog ,koji je stvorio ljudsku narav,dobro zna za sto je ta narav sposobna i nikad ne trazi nesto sto covjek svojim naravnim sposobnostima ne bi mogao ostvariti.Kakav bi to bio Bog koji bi od covjeka zahtijevao nemoguce stvari,a onda ga najstroze kaznjavao kad covjek ne bi ispunio te nemoguce zahtjeve. Ali Bog nije takav. Ne samo da ne trazi nemoguce stvari,nego u svojoj beskrajnoj ljubavi jos i pomaze covjeku da cini ono sto bi covjek mogao i trebao ciniti i bez Bozje pomoci. I upravo ta milostiva Bozja pomoc kojom Bog kao predobri Otac podupire slabost svoje djece zove se milost Bozja.

-----
Dakle,covjek stvarno moze svojim naravnim snagama,i bez nadnaravne Bozje pomoci,vjerovati,moliti,postiti i ciniti sve ostalo sto je potrebno za njegovo spasenje,tj.ima potpunu moralnu samostalnost ali zato i potpunu moralnu odgovornost. Zamislimo da neki zlocinac bude izveden pred sud i sudac ga pozove na odgovornost. A zlocinac kaze:"Nisam u tom trenutku primio nikakvu djelatnu milost pa sam jednostavno morao uciniti taj zlocin". Ali takvi su nazalost i mnogi katolici. Za njihove neuspjehe u duhovnom zivotu kriva je pokvarena narav,a ne njihova pokvarena volja.
Ali ako se covjek moze spasiti i bez nadnaravne milosti,koristeci samo svoje naravne sposobnosti,zasto nam Bog onda daje svoju milost? Sigurno ne zato da bi nam omogucio spasenje,nego zato da bi povecao broj spasenih,da bi skratio muke cistilista i da bi spasenike vise uzdigao u svetosti. Ali buduci da je covjek tako slab i da bez Bozje pomoci tako lako pada,treba bez prestanka molit za Bozju milost kako nas je Isus poucio. Jako je dobra ona izreka:' Treba molit tako kao da sve ovisi o Bogu,a raditi tako kao da sve ovisi o nama.

Hrki ne samo da ne mozes radit dobro bez Boga, nego ne mozes nista bez Boga, dakle ni zlo. A ako se odlucimo na dobro, onda smo odabrali milost koja pretpostavlja nasa dobra djela. I ne postoji ljudska osoba koja ce bit bez grijeha od rodenja do smrti. Ono sto Bonaficije ne kuzi je da ce Bog svakom u zivotu dat dovoljno milosti da se spasi.

I ne postoji ljudska osoba koja ce bit bez grijeha od rodenja do smrti.

Ono sto Bonaficije ne kuzi je da ce Bog svakom u zivotu dat dovoljno milosti da se spasi.

Zamislimo da neki zlocinac bude izveden pred sud i sudac ga pozove na odgovornost. A zlocinac kaze:"Nisam u tom trenutku primio nikakvu djelatnu milost pa sam jednostavno morao uciniti taj zlocin".

Ne znam odakle ti da ne možemo bez Boga činiti ni zlo???
Mislim da si nešto pobrkao...Bog je apsolutna ljubav i Dobro , i Bog nikome na daje poticaj, niti želi da itko od ljudi čini zlo!.

Da Bog ce dati a hoces li ti prepoznati i prihvatit tu milost je pitanje, jer i samo prepoznavanje i prihvacanje milosti je milost kao sto tumaci nauk i kao sto je receno tu na forumu. I onda netko npr. 20 godina moli za milost Bozju (zar nije i sama molitva milost, znaci samom molitvom si u milosti) i ustanovi da Bog to ne daje svakome nakon sto je proveo tolike godine u molitvi, a molitva jest milost. Dobro moguce je da si bio u milosti pa vise nisi, ne razumijem. Samo pitam ovako laicki.

Ti milost uopce ni ne moras prepoznat. Ugl, svaki dobar cin koji napravis jest odabir tvoje slobodne volje na primljenu Boziju milost, tj pristajanje na Njegovu milost i volju.

I sam taj odabir nase slobodne volje je Bozija milost, sama po sebi.

Tako da, cak i molitva za milost jest milost primljena od Boga.
I sad, Bog daje svakome dovoljno milosti da se spasi i dostigne u Kraljevstvo Nebesko. No, to ne znaci da svatko ima jednaku sansu od rodenja da postane svetac u jednakom vremenskom razdoblju. Recimo to ovako:
S jedne strane imas razbojnika s desna... Da je dobio tu milost da osobno na zemlji upozna Isusa kad i Juda vjerovatno Ga ne bi izdao.(moje misljenje). Da je taj razbojnik roden u tvojoj obitelji, on bi postao svetac brze nego ti. Naravno, razbojnik je radio ono sto je znao: pljackao, ubijao i silovao. Dakle je li taj razbojnik primio milost u svom zivotu s obzirom da nije radio dobra djela? Minutu prije smrti je pripadao jos uvijek razbojnicima, olosu, gledano nasim ljudskim ocima. A u stvarnosti je proglasen svecom, cascen od Tijela Kristova.
S druge strane imas Judu, koji je takorekuc minutu prije smrti pripadao apostolima.
Sada, mozes s njima povuc paralelu s ljudima oko sebe. Koliko je njih pravovjernih? Doslovno vise u crkvi? Koliko njih svakodnevno moli? Koliko je razbojnika? Ne mozemo ljudskim ocima niti pokusat sudit nekoga...

Hocu ti rec, da nitko nece precicom u raj. U konacnci Bog zna koliko je kome dao, i cistocu svakog srca.

.
Je li bi to znacilo da svaki moj zao cin je odabir moje slobodne volje na ne primljenu Bozju milost? Tu se vracamo na ono kako se zlocinac uvijek moze opravdati da nije bio u stanju milosti kad je pocinio neko zlo sto je totalno apsurdno.