www.tebe-trazim.com

Trabunjaš bezveze Hrkane! Na nešto od toga brundanja se želim osvrnuti.



Već sam ti rekao: ja sam samo učenik koji je imao sreće da upozna takvog učitelja. Uspoređivati mene ili bilo kojeg forumaša sa Jobicom (zvanim Timotej) je smiješno. Ono šta ima Jobica (zvani Timotej) jest dar Božji, nevjerovatan osjećaj i smisao za teologiju. To ti i ja nemeremo razmeti jer nemamo taj dar. Bogu hvala! Jobica (zvani Timotej) je to besplatno primio i uvijek je besplatno dijelio (usp. Mt 10,8). Jobica (zvani Timotej) je ono što se kaže: genije. Pitaš me kakav genije?! Religiozni.



RELIGIOZNI GENIJI

Kao svaka darovitost tako i prirodna nadarenost za religiozno može biti manja ili veća, odnosno najveća, tj. genijalna. Postoje religiozni geniji kao što postoje glazbeni i likovni geniji i geniji riječi. Religiozni geniji se ponašaju slično kao ini umjetnički geniji, oni prelaze ponekad kanonske okvire i nadilaze institucijske međe. Ili se barem neprestano lome na tim međama. Zoran primjer su Soren Kierkegaard, Rabindranath Tagore i Pierre Teilhard de Chardin. Soren Kierkegaard se lomio u međama svoje evangeličke vjeroispovijesti, pisao pod kriptonimom. Vjernikovao je, a opet mu je bilo za njegov religijski genij pretijesno tu gdje je bio. Napustio je Crkvu, ali ne i vjeru. Nastavio je religijski bujati. Rabindranath Tagore, neko vrijeme učitelj vjere, napušta svoju vjeroispovijest. Napušta je, u stvari, zbor prebujalosti religiozne genijalnosti, koja graniči s mistikom. Za religioznu poeziju dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Tek pošto je Henry de Lubac objelodanio prisna pisma što mu ih je pisao njegov pokojni prijatelj Pierre Teilhard de Chaidin, pokazalo se kako se ovaj prirodoznanstvenik, mislilac i umjetnik lomio o biti ili ne biti u redovništvu, u svećeništvu, u Crkvi, ne iz pomodne pobune već iz nabujale religioznosti. Ostao je u Crkvi. Proglasit će ga jednom svetim. Ni Kierkegaard, ni Tagore, ni Teilhard de Chardin nisu pomodni osporavatelji svojih vjeroispovijesti; »krivnja«, ako se o krivnji uopće može govoriti, nije jedino, pa ni prvenstveno na njihovoj vjeroispovijesti, nego na njihovoj religioznoj nadarenosti, zapravo religioznoj genijalnosti. Njihovo napuštanje vjeroispovijesti i lomljenje oko napuštanja i nije zapravo odmetništvo nego radije prebujavanje religioznog genija koji ne uspijeva ostati u međama što računaju tek s prosječnim vjerskim čovjekom. Kako milost pretpostavlja narav, navjestitelji vjere bi morali računati s posebnošću osoba koje su vjerski visoko genijalno nadarene. Biti gibljiviji prema njima, imati dokle je god to moguće razumijevanja za njihovu možebitnu neprilagodljivost prosječnome. Nije li šteta, i više od toga, gubiti religiozne nadarenike, čak religiozne genije, samo zato što se oni ne uspijevaju smjestiti u, najčešće, sekundarne i ne bitne okvire koji važe općenito. Isus se hvali pred Ocem, zapravo hvali Ocu, što nije izgubio niti jednoga od onih koje mu je dao, osim sina propasti. Svi koji su religiozno nadareni, pogotovo koji su to na osobit, genijalan način, dani su otajstvenom Kristu, Crkvi, jer svaki dobar dar dolazi od Oca svjetlosti. I Crkva treba da slijedi Učitelja, pazeći da niti jednoga ne izgubi. Kušnja je, dakako, na koju je već Isus bio upozorio suvremene revnitelje vjere, da se zanemari Božja zapovijed kako bi se obdržale svoje predaje. Postavlja se pitanje, da li postoje religiozni geniji, dakle osobe s najvišim darom za religiozno, a da nisu vjernici? Odgovor je potvrdan. Ludwig Feuerbach je takav izraziti religiozni genije, koji ne samo da nije vjernik, nego ga se može zvati patrijarhom novijeg bezboštva. Njegov primjer je upravo potvrda za to da je religiozna nadarenost čisto naravna darovitost, kao npr. nadarenost za glazbu, slikarstvo, pjesmu, poslovnost. Ivan Golub "Prijatelj Božji"


Pogađaš već, jel?! Ti i npr. ja spadamo u one malo manje nadarene.



SKROMNIJE NADARENI

Budući da milost pretpostavlja narav — a ovdje je riječ o čisto prirodnoj nadarenosti za religiozno — milost ne zanemaruje naravnu religioznu nadarenost. Praktički to znači da je ni navjestitelj Evanđelja ne smije zaobilaziti. Konkretno, u ljudi skromnije religiozne nadarenosti neće prenapinjati mističke domete, kao što učitelj glazbe neće od prosječnog učenika htjeti učiniti Bacha. Isto tako neće kočiti u rastu one koji su hitra hoda u vjerskom iskustvu. Nadasve mu valja paziti da vlastitu mjeru religiozne darovitosti ne nameće drugima, npr. da zbog svoje skromne religiozne nadarenosti koči rast vjerski veoma nadare nih osoba ili pak zbog svoje visoke religiozne nadarenosti čim nasilje nad religiozno skromno nadarenim ljudima. No kako milost, koja pretpostavlja narav, zna činiti i čudesa, valja bili nadasve osjetljiv za dar Duha u pojedincu, i ako Duh nekome na skroman naravni dar za religiozno podari velik nadnaravni dar za vjeru, treba to poštivati i promicati. Svaka pak naravna religiozna nadarenost poziv je da se ona i razvije. Kao što kod manje glazbeno nadarenog treba cijeniti uloženo nastojanje i razvijanje dara do krajnjih granica, makar objektivno to ne dosizalo ne znam kakve domete, tako valja i kod skromnije religiozno nadarenih osoba cijeniti ako su dali mnogo ili čak sve od sebe, makar se to objektivno ne pokazuje bog zna čim. Načelo »sve ili ništa« — svagdje loše načelo — na »dušnoj paši« se pokazuje osobito lošim: odbija se, kudi ljude koji, i po daru naravne religiozne i nadnaravne vjerske nadarenosti, ne mogu dati više, jer nemaju — dali su zapravo sve. Tada smo slični onima što su skupa s Isusom motrili pred hramskom blagajnom koliki dar tko ubacuje. Gledamo »objektivnu« veličinu religioznosti, a ta, makar izgledala velika, može biti u stvari neznatna, jer ni izdaleka ne sadrži svu naravnu religioznu i nadnaravnu vjersku nadarenost. Isus pohvaljuje udovicu koja je ubacila skroman novčić, »objektivno« gledano malo. Isus je hvali, jer ono što je darovala jest sve što je imala. Ne valja li tako postupati i prema vjernicima koji »objektivno« malo očituju, daju svoje vjerskosti, ali možda daju sve što imaju zahvaljujući svojoj naravnoj religioznoj i nadnaravnoj vjerskoj nadarenosti? Ivan Golub "Prijatelj Božji"



Već sam ti pisao, to nema veze sa time kako ti nazivaš "duga mračna noć" ili kak bi sveci rekli "tamna noć" duše.


Jr 2,19 Opačina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuđuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi” - riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama.


Jasno da jasnije nemere biti. Još nisam sreo forumaša koji bi mi izgledao da je barem "dotaknuo" "tamnu noć" duše. Bome, nisam je ni ja. Tak da brkaš dva potpuno različita stanja. Ovo kasnije kaj si nadrobio, ne da ne želim komentirati, nego, tu se nema šta komentirati. Trla baba lan. Nemere meni nikakav klaun tipa Marino Restrepo pomoći. Ako mi nisu pomogli savjeti Sv. Franje Saleškog, Sv. Alfonz de Liguorija, Ivana Goluba i Ivana Fučeka, onda mi sigurno neće pomoći svjedočanstvo: što se babi htilo to se babi snilo. Znaš kaj meni može pomoći, znaš kaj bi za mene bila milost nad milostima?! Da me moja "Milena" prihvati. Znaš kako je dirljivo Kafka pisao Mileni?! Vidi ovo;


I’m tired, can’t think of a thing, and my sole wish is to lay my head in your lap, feel your hand on my head, and stay that way through all eternity. Franz Kafka "Letters To Milena"


Moj Hrki! To bi i mrtvaca diglo. Ne znam kako bi to velik grešnik morao biti da te ovo ne bi trglo. Tako nešto bi bila milost, i to u mojim očima, milost nad milostima. Samo ima jedan problem. Moja "Milena" ne želi to.

Fran, već sam ti negdje i pripomenuo, i opačine Davida odvedoše ga u njegovu tamnu noć..

Doista. Jesu. I pritom je postao još više David nego je prije bio.

Čak grijesi, od kojih neka nas Bog sačuva u svojoj dobroti, postat će božanskom Providnošću na spasenje onima koji su Božja svojina. Nikada David ne bi dosegnuo dubinu svoje poniznosti da nije pao u grijeh niti bi se Magdalena ikada uzdigla prema visini svoje ljubavi prema Bogu da joj nije tako mnogo oprošteno i nikada joj ne bi bilo oprošteno da nije sagriješila. Smijem li ovoga Boga ne nazvati velikim umjetnikom milosrđa? Našu bijedu on pretvara u ljupkost, a sama zmija, od koje strahujemo, mora služiti po njemu na spasenje naših duša. Kaži mi, što neće njegovom rukom postati iz patnje koja te zadesi? Ako ti ikada patnja pogodi dušu, onda reci svojoj duši da je sve dobro ako ona ljubi svoga Boga. Baci li ti Bog nečistoću sramote na oči, neka tvoje oko baš po tome zadobije čist pogled. A baci li te on na pod kao nekoć svetoga Pavla, neka tvoj pad postane uskrsnuće. Sv. Franjo Saleški "Misli"

Rim 5,20 Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost..


Pa ipak, ima i ona druga strana;


Sir 5,5-7 Ne uzdaj se toliko u oproštenje da gomilaš grijeh na grijeh. Ne reci: “Veliko je milosrđe njegovo, oprostit će mi moje mnoge grijehe!” jer je s njime milosrđe i gnjev te na grešnike pada srdžba njegova. Ne oklijevaj vratiti se njemu, i ne odgađaj iz dana u dan; jer će iznenada njegov gnjev planuti, i u čas osvetni ti ćeš propasti.

Mt 24,42-44 "Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."


Zasigurno je velika ludost ne htjeti vjerovati Kristovu evanđelju; no još bi veća ludost bila vjerovati mu, a živjeti kao da se u nj ne vjeruje. Nevjernici postupaju vrlo nerazumno zatvarajući oči kako ne bi vidjeli ponor u koji srljaju. No što da kažemo o ludosti onih vjernika koji vide ponor te se otvorenih očiju upravo u nj strovaljuju? Sv. Alfonz Liguori "Vježbanje u savršenosti"


Moli Boga da jednog dana ti ne postaneš kao ja.

Varas se,Fran,ako mislis da bi te jedna zena mogla podici iz tvojih grijeha,osim ako nije prava svetica. Preduboko si pao i samo te Bog moze spasit. Ali te ja necu osudit radi tvog pada jer smatram da sam jos veci gresnik od tebe. Zelim ti samo reci sljedece: Ne gubi nadu jer nitko nije tako duboko pao da ga Bozje milosrdje ne bi moglo opet podici i spasiti. Jednom gresniku,jos vecem od tebe,Isus je rekao:'Cak da si Boga ubio,ne bi se trebao bojati ako bi u srcu imao pravo kajanje.' Zato se ohrabri i nastavi borbu. U objavama M.Valtorte Isus kaze i ovo: ' Bog cesto dopusta i padove svojih izabranika,ne zato sto se njemu svidja gledati kako oni padaju,nego zato sto iz tog pada moze proizaci neko vece dobro'.
Ako nista drugo iz ovog svog pada mozes naucit sljedece: Bez stroge askeze nema pravog duhovnog zivota!

^da mi je upoznat njegovu curu

Da mi je upoznat Frana

Izgleda meni da ces ti prije upoznat ignoriraj listu neg Frana

U pravu si. Dujam ti barem znas kako se dode na Franovu ignoriraj listu.

Kakav ti je to nick: "babmo"?! Nisi mogla izmislit nešto bolje?!

Kad sam dosla na forum ime Fran26 je vec bilo zauzeto

Sta je ime uopce bitno? Cak ni ono bitnije u RL nisam bitala sama, a ovdje mi je nebitno kako cu se zvat