Opet na forumu kojekakvih postova o Milosti.
Onima koji su kraće vrijeme ovdje, preporučam od srca da o ovoj temi uče iz Katekizma. Možda još catholic answers jer je sigurna i provjerena domena, mada će u KAtekizmu naći sve odgovore.
Forum nije dobro mjesto za učiti o ovako dubokim stvarima Duha i vjere, jer na forumu pojedini pišu ono što je krivovjerje prema Nauku Crkve.
Ukoliko neko nema Katekizam, citirati ću dio Nauka o Milosti, ali možda najbolje uzeti i uz molitvu (rekao bi vlč. Sudac "Teologija se na koljenima studira") proučavati.
poveznice;
http://www.hbk.hr/katekizam/dowload
www.svtoma.com/kkc.html?file=files/Down ... -Crkve.pdfMILOST I OPRAVDANJE
I. Opravdanje
1987 Milost Duha Svetoga ima moc da nas opravda, to jest ocisti od nasih
grijeha i udijeli nam "pravednost Bozju po vjeri u Krista Isusa" (Rim 3,22)
i po krstenju:Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da cemo i zivjeti zajedno s
njime. Znamo doista: Krist, uskrisen od mrtvih, vise ne umire, smrt njime
vise ne gospoduje. Sto umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a sto zivi,
zivi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a zivima Bogu u Kristu Isusu (Rim 6,8-11).
1988 Snagom Duha Svetoga sudjelujemo u muci Kristovoj
umiruci grijehu, i u njegovu uskrsnucu radjajuci se na nov zivot; udovi smo
njegova Tijela, Crkve, i loze pricijepljene njemu, Trsu:Po Duhu smo svi mi
ucesnici Bozji (...) Imamo udjela u bozanskoj naravi po ucescu na Duhu (...)
Eto, zasto Duh cini bozanskima one u kojima je nazocan!
1989 Prvo je djelo milosti Duha Svetoga obracenje, kojemu je plod opravdanje, kako je Isus
navijestio na pocetku Evandjelja: "Obratite se jer je blizu Kraljevstvo
Bozje" (Mt 4,17). Na poticaj milosti, covjek se okrece prema Bogu i udaljuje
od grijeha te tako prima oprostenje i pravednost odozgor. "Opravdanje (...)
nije tek otpustanje grijeha nego je i posvecenje i obnova unutrasnjega
covjeka".
1990 Opravdanje oslobadja covjeka od grijeha koji se suprotstavlja ljubavi
Bozjoj te cisti njegovo srce. Opravdanje je posljedica inicijative Bozjeg
milosrdja, Boga koji pruza oprostenje. Ono pomiruje covjeka s Bogom.
Izbavlja od ropstva grijeha i ozdravlja.
1991 Opravdanje je u isto vrijeme prihvacanje Bozje pravednosti po vjeri u
Krista Isusa. Ovdje pravednost oznacuje ispravnost bozanske ljubavi. Zajedno
s opravdanjem ulijevaju se u nasa srca vjera, ufanje i ljubav i daje nam se
posluh Bozjoj volji.
1992 Opravdanje nam je zasluzeno mukom Krista koji se na krizu prinio kao
zrtva ziva, sveta, Bogu mila, te je njegova krv postala pomirilistem za
grijehe svih ljudi. Opravdanje nam se daje po krstu, sakramentu vjere. Ono
nas suoblicava s pravednoscu Boga koji nas snagom svoga milosrdja cini
iznutra pravednima. Cilj mu je slava Bozja i Kristova te dar zivota
vjecnoga:Sada se izvan Zakona ocitovala pravednost Bozja posvjedocena
Zakonom i Prorocima - pravednost Bozja po vjeri Isusa Krista, prema svima
koji vjeruju. Ne, nema razlike! Svi su zaista sagrijesili i potrebna im je
slava Bozja; opravdani su besplatno, njegovom miloscu po otkupljenju u
Kristu Isusu. Njega je Bog izlozio da krvlju svojom bude pomiriliste po
vjeri. Htio je tako ocitovati svoju pravednost kojom je u svojoj bozanskoj
strpljivosti propustao dotadasnje grijehe; htio je ocitovati svoju
pravednost u sadasnje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji
je od vjere Isusove (Rim 3,21-26).
1993 Opravdanje uspostavlja suradnju izmedju milosti Bozje i covjekove slobode.
Ta se covjekova suradnja izrazava pristankom vjere uz Rijec Bozju koja covjeka
zove k obracenju, i u ljubavi koja sudjeluje s poticajem Duha Svetoga koji covjeka pretjece i cuva. Bog dotice srce covjekovo svjetloscu Duha Svetoga tako da covjek niti ostaje
posve nedjelatan kada se podlaze nadahnucu, koje dakako moze i odbiti, niti se bez bozanske milosti, samom svojom slobodnom voljom, moze pripraviti zapravednost pred Bogom.
1994 Opravdanje je najizvrsnije djelo Bozje ljubavi
koja se ocitovala u Kristu, a dano nam je po Duhu Svetom. Sveti Augustin
smatra da je "opravdanje bezboznika vece djelo od stvaranja neba i zemlje"
jer "nebo ce i zemlja proci, dok spasenje i opravdanje izabranika nece proci
nikada". On takodjer misli da opravdanje gresnika nadvisuje samo stvaranje
andjela u pravednosti, jer ocituje vece milosrdje.
1995 Duh Sveti je nutarnji ucitelj. Darivajuci zivot "unutrasnjem covjeku"
(Rim 7,22; Ef 3,16), opravdanje ukljucuje posvecenje cijeloga bica: Kao sto
nekoc predadoste udove svoje za robove necistoci i bezakonju - do bezakonja,
tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posvecenja. (...)
Sada pak posto ste oslobodjeni grijeha i postali sluge Bozje, imate plod
svoj za posvecenje, a svrsetak - zivot vjecni (Rim 6,19.22).
II. Milost
1996 Nase opravdanje dolazi od Bozje milosti. Milost je naklonost, nicim
zasluzena pomoc koju nam Bog daje da bismo odgovorili njegovu pozivu: da
postanemo sinovi i kceri Bozje, posinci, sudionici bozanske naravi i zivota
vjecnoga.
1997 Milost je sudjelovanje u Bozjemu zivotu; ona nas uvodi u intimnost
trojstvenoga zivota. Po krstenju krscanin sudjeluje u milosti Krista koji je
Glava svoga Tijela. Kao "posinak" i on moze Boga nazivati "Ocem", u
jedinstvu sa Sinom jedinorodjenim. On prima zivot Duha koji u nj ulijeva
ljubav i oblikuje Crkvu.
1998 Taj poziv na zivot vjecni je nadnaravan. Ovisi posvema o nicim
zasluzenoj Bozjoj inicijativi jer nam samo Bog moze objaviti i darovati
samoga sebe. Premasuje sposobnost covjekova razuma i moci njegove volje kao
i svakoga drugog stvora.
1999 Milost Kristova je nezasluzen dar kojim nam Bog dariva svoj zivot, sto
nam ga u dusu ulijeva Duh Sveti da je ozdravi od grijeha i posveti. To je
posvetna (posvecujuca) ili pobozanstvenjujuca milost, koju primamo na
krstenju. Ona je u nama izvor djela posvecenja:Je li, dakle, netko u Kristu,
nov je stvor. Staro uminu, novo 'gle' nasta! A sve je od Boga koji nas sa
sobom pomiri po Kristu (2 Kor 5,17-18).
2000 Posvetna milost je stalan dar, postojano i nadnaravno stanje sto
usavrsuje dusu osposobljujuci je da zivi s Bogom i djeluje po njegovoj
ljubavi. Treba razlikovati trajnu (habitualnu) milost, kao trajno
osposobljenje da zivimo i djelujemo prema bozanskom pozivu, od djelatnih
milosti, koje oznacuju Bozje zahvate bilo na pocetku obracenja, bilo u toku djela posvecenja.
2001 Vec i sama pripravnost covjekova da prihvati milost
predstavlja djelovanje te milosti. Ona je potrebna da pobudi i podrzi nasu
suradnju u opravdanju po vjeri i u posvecenju po ljubavi. Ono sto je u nama
otpoceo Bog privodi k ispunjenju: "On doista otpocinje tako da mi, njegovim
djelovanjem, htjednemo; on dovrsava djelo, sudjelujuci s pokretima nase
volje koja je vec obracena".I mi djelujemo, ali djelujemo sudjelujuci s
Bogom koji djeluje pretjecuci nas svojim milosrdjem. Pretjece nas da nas
ozdravi, a potom nas prati da ozdravljeni ocvrsnemo. Pretjece nas da bi nas
pozvao i pratit ce nas da nas proslavi. Pretjece nas da bismo u poboznosti
zivjeli, a pratit ce nas da bismo s njime vjecno zivjeli, jer zasigurno bez
njega ne mozemo nista.
2002 Slobodna Bozja inicijativa zahtijeva slobodan covjekov odgovor ;
Bog je covjeka doista stvorio na svoju sliku, obdarivsi
ga, uz slobodu, sposobnoscu da ga upozna i ljubi. Dusa istom po slobodi moze
uci u zajednistvo ljubavi. Bog neposredno dotice i izravno covjeku srce
pokrece. Stavio je u covjeka teznju za istinom i dobrom koju samo on moze
zadovoljiti. Obecanja "zivota vjecnoga" odgovaraju toj teznji, iznad svake
nade: Ti si poslije svojih djela, koja su bila veoma dobra, pocinuo sedmi
dan (...) To nam je glas tvoje Knjige htio proreci da i mi poslije svojih
djela, koja su samo zato veoma dobra sto si nam ih ti dao, treba da pocinemo
u tebi u subotu vjecnoga zivota.
2003 Milost je nadasve i poglavito dar Duha koji nas cini pravednima i posvecuje.
Ali milost obuhvaca i darove sto nam ih Duh daje da nas pridruzi svom djelovanju te nas osposobi da sudjelujemo u spasenju drugih i u rastu Tijela Kristova, Crkve. To su sakramentalne
milosti vlastite razlicitim sakramentima. To su, osim toga, posebne milosti
sto se nazivaju i "karizme" po grckoj rijeci sto je rabi sveti Pavao, a
znaci blagonaklonost, nezasluzeni dar, dobrocinstvo.Koja god im bila narav,
katkada i izvanredna, kao sto je dar cudesa ili jezika, karizme su usmjerene
na posvetnu milost, a cilj im je opce dobro Crkve. One su u sluzbi ljubavi
koja izgradjuje Crkvu.
2004 Medju posebnim milostima uputno je spomenuti staleske milosti koje
prate vrsenje odgovornih duznosti krscanskog zivota i sluzbi u krilu Crkve:
Dare pak imamo razlicite po milosti koja nam je dana; je li to prorokovanje
- neka je primjereno vjeri; je li sluzenje - neka je u sluzenju; je li
poucavanje - u poucavanju; je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka
je darezljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosrdje - radostan! (Rim 12,6-8).
2005 Milost izmice nasem iskustvu jer spada u nadnaravni red i
tek se vjerom moze upoznati. Stoga se ne mozemo pozivati na svoje osjecaje i
svoja djela da bismo zakljucili da smo opravdani i spaseni. Ipak, po rijeci
Gospodinovoj: "Po njihovim cete ih plodovima prepoznati" (Mt 7,20),
promatranje Bozjih dobrocinstava u nasem zivotu i u zivotu svetaca pruza nam
jamstvo da milost u nama djeluje i potice nas na sve vecu vjeru i na stav
zaufana siromastva. Jedan od najljepsih iskaza takva raspolozenja duse jest
odgovor sv. Ivane Arske na izazovno pitanje svojih crkvenih sudaca: "Upitana
da li znade da li je u milosti Bozjoj, odgovori: Ako nisam, Bog zeli da
budem; ako jesam, Bog me zeli u njoj sacuvati".