El Scorpio napisao:
Spooky action at a distance - Pokazalo se da ako se jedna čestica raspadne na dvije, ona je imala spin nula, onda one odu u suprotnim smjerovima. Ma kako daleko da odu, na dva kraja svemira, one nisu niti slobodna jedna o drugoj niti ovise jedna o drugo, nego nešto treće - one su kvantno spregnute. One imaju zajedničko ishodište i one to "pamte" cijeli svoj budući život. Dakle ako se jednoj promjeni npr. spin, druga trenutno reagira i promjeni svoj spin. Postavlja se pitanje; kako je moguće da reagiraju trenutno, tj. brzinom većom od brzine svjetlosti. Ispada da npr. elektroni na neki način ignoriraju protok vremena (isti pokusi sa spregnutim fotonima). Implikacija ovoga bi bilo da se signal, fizikalna interakcija, prenosi u dvije komponente: jedna je fizikalna koja se širi brzinom jednakom ili manjom od brzine svjetolsti i ona je opservabilna. Druga komponenta je trenutačna, prenese se beskonačnom brzinom. Međutim, ova druga je neopservabilna, tj. ne možemo ju mjeriti. Dok obje komponente ne stignu, informacija nije kompletna. Mogli bismo dakle reći da je cijeli svemir kvatno spregnut, tj. ne postoji slobodni kvantni sistem - ako je svemir kvantni sistem, a mi vjerujemo da jest.
Ovdje bi bilo zanimljivo da bismo mogli reći, u svezi ove beskonačne komponente signala - ta komponenta je trenutačno u cijelom svemiru - Bog je sveznajući, on može imati pod nadzorom sve čestice u svemiru koje se stalno gibaju baš pomoću te beskonačne komponente signala. (ovo je ipak samo špekulacija)
Wow. Ovo je poprilično zanimljivo. Sad me ovo zaintrigiralo
Ugl ta druga komponenta informacije bi mogla pretpostavljat postojanje "nečeg" van vremena (i prostora)? Ili bi moglo pretpostavit neku razinu komunikacije(kanala) van vremenskih dimenzija?
Evo da malo istrolam; Što je čovjek svetiji, više je u Bogu i samim tim ima veci pristup toj komponenti informacija, stoga sveci često imaju i vizije i neke "nadnaravne" moci, viđenja. Joj, sto bi ja razvijao teorije
El Scorpio napisao:
EPR paradoks - Iskreno, ovaj paradoks baš ni ja ne razumijem najbolje. Poanta je da ako znamo stanje jedne kvantno spregnute čestice da bi morali znati i stanje druge, koju teorijski možemo udaljiti od prve koliko hoćemo. Međutim, iskapljivanje valne funkcije je subjektivno. Prijenos informacije drugom motritelju podliježe zakonima relativnosti.
Wignerov prijatelj - Ako bismo prenijeli informaciju o pokusu našem prijatelju, on dakle ne bi vršio mjerenje nego bi samo primio informaciju pa tako ne bi utjecao na ishod pokusa, tj. valna funkcija ne bi kolabirala. Međutim, iskapljivanje valne funkcije je relativno s obzirom na promatrača. Treba razlikovati objektivnu prirodu realnosti i subjektivnu prirodu vjerojatnosti. Ovo vodi k pitanju svjesti.
Ne kuzim ni jedan ni drugi. Za ovaj drugi sam još prije čuo, al...
El Scorpio napisao:
Quantum tunnelling - Zamislimo atomski sistem. Prema Bohrovom modelu, elektroni orbitiraju oko pozitivne jezgre po točno određenim diskretnim (kvantiziranim) stazama u kojima ne zrače elektromagnetsko zračenje, tzv. stacionarna stanja. Ako prijeđu iz višeg stanja u niže emitiraju kvant EM zračenja, tj. foton. Da bi prešli iz nižeg u više moraju apsorbirati kvant EM zračenja, tj. foton. Međutim, prema qm oni prijeđu iz jednog stanja u drugo, ali ne prijeđu put između - sa stanovišta klasičnog svijeta je to neshvatljivo. Ovome je moguće pristupiti na dva načina; elektroni se na neki način teleportiraju iz jedne staze u drugu, tj. dematerijaliziraju u jednoj stazi i materijaliziraju u drugoj. Drugi pristup bi bio da se između kvantnih staza stvori nešto što se zove 'kvantni tunel' koji omogućava elektronima da prođu kroz njega, ali da ne prijeđu put između.
Previše pojmova ovde ne znam
dujam napisao:
Iskreno, zanimljiv mi je ovaj tvoj stav o nasumično/slučajno, nisam to nikada čuo. Moguće da 'slučajnost' u tom kontekstu ne isključuje Boga, ima to smisla. Zašto Bog ne bi koristio zakone statistike.
U tom kontekstu, zanimljivo mi je kad je Einstein izjavio: 'God don't play dice', Niels Bohr mu je odgovorio: 'Stop telling God what to do with his dice!'. I mi danas često puta govorimo Bogu što bi on i kako trebao raditi.
Vjerujem da ti je zanimljiv, jer su tom stavu dosta doprinili fizicari sa razumijevanjem QM, pa je takvo razmisljanje primjenjeno na evoluciju. Evo ti jedan mali dio, prepisat cu;
">>Slučaj<< je prvi kamen spoticanja, a >>mehanizam<< je drugi.... Ono što traže biolozi, geolozi i kemičari jesu mehanizmi, a ne zakoni prirode. Zakone prirode dostavljaju nam fizičari. Zakoni prirode imaju svrhu uvjeriti nas da je predloženi ili pretpostavljeni mehanizam uopce moguc. Tako, primjerice, za rješavanje problema više nitko ozbiljno ne predlaže >>mehanizam perpetuum mobile<< jer se on kosi s temeljnim načelima termodinamike.
Ali, što je mehanizam? Odgovor na to pitanje trebali bi nam dati teoretičari znanosti. Oni tumače taj pojam samo povijesno kao program osnovnih načela prirodne filozofije po kojemu se prirodne pojave poput kretanja tijela objašnjavaju kauzalno, sredstvima klasične mehanike 17. stoljeća (tlak i udarac), a poslije uz pomoc sila s djelovanjem na daljinu. Tek s razvojem teorije relativnosti kvantne mehanike mehanizmi su, po mišljenju teoretičara znanosti, zastarjeli. Ipak, oni nisu primjetili da su mehanizmi među znanstvenicima još uvijek u najvecoj mogucoj mjeri aktualni.
Što je dakle mehanizam? - Jedan još i danas raširen naziv za uzročnost (kauzalnost), posebno u onim granama prirodoznanstva koje se ne mogu neprekidno matematizirati. Svijet u kojemu su mehanizmi jedina uzročnost uzročno je zatvoren. Uzročna zatvorenost svijeta prihvaćena je kao sigurna prirodnoznanstvena spoznaja, koja ima za posljedicu nerješivost problema duše i tijela. Za duhovnu kauzalnost više nema mjesta.
Mehanizmi ne poznaju stožerne točke spontaniteta u kojima se pojavljuju novi materijalni kauzalni lanci bez preteča koji bi inače po zakonima prirode bili nužni, dok drugi ostaju bez nastavka koji bi se po zakonima prirode inače imalo očekivati. No postoji iznimka; >spontani< otpor zbiljskih stvari protiv svake promjene njihova impulsa, dakle promjene stanja jednolikog, ravnocrtnog gibanja ili mirovanja koje su one poprimile posve slučajno. Riječ je o inerciji, koju Newton naziva vis insita (urođena sila). Ona je zato sto je >insita< neka vrsta spontanosti. Taj otpor može se promijeniti samo silama izvana. Prema tome, mehanizmi ne govore ništa o tome tko (ili što) djeluje na koga i na koji način i s kojim posljedicama. Električni naboj elektrona ne pomaže mu da bi se kretao sam, ali mu pomaže da pokrene drugi elektron te da od njega i sam bude pokrenut........
Kada želimo okarakterizirati tehničke naprave, tada navodimo svrhu kojoj one služe. Tu svrhu ne možemo tehničkim razumom iščitati sa struktura, a da se pritom ne zapitamo što je njome konstruktor kanio postići. Stoga tehničke strukture opravdano nazivaju >>svrhovitima<<.
Prije se smatralo da je minimalna gustoća vode pri plus 4C, a ne pri 0C, svrhovito svojstvo vode. Time je, naime, postignuto da se oceani i mora zimi posve ne zamrznu, jer bi se tako onemogućio viši život. Danas znamo da je to svojstvo neizbježna posljedica jake polariziranosti molekule vode. Nitko ne dolazi u iskušenje kazati da se dvije nejednake orbitale (2s i 2p) u vanjskoj elektronskoj ovojnici atoma ugljika pretvaraju, suprotno očekivanom, u četiri jednake q-orbitale u kutovima tetraedra kako bi ugljik učinile četverovalentnim. One su tek čiste posljedice zakona kvantne mehanike......
Razlika između domene sa svrhovitim strukturama koje su analogne tehničkima i domene bez takvih struktura jedna je od najdubljih razlika u našem kozmosu.
....Što učinit? Promijeniti igru riječima! Ne govoriti više o svrhvitosti, vec o kompleksnosti. No kompleksnosti ima posvuda, pa tako i u carstvu neživoga. Klimatski sustav zemlje, primjerice izuzetno je kompleksan, a jednako su kompleksni i klimatski modeli. Velika računala, koja trebaju simulirati 100 godina globalne klime tjednima bruje kako bi riješili zadatak. Da su živa bića, pa čak i bakterije, kompleksni, nije potrebno posebno isticati. No, s obzirom da kompleksnost dopušta stupnjeve, skoka nestaje.
Suprotno tomu, svrhovitost ne dopušta stupnjeve, kao recimo trudnoća....
Kužiš? Kad se kaže "slučajnim odabirom" onda se cilja na to da je mehanizam evolucije slučajno/spontano odabrao tko ce evoluirat a tko nece, tj. gledajuci sam mehanizam mi
ne mozemo shvatit ništa van njega, i gledajuci taj mehanizam nasa briga nije razlog djelovanja vanjskih sila, jer je prekompleksno. Dakle svrha "biologa" je objasnti mehanizam evolucije. A mehanizam se moze objasnit samo ako mu objasnimo svrhu. No, upravo zbog kvantne fizike, na koju se ne primjenjuju "pravila igre" evoluciju objašnjavamo na drugačiji način, tj potrebno je drugačije shvatit i samu riječ mehanizam. Da bi objasnili mehanizam evolucije, ne pričamo o svrsi jer govorimo o skali o miljardu godina. Laički rečeno stvari u evoluciji su prevelike da bi ih shvacali kako sve ostalo shvacamo, a u kvantonoj mehanici su stvari premale da bi je shvacali kako sve shvacamo.
Zato, u raspravi se može sasvim opravdano rec da smo slučajni odabir (govoreci o mehanizmu i kompleksnosti) i/ili rec da nismo slučajno nastali (govoreci o svrsi), zavisi, jel, s kim pričaš, i o čemu se priča.
Tako da rec da smo se mi ovdje slučajno skupili na forumu je govor o "uzročno-posljedičnim vezama" koje su nas dovele svakog od nas za kompjuter, a ne govor o svrsi naseg medusobnog dijaloga i utjecaja jednih na druge, i svrsi samih "uzročno-posljedičnih veza koje su nas dovele svakog od nas za kompjuter".
Inače.. Mislin da moran nac curu. Iman previse slobodnog vremena.
Onda, dodi u 8-i ovde u st!