www.tebe-trazim.com

A meni se sad u zadnje vrijeme počela događati neka blesava promjena...ne da mi se jesti, ponekad i po cijeli dan, samo vodu popijem....
Prijatelji i roditelji me podsjećaju da MORAM jesti...
A meni uopće nije do jela...
Prije bi, dok ovo pišem jela čokoladu, a eno sad stoji u ormariću i ne jede mi se, mada ju volim...
I kad učim "padne mi šećer", pa ga treba podići čokoladom...al više mi nije do jela...
Prije mi je kad god bi bila malo nervozna, pomogla jedna cijela čokolada, nikako samo jedan red, a sad je se samo sjetim... al mi se ne jede...

Sve mi je to malo čudno..... nikad mi se takvo što nije događalo, a za pokoru se nikada nisam uspjela odreći čokolade u korizmi...ustrajala bi koji dan, al ne dugo!
A sad nije korizma...
..a možda na neki način i je....to ispunjenje moje želje da se odreknem slatkiša...

Bog sve zna i Njemu predajem sve što se samnom događa, pa neka je na slavu Njegovu!
BVB!

figi draga aj ti te čokolade pošalji meni kad ti nećeš

odma šaljem!
BVB!

Jedne sam se godine za korizmu odrekla mesa, nisam ga jela čitavu korizmu, kad sam ga jela za Uskrs stomak me je toliko bolio. tijelo mi se očistilo od toksina i životinjskih hormona. Nije ni čudno što su vegetarijanci sretniji i imaju drugačije poglede na svijet, bas neki dan razmisljam jedući te zivotinje "postali smo mi sami životinje".

Prošle godine sam se odrekla moga omiljenog jela pomfrita. Uf kako je bilo teško gledati kad ostali jedu a ja ne.

Ove godine sam se odrekla psovke, čitanja horoskopa, izlazaka van a umjesto toga sam isla na križni put i sv. misu preko tjedna, postila sam srijedom i petkom, i manje sam slušala rock glazbu, nisam se htjela ni šminkati... Korizmu ne gledam sad kao pokoru, već kao neki način za čišćenje čitavog organizma, duše i tijela...

Bravo puckili tako treba samo nastavi Bog te blagosovio!

Dobro je postiti.......čisti se um i duh.......odricanje od tjelesnog jača duh...
ja nisam toga bila svjesna u početku....
post je bio teret......
sada se radujem u tom danu......
nedavno mi se dogodilo da postim 4 dana zaredom......takve su bile nakane i tako se spojilo sve.......kušnje su došle treći i četvrti dan......i to kakve kušnje....
uz molitvu i zazive Duhu Svetom,,Hvala Bogu....prođoše......ali poslije toga nema riječi kojima bi se opisalo stanje duha........

to se zove borba!