Veliki slap se pjeni, skaće i ruši, sve se dimi i rosi, u njegovoj otmnjenoj blizini. Tako velićanstven, a satkan od milijun malenih kapi, koje se pod sunćanim zracima, pretvaraju u prekrasnu dugu. Što bi nastalo, da jedna mala kap, zaželi otići.....svojim putem, negdje u zelena polja, da se združi sa bistrim potoćićem.Na oko, ništa se nebi dogodilo...da samo na oko, ali slap bi bio siromašniji za jednu malu kap, koja je otišla zauvijek.
Odjednom sve kapljice, velikog slapa, zaželješe....otići, odlepršati u neku novu avanturu, i otišle su.......... A slap, taj veliki... ponosni slap, nestao je, samo zato, što je jedna mala kap, odlućila otići.
I ja sam kapljica ( možda i gorka ) u slapu moje Crkve. Dali joj prljam ili perem Lice?
I zato od danas....Odlučila sam sljediti Krista........
