www.tebe-trazim.com

Postovani,
evo mene opet.
Fratru, hvala za razumjevanje !
Hvala Joakimu za podrsku
i Andjelini zahvala za odgovor.

Sljedece se dogodilo. Mi smo za cistu srijedu otisli sa djetetom u Bajern- Altötting - najstarije svetiste cudotvorne Majke Marije.To je jako malo mjesto.
http://www.altoetting-touristinfo.de/in ... .htm#daten
(To je nekih 10km od mjesta gdje je Papa BenediktXVI rodjen)
U Kapeli je molljena sveta krunica. Jedan covjek je usao u zadnjem trenutku, osvrnuo se po crkvi i (kao da ga je trazio) sjeo pored moga sina. Nakon krunice je, taj covjek, odmah zeleo znati koako se mali zove i tako dalje. Prisao je i nama , predtavio se- Pater Jozef- i rekao nam:" molite se za ovo djete i ja cu to ciniti".
To je bilo jako dirljivo kako je on sa djetetom razgovarao( pisala sam da je mali jako cutljiv) u ovom trenutku je bilo bas obratno. Djete je pricalo kako je sretno ovdje opet da je doslo, kako je u crkvi osjecaj kao da ga Majka Marija gleda dok se moli itd i onda kako se drago moli za sve a osobito za "svog" svecenika. Pater ga je slusao i tu smo sjeli zajedno do 22H. (Krunica je bila u 18H). Bez ioli uljepsavanja rekao mu je Pater:
"Moli se za njega. To je sablaznost.On to nije smijo uciniti.Vjernici su spigla svecenika i svecenik je spigla (zrcalo ?)vjernika. Duznost je da jedni druge ispravljamo i td. Reci mu odlucno da te je sablaznio- jer ako cutis znaci podrzavas to"

Tako je djete u nedelju navece prije Mise to nekako pokusao reci sveceniku dok su se pripremali za ministriranje. On ga je pomilovao po glavi i nastavio se pripremati za misu. Sin mi je to ispricao tako , i dodao : "Mama on nemoze da kaze nista jer se stidi "
Nama se svecenik na nase pismo nije javio !
Toliko o tome.
Zahvalna
Marte

marte....Bogu slava i hvala...imaš divno i pametno dijete....

pa rekao ti je sve :Mama on nemoze da kaze nista jer se stidi "


milo djete
pozdravi ga od mene

Uistinu- Hvala dragome Bogu !
Zahvaljujem se na tvom ohrabrenju i pozdravu Andjelina
Pozdrav i tebi od nas.


Marte

zaboravila sam da se ulogiram
Marte

to je meni normalno....ja se od 100% ne ulogiram 70%...hehehehehe...

često trebamo osluškivati našu dječicu...često nas uče....skoro više nego mi njih....naši mali/veliki darovi od Boga

BORIMO SE PROTIV DANAŠNJIH PLESOVA U DVOJE

Skoro nastaju poklade. Ludilo plesa opet æe omamiti mladež i upropastiti tolike duše. Mi katolici nismo protiv zabava i to kršæanskih, veselih zabava koje ne izlažu grješnoj pogibelji. Mi dapaèe nismo niti protiv èednog, pristojnog plesa - recimo protiv naših narodnih kola. To su više igre negoli plesovi! Kako katolik treba suditi o plesu, lijepo razlaže ova Poslanica talijanskoga biskupa u Vicenzi:"Jedna je stvar koja zabrinjava naše dobre župnike i o kojoj nam èesto govore bolna srca. Plesovi (Balli) postadoše jednim od najveæih zala naših župa, stvaratelji pokvarenih obièaja, pogibelji za mladež. - A prije nije bilo tako. Za staru, još pogansku uljudbu, ples bijaše umjetnost koja je poduèavala kako se odmjerenim i otmjenim kretnjama tijela izražavaju vesela ili tužna duševna èuvstva, uz zvuk glazbenih instrumenata i pjesnièkoga pjevanja, no ti plesovi nisu imali ništa nepristojno. Plesovi bijahu dio svih velikih životnih sveèanosti i imali su i svoj udio u crkvenim sveèanostima. Ovdje su se osposobljavali

djeèaci i djevojèice pod vodstvom uèitelja, pjesnika i sveæenika. Poznato je da se u židovskim obredima plesalo pred Zavjetnom škrinjom i da je kod prijenosa škrinje od kuæe Abinadaba u Obededomovu, David plesao pjevajuæi pred sedam korova pjevaèa (2 Reg. VI., 14); i - kaže Dante - "ni više ni manje negoli kralj bijaše u tom sluèaju" (Purg. X., 66). Na nekim mjestima

obavljali su se ovi vjerski plesovi i u kršæanskim crkvama i, što smo èitali, neki se još plešu u nekim španjolskim katedralama. U lijepim stoljeæima naše književnosti i u našim najotmjenijim gradovima plesali su se plesovi što su ih sastavili naši veliki pjesnici i to bijahu plesovi; najbolje izvedbe bijahu pjesme pune graðanskog i vjerskog znaèaja. Od ovih starih plesova živi ostatak u gimnastièkim pjesmama djeèjih skloništa i odgojnih zavoda i ti su zaista divni, ali nemaju više nikakve veze s modernim plesovima. - Moderni plesovi rodili su

se u (zabitnim) birtijama, u (razbludnim) orgijama Francuske revolucije; posljednji su preneseni od indijanskih plemena, zadnji ostatci starih barbarstava. Moderni plesovi nemaju više ni traga umjetnièkog, ni traga uglaðenosti. A upravo ti, na sramotu uljudbi i vjeri, ti se plesovi plešu u gostionicama, na javnim plesovima, u kazalištima, u velikim hotelima i na sastancima najviših krugova. Zaista ponižava èovjeka koji mora prisustvovati ovomu odreðenju umjetnosti, ovoj iskvarenosti æudorednoga osjeæaja. - U tim žalosnim prilikama smatramo svojom dužnošæu i stoga odreðujemo:

1. Župnici neka svoj glas dignu protiv pogibelji plesova; neka ozbiljno opomenu roditelje da ne dozvole djeci onamo iæi; neka zabrane njihovo pohaðanje èlanovima društava u župi; mladiæima i djevojkama neka protumaèe njihove pogibelji.

2. Župnici neka upozore mjesne politièke vlasti da ih zabrane u gostionicama i na javnim mjestima.

3. Župnici, vide li da se pripremaju plesovi u dobrotvorne svrhe, bilo u korist bolnica, bilo sirotišta, bilo za odgojne zavode, neka pokažu kako je to nezgodno i neka zgodno upute odbore na druga sredstva i neka pokažu da ih ne mogu pomagati i neka se pokažu protivnicima takvih plesova i da æe od njih druge odvratiti.

4. A ako tko organizira javni ples prigodom vjerskih sveèanosti, poglavito za god župe... odreðujemo da se to javi državnoj vlasti (koja u Italiji pomaže Crkvi u suzbijanju neæudorednosti, Ur.) da ih ova zabrani, kako to dopušta i sam zakon; ne uspije li to, odreðujemo da se toga dana obustavi svaka sveèana propovijed, procesija, glazba u crkvi

ili i izvan crkve..."

Ova poslanica je pouèna stoga jer jasno kaže kako ples može biti i lijep i odgojan. Ludo bi bilo pomisliti da se ples uopæe zabrani; jer nitko ne može uništiti onaj prirodni nagon što ga je sam Bog dao, a ide za tim da se umjetnièkim kretnjama tijela izraze otmjeni osjeæaji duše. Što da radimo? Na to nam Orlovstvo daje dvostruk odgovor: zbacimo plesove u dvoje (pa i sam "valcer" u kojem tijela dolaze tijesno jedno uz drugo), ali s druge strane smišljajmo zgodne ritmièke igre koje poput onih starih, izražavaju otmjena vjerska, rodoljubna ili slièna dobra èuvstva. Zadnja akademija zagrebaèkih orlova 18. XII. pokazala je na vježbi "Mi" brata D.

Žanka što se sve može u tome smjeru. Kada su orlovi izvodili uz zbornu deklamaciju junaèke kretnje u èast meksièke braæe što svoju krv proliše za Krista i kada su mirno klekli i obavljali molitvu svetomu Ivanu Orlu i Kraljici Mira, tada je sva publika bila zanesena. Kada gledamo ljepotu tih ritmièkih igara i plesova, tada tek osjeæamo svu umjetnièku golotinju i svu odurnost blaziranih modernih plesova. - Želimo li suzbijati plesnu pošast, osnivajmo orlovska i orlièka društva, a ona neka traže upute od HOS-a da im pokaže kako se sastavljaju i izvode ove lijepe ritmièke igre.