www.tebe-trazim.com

Potaknut prodajom zlatnika naših nogometaša spomenuh se da i KC imade raznih "zlatnika": medaljona, medalja i medaljica ... a kako još ništa nije o tome napisano, evo meni radosti ...

Svakako da je pravi cilj vjere otkriti Boga kao Smisao i Istinu te spoznavati Nespoznatljivoga: družiti se sa Milosrdnim Ocem, Raspetim Sinom, ispunjavati se Duhom Ljubavi poput apostola - za vrijeme i nakon Pedesetnice.
Ali nerazborito bi bilo zabaciti i prezreti darove kojima nas Naša Gospa i nebesnici obasiplju – a sve u želji da ne omanemo na Putu i da se prisjetimo tko smo i Kome idemo.
Ponekad se radi o komadu tkanine – npr. famozni Marijin škapular i obećanje o izbjegavanju Pakla a za poduzetnije i Čistilišta. Ponekad je riječ o komadu metala: dvije su takve medalje osobito popularne, barem u nas Hrvata.
Nosite li i vi štogod oko vrata?

Lijepo je znati: Čudotvorna medalja BDM dana je kao nacrt (u viziji) 1830. g. časnoj sestri Katarini Laboure uz obećanje: "Svi oni koji je budu nosili s blagoslovom i koji pobožno budu molili ovu kratku molitvu (napisanu na njoj), noseći medaljicu o vratu, primit će velike milosti: milosti će biti obilne za one osobe koje je budu nosile s povjerenjem..." Treba li spomenuti silna obraćenja koja su uslijedila? I treba li tražiti objašnjenje tolikih milosti danih Francuskoj (sjetimo se Lourdesa) – u posebnom štovanju Djevice francuskog naroda? Oni i danas kad mole Ave Mariu kažu: "Je vous salut Marie ... le Seigneur est avec vous" = "Zdravo Marijo ... Gospodin je s vama" ...
Uostalom, u originalu, tekst koji stoji na medaljici je u "vi" formi: O Marijo bez grijeha začeta, molite za nas koji se vama utječemo.

Medalja svetog Benedikta: vjerojatno se svi sjećamo vlč. Sudca kako sa medaljom i svježe obojanom kosicom koja ćarlija na zlaćanom suncu ulazi u zrakoplov na putu za New York (dva dana prije rušenja Twinsa). A Zlajici na grudima bljeska, blista i blješti ovaj sjajni medaljon sa još sjajnijim moćima.
Između ostalog, na njemu stoji: V.R.S.N.S.M.V.S.M.Q.L.I.V.B. što znači: Vade retro, satanas, numquam suade mihi vana –Sunt mala quae libas, ipse venena bibas = Odlazi od mene, sotono, nikad mi ne savjetuj taštine - Zlo je ono što mi točiš, popij sam svoj otrov.

Dakako, ne treba upadati u praznovjerje i previše se oslanjati (ili – isključivo) na ove predmete kao što to čini teta Greta koja će sa svojih 35 križeva i medaljica oko vrata opancima u Raj.
Hoće li ?

Ali ne treba sve ovo ni odbaciti: imamo primjer iz apostolska vremena kada su na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlovog tijela (Dj 19,11-12) ... dakle, kao da su neki predmeti "naelektrizirani" božanskim. I kao takvi pomažu nama, Evinim sinovima i kćerima, dok ludujemo, veselimo se i plačemo u ovoj dolini suza .

Sv. Benedikt iz Nursije mi je velik uzor u vjeri koji mi pomace na putu prema svetosti ovdje na zemlji. Zato nikad ne smatram da to što ja npr. nosim oko vrata njegov milenijski medaljon je nekakvo idolopoklonstvo, jer to nije to! Taj je medaljon naprosto jedna SLIKA (kao što su i fotografije slike) jedna slika-PODSJETNIK kojeg nosim oko vrata pa kada stari rogati neprijatelj me napada da se predadem pomamnosti grijeha pogledam na medaljon I U SVOM SRCU SE PREDADEM BOGU. Tako medaljom meni donosi pobjedu - ne po svojoj nekakvog tkz. "magiji" jer ne radi se o tome nego po vjeri svakog tko nosi medaljon.

Imam vam ja i fotografije nekih dragih ljudi pa kad vidim te fotografije sjetim se kako su ti ljudi bliski Bogu i kako ljube sve što je nebesko - Ja mogu u tom trenutku biti pod pritiskom nečastivog koji želi da se prepustim pomamnosti grijeha no nakon pogleda na svete ljude ODMAH DOBIJEM PO VJERI SNAGE DA SE ODUPREM.

U tom smislu smatram da je vrlo pohvalna stvar za kršćane da nose medaljone nebeskih svetaca na takav načinjer se ne radi o nevjeri prema Bogu već o neprestanom iskazivanju ljubavi prema Bogu.

ma sve je to dobro dok imamao Njega pred očima kao prvoga i Jedinog.
i ja sma sklona takvim stvarima..no shvatila sam da preveliko utjecanje tome je loše....jer ako sam ja u strahu od zlih sila jer sam zaboravila recimo staviti križ sv.benedikta na privjesak, i akomislim da više nisam zaštićena....onda je to loše
jer me ne štiti nikakv križ,ni išta...doli moje vjere u zaštitu po Isusu Kristu, no ako imam takvu stvar samo radi toga da se češće podsjećam kad pogledam na svog Ljubljenog...onda je ok

fanatizam uničemu nije dobrodošao....jer su to onda samo obični talismani,a vjera u našeg Boga je u drugom planu...

Evo jedan poučan članak o nabožnim predmetima:

NABOŽNI PREDMETI
O ispravnom služenju nabožnim predmetima

Naime, u posljednje vrijeme imamo prilike doživjeti, vidjeti i čuti kako velik broj ljudi poseže za mnogim nabožnim predmetima. Mnogi od njih "nabavljaju" nabožne predmete za produbljenje svoje vjere, te svoga odnosa prema Gospodinu, njegovoj Majci Mariji i pojedinim svecima. Određeni broj ljudi, koji se nužno ne izjašnjavaju kao katolici ili kršćani služe se nabožnim predmetima uglavnom ne iz istinskih vjerskih uvjerenja. Često smatraju da bi im medaljice, križići, krunice u automobilima trebali osigurati i priskrbiti zaštitu od zlih sila, tuđih vračanja, te svakog drugog negativnog utjecaja. Koliko je to zamjetno, pokazuje se u samom odnosu prema tim predmetima.

Tako se čudotvorna medaljica Bezgrešne počinje nazivati magičnom, čudnovatom, čarobnom…!? Pred krunicom kao simbolom odanosti i molitve prema Blaženoj Djevici Mariji, koja je obješena za retrovizorsko staklo, uredno se psuje, čine se prometni prekršaji. Lijepo je isprsiti se i pokazati ukrašen križ/križić oko vrata, a ružno je svojim ponašanjem i riječima zasjeniti svjetlo koje je on donio u naš svijet. Na koncu ispada da posezanje za nabožnim predmetima nije za takve i slične ljude plod vjere ili sredstvo za dublji ulazak u duhovno, već sredstvo svjetovnog isticanja nečega što s Kristom nema nikakve povezanosti. Mnogi deklarativni katolici takvim načinom "pobožnosti" stvaraju privid magijskog štovanja i korištenja samim predmetima, iako ni sami možda nisu toga svjesni.

Nabožni predmeti ili devocionalije predmeti su koji se odnose na određenu vrst pobožnosti. To su predmeti, koji potiču pobožnost osobe koja se njima služi ili imaju svrhu podsjetnika na neke religiozne misterije. U našem narodu to su najvećim dijelom krunice, križevi i medaljice, privjesci i sličice.

Religiozni osjećaj kršćanskog naroda u svakom vremenu nalazio je izražaj u različitim oblicima pobožnosti koje okružuju sakramentalni život Crkve, kao što je čašćenje svetih moći, pohodi svetištima, hodočašća, ophodi, križni put, krunica, medaljice i dr.

Devocionalije moramo u svakom slučaju odvajati i razlikovati od amajlija ili talismana od kojih se očekuje magijsko djelovanje. Svi nabožni predmeti uvijek su blagoslovljeni od crkvenih službenika biskupa, svećenika i đakona. Isto tako važno je napomenuti da se jedan te isti predmet može koristiti kao nabožni ili kao amajlija. Sve ovisi o nakani koju pojedinac ima dok nosi npr. medaljicu ili se koristi njome. Amajlije i talismani imaju zadatak "čuvati" onoga tko ih nosi ili pak da su podmetnuti i trebaju napakostiti nekome. S druge pak strane, ne manje opasno je shvaćanje, da nabožni predmet shvaćeni samo kao zaštitnik od nečega zlog bez ideje o produbljivanju vjere zapadaju u problematično područje praznovjerja - od kojeg se i sami kao katolici želimo udaljiti. Dok pučka pobožnost blagoslovljene ili posvećene predmete doživljava kao zaštitu, liturgija na njih gleda kao na izrazite znakove, koji onima koji se njima služe izmolijeva jačanje njihova povjerenja u Svemogućega Boga i u zagovornu snagu Crkve posebno njezinih proslavljenih udova, svetaca. Medaljice, križevi i ostali predmeti su produžetak liturgijskog života Crkve, ali ga ne nadomještaju. Sveti Otac Ivan Pavao II. u apostolskoj pobudnici Catechesi tradendae, 54 napominje da je potreban pastirski razbor u podržavanju i promicanju pučke religioznosti i po potrebi, u pročišćavanju i ispravljanju religioznog osjećaja, koji je u pozadini tih pobožnosti da bi se napredovalo u spoznaji Kristova otajstva.

Stoga je kršćanska mudrost za narod načelo razlučivanja, evanđeoski instinkt koji daje spontano spoznati kad je evanđelje u Crkvi na prvome mjestu, a kad mu je sadržaj ispražnjen i zagušen drugim interesima.

Zakonik crkvenog prava govori da se s posvećenim stvarima postupa s poštovanjem i neka se ne upotrebljavaju u svjetovne svrhe, inače ne posjeduju obilježje kao posvećene stvari.

Nabožni predmeti posjeduju stalni pastoralni karakter u konkretizaciju vjere u svakodnevnici, sve dok navještaj vodi k njihovom ispravnom služenju.

Kao zaključak upamtimo nekoliko stvari za ispravno shvaćanje i odnos prema nabožnim predmetima.

Nabožni predmet se ne smiju shvaćati kao amajlije, bez obzira što su blagoslovljeni. Dobra nakana i pozadina jedne krunice, medaljice, križića treba biti u skladu s životom i djelovanjem onoga koji ih nosi inače bi se mogao stvoriti krivi dojam i izazvati sablazan. Oni predmeti, koje posjedujemo ili nosimo uz sebe nisu krajnje jamstvo za dobivanje milosti ili uslišanja, već pomoćnik i poticaj u stvaranju duhovnog ozračja dok molimo. Vjernik katolik kada god upućuje svoju molitvu po zagovoru nekog sveca ili Božjeg ugodnika, te Blažene Djevice Marije treba biti svjestan da molitvu upućuje Nebeskom Ocu, po Isusu Kristu u Duhu Svetom, jer bi svako drugačije shvaćanje molitve bilo bi oprečno prvoj Božjoj zapovijedi koja izričito govori …nemaj drugih Bogova uz mene.

GLEDAM SVOJ KRIŽ NA VRATU
I SJETIM SE NJEGOVOG NA LEĐIMA...
I TO MI JE SASVIM DOVOLJNO ...DA VIDIM..

Ljepo nam to Joakim opisuje i moje je misljenje isto takovo.
Nije dovoljno objesiti krizic na lancic,medaljicu od pola kile
staviti oko vrata ,samo da se vidi kakav ili kakova sam vjernica.
Covjek moze imati krizice i medaljice koliko got hoce
ali ako nema Boga u svome srcu nista mu sve neznaci.
Crkveni kriz mozes imati u kuci na zidu,ali ako nemas vjere,
ako ne molis vec psujes,nista ti on ne znaci,ako nemas
Boga u dusi.mozes imati bezbroj krunica posvuda,ako ih
ne molis i ne vjerujes,nista ti one ne znace.Svete slike,medaljice
i krizici sve je ljepo i dobro ali od svega je najbitnije da svaki covjek,
svaka zena,svako djete bude Bozje dijete,da se pridrzava
deset zapovjedi Bozjih.Onaj tko zivi po Bozjim zapovjedima
ima i Isusa i Mariju i svece u svome srcu bez privjeska krizica
i medaljice.Kad sjedas u auto pomoli se i predaj u Bozje ruke,pomoc je vec tu jer si se pomolio i vjerujes da te Bog cuva.
Svakodnevno predanje Bogu,svakodnevne molitve,svete mise
i primanje Pricesti su nasi krizici i nase medaljice.Amen.

ISUSE UZDAM SE U TEBE

Ono što je najbitnije reći, mislim da je dovoljno sažeti u jednu rečenicu..NOSITI TE STVARI SA VJEROM