www.tebe-trazim.com

Da, danas i jučer bila sam pred novim iskušenjima, ali zahaljujući Tebi moje odluke nisu više iste, jer mi je prvo na umu što bi Ti želio da napravim u tom trenutku. Ljudski savjeti često su zamke koje nas odvlače od pravoga izbora odluka. Želim Ti reći hvala za Tvoju ruku vodilju;
hvala Ti što nisam više sama; hvala ti što si me učinio svojom posudom kroz koju izlijevaš ljubav na druge; hvala Ti što me ispunjaš zadovoljstvom kada mogu nekomu u potrebi pomoći...

Hvala Ti Oče.

Tvoja kćer.

Neznam zasto i sto reci o ljudima koji nemogu vjerovati samo Bogu i Njegovoj ljubavi...Imam jednu kolegicu srpkinju-ona je pravoslavne vjeroispovjesti ,ali nije vazno jer jedan je Bog za sve nas...Naime bolesna je psihicki i sve ju zivo boli,a doktori joj nemogu nista pronaci..Tri godine je starija od mene i zajedno smo radile...Ja sam joj prije dvije godine malo vise pricala kako bi trebala vise moliti,vise vjerovati u Bozju pomoc i ici mozda na duhovnu obnovu...Saslusala me je i sve je krenulo super i isla samnom i na dvije duhovne obnove i bila tako radosna jer bilo joj je iz dana u dan sve bolje...Ja sam joj dala dosta tih molitava i redovno je molila i pocela cak u svoju crkvu svake nedelje odlaziti i kako sam ja bila cijelo ljeto u Hrvatskoj i nisam ju vise poticala na molitve,njoj se opet pocelo pogorsavati...Prestala je moliti,ici u Crkvu i njoj svaki dan sve gorje...Ja ju jucer posjetila a ona jauce,hoda od doktora do doktora i opet isto sve ko i prije...Pitam ju ja.pa dali ti molis...Kaze nemoze vise ni moliti ni ici u Crkvu kako ju sve boli..Kaze ma gdje je taj Bog da me tako kaznjava-koliko sam mu se molila,vjerujem mu ali nemam vremena moliti se...Nerazumijem ju vise...zasto tako..Zalosna sam zbog nje,ali momentalno me ne zeli saslusati da opet krene svjerom u molitve...Dajte mi savjet...Znam-moram moliti za nju..ali kako ju opet ubjediti u pozitivno misljenje. ?

Gospodine....Ti me poznaješ.....danas mi je "onaj" dan.....dan kad srce odjednom počne drugačije kucati od onih uobičajnih dana.....onaj dan kada si ti na poseban način tu....ovakve dane zovem u svom srcu "sretni" dani jer me prožimaš silno i kao da te svaka stanica u mom organizmu puna.
Ispunjaš svoju praznu posudu Gospodine i hvala ti na tomu.
Divno je znati da me ovoliko ljubiš, da si sa mnom, da sam u Tvom naručju.
Ovo je onaj dan kad sam tvoja mala djevojčica, dan kad mi je dozvoljeno ni o čemu ne misliti doli o Tvojoj ljubavi....onaj dan kad me i nemoguće stvari raduju i uveseljavaju....raduje me zrak koji udišem, oči koje gledaju, raduju me riječi koje mi dolaze na pamet.....sve je nekako s Tobom i od Tebe.

Hvala Ti moj Bože na ovom "mom" danu s Tobom.
Voli te tvoja zozyca

Dragi moj Isuse...hvala Ti sto si i jucer bio uz mene...stajao si mi uz uzglavlje i ljecio me..davao mi snagu i tjesio me...Jos sam slaba ali puno bolje se osjecam,a osjecam Te i sada uz sebe...Znam da si uvijek tu kad Te zatrebam...zato Ti mogu reci samo hvala-hvala Isuse...hvala sto me dotices...hvala sto me bodris...hvala sto me podizes onda kad sam najslabija...hvala sto me ljecis i nosis na dlanu svoje ruke...HVALA ISUSE !

Jako me dotaknula emisija Tomislava Ivančiča ovog utorka na Katoličkom radiju....I inače mi je njegov način razumijevanja teologije i Biblije najdraži i najbliži...

Govorio je o tome kako smo većinom krivo shvatili molitve za zdravlje i ozdravljenje..Kako ipak svi u dubini duše mislimo da Bog treba našu bolest i patnju i da Mu mi tako pomažemo u otkupljenju...Kaže da je to krivo..Kaže da nas Bog NE ŽELI bolesnima...Kaže da je Njegova žrtva potpuna i nemamo mi tu što još pridonositi tom otkupljenju svojim bolestima...Da On nijednom bolesniku koji Ga je molio za zdravlje nije odgovorio: Ma ne, za tebe je bolje da si bolestan..Tebe neću ozdraviti...
.Ne..Isus to nikad nije učinio..On je svakoga tko Ga je zamolio da ga ozdravi - OZDRAVIO...
..Rekao je T.Ivančić da previše robujemo pobožnosti koju smo stvorili u vlastitim mentalnim sklopovima i da često krivo molimo i krivo tumačimo Evanđelje..Da smo izokrenuli Božje riječi..Svatko shvaća po svome... Da osobito griješimo kod molitava za zdravlje...Da ako s vjerom molimo za zdravlje - ne bismo tebali reći: Ali, Bože, ako Ti želiš da smo ipak bolesni - dobro, neka bude...
Kaže da tako poništavamo molitvu i da ne može doći do ozdravljenja..Da u svojim dubinama ipak ni ne vjerujemo da ćemo ozdraviti i mislimo da je potrebno da budemo bolesni, da Bog to ŽELI i da je to potrebno...
Uvjerava nas da to nije potrebno..Da je Isus došao da nam da život u izobilju, a ne da bolujemo...


Jako su me potresle te riječi i tumačenje T. Ivančića (pozitivno)... Jer toliko je ipak bolesnih ljudi..Vjernika..Koji ne ozdravljaju..I nije dobro kad bolesna osoba ne moli za svoje zdravlje jer misli da time nešto otkupljuje..Ma moramo moliti za svoje zdravlje..Pa nije naš Bog - Bog bolesti i stradanja..Kad-tad će nas sigurno sve izliječiti...

Kakva sam ja po tom pitanju....Baš me to potreslo..Jer nema molitve koju sam čula za zdravlje, a da ne završi: Ali neka bude volja Božja (u smislu: Ako me želiš bolesnog - može! Prihvaćam!)
Ma Božja je volja da smo ZDRAVI!
Ja sam trenutno dosta zdrava, koliko znam, iako uopće ne idem liječniku...Osim Nebeskom liječniku... I vjera mi jest tolika da nekako vjerujem da nikad ni neću biti bolesna...Eto, to mogu vjerovati - da nikad neću ozbiljno oboljeti... Da me Bog treba zdravu... Da sam rođena da uvijek budem zdrava i o bolesti ni ne razmišljam...
Ali kad pomislim da sam npr. sad jako bolesna - npr. neki opasan tumor - također bih (čini mi se...) vjerovala da ću vjerojatno ozdraviti i da je ta bolest na slavu Božju...
..Ali kad pomislim da sam invalid ili da nemam ruke ili noge - e, tu je moja vjera slaba...Ne znam bih li ikad povjerovala da će mi izrasti ruka ili noga...Još bih i povjerovala da ću prohodati ako sam u kolicima..Mislim da bih tu imala vjere..Ali kako povjerovati da će mi narasti izgubljeni udovi..E, to je silno teško..Pitam se vjeruje li itko da je to moguće? Ima li itko takvu vjeru?
Vjerojatno samo iznimno malobrojni....
Zbog toga udovi i ne rastu tako često... Slaba nam je vjera...

Kad god ću od sad moliti za nečije zdravlje...Koristit ću se obrascem molitve koji sam ovaj tjedan čula od Tomislava Ivančića..Molit ću za ZDRAVLJE...Da ta osoba ozdravi...Jer ona zaslužuje biti zdrava i Njen je Otac želi zdravom..Ta On je umro da ona bude zdrava i da se ne pati toliko...Jest, težak je kršćanski život ponekad, ali ne znači da je obilježen samo križevima u obliku bolesti i bolova... Ja ću od sad pod Božjom voljom smatrati volju da Njegovo dijete - OZDRAVI...Ta kako bi Božja volja i mogla biti da dijete pati i boluje...
Nije to jednostavno..I meni struje kroz misli sve ono što sam godinama slušala: netko boluje zbog grijeha, netko boluje jer tako nekoga otkupljuje, netko si skraćuje muke u Čistilištu...uglavnom, mnogo je mogućih tumačenja zašto je netko bolestan...
Ali ja više neću misliti tako... Ja ću od sad vidjeti samo zdravlje, a ne bolest...Neću više onako tužno na kraju molitve za ozdravljenje reći:Neka bude Tvoja volja, Oče! i misliti da će Bog možda ipak poželjeti smrt ili daljnju bolest te osobe...Neću..Ja ću pomisliti i povjerovati da je Božj volja blagosloviti tu osobu zdravljem....
Nekako vjerujem da je prof. Ivančić u pravu...Vjerojatno je i zato toliko bolesnih oko nas...Jer svi u dubini duše misle da su ili zaslužili te bolesti ili nešto otkupljuju i sjedinjuju te boli s Kristom...

Predraga braćo...Znam neke od vas koji ne mole za svoje zdravlje..A bolesni su..Molim vas, počnite moliti i vi za svoje zdravlje..Pa nije sebično to što tražite..Pa vaše vam zdravlje pripada..Bog vam ga je podario i otkupio za vas..Za sve nas... Mnogo ste već propatili...Bog vas želi zdravima... On vas može izliječiti..Možda ne odmah..Ali jednog dana...SIGURNO. Ali molite za to...


Znam da se neki neće složiti s ovim tumačenjem..I mene je malo šokiralo...Ali meni je prihvatljivo i vrlo blisko...I rado ću promijeniti svoj dosadašnji stav u vezi bolesti...Oče, Tebi se klanjamo i Tebe ljubimo i učvrsti našu vjeru!!

i jos bi nadodao na ovaj elin post:

moli i vjeruj da si vec primio

Ela, prigovarali su mi mnogi, pa i ti, da se previše pozivam na riječi svetaca i naučitelja Crkve, a evo, ti se kao "pijan plota" držiš tumačenja tamo nekog profesora teologije. (Nemam ja uistinu ništa protiv Ivančića, ali njegove riječi mi nisu ni približno toliko važne koliko riječi svetaca i naučitelja, ili pak ono što piše u Katekizmu i papinskim enciklikama.)

Pripremio sam cijelu hrpu citata, ali poštedit ću i tebe i sve, i bit ću maksimalno kratak. Ne kažem da nema istine u tome što on veli (a ti prenosiš), ali ispričano tako jednostrano u kontradikciji je sa Sv. Pismom i kompletnom Tradicijom. Jer činjenica jest: Gospodin je molio da ga mimoiđe čaša, Sv. Pavao (triput) ozdravljenje od "trna u tijelu", Job je strpljivo podnosio "zli prišt", toliki sveci su trpjeli užasne bolesti - svi su oni po Ivančiću dakle u nečemu griješili? Nisu imali dovoljno vjere, ili što?

Ovaj ludi svijet od zdravlja je napravio pravog idola, kojemu se sve više klanjaju i kršćani. Bog želi da se svi ljudi spase, ali nikome nije obećao sreću (pa tako ni zdravlje) u ovome životu. Tko to očekuje od kršćanske vjere, fulao je svjetonazor. Bog nas spašava od nas samih, od grijeha koji prebiva u nama. Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. - kaže Sv. Pavao.

A evo što piše u Katekizmu: bolest može ga dovesti i do veće zrelosti, pomoći mu da u svom životu razluči ono što nije bitno te se okrene k onome što jest bitno. Bolest čovjeka vrlo često izazove da Boga traži i da mu se vrati. (1501) I malo dalje: trpljenje, posljedica istočnog grijeha, prima novi smisao: postaje udioništvo u Kristovu spasiteljskom djelu. (1521)

I savjet za kraj: umjesto da tražiš okolo "prihvatljiva i vrlo bliska" tumačenja, pametnije bi ti bilo da pročitaš Katekizam u cijelosti (tri puta, hehe). U njemu je zaokružen "zdrav nauk" Crkve, i zato je on "sigurno pravilo za poučavanje vjere" (Ivan Pavao II).

Daleko smo mi dragi Timoteju od toga da bi mogli sve razumjeti.Kad covjek sve skupi,sabere i podjeli jos ostaju nejasnoce...Kad bi svi bili bez grijeha nitko nebi bio bolestan ili kad bi svi imali tako cvrstu vjeru da vjerujemo da nikada necemo biti bolesni-svi bi bili zdravi...Ne razumijem puno toga...Citam i u Svetom Pismu bas o tim Svecima kako su bili mucenici i patnici i kolike su sve bolesti imali i Isus je mnoge ozdravljao,ali ipak puno njih nije ozdravilo...zasto ? neznam....Isto kad slusam Profesora T.Ivancica puno toga ne razumijem ,mada sam i ja ozdravila jer sam vjerovala i cvrsto bila ubjedena da cu ozdraviti ipak kada molim za sebe ili druge,naravno da molim da ozdravim ja ili osoba za koju molim,ali ipak kazem Boze neka bude volja Tvoja,jer Bog jedini zna ono sto ja neznam ,a ni mi -zasto je netko bolestan i ozdravi vjerom i po molitvi,a neki isto vjeruje i moli ,a ne ozdravi...neznam,ali bitno je da Bog zna pa se time previse i ne zamaram vec zaista prepustam volji Bozjoj.Volim citati Bibliju,volim slusati i Ivancica,jer ima jako puno toga poucnoga i daje nam malo na razmisljanje da se prepoznajemo kakovi smo,tko smo i kakova je nasa vjera...Rekao je Isus-Moje misli nisu vase misli i moji putevi nisu vasi putevi-pa moramo shvatiti da nemozemo sve u potpunosti razumjeti....