www.tebe-trazim.com

Dali svaki čovjek ima neku manu,ili nedostatak?
Dali ju spoznaje,priznaje li je ili pak duboko krije u sebi?
Ako želimo biti otvoreni jedni prema drugima,ako želimo pomoć jedni drugima onda otvorimo svoja srca kako bi svi bili braća u Kristu!

Moja mana nekad je bila ljubomora prema mužu,kažem nekad kad sam bila daleko od vjere.
Sjećam se da sam iz ništa pravila drame ,i sve mi je zlo tako ljepo serviralo kao na pladnju kako bi što više pala u očaj.
Moje oči bile su zatvorene i nitko ih nije mogao otvoriti,a onaj koji bi pokušao bio mi je neprijatelj.
Sve dok moje oči nije otvorio On ,Isus koji je odagnao svaku moju sumnju,kako je rasla moja vjera tako su se moje oči otvarale....
Danas kad se sjetim kako zlo čovjeka može zavest,bacit ga u naj veći ponor,a isto tako mogu ponosno svjedočit kako Isus može te dići i da sve što je nekad izgledalo zastrašujuće danas djeluje bezazleno!
Druga moja mana je naivnost,malo previše vjerujem svima i puno puta sam ispaštala radi toga,možda ponekad mislim da to i nije grijeh a posljedice smatram nagradom baš zato što nikad puno ne razmišljam šta ću reć,kako je rekla marija-nada brzopletost ha ha ali vjerujte nikad ne razmišljam negativno,to Isus zna a to je naj važnije!
Treća moja mana...a uh koliko ih imam ustvari koliko ih ja vidim ha ha ha
dakle treća mana je što sam malo zaboravna često zaboravim nešto zbog čega mi je kasnije žao jer možda nekog zanemarim i kasnije mi bude žao.
Eto to su moje mane koje ja vidim ,i daj Bože ako ih ima još da ih što prije spoznam kako bi što prije mogla izgrađivat sebe onakvu kakva treba bit jedna kršćanka!

Da, svaki čovjek ima manu, baš svaki!
Svaki čovjek je individua koju nitko ne može zamijeniti i biti isti kao on...
..ima onih koji skrivaju svoje mane ko zmija noge...i onih koji ne vide svoje mane iz razloga što su preokupirani manama drugih...ili su toliko pozitivno nastrojeni i rade za druge da ne stignu misliti na sebe i svoje mane...to su neke krajnosti... a i ja sam u jednoj od njih, a to je da odmah poslije uvodnog dijela upoznavanja nastojim reći što više svojih mana, a kad se ne mogu sjetit nekih, onda ih naknadno naglasim....što je opet neka vrsta krajnosti.....

Ne znam odakle da krenem...sa svojim manama...
Od kud god da krenem, tu su redovno dvije krajnosti, jedino objektivnost je negdje na svom mjestu u sredini...
..jako sam brzopleta, al i to često urodi plodom..mada ne uvijek...
..previše pričam...druga krajnost je..ponekad umuknem doslovno...
..iskrena sam da to i zaboli...ne pokušavam držati u sebi kad vidim nepravdu, što me često zna koštati...
..provociram kad želim natjerati osobu da nešto prizna...
..u stanju sam biti savršeno smirena i hladna na sve što se oko mene događa....
..volim sve ljude čak i kad mi nanesu nepravdu...prebrzo opraštam i prelazim preko nekih stvari..
..jako sam lijena kad treba učiti...
..jako poletna kad treba s nekim razgovarati...
..ne koristim sve svoje inteligencije maksimalno, već negdje tamo, koliko smatram da je dovoljno...
..svima kažem sve o sebi, a o drugima često ne saznam ni u pola toliko...
..o svemu otvoreno govorim i ne izbjegavam trik pitanja....
......................................
..ne mogu se sad više sjetiti, al napisat ću ako budem smatrala važnim...

AJD I DRUGI SVOJE NAPIŠITE...
BVB!

ja sam tako sretna kada nabasam na neciju manu, pogotovo kad se radi o svecenicima, ili pak kod novih prijateljstava, jer sklona sam tome da budem nekim ocarana.
medjutim, kad otkijem tu manu, onda zahvaljujem Bogu za nju, doticna osoba mi je jos bliza i lakse s njom baratam, silazi sa svog pijedestala i postaje mi pravim pijeteljem. a dobim i priliku da molim za njega

svoje mane ne mogu pobrojiti, ali ne dramim nad njima, pa to su samo mane.
ima i onih vecih kojima mogu druge povrijediti, koje mi cine zivot tezim, ali i njih mi je Bog dao, upravo zato da se skupa s njim pod ruku borim protiv njih i da onda popravimo ono sto se popraviti moze.
ne tako davno pocela sam zahavaljivati za sve svoje propuste i mane, za sve lapsuse i stvari koje su krivo ispale, jer su mi sve na korist. sa svakim tako uvjetno receno "padom" vjezbam se u poniznosti, i mislim da je to posklizavanje izvrsno sredstvo u borbi protiv oholosti.
ma predivno nesto kako Bog za sve brine, uvijek na vrijeme i u pravi cas.

Ja sam od onih koja svoje mane ne skriva,
ali bih jako voljela da ih ipak nemam...

Moja je glavna mana i danas još uvijek ista: umišljena pravednost
(tako sam čula da ju je jedan svećenik nazvao).
Često se uhvatim u mislima u kojima ja poput nekog pravednog suca
procjenjujem nečije ponašanje,
procjenjujem stupanj i jačinu morala,
pomislim "Uh, koliko još puno ovoj osobi treba da dođe
do obraćenja ili prave vjere!"
Ili baš poput onog farizeja u crkvi:
"O, Isuse, hvala ti što ja nisam poput ove svoje sestre
ili ovog svog brata, hvala ti što sam ja tako dobra
i što se tako trudim!"

Mijenjam se na bolje i svaki dan postajem sve manje
tako krivo nastrojena,
sve više uviđavam svoju manjkavost i bahatost
i vidim da me Bog uspješno liječi od toga,
ali eto - još uvijek je to moja glavna mana!
Nije da osuđujem te ljude,
ali nekako uvijek pomislim "O, ipak sam ja puno bolja od ovog čovjeka!"

Druga moja mana je NESTRPLJIVOST.
I tu već vidim velika poboljšanja,
ali još uvijek zbog nestrpljivosti ponekad upadnem u probleme
kojih ne bi bilo da sam bila samo malčice strpljivija...
Najneobičnije je što me svi opisuju kao jako strpljivu osobu,
tako da tu manu, izgleda, jako dobro kamufliram!!
U sebi gorim od nestrpljenja,
a izvana sam onako, kao potpuno ravnodušna!!

Treća mana je...hm..imam li uopće još koju manu? Ovo je bila veeelika šala, naravno...
Koja bi bila moja treća mana...LIJENOST!
Iako i radim i studiram i jurim uokolo,
ipak sam lijena što se tiče učenja... Ne znam dobro iskoristiti
svoje slobodno vrijeme - umjesto da učim,
ja radim sve drugo što mogu u tom trenutku, a ne bih smjela...
I onda se žalim kako nikako ne uspijevam diplomirati...

Te mane su mi najizraženije i protiv njih vodim veliku borbu,
budući da im posvećujem najviše vremena i žara -
vidim da se one umanjuju i slabe. Hvala Ti, Isuse!!

Čim se sjetim koje su mi još mane jako izražene - javim se...

mane su sastavni dio covjeka.... neki ljudi na neke mane gledaju na vrline, a neki na vrline kao na mane.. razlicita su misljenja i percepcije...
ja imam mana, kao i svaki covjek... i nije me sram ili strah pokazati te mane, jer to sam ja.. naravno da bih neke mane htjela maknuti, promijeniti, ali onda mijenjam sebe.. bitno je ljude prihvatiti i sa manama, pa onda pogledati moze li se sto napraviti... jer treba voljeti nekoga zbog onog sto on jest,a ne zbog onog sto bi on mogao biti...

Mislim da nema tako savrsenog covjeka da bi bio potpuno bez mana...
samo netko ima manje a netko vise,netko se bori protiv njih,a nekome ne smetaju..
Moja najveca mana,i sto mi najvise smeta je STRPLJENJE...
to sveto strpljenje,cudesa se mi pravi kroz zivot..
Danas je to malo bolje,ali nekada je bilo puno gore,sada se savladavam,
ali daleko od toga da sam STRPLJENA...
Najvise nastradam na nepravdi,na lazi,neistini...a tu sam brzopleta,
i na tome kiksnem...ali hvala Bogu,Bog mi dao dar da molim za oprostaj,tako da rijetko gdje ostane da nisam zatrazila oprostaj..
Inace moj Vjerski zivot,i "moj kriz"..bili bi puno kvalitetniji,kada bi imama
malo vise strpljenja..jer,ono zna cesto da mi pokvari,kulu koju sam gradila...srusi se....i opet STRPLJIVO gradi dalje...
Radim na tome stalno,i bas kad pomislim ..auuu sad je pod kontrolom..
izdrzala sam,mogu strpljivo da cekam,i ono opet odjednom.."bum"..
Zato cesto kazem SVETO STRPLJENJE...bar za mene...
Imam i drugih mana,ali mi one stvaraju probleme...rijedje su,i manje mi stete...

nebojim se priznati mane i nedostatke a jos mi je draze kada me netko iskreno upozori na moju manu i nedostatak, a mane i nedostatci su tu da ih ispravljamo uz pomoc Božju

Bojimo li se priznati ih?

Uh kako smo SKRTI, nema navale za pisanje mana...
ili smo tako savrseni...pa ako tako radimo i s grijesima,
da se sramotimo priznati....aauuuu...kudacemo onda,,???

Malo,malo nas je priznalo al nesmeta to meni,samo sam htjela malo da se približimo ,pomognemo i savjetujemo jedi druge!