Sram me bilo, dugo se nisam javljala..što iz nemara i zaborava...što zbog pokvarenog kompa

)
Ali Gospodin zna da vas nisam zaboravila i to je bitno!
Imam puno za svjedočiti jer ipak -" ... ONI GA POBIJEDIŠE KRVLJU JAGANJČEVOM I RIJEČJU SVOJEGA SVJEDOČANSTVA..."
Od zadnjeg puta kada sam pisala puno se toga desilo u mome životu. Gospodin se proslavlja u svakoj stvari čak i u onima koje se čine malenima i nevažnima, u Njegovim su očima velike.
Prvo, položila sam vozački! Jeeee!

)) To je uistinu bilo ruku Božjih djelo! Zamislite situaciju, kad si sam s instruktorom u autu voziš ko Alonso, sve super - na ispitu-KOMA. To se dešavalo meni, čim bi mi ispitivač sjeo iza ja sam se pogubila, i vozila katastrofa, kao da sam prvi put sjela za volan. Zadnji put je bio isti slučaj, ljudi moji ja bi samu sebe rušila! Sjedimo u autu moj instruktor me gleda pogledom "zadavit ću te" ja se već pomirila s tim da sam pala i mislim Bogu hvala i na tome, kadli pita mene ispitivač nešto za oca. I ja velim da su mi roditelji razvedeni i da si nisam oca vidjela preko 20 godina, kako i je. Čovjek me je pogledao, bez riječi napisao da sam prošla i pozdravio me kao da ništa nije bilo. Ja ostala zbunjena, a veli meni moj ins. za tog ispitivača. "Ovo je bila pomoć odozgo. Njemu je otac umro kad je bio mali i ljudima koji su bez roditelja nikad ne komplicira i ne zeza ih jer zna kako je to odrastati bez jednog roditelja, i uvijek ih pusti." Moram li išta još reći???
Inače, sad vozim super, iako se još baš ne usudim voziti sama. Ali doći će i to.
Drugo, bila sam u Međugorju, dvaput! Prvi put na blagdan Božanskog Milosrđa a drugi put vikend iz Tijelova.
Prvi put sam bila s hodočasničkom grupom, i bilo je lijepo ali znate kako je to kad ovisite o grupi ljudi, stalno smo negdje žurili sve mi je išlo prebrzo. Drugi put smo išli moj dragi i ja autom i bilo je savršeno!!! Imali smo čast biti u Vickinoj kući, u Sobi ukazanja i u sobi gdje je Gospa Vicki diktirala svoj životopis. U sobi ukazanja (gdje se Gospa ukazivala preko 10 godina) se toliko osjeti prisutnost Duha Svetoga. Taj osjećaj ne možete promašiti nikako. Ja sam se osjećala unutra kao kad sam prvi put počivala u Duhu. A kada je Vicka položila ruke na nas, to je bio najljepši osjećaj koji sam u životu doživjela...imala sam osjećaj da sam izašla iz svog tijela i da sam u Raju. Sreća, ljubav, milina, sve pomiješano u jedan uzvišen osjećaj. Nedavno je bila reportaža na rtl-u čini mi se o nekom biskupu vatikanskom kako blati Međugorje i vidjelice. Samo sam se nasmijala na njegove tvrdnje jer taj dotični nije gledao Vicku kako neumorno polaže ruke na ljude (po dvoje) i prenosi Gospine poruke, bez da išta okusi ili popije gutljaj vode, a sve uz iskreni osmijeh, i još stigne svakoga zagrliti i poljubiti. On je nije gledao u oči kao ja kad mi je rekla "Ja ću moliti za vas i vaše obitelji", on nije vidio te oči, umorne ali prelijepe i pune ljubavi, za Gospu i cijeli svijet. I to je snaga, mir i ljubav koju ti jedino Bog može dati.
Stavit ću par slika u svoj album pa možete pogledati.
Treće, zaručila sam se! Bez pompe, fešti i ičega. Samo moj Slaven i ja pred Gospinim oltarom. Bogu hvala na tome!
Vjenčanje bi uz Božju volju trebalo biti na godinu nekako u ovo vrijeme, i bit će skromno bez svatova, samo večera s najviše 20-ak ljudi.
Najvažniji nam je obred taj dan jer će tada sam Isus stati pred nas i ujediniti nas usvetom sakramentu ženidbe. I samo je to bitno.
Prošli tjedan smo imali trodnevnicu, duhovnu obnovu u župi sv. Antuna u Bjelovaru koju je predvodio fra Smiljan Kožul!!! Bilo je....toliko lijepo da se to riječima ne da opisati. Tamo sam shvatila što znači moliti i gledati srcem, jer sam vidjela Isusa...vidjela sam ga srcem. Sjedila sam na podu, fra Smiljan je imao propovjed i nešto me potaknulo u toj propovjedi da zazovem ime Gospodinovo. Zažmirila sam i vidjela Ga...jasno ko dan. vidjela sam ga kako sjedi na podu do mene, vidjela sam njegovo predivno lice, blago preplanulo s plavo zelenim očima kako mi se osmjehuje, imao je bež haljinu i crveni plašt preko nje, jedno stopalo mu je izvirivalo ispod haljine vidjela sam remenje na njegovim sandalama. Sve je to trajalo nekoliko trenutaka ali dovoljno dugo da mi se ureže u srce i dušu. Bila sam toliko sretna došlo mi je da zapjevam, o kako je samo lijep naš Gospodin!!!
Fra smiljan je polagao ruke treći dan trodnevnice. Mislim da do tog trenutka nisam u potpunosti shvaćala kolika je Kristova snaga i autoritet u tom čovjeku. Ovim putem bih vas zamolila da ga ubrojite u svoje molitve. U petak na Antunovo predvodio je podnevnu svečanu misu, i jedna je žena vidjela kad je dijelio pričest da uhu ima slušni aparat a da su mu noge u zavojima. Za one koji možda ne znaju tko je fra Smiljan, evo samo kratko - osam godina bio je pomoćni egzorcist u Vatikanu, sada djeluje u svojoj župi Sv. Križa u Sigetu, Zagreb. Svaki zadnji utorak u mjesecu predvodi karizmatske susrete odns. mise za oslobođenje i ozdravljenje. Susreti počinju u 19:00, prije se moli krunica. Moram napomenuti da na susretima svira i pjeva fenomenalan tim za slavljenje, i slavi se Gospodin iz petnih žila kako i treba!
Još samo jedno pitanje. Da li je netko bio u četvrtak na koncertu Matta Redmana i Hillsong London? Ako je, da li bi bili toliko ljubazni da mi pošaljete koju sliku i malo dojmova? Toliko sam htjela ići, a na kraju nisam mogla.
Moj e-mail je:
dinkiedee25@gmail.com
Eto ja se raspisala, ali neka!
Još jednom, ispričavam se zbog nejavljanja, nastojat ću se nekako iskupiti.
BLAGOSLOVIO VAS I ČUVAO SVE NAŠ EL SHADAI - BOG SVEMOGUĆI!
vaša TetaDi!