David je u Ps. 23 za svoga pastira (Isusa Krista) rekao da čini da se njegova čaša prelijeva. Pastir je to tako učinio da je, pjesnički rečeno njegovu čašu toliko napunio blagoslovima da je ta čaša ne bila samo puna, već je i prelijevala van! Da li mi možemo reći te iste riječi kao i David? No ako mislimo da mi ne moramo biti nužno blagoslovljeni kao i David jer David je ipak David, a mi smo mi… možemo pročitati da je taj isti Pastir imao taj isti naum i za Abrahama. Da bude toooliko blagoslovljen da ima i viška kako bi mogao biti blagoslov mnoštvu. Bog mu je rekao:
''Blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat
i sam ćeš biti blagoslov!''-Post.12:2 A mi kršćani smo baštinici Abrahamova blagoslova!!! Naravno ako smo dionici Abrahamove vjere, odn. ako smo opravdani po vjeri, a ne po zakonu. A ako je na nas prešao Abrahamov blagoslov onda smo blagoslovljeni i onda smo blagoslov drugima! Jer kao što i u Ef.1:3 piše da nas je Bog blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom u nebesima u Kristu! Svakim blagoslovom! Ne s 50% blagoslova. Ne Marku 25%, a Janku 75%. Ne s 99,9%, već svim – 100% blagosova i to svakog kršćanina jednako! On je nas (ne pojedine) blagoslovio svim (ne samo nečim). Iako to vrijedi kao neosporna činjenica iz Božje riječi, dešava se često da to baš u praksi i nije tako. Zašto?!
Bog na par mjesta u Bibliji povezuje blagoslov s punjenjem nekih posuda kao što smo vidjeli i u Ps. 23. Da navedem par meni interesantnih primjera. U Bibliji vino često (naravno zavisno od konteksta) simbolizira mir, prosperitet, blagoslov. Isus govori u Lk. 5:37 ''Nitko ne ulijeva novo vino u stare mijehove; jer novo vino prodere mijehove te se prolije, a mjehovi propadnu'' Iz Njegovih riječi možemo zaključiti da bi On ulio novo vino potreban je mijeh koji ima kapacitet to vino i zadržati! Isusu nije problem dati novo vino, nikad nije bilo niti će ikada biti, ali je problem može doći kad mijehovi nisu ispravni. Ili predevedeno rečeno: Isus je već nas blagoslovio (kako i piše u Ef.), ali da li smo mi posude koje možemo to primiti?! Da vidimo kako je Isus pretvorio vodu u vino u Kani Galijeskoj. O tome bi se dalo puno pričati, ali sad ću se usredotočiti na jedan detalj iz tog teksta. Tamo je bilo 6 kamenih posuda. One su služile kako bi gosti prali ruke iz njih. Zanimljivo je da se taj slučaj baš odigrao u kamenim posudama. Jer kamene posude simbolično imaju veze s ritualnom nečistoćom vezanom za Levitski zakonik gdje su zemljane posude mogle postati onečišćene i tada bi ih se moralo razbiti, ali kamene po Mišni (židovski spis) ne bi mogle postati nečiste! Dakle, čistoća posude igrala je veliku ulogu! Bog može uliti svoj blagoslov u čiste posude-novo vino u nove mjehove. I Isus je učinio još jednu interesantnu stvar. Ljudi su već znamo na vjenčanju bili pijani kad je ponestalo vina. Dakle, nije baš da im je trebalo još puno. I ovako su imali i ''previše''.

Možda bi bilo dovoljno za pijane goste, već kad je mladencima bila frka što je nestalo (to je za njih bila velika sramota i problem), da im je Isus pretvorio koju litru, ili možda pola jedne od 6 posuda. Ali Isus je pretvorio svih 6! Bilo je 6 i pretvorio je 6! Vjerujem da je bilo 5 da bi pretvorio 5. Da ih je bilo 100 da bi pretvorio svih 100! (malo kasnije ću napisati zašto tako mislim, no da se vratim na to koliko je to pretvorio time što je pretvorio svih 6). Jedna posuda je bila oko 20 galona, a 120 galona bilo bi za 2400 čaša vina dovoljno i bez da se vino miješa s vodom, što se radilo. Jedna posuda je oko 75 litara vode, dakle 450 l vina. S obzirom koliko je tu bilo vina mogli su još slaviti koji dan, a lako moguće da je ostatak ostao mladencima kao skupocjen poklon! Dakle, daleko više od onoga što im je bilo potrebno!!! Bilo je puno viška…- ''čaša se moja prelijeva''. Zašto vjerujem da bi Isus pretvorio toliko vode u vino koliko ima posuda (čistih posuda)? U 2 Kralj. 4 Elizej je učinio čudo za siromašnu udovicu u dugovima. Na pitanje što imaš ona je odgovorila da ima samo jedan vrč ulja. Elizej joj na to reče: ''Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova,
ali neka ih ne bude premalo!'' Tada joj je rekao da zatim nalijeva ulje u posude i ulje je bezgranično teklo do zadnje posude - kad je napunila zadnju ulje je stalo! Od prodanog ulja podmirila je dug, a od ostatka (i tu je bilo poprilično viška) živjela je ona i njezini sinovi! Tu je ulje teklo dok god je imalo gdje teći. Koliko je nakupila posuda toliko je Bog dao ulja! Znači prvi uvjet je čistoća posuda (to smo vidjeli u Kani), a drugi naš kapacitet količine primanja blagoslova (kao kod te udovice, koliko prostora za blagoslov imaš toliko imaš i blagoslova) i treći uvjet je mogućnost zadržavanja blagoslova (novi mjehovi koji se neće proderati). I još samo jedan primjer

u Jer. 2:13 Bog govori: ''Jer dva zla moj narod učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu'' – tu je narod nešto svojevoljno učinio, načinio je kladence koji su propusni poput tih starih mjehova. No Bogu nije problem i tu sipati vodu, ali kladenac je ne može zadržati! On je ispucan!
...Često sam od kršćana čula ovu rečenicu: ''Nikad nije problem u Bogu! Problem je u nama!''
Što vi mislite što nas to sve spriječava da budemo blagoslovljeni? Što mislite o blagoslovu kojeg imamo?